Petak, 06 Listopad 2017 14:38

Varalice za lignjolov s obale; što sporije tonu to više love

Piše:

Što je more sve hladnije to se lignje više približavaju kopnu pa će se uskoro moći loviti i s obale. Najčešće posebno oblikovanim lignjarićima koje su japanci odavno izmislili i nazvali „egi“ po kozici, omiljenoj hrani lignje, a koju te varalice oblikom više ili manje vjerno oponašaju. Tradicionalni lov takvom varalicom „preko prsta“ se razvio u moderni lov štapom i rolom, a pojam „egi“ prerastao u „eging“ i postao sinonim za lov s obale.

Preobražaj jednostavne drvene, rukom rađene, u suvremenu „egi“ varalicu pratio je i preobražaj i ostale univerzalne lignjarske u posebnu opremu kako bi se i na taj način povećala učinkovitost „eginga“. No, varalica i njen odabir i dalje je ostao presudan čimbenik uspjeha.

Odabrati najprikladniju „egi“ varalicu nije nimalo lak posao. Zato iskusni lignjolovci preporučuju da je najbolje imati niz varalica osim po dekoru, o čemu smo već pisali, različitih i po veličini te težini, što je tema ovog teksta. A sve zato da bi se odabrala ona koja će privući najviše pozornosti lignje ovisno o mjestu lova, dobu dana, vremenskim uvjetima, plimi i oseci, svjetlosnim uvjetima, jačini vjetra, valova  i kurenta...

„Egi“ se od ostalih lignjarića najviše razlikuje po izgledu. Bočno gledano ima oblik slova S. Ne zato što tako najviše nalikuje kozici nego da bi što manje zapinjao za dno, koje često dodiruje tijekom lova. Naime, zbog oblika, i kad posve polegne po dnu, dodiruje ga prednjim, ali ne i zadnjim krajem na kome su udice. Da bi udice bile što dalje od dna, dodatno se otežanje, neophodno da bi se mogla dovoljno daleko odbaciti, postavlja  na prednji kraj varalice. Zbog toga varalica u odnosu na dno stoji s podignutim „repom“, pod kutom. Tako i tone pa oponaša kretanje žive kozice, što je čini još privlačnijom lignjama. Smatra se idealnim da varalica pri tonjenju i na dnu stoji pod kutom od 45 stupnjeva.

Da bi je štitilo od oštećenja pri dodiru s dnom, opterećenje se postavlja ispod, što je još jedan karakteristični vizualni znak prepoznavanja „egi“ varalice. No, tako postavljena olovnica može uzrokovati zapinjanje varalice za dno. Posebno ako je pravokutnog oblika. Zato najkvalitetnije „egi“ varalice imaju olovnice polukružnog ili srpolikog oblika, koje se odbijaju od dna.
img1828Još više od toga pod kojim će kutom, za „egi“ varalicu je važno koliko će brzo tonuti. Zapravo, to je za uspjeh „eging“-a ključna osobina varalice. Brzina tonjenja, plovnost varalice najviše ovisi o njenoj težini. Preteška će potonuti prebrzo i, najčešće, u neprirodnom položaju. Prelagana, pak, će isplivati na površinu ili plutati između nje i dna te tako biti izvan dosega, čak i vidokruga lignji koje su u pravilu na dnu ili malo poviše njega.

Plovnost varalice se izražava brojem sekundi potrebnih da ona u mirnoj vodi potone za jedan metar. Smatra se da je brzina tonjenja od 4 do 5 sekundi po metri odličan rezultat za egi varalicu. Podatak o plovnosti varalice se obično navodi na njenom pakiranju. Ako podatka nema to je najbolji znak da se radi o nekvalitetnoj varalici za „eging“. Nažalost, ima dosta proizvođača koji ne navode točne podatke!

Osim od konstrukcijske, „urođene“, brzina tonjenja ovisi i o mjestu lova, odnosno salinitetu mora, jačini kurenta na njemu,… Jači kurenat može zahtijevati malo težu varalicu kako bi ona zadržala dobru brzinu i optimalni položaj tonjenja. Isto tako, varalica ponekad mora biti teža kako bi se mogla dovoljno daleko odbaciti, osobito kad se baca protiv vjetra. U takvom slučaju se može postupiti na tri načina. Prvi je da se upotrijebi veća, odnosno teža varalica, drugi je da se dodatno opterećenje postavi na strunu ispred varalice, a treći da se optereti sama varalica.
DSC0393 Lignja eggingZbog povećanje mogućnosti petljanja pribora pri odbacivanju, najlošije rješenje je postavljanje dodatnog opterećenja na strunu. Dodatni uteg na varalicu se može postaviti na dva načina. Prvi je da se upotrijebi za po posebno oblikovane olovnice koje nudi sve veći broj proizvođača lignjariča. Drugi, najprecizniji način dodatnog opterećenja je pomoći olovne žice obmotane oko prednje kraja varalice.

„Egi“ varalica mora biti lakša od „peškafonda“, ali i teža od plivajućih lignarića za lov skosavanjem, a sve zbog toga kako bi se mogla dovoljno daleko odbaciti, ali i da bi nakon pada u more tonuti toliko sporo da bi bila dovoljno dugo izložena pogledu lignji.

Ta dva suprotstavljena zahtjeva konstruktivno je najlakše riješiti istovremenim povećanjem težine opterećenja i veličine, a time i obujma varalice.

A za „eging“ se upotrebljavaju varalice raznih veličina, u pravilu oznake 2.0 do 4.5. Veličina varalice je vrlo važan čimbenik lignjolova bilo kojom tehnikom. Za razliku od ljeta, kad treba loviti manjima, tijekom jeseni treba koristiti srednje velike, a od kraja godine do kraja proljeća najveće. Također, u dnevnom je lovu uvijek bolje koristit nešto veće, a lovi na prijelazu dana i noći, najveće varalice.

Veličina, zapravo dužina tijela bez iglica i vezišta, „egi“, kao i ostalih lignjarića izražava se japanskom mjerom „taiyo“ (hrvatski „sunce“). Dužina „taiyo“ je približno 3,03 cm (oko 1,193 inča). Neki proizvođači se ne pridržavaju tih mjera, doduše uz manja odstupanja. Što više, varalice istih veličina, a raznih proizvođača (često i istih) nemaju istu težinu. To uzrokuje probleme u odabiru štapa potrebne težine bacanja („CW“). Ipak, veličina i  težina ogromne većine „egi“ varalica na tržištu se kreće u okviru vrijednosti navedenih u priloženoj tablici.  

Veličina  Dužina (mm) Težina (g)
2.0           60                 6-10
2.5           75                 10-15
2.8           85                 12-17
3.0           90                 16-20
3.5           105                20-25
4.0           120                25-30
4.5           135                30-35

frendy250

fabrio250

adriatic maestral 250
aerodrom250
ciban3
konavle 250

zupa 250

zupanija 250
transporterban250