Nedjelja, 01 Listopad 2017 12:06

Redatelj Jozo Jozipović: Dubrovčane nije za kriviti što žive od turizma, ali jest zato što pritom kukaju

Piše:

Dubrovčanin Jozo Jozipović zadnjih dana boravio je u svom rodnom Gradu gdje je održao radionice iz glazbenog spota, ali i dao još jedne od kontura svom dokumentarcu "King's Landing", kojega, s narativom dubrovačkog turizma, režira za diplomski rad na Sveučilištu u Sunderlandu, gdje studira na usmjerenju medijske produkcije za film i televiziju. U razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr rekao je više o svojemu projektu, osobnim promišljanjima o tom dubrovačkom turizmu, dotičući se i života u inozemstvu.

Nakon što je završio Gimnaziju, gdje je uz filmske radionice zagrebačkog Blank instituta shvatio da se želi izražavati kroz vizualne umjetnosti, upisao je u Zagrebu novinarstvo. Dobro, prije toga bio je i pokušaj na Filozofskom fakultetu, odnosno studiju ruskog i turskog jezika. Kaže kroz smijeh da se to pokazalo kao promašaj, ali i kako je tada shvatio što želi. Uskoro je počeo raditi i na Televiziji Student gdje je dobio priliku stvarati dokumentarce. Malo pomalo, uz recimo dokumentarni film o američkim izborima, došao je i do diplomskog studija u Engleskoj, gdje je od početka ove godine.

KAO DA LJUDI NE ZNAJU NA KOJU BI STRANU POŠLI

No, kako i zašto baš "King's Landing"?
jjozip1- Barbara Vekarić, koja je producentica, i ja smo u projekt krenuli lani, kad smo ga prijavili na gradski natječaj za kulturu, dobili sredstva od Grada, kad smo odlučili i produbiti priču. U samoj pretprodukciji, pala mi je ideja napamet da ga iskoristim kao svoj diplomski rad. Projekt je o ekspanziji turizma u Dubrovniku i svim efektima koje ta ekspanzija donosi, kao i problemima, nedostacima i dobicima. Doduše, Barbara je radila i istraživanje za jedan drugi projekt "Tourist go home", koji je uzeo u obzir Dubrovnik, Barcelonu i Veneciju. Dakle, kao gradove gdje je turizam toliko buknuo i napravio veliku promjenu u životu rezidenata tog grada. U tom istraživanju je naišla na zanimljive likove i teme koje se mogu dodatno obraditi, tako je došla na ideju da napravimo dokumentarac samo o Dubrovniku. Ponudila mi je da režiram film, što sam objeručke prihvatio, ali osim njoj, koja mi je u svemu tome mentor, hvala i snimatelju Antu Cvitanoviću, toncu Viktoru Grabaru, montažeru Marku Klaiću. To su momci iz Zagreba, koji su brusili svoj talent u Hrvatskoj, a na ovom projektu odrađuju vrhunski posao. Naravno, veliko hvala ide i sponzorima, naravno i Gradu Dubrovniku koji nas je financirao. - rekao je Jozo.

U Dubrovniku, dojam je, postoje dvije krajnosti. Jedna je ona koja ne gleda blagonaklono na turizam, dok druga ustvari u njemu vidi svoju nadu. Jasno, pogrešno je kad je turizam jedino što postoji, ali kad je već tako, zar nije bolje se gužvati ta dva mjeseca top sezone? Jozo smatra kako se Dubrovnik neplanski odnosi prema turizmu.

- Ne volim iskorištavati riječ stihijski, riječ je isprostituirana, ali mislim da je neplanski turizam koncipiran. Je li za kriviti građane Dubrovnika što imaju mogućnost otvoriti svoj apartman i živjeti dobro te što iskorištavaju situaciju? Mislim da nije. Je li ih za kriviti što imaju mentalitet uz koji kukaju dok to isto rade? Mislim da je. Dubrovnik kao grad je jako malen, ovisi o turizmu. Jednostavno su ljudi počeli iskorištavati turizam na osnovnoj razini. Mislim da nije za kriviti za one koji ga iskorištavaju, pokušavaju napraviti sebi bolji život, a s tim sami sebi povećavaju standard života. Ne razmišlja se do kud to može dovesti. Tu je i ta kontradiktornost. Kao da ljudi ne znaju na koju bi stranu pošli. Valjda zato postoje te kontradiktorne reakcije pojedinaca koji ujedno iskorištavaju turizam, ali se svejedno bune protiv njega. Kontradiktornost je sve naglašenija, jer se dogodio taj "boom", a opet smeta što se ne mogu obavljati svakodnevne dužnosti zbog gužvi i prenapučenosti. - dodao je.

DUBROVČANI VS. SLAVONCI

- Što bi se dogodilo kad bi nastao krah turizma? Kako bi ekonomija izdržala? Bi li počela propadati zbog propadanja turizma ili bi počela ovisiti o drugome? Moje mišljene je da smo se previše fokusirali samo na turizam. A niti na jednu drugu granu koja bi mogla poboljšati ekonomiju ili donijeti nekakav prihod ili dobrobit Gradu. Vjerujem da Dubrovnik nudi puno mogućnost. Nudi jak znanstveni turizam, nudi i to da se može iskoristiti kultura i obrazovanje, a i mladi u Gradu mogu pokrenuti nešto. Samo držim da Dubrovnik kao Grad, ljudi u Gradu, kao cijela ta nekakva skupina to ne iskorištava dovoljno. Zbog te zavjese ispred očiju, a ta zavjesa je turizam. Hoće li je otvoriti i pogledati što ima iza te zavjese ili će ostati u mjestu, to ćemo vidjeti. - objasnio je Jozipović.
jjozip2Uz ovaj projekt razgovarao je s mnogim Dubrovčanima. Od turističkih djelatnika, gradonačelnika Mata Frankovića, ali i s onima koji nisu iz Dubrovnika, poput sezonaca. Čini se kako ga upravo na nekoj sociološkoj, pa i ljudskoj, empatičnoj razini Slavonci tu najviše intrigiraju. Sezonski radnici koji su u Dubrovnik došli zaraditi novce.

- Mnogi Slavonci vide Dubrovnik kao destinaciju u kojoj mogu dosta zaraditi preko ljeta i vratiti se u rodnu Slavoniju, trošiti te novce koje su zaradili. Oni nemaju dobra sjećanja na Dubrovnik. Čisto zbog ljudskih odnosa, ljudi i problema sa smještajemi, možda čak i pohlepnosti. Njima ovdje ne odgovara činjenica da se smještaj plaća pod suho zlato, a isto tako ne vide Dubrovnik kao Grad gdje bi živjeli svoj život. Vide Dubrovnik kao način zarade. S druge strane, čini mi se da se takav stav Dubrovčanima ne sviđa, zbog samog koncepta toga da ljudi dolaze u Dubrovnik, iskorištavaju ga za sezonu i kupe tu lovu, taj novac, pa smatraju da ne respektiraju dovoljno grad u kojem se nalaze. Mislim da je to i jedan zanimljiv momenat u samome filmu. - pojasnio je Jozipović

MLADI I BARIJERE

On je, dakle, radio i na Motion radionici o glazbenom spotu. Odgovorio je na pitanje kakva su mu iskustva, odnosno postoji li nešto što može ekstraktirati prema obrascu ponašanja mladih u Gradu.
jjozip3- Opet se vraćam na to da je Dubrovnik mali grad, malena sredina. U Dubrovniku se čudno baviti s bilo čim drugim što nije uobličeno kao prihvaćeno. Mlade je strah izaći iz svojih okvira ako se bave onim što propitkuje kako bi pokazali ono što je drugačije. Mislim da postoji barijera koja bi se trebala probiti. Kad bi se probila, Dubrovnik bi bio jako dobar za mlade. No, tu imamo i mlade iz vanka. U filmu sam razgovarao i sa studentima. Onima koji su došli u nas studirati. Imamo curu iz Siska, mladića iz srednje Bosne. Oni studiraju na Medijima i kulturi društva. Čini se da za njih tu nema budućnosti. Također, rade kao sezonci, prije svega iz činjenice da su stanovi poskupili od kad su došli tu studirati. Koliko je to dobro za mlade koji su se došli obrazovati, ne znam. Mislim da bi im Dubrovnik trebao pružiti praksu i rad u branši, a oni iz nemogućnosti istoga tu ne vide budućnost u svojoj branši. Odgovori su im takvi da će nakon svojeg obrazovanja tražiti sreću izvan okvira ovog Grada. - riječi su Jozipovića.

KOLEGE U ENGLESKOJ NAUČIO DA IDU NA KAVU

U Engleskoj je, znači, od početka godine. Kaže da je odlučio školovanje nastaviti van Hrvatske da dobije dodatno znanje, u drugačijoj atmosferi i okruženju. O budućnosti dodaje kako se svakako želi baviti aspektima režije i produkcije. Na pitanje je li to u Dubrovniku, istaknuo je kako bi se u Grad volio vratiti, iako on i ne pruža toliko mogućnosti u njegovoj branši.

Ali, koliko je u svjetovima Hrvatske i Englese sličnosti, a koliko različitosti? Dao je zanimljiv odgovor.
jjozip4- Kad sjedneš i promatraš kakav si život provodio u Dubrovniku, Zagrebu ili Sunderlandu, naći ćeš različitosti. To je u ljudskoj biti, da traži različitosti. Nitko ne kreće od toga koliko puno ustvari sličnosti dijelimo. Meni je gore falio taj osjećaj skupine koji mi dobro hendlamo. Ti ćeš s Balkancem, ja nas zovem Balkancima, najviše saznati na kavi. A tamo sam prvi tjedan trebao njih učiti da idemo na kavu, to im je bio stran pojam. Stran pojam im je bio da postoji neka vrsta socijalizacije i izvan fakultetskih odaja. Okružio sam se onima koji su socijalni, vole se družiti, vole izmjenjivati životna iskustva. Mislim da različitosti što se tiče školovanja ogromne. Školovanje van granica Hrvatske se smatra luksuzom, nečim što ćeš platiti i donijet će ti dobro u životu. Ali, mene su pitali zašto sam već upisao diplomski. Naime, idem sa dosta starijim kolegama, na godinu. Snimao sam projekt s kolegicom od 65 godina, koja je odlučila da na svoje iskustvo nadogradi kroz diplomski studij. A u Hrvatskoj jako teško možeš naći posao s "bakalarem" nekog zvanja. - kazao je Jozo.

- Sličnosti je, kažem, dosta. Živim sličan život kao u Zagrebu, samo što sam naišao na kreativnije okruženje, ono u kojem mogu više izraziti kreativni izričaj, ono gdje ništa nije nepoznato i strano. I onda te to dovodi do boljeg produkta. Oduševljen sam činjenicom da mogu u 2 ujutro zazvati kolegu i pričati dva sata s njima kako ćemo riješiti situaciju. Opet, što se tiče branše, imam sreću što sam iz Hrvatske. Mi ovdje imamo Hrvatski audiovizualni centar, Grad Dubrovnik koji nas podupire u projektima, a moje kolege za diplomski rad ovise o sebi i svojim Internet kampanjama u kojima pokušavaju izvući što više love da bi financirali svoj rad. Unatoč svemu, u Hrvatskoj postoji jako dobra platforma za ljude koji se bave filmom. Mislim da mi zaista imamo dobre predispozicije za napraviti dobre stvari. - zaključio je za portal Dubrovnikpress.hr Jozo Jozipović, čiji će se film o dubrovačkom turizmu premijerno prikazati početkom iduće sezone te ako je suditi prema razgovoru s Jozom, dodatno otvoriti oči po ovome, za po Dubrovnik, jednome od ključnih pitanja.

frendy250
fabrio250

adriatic maestral 250
aerodrom250
ciban3
konavle 250

zupa 250

zupanija 250