Nedjelja, 13 Kolovoz 2017 18:56

Zbogom, žohari

Piše:

Najlakše je pričati i pisati o licemjerju, koje je uvijek tako lako prepoznati pa i ne treba tu toliko puno mudrosti. Zato, ponekad te priče i zvuče isprano, patetično jer danas se sve može svesti pod licemjerje. No, zato što svatko isto predbacuje, i nalazi smisao ondje gdje ga nema, često tu licemjerjem nazivajući i ono što to nije, ne znači da od tog toliko odbojnog pojma tek tako treba odustati.

Očituje se to na razne načine. Od banalnih primjera, onih alanfordovski očitih, gdje raznorazni pametnjakovići recimo ne bi turiste, što je i okej, sve dok dan iza čovjek ih ne sretne dok iste te turiste ne vode po Gradu. Postoje i grublji primjeri, recimo, u cipelarenju palih političara kojima se do jučer svesrdno ulizivalo. A tu su i druge prazne priče onih što bi se valjda razumjeli u sve, davajući svoj sud, odnosno žugajući o tom svemu kad ne ide kako su zamislili. Sami sebi ili pak svojoj imaginarnoj zlatnoj teladi. No, i takve napola preplašene, a maliciozne Alise u zemlji čudesa nisu ništa doli realnost.

I, kada dakle riječ licemjerje, zamijenimo ipak nešto određenijim pojmom malicioznosti, jasno je kako tek tada sve tu ima svoj kraj i početak, pečat cijeloj priči.

Jasno je kako eto svi ti, ili ajde mnogi među njima, što kritiziraju dubrovački turistički kotač sreće, možda to i ne rade kako bi konzervirali i zaštitili Grad, nego eto kako bi, npr. smanjenim brojem stolova imali priliku voditi grupu od 100, a ne 15 ili 20 ljudi. Jasno je kako te kritike prema negdašnjim vođama nisu ništa doli osvajanje novih političkih junaka, kao što su i iščuđavanja stvarnosti tek pronalazak neke svoje niše kako bi se lakše grupiralo pa tako i opstajalo na ove ili one načine u močvarama sebi sličnih blefera i uhljeba, što se, krležijanski rečeno, motaju kao psi oko ljudskih nogu, zbog mesnate mase koja im vonja oko čovjeka.
Jednostavno, iza svega toga stoji malicija, koja baš poput sestre blizanke ide s tim licemjerjem ruku pod ruku. Štoviše, moglo bi se eto baš u Dubrovniku licemjerje nazvati i malicijom, tu pod Srđem rođenom, tu stasalom, koja na istom mjestu dobiva i prve sijede. Usprkos svoj ljubavi prema Dubrovniku, zašto to kriti, imaju tu ljudi neku posebnu maču, koju osjećaju na svojoj koži valjda svi što grabe ka svom cilju.

Koliko god sve to skupa zvučalo crno, i ustvari depresivno, u praksi možda bolje da je tako. Možda je baš idealno eto uz sve te taštine, pa je onima pronicljivijima, koji ne ovise o raznoraznim blagonaklonostima, filtrirati loše od dobroga, blagorodno od truloga i, naposljetku, ljudski čistog i plemenitog od - pa svega ostalog. Lakše je tako, ako išta znati na čemu si. Pa lijepo, cereći se kao Nele, naposljetku šeretski reći: "Dobit ćete razglednicu iz afričke zemlje Safari, zbogom, žohari".

frendy250
fabrio250

adriatic maestral 250
aerodrom250
ciban3
konavle 250

zupa 250

zupanija 250