Petak, 09 Veljača 2018 20:56

Strijeljka postaje glavna zimska lovina jadranskih udičara

Piše:

U drugoj polovini zime, najhladnijem dijelu godine, ribolov uz obalu udicom je ograničen na malobrojne vrste koje dobro podnose temperaturne razlike. Kada je sve popularnije varaličarenje u pitanju, tada su u prvom planu brancin, smudut i, sve više, strijeljka. Dok je „kralj“ klasična zimska lovina, ali sve rjeđa, strijeljka je riba čija se sve veća brojnost u Jadranu vezuje za povećanje prosječne temperature u Mediteranu.

Do prije nekoliko godina, za ovu ribu malo je tko kod nas i znao, a danas već ima ribolovaca specijaliziranih za udičarenje strijeljke. Zbog njene iznimne grabežljibosti i sve veće brojnosti ta riba će sve češće biti na udicama i drugih naših ribolovaca pa je dobro znati nešto više o njoj. A ovo je vrijeme najbolje za to jer, iako se uspješno lovi tijekom cijele godine, strijeljka se zimi najlakše lovi. To je zato što je tada najbliža obali. Sada se uglavnom zadržava u lukama, marinama, ušćima te u njihovoj okolini, gdje najlakše dolazi do hrane, koju pretežito čini sitna riba poput cipola, gavuna, iglice, sarđele itd. Preferira što uže uvale, odnosno sve tijesne pozicije jer u njih najlakše stjera jato. Loviti se može iz plovila i s obale, svim sportskim načinima udičarenja.

Kad se nađe u mreži, strijeljka će je nerijetko pregristi, isto kao i najlon udičarskog pribora, ma koliko debel bio. Ni „Kevlar“, „Dacron“ i druge suvremeni sintetički materijali ne mogu odoljeti njenim zubima. Samo metalni privezi daju šanse za siguran uspjeh u njihovom udičarenju. Dovoljan je samo jedan privez (pjok) zbog iznimne proždrljivosti strijeljke. Praksa je pokazala da je najprimjereniji onaj dugačak između jednog i dva metra, bez obzira postavlja li se na pribor za lov spinanjem, dalekim bacanjem ili pendulom. Debljina priveza ne treba biti tanja od 0,30 mm jer on osim težine mora izdržati i udare snažne ribe koja se žestoko bori za život. Od ostale opreme neophodna je osnovna struna, najbolje najlonska nosivosti do 10 - 15 kg, odnosno debljine oko pola milimetra. Dužina osnovne strune, ovisno od načinu lova, može biti između 50 (za pendulu) i 200 m. Za spinanje i lov dalekim bacanjem treba koristiti standardne, ali nešto jače štapove i role, dok je penduližat moguće, čak i bolje „preko prsta“. Naime, naši udičari koji su je lovili tvrde da joj se samo tako lako i dovoljno brzo, pa zato i sigurno, može popuštati kad uzme i nezaustavljivo ponese mamac.
strij1Strijeljka se kod nas najčešće lovi pendulom i to živom ješkom, cipolom dužine 10 do 15 cm ili iglicom dužine do 20 centimetara. Privez (pjok, primula) pendule treba biti od pola metra duge sajlice snage 20 do 30 libri. Na njenih zadnjih 20-tak centimetara se rasporede tri udice širine luka 15 mm, čak i malo više kad se očekuje plijen teži od 2 kg. Udice moraju biti što kraće, najbolje sa zakrivljenim vrhom. Pendulu je najbolje brzinom od 1 do 2 čvora potezati na oko 2 m dubine.

U lovu spinanjem, povlačenjem s obale ili usidrenog plovila, najbolje je rabiti umjetne mamce. Iskustvo onih koji love spinanjem kazuje da su najprikladniji plivajući teturavci te pljuskavci dužine 70 do 90 mm. Prednost treba dati varalicama od tvrde plastike jer drvene strijeljka brzo izbuši, odnosno onespobi. Teturavci i pljuskavci se mogu potezati bilo kojom brzinom, ali najbolje 3 do 4 čvora. Dobro je povremeno trzati i mijenjati pravac kretanja varalice, radi dodatne provokacije. To osobito vrijedi u lovu metalnim varalicama, posebice masivnim. U penduli mamac se može potezati tek desetak metara iza krme plovila, jer i kad vidi ribolovca strijejlka neće odustati od napada.

Iako su najmanje otporne, kod nas su se najučinkovitijim pokazale varalice od mekane plastike, i to one oblika jeguljice dužine 100 do 160 mm. Montirati ih je dovoljno na golu, a ne na udicu s olovnom glavom, jer su najučinkovitije kad povremeno pljuskaju po površini. Najbolje je koristiti udice koje se dobiju s varalicom, odnosno širine luka 10-15 mm.

Varalice od mekane plastike su odlične i u spinanju, ali za takav lov ih treba namontirati na udice s jigg glavom. Još bolje ih je montirati na udicu bez otežanja, a daleki odbačaj postizati pomoću vodene kugle montirane na kraj osnovne strune. Dovoljna je kugla promjera 2-3 cm. Ona, osim kao otežanje služi kao i provokator, jer pri povlaćenju pljuska po površini i tako provocira grabljivice. Zbog toga mnogi vodenu kuglu montiraju i na pendulu s laganim varalicama, kako mrdavcima tako i perjaticama. Kad love parjaticama, varalicama od perja, niti i traka, vodenu kuglu postavljaju na kraj završnjaka, a perjatice ispred nje na dva ili tri priveza pedalj dužine. Umjesto vodene kugle, u brzom penduližanju bolje je montirati tešku metalnu varalicu.
strij2Iskustva naših udičara kazuju da se strijeljke najbolje love u svitanje i suton, odnosno prva i zadnja dva sata dana. Dobri ulovi se postižu i tijekom noći s mjesečinom. Danju najbolje radi poslije mrkle noći, dok poslije noći s mjesečinom najbolje radi posljednja dva sata dana. Stanje mora i vremenske prilike ne utječu osobito na uspješnost lova, ali se ipak nešto bolje lovi po mirnom moru, a znatno bolje po plimi.

Strijeljka često mamac prati i stotinjak metara prije nego ga napadne, obvezno punom brzinom. Da ga prati osjeti se po treptanju i bježanju u stranu uspaničenog mamca. Ako je jako gladna, dođe s leđa, zine, proguta mamac i produži metar, čak i više. To se osjeti po 2-3 sekunde olabavljenoj penduli. Tada je dobro lagano zategnuti pribor. Grabljivica zatim stane i zatvori usta. Kontrirati je suvišno jer će se strijeljka uloviti sama kad potom krene u suprotnom pravcu.

Napada li s boka, kao i ostale grabljivice, najčešće se zakači samo za jednu udicu i češće spada. Čim zagrize, izlazi na površinu. Tad počinje borba za pamćenje. Najprije slijedi dugi bijeg u stranu koji skoro da i nije moguće spriječiti bez opasnosti od kidanja strune. Treba malo pričekati i kad riba promjeni pravac kretanja postupno pružati sve veći otpor, popuštati i privlačiti.

Strijeljka će se žestoko odupirati uz intenzivnu trešnju tijela. Šijavanje, bijeg u stranu, i, vrlo rijetko, u dubinu, izmjenjivat će se s atraktivnim skokovima do 2 m iznad površine, nalik onim što ih izvodi ulovljena sabljarka. No, to vrijedi samo za strijeljke teške oko 2 i više kilograma te one ulovljene lakšim priborom. To su nezaboravni prizori! U njima se može gustati 20-tak minuta kada je plijen težak 2 kg. Toliko teška pruža otpor kao polanda od 7 kg, koja je poznata po žestini borbe.

Strijeljku je iz mora najbolje izvući prihvatnicom, ali tim ne prestaje opasnost. Naime, ni kad se nađe na suhom strijeljka ne prestaje s borbom pa treba biti oprezan zbog njenih zubi, i, još više, opasnih bodlji u perajama, posebice leđnoj. Zato je strijeljku dobro usmrtiti što prije. To je dobro učiniti i zbog ukusa njenog mesa, jer je rano, ali i posve od krvi oslobođena najukusnija.

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250