U i nad podmorskim livadama, poslije kamenitog, ribama najbogatijeg dna, lakše i znatno uspješnije nego s obale, o čemu smo pisali prošli petak OVDJE, udicom se lovi iz plovila, čak i u plićacima dohvatljivim s obale.

Loviti je moguće svim načinima, ovisno o dubini i ciljanoj lovini. Najčešće se to zbog velike učinkovitosti radi spustcem, bulentinom, iz usidrenog plovila, najbolje tamo gdje se iz livade uzdiže pokoja kamena gromada ili je dno djelomično neobraslo. Pribor se može spustiti na razne dubine, čak do sredine vodenog stupa, ali je ipak najbolje od dna do malo iznad livade.

Većina riba koje se obitavaju u podmorskim livadama hrane se između korijena i listova trave. Njih je najbolje loviti priborom spuštenim na dno. Za svaštarski ribolov svih vrsta, osobito na „bilajki“ - golom dnu unutar livade, najprikladniji je klasični završnjak (crtež broj 1) s olovnicom na kraju te tri priveza. Kompletirati se može i bez vrtilica na spojevima.
ribbultr1Osnova mu može biti debela tek 0,20 do 0,25 mm, jer nema opasnosti od zapinjanja pribora. Zbog istog razloga i na kalem role može se namotati toliko debeli najlon, a ako se mota PE višenitka, dovoljna je ona promjera 0,15 mm. U tom slučaju predvez obvezno treba biti od elastičnog najlona kako bi amortizirao iznenadne jake udarce.

Privezi, prame, primule trebaju biti još tanji i ne osobito dugi. Na njih valja vezati udice širine luka 7 do 12 mm. Vrsta udice nije osobito važna, ali je ipak najbolje koristiti one oblika „Crystal“, koje su inače najbolje rješenje za svaštarski ribolov blizu obale.

Za dubine lova do 30 m, na kojima se najčešće lovi, ovisno o jačini kurenta, olovnica, obvezno ovalna, može biti teška 30 do 70 grama.

Visina trave može biti i preko jednog metra. Kako bi se u takvoj situaciji udice držale u krošnji ili neposredno iznad trave, a olovnica ležala na dnu, završnjak mora biti dovoljno dugačak. Najbolje je opisanom klasičnom završnjaku pridodati produžetak (a). On na oba kraja treba imati petlju ili kopču za brzu montažu. Dužina mu može biti između pola i dva metra, ovisno o visini trave.

Ribe koje se zadržavaju manje više poviše livada, poput gira, modraka, bukvi i ukjata, bolje je loviti priborom koji se ne spušta na dno. Završnjak, sistem takvog pribora, prikazan crtežom broj 2, mora biti vrlo dugačak, jer je dugačak i vodeni stup u kojemu je riba. Zbog istog razloga i privezi na njemu moraju biti duži, do oko pola, čak i do jednog metra, u slučaju kad riba mamac uzima oprezno.
ribbultr2Kako nemaju gdje zapeti, privezi mogu biti vrlo tanki, čak od samo 0,12- 0,14 mm debele, najbolje FC strune, što je često presudno za lov opreznih riba. Praksa je pokazala da je na završnjak najbolje postaviti tek dva priveza, a zbog navedenog razloga jedan od njih može biti postavljen ispod olovnice, koja treba biti što lakša, tek toliko da pribor drži okomitim.

Svaštarsko kančarenje u i nad podmorskim livadama može obavljati „preko prsta“, ali i štap bilo koje dužine. Međutim, prednost treba dati dužima, do 3,5 metra, jer se s njima može pretražiti veće područje bez premještanja plovila. Štap treba biti vrlo brze akcije, ali i iznimno osjetljivog vrha, kako bi reagirao i na najmanji dodir. Na njega je dovoljno postaviti malu ili srednje veliku rolu. Ukoliko se njen kalem puni PE višenitkom, dobro je koristiti nešto mekši štap, primjerice akcije B, koji će zajedno s najlonskim završnjakom kompenzirati njezinu neelastičnost. Osnovna struna obvezno mora završavati vrtilicom, a poželjno je i kopčom kako bi se brzo i lako mogli mijenjati završnjaci prilagođeni vrsti lovine, odnosno dubini lova.

Podmorske livade nisu ubilježene na nautičkim kartama pa ih oni koji žele ribariti na njima i iznad njih, moraju tražiti uz pomoć drugih sredstava. U plićaku ih je lako vidjeti, dok se na većim dubinama manifestiraju kao manje ili veće tamno zeleno - plave površine.

Pozicije dubljih livada nekada su se pronalazile isključivo sondom, najčešće olovnom. Ona pri padu na takav teren proizvodi mekan i tup udarac, „puzi“ po travi, a na struni koja je nosi direktno se osjeća struganje vlasi trave. Sidro, pak, čupa korijen ili kida listove trave.

Najlakši način pronalaženja podmorskih livada je pomoću elektroničkog dubinomjera. Trava raste na relativno ravnom dnu, pa je takva i crta odraza signala na ekranu dubinomjera. Zapravo, radi se o dvije crte. Gornja je tanja i označava vrhove trave, a donja i deblja prikazuje liniju dna. Između je čist pojas visok koliko i trava. Taj pojas je veoma blijed, jer trava upija i usporava signal dubinomjera. Što je veća dubina to je taj pojas svjetliji, odnosno signal se od livade sporije vraća.

Ukoliko se nema elektronički dubinomjer, debljina travnatog pokrova može se izmjeriti tako da se iščupa list trave. To je najlakše uraditi olovnim lignjarićem, „peškafondom“.

Tijekom ljeta teško je naći kakav miran položaj za ribolov s obale. Osim toga, priobalne vode ribe su napustile ne samo zbog kupača i nautičara nego i zbog jakog sunca te visoke temperature mora. Zato u ovo godine većina sportsko - rekreativnih ribolovaca lovi dalje od obale iz plovila.

Iako se u takvom ribolovu može koristiti mnoštvo tehnika, većina se ribolovaca - udičara u prvom redu odlučuje za lov klasičnim bulentinima. Takav je ribolov u pravilu jednostavan i ne zahtjeva neku skupu i kompliciranu opremu, pri čemu ulovi ostvareni ovakvim načinom uglavnom zadovoljavaju želje i očekivanja. Završnjaci, sistemi za ovakav ribolov uglavnom su „očenaš“ konstrukcije. Za najčešće prakticirani, priobalni, ribolov do dubine od 30 - tak metara pravi se tako da se iznad olovnice teške 30 do 60 grama vezuju dva do tri priveza dužine 15 do 30 cm i promjera 0,20 do 0,25 mm, na čijim su krajevima udice širine luka 8 do 12 mm, primjerene očekivanoj lovini.

Iako se konstrukcijski ovakav završnjak može činiti savršenim, u nekim situacijama pokazao se kao nedovoljno učinkovit. Naime, na terenima na kojima se riba drži dna, mamci na njegovim gornjim udicama često ostaju netaknute. Nakon prvih nekoliko trzaja, aktivnost ribe naglo prestaje, a nakon izvlačenja samo donja udica „zauzeta“ ili ogoljena. To je posebno izraženo na golim terenima kakva su pješčana dna zarasla rijetkim podmorskim livadama posidonije, purića.

Na takvim je terenima idealno da udice leže na dnu ili da barem budu neposredno poviše njega. Naime, riba se na takvom dnu osjeća golo i ranjivo, pa se zato i ne odljepljuje od dna. Mamac, ma koliko bio ukusan, ako se nalazi pola metra iznad dna, predstavlja možda životni rizik tako da se riba na kraju unatoč mirisnim i vizualnim podražajima ne odlučuju na napad.

Takav je završnjak za „svaštarski“ ribolov idealno je opremiti kao što je prikazano na fotografiji.
bulentingoladnaZavršnjakom izrađenim na ovaj način ne lovi se kao s klasičnim „očenašem“. Da bi sve tri njegove udice ležale na dnu, što je idealno za lov pauka, ovčice, arbuna, ovrate (orade) i ostalih vrsta prehranom i životnim navikama vezanim uz samo dno, završnjak ne smije stajati okomito na dno nego pod manjim kutom, najbolje od oko 30 stupnjeva. Svo vrijeme tijekom ribolova pribor treba držati lagano zategnutim.

I dok će sitnije ribe u pravilu tresti i „tuckati“ na uobičajeni način, kao u lovu „očenašem“, na što je potrebno oštro i kratko kontrirati, krupnije će riba udarati karakteristično snažnim i odrješitim udarcima na koje ne treba odmah reagirati. Dapače, nakon prvog udarca koji najavljuje krupniju lovinu, pribor treba osloboditi napetosti i iz role, odnosno s motovila izvući oko metar strune te tako omogućiti ribi nesmetano gutanje mamca. Sljedeći udarac, koji najčešće ne treba dugo čekati, u 90 posto slučajeva donosi ribu koja se sama zakači.

Naravno, završnjak s ovako postavljenim udicama izloženiji je od „očenaša“ zapinjanju za razne prepreke na dnu, ali ulovi koji se njime mogu ostvariti u potpunosti kompenziraju mogući gubitak nekoliko udica. Osim toga, odbacivanje završnjaka lovi se na višestruko većoj površini pa je i vjerojatnost pronalaska najboljeg mjesta lova, a time i bogatijeg lova, veća.

Petak, 25 Svibanj 2018 13:27

Bulentin za lov na velikim dubinama

Nagle i česte promjene vremenskih i uvjeta na moru karakteristične za svibanj i prve dane lipnja uskoro će biti prošlost. Dok se to ne dogodi ljubitelji ribolova bulentinom daleko na pučini do tada mogu obaviti posljednje pripreme za ribanje, poput kompletiranja bulentina.

Bulentinom na velikim dubinama mogu se loviti broje ribe, u pravilu nadprosječno teške. Zato i bulentin treba biti jak, koliko, ovisi o dubini na kojoj će se loviti.

Za lov na dubinama do 120, najviše 150 metara najprikladnija je osnovna struna promjera 0,90 do 1,00 mm, najlonska ili Dakron odgovarajuće snage. Dužina joj treba biti dvostruko veća od dubine na kojoj će se loviti. Boja strune je nebitna, a po navici se koristi akvamarin plavi ili bezbojni najlon.

Kad se lovi „preko prsta“ osnovnu strunu treba namotati na veliko motovilo, najbolje dimenzija barem 20x30 cm, kakvih je od stiropora nažalost teško naći u našim prodavaonicama. Na sreću, lako ih je izraditi, ali ne od stiropora, jer je onaj u prodaji za izolaciju mekan, nego od stirodura, također ploča za izolaciju. Poslužiti može i drveno motovilo za pendulu, ali i okruglo.
dubinskibulentinsv1Završnjak (sistem, predvez) tipa „očenaš“, je najprikladniji za „svaštarski“ ribolov na pučini, a najbolje ga izraditi od bijelog ili bezbojnog najlona promjera 0,40-0,45 mm i dužine oko 6 m. Na tako dugački završnjak idealno je rasporediti čak šest priveza (pjoka, primula) s udicama, ali Zakon dozvoljava samo tri. Dužina bezbojnih priveza ne treba biti veća od 10-15 cm. Najbolje ih je vezati „uz dlaku“, da udice drže dalje od predveza. Poželjno je na kraj predveza postaviti i privez dužine oko 25 cm za nošenje olovnice.

Olovnica, najbolja piramidalna i s četvrtastom osnovom treba biti teška između 250 do 350 grama. Spoj olovnice s ostatkom pribora najbolje je izvesti s kopčom na vrtilici, baš kao što je njome najbolje izvesti spoj osnovne strune i završnjaka.
dubinskibulentinsv4Što se tiče udice, optimalne su one oblika „Crystal“ i „Aberdeen“ broj 1 ili 2 po „Mustad“ skali, a još bolje one oblika „Cyrcle“ jer bolje kvače plijen, što je vrlo važno za lov na velikim dubinama na kojima je teško dati pravovremenu kontru. Zbog debljine najlona priveza bolje je koristiti udice s alkom nego s pločicom.

Pribor za lov na dubinama od preko 150 metara, također sa završnjakom tipa „očenaš“, treba izraditi od nešto jačih struna. Osnovnu od najlona debljine 1,00 - 1,20 mm ili Dacron odgovarajuće jačine, a završnjak od najlona promjera 0,60 do 0,70 mm. Na predvez dužine 10 do 12 m optimalno je postaviti 6 do 10 priveza dužine 15 do 20 cm i međusobno razmaknutih 45 do 50 centimetara, ali opet treba podsjetiti da Zakon predviđa samo tri. Kao i na svakom bulentinu za lov na iole većim dubinama, sve spojeve priveza i predveza obvezno treba napraviti pomoću vrtilice, u ovom slučaju najbolje trostruke.
dubinskibulentinsv3Zbog mogućnosti ulova kapitalnih kijerna, kirnji, i ostalih dubinskih riba treba koristit udice širine luka do 25 mm, najvećih dimenzija koje zakon dopušta sportsko- rekreativnim ribolovcima.

Ovisno o dubini i snazi kurenta na mjestu lova, bulentin je najčešće potrebno opteretit s olovnicom težine 350 do 600 grama.

Kad se želi loviti štapom i rolom, a oni znatno olakšavaju ribolov, za dubine između 120 i 150 m najprikladniji je štap snage 12 do 20 libri i dužine oko dva metra. Vršnjak mu treba biti pun, vrlo osjetljiv.

Rola mora biti tolika da primi svu količinu strune debljine 0,45 - 0,50 mm, kolika je dovoljna kad se lovi štapom - veličine barem 6000, s kvalitetnom kočnicom velike snage, te s mehanizmom koji će dugo izdržavati velike napore.

Za ribolov na dubinama od preko 200 metara optimalno rješenje je štap i rola jačine 30 libri, najjača koju smiju loviti sportsko- rekreativni ribolovci. Odlično rješenje je multiplikator rola, posebice ona s električnim pogonom, koja znatno smanjuje fizičko naprezanja pri izvlačenju plijena.

Na kraju, ali ne manje važno, skoro nezaobilazni dio opreme za ribolov daleko na pučini je suvremena brodska elektronika.

Izgledi za uspješan zimski ribolov udičarenjem puno su veći nego što se obično misli, posebice u dubljim, predjelima stalne temperature mora. Osnovni uvjet za uspjeh jest poznavanje dobrih pozicija, posta. Šanse za uspjeh se još više povećavaju uspješnim kombiniranjem znanja i iskustva s mogućnostima koje daje suvremena elektronska oprema, ehosonder i GPS. Zimi elektronika dobiva na značaju ne samo zbog ishoda ribolova nego i zbog sigurnosti ribolovca.

Najbolje pozicije za zimski ribolov su podmorski grebeni, seke, bez obzira na njihovu veličinu. Na njima su uspostavljeni složeni lanci ishrane, počevši od biljaka pa sve do krupnih riba grabljivica. U području seka česti su arbun, kanjac, kantor, kijerna, pagar, škrpina, gruj (ugor), zubatac...
skrpina213Za uspješni zimski ribolov na sekama bitno je znati koje se riblje vrste mogu očekivati na određenoj seki, obzirom na njenu veličinu, položaj i dubinu, kako bi se svemu tome prilagodila tehnika, pribor te sve ostalo potrebno za ribolov. Tako se, primjerice, zubatac i pagar iznimno rijetko zadržavaju na dubinama manjim od 20, a najčešće oko 50 metara. S druge strane, kanjce, arbune, fratre, škrpine te druge sitnije ribe, ali i gruja može se loviti i na plitkim sekama, odnosno na onima bližim obali.

KAKO SE SIDRITI

Svi dijelovi seka nisu podjednako bogati ribom. Najbolje je udičariti na padinama, i to onim koje su manje izložene kurentu. Najuspješnije se lovi iz plovila koje miruje pa je sidrenje veoma važna operacija, koju nije lako obaviti. Najbolje je to uraditi u fazama. Posao će znatno olakšati primjena ehosondera.

Sidrenje počinje zaustavljanjem plovila  nad najvišom točkom seke. Tu se s prove spusti sidro pa krmom vozi na unaprijed odabranu poziciju lova, vodeći računa o tome da se previše ne zateže konop sidra, kako ono ne bi popustilo i pomaklo se.

Na mjestu lova se ne treba zaustaviti, nego valja produžiti još malo i s krme spustiti drugo sidro. Zatim se laganom vožnjom treba vratiti na odabrano mjesto udičarenja i zategnuti oba konopca. Iako se opisana operacija čini jednostavnom, vjerojatno će je trebati i nekoliko puta ponoviti dok se točno ne nađe željeno mjesto ribolova.

OSNOVNI ALAT JE BULENTIN

Osnovni udičarski alat za ribolov na sekama, ne samo zimi, jest bulentin iz usidrenog plovila. Klasični „očenaš“ završnjak s olovnicom na kraju najbolje je rješenje. Broj priveza, pjoka, primula, odnosno udica na sistemu ovisi o veličini ribe koja se želi loviti. Krupnije se ribe obično love s jednim, a sitnije s dvije do tri primule na završnjaku. Težina olovnice se kreće od 100 do čak 500 grama, ovisno o dubini na kojoj lovi, ali i snazi kurenta. Debljina osnovne strune, ako je najlonska, kreće se između 0,40 i 0,60 mm, a završnjaka 0,30 do 0,50 mm.

Nedostatak sistema s fiksnom olovnicom jest u tome što ribe odmah osjete otpor, a prednost mu je samokontriranje, jer se zbog težine olovnice udica sama zabada kada riba proguta ili ponese mamac. No, taj se nedostatak donekle može ublažiti dužim završnjakom.

Ako su cilj ribolova arbun ili druge sitnije ribe, najbolje je loviti štapom težine bacanja 40 do 80 ili 50 do 100 grama, dužine 2,7 do 3,5 m,  brze akcije i iznimno osjetljivog vrha. Na štapu treba biti srednja, rola veličine 4 ili 5, odnosno kapacitet 100 m najlona promjera 0,40 ili 0,50 mm. Međutim, na njen kalem je najbolje namotati najlon promjera 0,25 do 0,30 mm, dok se za lov „preko prsta“ mora koristiti skoro dvostruko deblja osnovna struna. No, bez obzira kakvim se priborom lovilo, osnovna struna mu mora biti od slabo rastezljivog najlona, a na njemu je najbolje imati udice oblika „Crystal“, odnosno, za krupnije ribe, udice oblika „Cirlce“, „Octopus“, „Live bait“ i „Beak“.

Iako se poput sitniji i krupnije ribe mogu loviti „preko prsta“, krupnije riba na većim dubinama neusporedivo je  bolje i lakše loviti suvremenim priborom, odnosno štapom dužine 2,1 do 2,7 m  i težine bacanja 100 do 200 ili čak i više grama. Na njega se treba montirati rola veličine 6 ili 7. Loviti se može i manjim ili srednjim multiplikatorom (do 12 libri) na odgovarajućem štapu.
IMG 1529 X Zoga Takadum SI 6313Mamce za zimsko kančarenje treba birati prema vrsti i veličini ribe koja se želi loviti. Primjerice, kad su ciljana lovina arbuni i kantori najbolje je nadijevati meso dagnje, kozicu, raka samca, kakvog crvića ili komad glavonošca. Za pagra, zubaca i druge krupnije ribe najbolje je koristiti žive ribice i glavonošce. Nužno ih je ponuditi malo poviše dna, kako se ne bi, eventualno, zavukle u kakvu rupu i tako bile slabo vidljive grabljivicama. Za ugora i murinu mamac se može spustiti i na dno, ako se radi o usoljenoj srdeli ili kojem drugom mamcu intenzivnog mirisa.

KOMBINACIJA „VERTICAL JIGGINGA“ I BULENTINA

Osim bulentinom, na sekama se odlični ulovi postižu i „vertical jiggingom“, a još bolji, osobito krupnijih riba, kombinacijom te dvije tehnike. U tom ribolovu nema sidrenja - lovi se iz plovila kojeg vjetar ili kurenat nosi preko seke.

Loviti se može teškim štapom za bulentin ili štapom za „vertical jigging“ snage do 50 libri, koliko treba biti i snaga osnovne „PE“ strune. Na njenom kraju treba biti trostruka vrtilica. Na jednu njenu alkicu treba vezati oko 1,5 m dugu „FC“, fluorougljičnu strunu na čijem je kraju neka od varalica za „vertical jigging“. Na drugu alkicu vrtilice treba staviti pola metra „FC“ strune na kojoj je živa ili barem svježa lignja namamčena kao za pendulu. Ovim sistemom, vrlo sporim i kratkim skosavanjem najčešće se love pagar, zubatac, krunaš i škrpine.

Zimi se na sekama može udičariti i u srednjim slojevima mora, posebice nad dubokim pozicijama. Na „pola dna“ ponuđene mamce napadat će širun, skuša (plavica) , vrnut i polanda (palamida).

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250