Subota, 10 Veljača 2018 19:34

Gruba igra odraslih

Piše:

Promicanje tolerancije i poštovanje različitosti najveći je doseg kojeg čovjek u svom društvenom životu može dokučiti. Ne kao mrtvo slovo na papiru ili statusni simbol koji će se po potrebi samoisticanja, jer sad eto tako paše, poput odjevnog predmeta navući na sebe... Već jedini sveti cilj kojemu se mora težiti.

Recimo, u nemoći suočavanja sa svojim osobnim promašajem, jer svaki život koji se temelji na nepriznavanju drugoga i drugačijega jest promašaj, tako je povorka odraslih pod maskama organizirana uz Dječji karneval u Kaštelima spalila slikovnice duginih boja na kojoj je s jedne strane pisalo mama + mama, a s druge tata + tata. Nije to ništa čudno, događaju se takve stvari i u kolijevkama demokracije, a kamoli neće na zaostalom Balkanu, gdje se uzavrela krv hrvatskih muževa u bogastvu jezika može nazvati i naslijeđem primitivizma.

I, uopće ta slikovnica dosta je pozornosti izazvala u Hrvatskoj. Ukratko, slikovnica je to koja promiče LGBT prava, koju je tiskala Udruga Dugine obitelji, kako bi promicala LGBT prava, odnosno prikazala sličice iz života dvoje djece s istospolnim roditeljima, s ciljem jačanja socijalne integracije djece istospolnih roditelja. Slikovnica se eto toliko razgrabila da se krenulo u "crowdfunding" kampanju prikupljanja novčanih sredstava, kako bi se tiskalo novih tisuću primjeraka, kako slikovnice, a sad evo i bojanke. U tome se i uspjelo te tako ova priča dobija svoj nastavak.

Zbog svakoga ugnjetavanoga zbog svoje različitosti po glavi stanovnika, svih molitelja ispred bolnica, teorija Željke Markić, riječi Tomislava Karamarka kako se u javnosti neće moći govoriti sve što čovjeku padne napamet, nakvašenih tamjanom popovanja s oltara o svemu onome što ih se ne tiče; priče opet ove su potrebne. Ako išta, da se malo poigraju s krutim okovima ispodprosječnog do prosječnog Hrvata.

No, što onda kad priča za oko slikovnice postaje sama sebi dovoljna, a što se čini se, upravo događa te kada zaista postoji opcija da ona i dođe u dječje ruke? To je onda problem. Kojega se evo živi. Unatoč svim odama poticanja različitosti, koliko je hrvatsko društvo zrelo da djeca u vrtićima zaista uči o istospolnim obiteljima?

Retoričko je to pitanje. Nije zrelo. U zemlji u kojoj kurikularna reforma ispada zabluda, u kojoj na izborima može pobjeđivati stranka osuđena za zločinački poduhvat, makar i neravomoćno, te u kojoj se uopće raspravlja o usvajanju Istanbulske konvencije, davanje djetetu u ruke bojanku s dvije mame nije ništa drugo nego gruba igra odraslih, koja istu tu djecu iskorištava za svoju borbu.

Ta borba jest u plemenite svrhe, borba je to protiv sistemskih troglodita i zatucanosti, borba je to za neku bolju Hrvatsku, ali ta borba ima krivo oruđe svojega djelovanja. Ako igdje, onda u Hrvatskoj, društvo je spremno za korjenite promjene, ali te promjene neće se ostvariti tako što će se nezrelo i naivno djetetu dati slikovnica, dok će isto to dijete kući, u školi i na cesti iz dana u dan živjeti neku drugu prirodu stvarnosti, onu puno suroviju i opakiju.

Zbog toga, kampanja oko ove slikovnice, nije ništa drugo nego dio folklora, a oni koji je podupiru počesto to rade zato jer to dobro zvuči. Odnosno, rade to zbog isticanja sebe, samoreklame, a ne ispravnih pobuda ka boljemu društvu. Znaju oni itekako da od svega toga nema vajde, ali dobro zvuči napraviti slikovnicu, dobro zvuči uplatiti koju kunu da bi se promicala tolerancija, lijepo je biti na strani civilizacijskog dostignuća, ali je prije svega, u ovom slučaju - lako. Biti dijelom ovoga folklora tako što će se napuhati priča sa slikovnicom je lako, tako se ne izlazi iz svoje komforne zone, a daje se glas tobože pravoj strani.

No, ta strana samo je protuteža onoj zaostaloj Hrvatskoj, suprotni pol, nažalost, sličnih pobuda.

Stoga, daleko teže je promisliti kako se uistinu može doprinijeti boljem društvu za snošljiviji život svakoga od nas. To je ono što iziskiva razboritost, strpljenje i istinsku hrabrost. To je ono što je uistinu teško i nužno. Ali, takvo što obično se radi u tišini, bez trubljenja na sav glas, da što više drugih zna, o nekakvim slikovnicama koje bi stvari trebale promijeniti.

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250