Samostalna izložba „Vizije radosti“ akademskog slikara Tomislava Buntaka otvorena je večeras u Domu Marina Držića. Kustosi izložbe su povjesničari umjetnosti Anita Ruso i Feđa Gavrilović. Radi se o prvoj izložbi izv. prof. art. Tomislav Buntak, odnedavno i dekana Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u Domu Marina Držića. Iza Buntaka je više od 60 samostalnih i 80 skupnih izložbi. Tomislav Buntak kao predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika predstavlja jednu od središnjih figura hrvatske likovne scene.

- Imamo priliku svjedočiti otvorenju izložbe koja je opozita izložbi koju smo imali gospara Davora Vrankića. Večeras imamo žudnju Tomislava Buntaka kakvu Držić predočuje u pisanoj riječi, a što je vješto gospar Buntak pretočio u svoje crteže. - rekao je ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić.

- Iznimno nam je zadovoljstvo ugostiti umjetnike koji vrlo pozitivno reagiraju na poziv ove kuće, ne samo uz izložbenu nego i uz sve druge djelatnosti. Imamo umjetnike koji možda na prvu misle u sebi da ne znaju kako tog Držića prikazati, ali baš zato što nemamo sačuvani portret Marina Držića, on jest inspiracija svim umjetnicima. I zato mi je zadovoljstvo i sreća kad vidim radove, skice dok se priprema izložba. - naglasio je Matić.

Kustosica izložbe Anita Ruso rekla je kako je "DMD postao mjesto razmjene umjetnosti što je nastavak onoga što su stari Dubrovčani uvijek radili", dok je kustos izložbe Feđa Gavrilović kazao da su "radovi Buntaka dokaz da je umjetnost nešto uz što se mogu otpustiti svi naši problemi".

Također, evo što je Ruso u katalogu zapisala o radovima Tomislava Buntaka.

"Vile pridonose dodiru između vilinskoga (arkadijskog) i nevilinskoga svijeta. Točno u tom nevidljivom dodiru između stvarnosti i snoviđenja nastaju djela vrsnog umjetnika Tomislava Buntaka… Likovi koji susreću anđela mogu biti Danteovi putnici koji idu prema drugoj stvarnosti, a mogu biti Tirena i Ljubomir pred Žuđenjem (Kupido). Čitanja su neograničena, ali je kreativni duh koji potiče Buntakovo stvaranje blizak onom renesansnom, držićevskom u kojem je snovita stvarnost svakodnevica, sveprisutna realnost. Njegova viđenja s ruba koja se odvijaju u mekoći linearnog vremena uprizorena su u iskustvima lakoće življenja žena, muškaraca, anđela, zmajeva, vila i nereida koje protječu preko papira." - stoji u predgovoru katalogu Anite Ruso.

Pak, Feđa Gavrilović je dodao:

"U opusu Marina Držića savršeni svijet ostvarenih žudnji društva (za skladno funkcionirajućom zajednicom) i pojedinca (za životom u stalnoj sreći) predstavljaju vile, ta nesputana bića čiste prirode, nastala spojem šumskih duhova različitih europskih tradicija – grčkih, germanskih, nordijskih i slavenskih. Njihove magične moći u stanju su ostvariti sve ono za čime mi smrtnici čeznemo. Vile su prisutne u Tireni, Grižuli kao i u Noveli od Stanca (kazališnim igrama nastalima sredinom 16. stoljeća), međutim u potonjem slučaju ne kao stvarna mitološka bića, nego kao maske aristokratskih prevaranata, koji iz zabave iskorištavaju naivnost jednog seljaka budeći u njemu ljudsku težnju ka vječnoj mladosti. Kartografiju žudnje možemo vidjeti i na slikama i crtežima Tomislava Buntaka… Njegovi likovi prikazani u arabeski zlatnih i srebrnih linija negiraju uzuse ljudskog društva svojom potpunom obnaženošću, kao i zakone fizike, jer se čini kao da lete kroz nedefinirane prostore. okruženju tih figura mogu se prepoznati brojni elementi prirode – jezičci plamena, masa vode, tekstura zemlje, kamenja i lišća, kao i sam zrak, nedefinirani eter koji u Buntakovu potezu dobiva strukturu finog tkanja koje obuhvaća i obgrljuje sve njegove likove.“ - zapisao je Gavrilović.

O autoru:

Izv. prof. art. Tomislav Buntak roðen je 24. travnja 1971. godine u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo 1997. u klasi prof. Miroslava Šuteja na Nastavnièkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1997. do 1998. radi kao profesor Likovne umjetnosti u Desetoj gimnaziji Zagreb. Od 1998. do 2010. radi kao ravnatelj Centra za kulturu i informacije u Zagrebu. Od veljaèe 2010. do danas zaposlen je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na kojoj od svibnja 2016. obnaša funkciju prodekana za upravu i financije, a od listopada 2018. funkciju dekana. Èlan je HDLU-a u Zagrebu od 1996. godine. Dopredsjednik HDLU-a od 2009., a predsjednik HDLU-a od 2018. godine. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja (1994. Rektorova nagrada Sveuèilišta u Zagrebu; 1996. Nagrada XXIV. Salona mladih; 2008. Nagrada Kabineta grafike na 4. hrvatskom trijenalu crteža; 2009. Nagrada „Vladimir Nazor“ i Odlikovanje „Red hrvatskog pletera“; 2017. Odlikovanje „Red Danice hrvatske s likom Marka Maruliæa“… ). Radovi mu se nalaze u zbirci MSU Zagreb, MMSU Rijeka, u Modernoj galeriji Zagreb, Galeriji umjetnina Split, Zbirci grafika i crteža NSK Zagreb. Na seminarima i studijskim boravcima između ostalog bio je 2005. na P.S.1 Contemporary Art Center, MoMA, New York; 2008. Tokyo Wonder Site, Tokyo; 2012. One sided story, Leipzig.

V.S.

Docentica na Sveučilištu u Dubrovniku, povjesničarka književnosti Katja Bakija u sklopu manifestacije „Dani kulturne baštine 2018. u Dubrovniku" održat će 24. rujna u 19 sati u Domu Marina Držića predavanje Dubrovnik cviet narodnog književstva /knjižtva (1849. – 1852.) - prvi časopis na hrvatskom jeziku u Dubrovniku.

U predavanju će se prikazati okolnosti u kojima je nastajao i kratko trajao ovaj za povijest hrvatske periodike iznimno značajan godišnjak, predstaviti uređivačka koncepcija, njegovi pokretači i suradnici koji su svojim prilozima na stranicama Dubrovnika učvršćivali sliku Dubrovnika kao cvijeta hrvatske književnosti i pokušali stvoriti književni časopis moderne fizionomije. Iz takve uređivačke koncepcije proizlazila je podjela na Staro i Novo književstvo. U prvom dijelu tiskani su uz popratne kritičke tekstove značajni stari dubrovački pisci, a u drugom tekstovi recentne književne produkcije i prijevodi iz stranih književnosti.

Časopisi su filteri društvenih i kulturnih utjecaja i važna komponenta povijesti, a Dubrovnik cviet narodnog književstva /knjižtva svojim djelovanjem uspio je održati kontinuitet hrvatske književnosti i izgraditi odnos prema dubrovačkoj književnoj i kulturnoj baštini te jačati svijest o vrijednostima i mogućnostima narodnog jezika i stvaralaštva na narodnom jeziku.

DMD

Samostalna izložba umjetnika Davora Vrankića „O gruboći – Držićeva groteska“ otvorena je u Domu Marina Držića. Nakon ovogodišnjih izložbi u Bruxellesu, Parizu i New Yorku, a prije velike izložbe u zagrebačkom MSU u 2019. godini, pariški Osječanin Vrankić ovom izložbom tako se po prvi put predstavio i dubrovačkoj publici. Kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti Anita Ruso, a na otvorenju je zapjevao i zasvirao Ibrica Jusić.

Radovi za središnju ovogodišnju izložbu u Vidrinom domu odabrani su iz nekoliko Vrankićevih serija: High noon, True Self Portraits, Don’t Worry Tomorrow is Another Day, Spinning Company, L'observateur.

Ravnatelj DMD-a Nikša Matić rekao je kako mu je drago što je Vrankić odabrao baš ovu ustanovu da se predstavi dubrovačkoj publici.

- Supruga Davora Vrankića, Silvija, rekla mi je jučer da je ova izložba organizacijski na nivou one kakve Vrankić radi u New Yorku. To je nešto što mene kao profesionalca veseli. Ovu izložbu prati i četverojezični katalog, kakav ne znam je li se izdao u Republici Hrvatske ove godine. Na hrvatskom, engleskom, francuskom i talijanskom jeziku. - kazao je Matić.

Na otvaranju izložbe govorila je i kustosica izložbe Anita Ruso, a evo što je ona zapisala u katalogu:

I„Opus Davora Vrankića opire se kategorizacijama. Umjetnik hrvatsko-francuskog državljanstva oslanja se jedino na svoju tehničku olovku i na maštu, vlastitu i kolektivnu, iz koje proizlazi njegov začudni likovni svemir. Nema predloška. Nema skice. Upotreba gumice i brisanja svedena je na minimum. Vrankića je posve nepotrebno uspoređivati, pa čak i s velikim majstorima sjevernjačke renesanse (Grünewald, Boch, Brugel, Artdorfer), s kojima ga se zna dovoditi u vezu zbog sličnosti deformacija njihovih likova i horror vacuia koji je u pojedinim njegovim serijama toliko naglašen da izaziva klaustrofobičan osjećaj… 

Izložba O gruboći – Držićeva groteska slikara-grafičara Davora Vrankića prikazuje crteže koji nisu slike zbiljskog svijeta i nešto je u njima neodoljivo groteskno i grubo. One ne izazivaju komični efekt, dapače, većinom čine da osjećamo nelagodu, pa čak i grozu… Crpi li Vrankić iz antičkog svijeta ili možda onog srednjovjekovnog – pariških vodoriga, popularnih gargouilla – ideje za svoje groteskne crteže koji tako neodoljivo prizivaju u sjećanje Držićev opis ljudi nahvao kao i mnoge njegove protagoniste i sporedne likove? Sirov prikaz koji umjetnik neposredno koristi kao jedan od postupaka građenja svojih likova bez trunke uljepšavanja, ono je što doprinosi dojmu grotesknosti i gruboće." - zapisala je Ruso.

Sam umjetnik Vrankić dodao je kako se nada da će se publici radovi svidjeti, a ako im se ne svide, dodao je, "i to je dobro jer bitno je ne biti ravnodušan".

Davor Vrankić rođen je 1965. u Osijeku. Završio je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Ante Kuduza, a nakon toga i Faculté des Arts Plastiques u Parizu gdje i danas živi i radi sa suprugom Silvijom Vrankić. Radeći posljednja dva desetljeća na relaciji Pariz – New York – Zagreb, kontinuirano je istraživao brojne mogućnosti koje nudi grafitna olovka. Jedan je od najcjenjenijih hrvatskih umjetnika u svijetu čija djela se nalaze u kolekcijama najprestižnijih muzeja i kolekcionara umjetnosti današnjice.

Posljednji put samostalno je izlagao u Hrvatskoj 2010. u MMSU Rijeka, a ista je izložba prikazana 2009. u Zagrebu i u rodnom Osijeku. Nedavno je za svojih osam crteža pod nazivom Collateral (olovka na papiru), nastalih između 2016. i 2018., dobio Premiju HAZU na 5. hrvatskom trijenalu crteža „Intimni crtež – mali format – Miroslav Kraljević i hrvatski suvremeni umjetnici“. U međuvremenu Davor Vrankić izlagao je u Rijeci, Osijeku i Zagrebu na skupnim izložbama.

V.S.

Samostalna izložba svjetski poznatog umjetnika Davora Vrankića otvorit će se u Domu Marina Držića u utorak u 20:30 sati. Nakon ovogodišnjih izložbi u Bruxellesu, Parizu i New Yorku, a prije velike izložbe u zagrebačkom MSU u 2019. godini, pariški Osječanin Vrankić u DMD-u otvorit će izložbu „O gruboći – Držićeva groteska“.

Radovi za središnju ovogodišnju izložbu u Vidrinom domu odabrani su iz nekoliko Vrankićevih serija: High noon, True Self Portraits, Don’t Worry Tomorrow is Another Day, Spinning Company, L'observateur.
Davor Vrankić svjetski je priznati umjetnik hrvatsko-francuskog državljanstva koji više od dvadeset godina živi i radi u Parizu. Njegova djela osim u njujorškoj MOMA-i nalaze se u kolekcijama nekih od najprestižnijih kolekcionara današnjice kao što su Ronald S. Lauder, Georges Renand, Rosenthal te u zbirci Overholland.

Posljednji put samostalno je izlagao u Hrvatskoj 2010. u MMSU Rijeka, a ista je izložba prikazana 2009. u Zagrebu i u rodnom Osijeku. Nedavno je za svojih osam crteža pod nazivom Collateral (olovka na papiru), nastalih između 2016. i 2018., dobio Premiju HAZU na 5. hrvatskom trijenalu crteža „Intimni crtež – mali format – Miroslav Kraljević i hrvatski suvremeni umjetnici“. U međuvremenu Davor Vrankić izlagao je u Rijeci, Osijeku i Zagrebu na skupnim izložbama.

Iz predgovora katalogu povjesničarke umjetnosti Anite Ruso:
„Opus Davora Vrankića opire se kategorizacijama. Umjetnik hrvatsko-francuskog državljanstva oslanja se jedino na svoju tehničku olovku i na maštu, vlastitu i kolektivnu, iz koje proizlazi njegov začudni likovni svemir. Nema predloška. Nema skice. Upotreba gumice i brisanja svedena je na minimum. Vrankića je posve nepotrebno uspoređivati, pa čak i s velikim majstorima sjevernjačke renesanse (Grünewald, Boch, Brugel, Artdorfer), s kojima ga se zna dovoditi u vezu zbog sličnosti deformacija njihovih likova i horror vacuia koji je u pojedinim njegovim serijama toliko naglašen da izaziva klaustrofobičan osjećaj…

Izložba O gruboći – Držićeva groteska slikara-grafičara Davora Vrankića prikazuje crteže koji nisu slike zbiljskog svijeta i nešto je u njima neodoljivo groteskno i grubo. One ne izazivaju komični efekt, dapače, većinom čine da osjećamo nelagodu, pa čak i grozu… Crpi li Vrankić iz antičkog svijeta ili možda onog srednjovjekovnog – pariških vodoriga, popularnih gargouilla – ideje za svoje groteskne crteže koji tako neodoljivo prizivaju u sjećanje Držićev opis ljudi nahvao kao i mnoge njegove protagoniste i sporedne likove? Sirov prikaz koji umjetnik neposredno koristi kao jedan od postupaka građenja svojih likova bez trunke uljepšavanja, ono je što doprinosi dojmu grotesknosti i gruboće.

Jedan od najstrašnijih crteža na dubrovačkoj Vrankićevoj izložbi je Asphyxia iz 2006. Promatraču ona izaziva dvostruku tjeskobu i stezanje želudca: uz činjenicu što je čudovište strahovito ružno u svojoj nemogućoj pozi i iskešenoj grimasi, ono je štoviše i tragično u svojoj zarobljenosti u vremenu i prostoru. Gregor Samsa opet se preobrazio, ali ovaj put u nastrano, besmisleno čudovište. Grimasa usana nije grimasa koja tjera u smijeh već ona od koje se prestravljujemo, a sam pogled duboko je potresan pokazatelj tragičnog apsurda u koji je Vrankić zatočio svoj lik. Ovdje zaista vrijedi mudrost koju je Držić stavio u usta Tripčetu u Dundu Maroju: „Reče se: tko je bjestija, bjestija će i umrijet“. Možete biti sigurni – ovo će biti najstrašnija izložba koju ste ikad vidjeli.

Davor Vrankić rođen je 1965. u Osijeku. Završio je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Ante Kuduza, a nakon toga i Faculté des Arts Plastiques u Parizu gdje i danas živi i radi sa suprugom Silvijom Vrankić. Radeći posljednja dva desetljeća na relaciji Pariz – New York – Zagreb, kontinuirano je istraživao brojne mogućnosti koje nudi grafitna olovka. Jedan je od najcjenjenijih hrvatskih umjetnika u svijetu čija djela se nalaze u kolekcijama najprestižnijih muzeja i kolekcionara umjetnosti današnjice.

DPP

Dom Marina Držića i Gimnazija Dubrovnik predstavili su program "Marin Držić u očima gimnazijalaca". Ovom prigodom gimnazijalci su izveli ulomak iz Držićeve komedije "Skup". Recitirali su i pjesme iz Držićeve zbirke Pjesni ljuvene.

Također, predstavljena je i publikacija "Dundo Maroje u očima gimnazijalaca", a izložena su djela nastala na likovnoj radionici pod nazivom „Tirena (sukob dobra i zla)“.

Ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić rekao je kako se radi o projektu koji se već dvije godine razvija. Naveo je kako je jedna aktivnost vodila drugoj, misleći pritom na dramsko-scenski program, recitacije te likovne radinioce. Objasnio je kako su gimnazijalci lani sudjelovali u zajedničkom polaganju vijenaca u Milanu, na posljednjem počivalištu Marina Držića. Stoga, zaključio je "kako niti ovaj projekt nije pao s neba već je do njega dovelo niz zajedničkih aktivnosti gradskih ustanova u kulturi i Gimnazije".

Ravnateljica Gimnazije Dubrovnik Katarina Tolja izrazila je zadovoljstvo što su gimnazijalci sudjelovali u ovom projektu.

V.S.

Samostalna izložba slikarice Lene Kramarić pod nazivom "Dnevnik čitanja" otvorena je večeras u Domu Marina Držića. Izložbu čini deset slika u kombiniranoj tehnici i jedinstvena knjiga umjetnice.

Radovi su nastali kao rezultat umjetničinog istraživanja života i stvaralaštva Marina Držića te tradicije, običaja i povijesti Grada. Umjesto vođenja klasičnog dnevnika čitanja, Lena Kramarić svoja otkrića zabilježila je u formi tekstualnih crteža i slojevitih slika.

Povjesničarka umjetnosti Sonja Švec Španjol u katalogu je zapisala:

„Držićev svijet otvorio je Leni Kramarić posve nove i do sada neistražene mogućnosti izričaja. U svakom radu umjetnica obrađuje pojam, ideju, viziju, rečenicu ili životno geslo koji su joj zadržali pažnju i potaknuli ju na stvaranje. Univerzalnost i svevremenost Držićevih promišljanja nadilaze stereotipna ponašanja i očekivanja, te upućuju na oštroumnog promatrača razvijene sposobnosti prilagodbe, što se i očituje u Leninom radu kroz česte reference na snažne društvene poruke koje je Držić svojim književnim djelima prenosio u svijet. I dok je humor glavna karakteristika britkog Držićevog pera, sanjivost je ključna vizualna odlika slika Lene Kramarić, a ujedinjuje ih emocija koju prenose u svom primarnom izričaju. Nemiran duh, svestranost, buntovnost, inovativnost, osjećaj za pravdu i kritičnost prema svijetu temelj su modificiranja umjetničine osobne likovne prizme. Slojevitom gradnjom slike Lena isprepliće spoznato i osobno, te na površini platna formira strukture ispunjene mislima, željama, planovima i očekivanjima kojima komunicira unutarnji svijet koristeći vizualne kodove vanjskog svijeta." - zapisala je Švec Španjol.

Ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić rekao je kako iza ove izložbe stoji odličan rad.

- Lena je svakom slika ušla u Držića. Svaka slika večeras predstavlja osebujni rad. Kad sam pogledao obrise slika, pitao sam Lenu kako je to uspjela. A ona je u principu dala samu sebe. Vjerujte mi da je uspjela proniknuti u Držićev bit, njegov život. - rekao je Matić.

Izložbu je otvorio predsjednik Upravnog vijeća Doma Marina Držića Pavo Jančić.

O autorici:

Lena Kramarić rođena je 1982. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu upisuje Akademiju likovnih umjetnosti gdje je diplomirala 2008. godine na nastavničkom odsjeku smjer slikarstvo, te nastavlja obrazovanje na Poslijediplomskom doktorskom studiju slikarstva. Uz likovno stvaralaštvo radila je i kao profesorica povijesti umjetnosti, kreirala i vodila likovne radionice, a bavi se grafičkim dizajnom, izradom ilustracija i dizajnom interijera. Izlagala je na brojnim grupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu. Članica je HDLU-a. Živi i radi u Dubrovniku.

V.S.

Samostalna izložba uspješne mlade slikarice prepoznatljivog sanjarskog izričaja Lene Kramarić otvorit će se u Domu Marina Držića u petak, u 20 sati. Izložbu „Dnevnik čitanja“ čini 10 slika u kombiniranoj tehnici i jedinstvena knjiga umjetnice.

Radovi su nastali kao rezultat umjetničinog pomnog i slojevitog istraživanja života i stvaralaštva Marina Držića, te tradicije, običaja i povijesti Grada. Umjesto vođenja klasičnog dnevnika čitanja, Lena Kramarić svoja otkrića bilježi u formi tekstualnih crteža i slojevitih slika. Svaki motiv je okidač, poveznica ili temelj za razradu nečeg novog i osobnog. Držićevi osebujni likovi podsvjesno ulaze u likovni rukopis i ikonografiju Lene Kramarić, dok se riječi postepeno transformiraju u likovni govor i postaju glavno interpretativno sredstvo suvremenog društva. Pod krinkom veselja, zabave i komike Marin Držić i Lena Kramarić otkrivaju dublju sliku – sliku stanja psihe i sliku stanja društva – ondašnjeg i današnjeg.

Iz predgovora katalogu povjesničarke umjetnosti i muzeologinje Sonje Švec Španjol: „Držićev svijet otvorio je Leni Kramarić posve nove i do sada neistražene mogućnosti izričaja. U svakom radu umjetnica obrađuje pojam, ideju, viziju, rečenicu ili životno geslo koji su joj zadržali pažnju i potaknuli ju na stvaranje. Univerzalnost i svevremenost Držićevih promišljanja nadilaze stereotipna ponašanja i očekivanja, te upućuju na oštroumnog promatrača razvijene sposobnosti prilagodbe, što se i očituje u Leninom radu kroz česte reference na snažne društvene poruke koje je Držić svojim književnim djelima prenosio u svijet. I dok je humor glavna karakteristika britkog Držićevog pera, sanjivost je ključna vizualna odlika slika Lene Kramarić, a ujedinjuje ih emocija koju prenose u svom primarnom izričaju. Nemiran duh, svestranost, buntovnost, inovativnost, osjećaj za pravdu i kritičnost prema svijetu temelj su modificiranja umjetničine osobne likovne prizme. Slojevitom gradnjom slike Lena isprepliće spoznato i osobno, te na površini platna formira strukture ispunjene mislima, željama, planovima i očekivanjima kojima komunicira unutarnji svijet koristeći vizualne kodove vanjskog svijeta.“

Lena Kramarić rođena je 1982. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu upisuje Akademiju likovnih umjetnosti gdje je diplomirala 2008. godine na nastavničkom odsjeku smjer slikarstvo, te nastavlja obrazovanje na Poslijediplomskom doktorskom studiju slikarstva. Uz likovno stvaralaštvo radila je i kao profesorica povijesti umjetnosti, kreirala i vodila likovne radionice, a bavi se grafičkim dizajnom, izradom ilustracija i dizajnom interijera. Izlagala je na brojnim grupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu. Članica je HDLU-a. Živi i radi u Dubrovniku.

DPP

Povodom Međunarodnog dana muzeja, sve ono što je nastajalo na glazbenim i dramskim radionicama Doma Marina Držića, predstavljeno je mnogobrojnoj publici danas u Domu, u kojemu je tako oživio pravi renesansni duh. Radionice su trajale tri mjeseca, a pohađali su ih učenici osnovnih i srednjih škola iz Dubrovnika kao i iz susjednih općina.

Radi se o dramskoj radionici „Nadnaravna bića u Držićevim djelima“ koja se održala pod mentorstvom prof. glazbe i kazališne skladateljice Paole Dražić Zekić i akademskog glumca Hrvoja Sebastijana te glazbenoj radionici „Držićeve vile i božice u sviranju i pjevanju“ održanoj pod mentorstvom prof. glazbe Sanje Dražić.

Ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić kazao je kako DMD posebnu pozornost posvećuje pedagoškoj djelatnosti i radu s mladim osobama.

- Naša djeca kroz ove radionice i doživljajno-iskustveno učenje nisu ovdje samo da bi naučili o Držiću. Ono kroz Držića uče o povijesti Grada i to je jednostavno nešto što je prožeto kroz radionice. Dakle, Držić i kultura Grada. Zašto onda djeca? Kroz radionice ova ustanova gaji upravo taj rad s djecom da bi danas-sutra imali ovu djecu kao kulturne čimbenike Grada. - objasnio je ravnatelj DMD-a Nikša Matić.

V.S.

Predstavljanje glazbene i dramske radionice Doma Marina Držića povodom Međunarodnog dana muzeja održat će se u Domu, u petak, u 19 sati. Radionice su trajale tri mjeseca, a pohađali su ih učenici osnovnih i srednjih škola škola iz Dubrovnika kao i iz susjednih općina.

Radi se dramskoj radionici „Nadnaravna bića u Držićevim djelima“ pod mentorstvom prof. glazbe i kazališne skladateljice Paole Dražić Zekić i akademskog glumca Hrvoja Sebastijana i glazbenoj radionici „Držićeve vile i božice u sviranju i pjevanju“ pod mentorstvom prof. glazbe Sanje Dražić.

Dom Marina Držića posebnu pozornost posvećuje pedagoškoj djelatnosti i radu s mladim osobama kako bi iskustvenim doživljajnim učenjem, između ostalog, usvojili nova znanja o nadnaravnim bićima u Držićevim djelima, što ona čine ljudima, a što ljudi čine njima. Polaznici dramske radionice, njih trideset i troje, su proučavali odlomke iz Grižule, Tirene, Skupa, Arkulina i Dunda Maroja, Venere i Adon i Novele od Stanca a polaznici glazbene radionice, njih jedanaest, su nam pjevanjem i sviranjem različitih instrumenata dočarali glazbu iz Držićevog doba.

Prvenstveni cilj radionica Doma Marina Držića je da se u svrhu poticanja kreativnosti mladih ljudi te znatiželje i potrebe za stjecanjem novih znanja dočara život renesansnog Dubrovnika, a posebice da im pobudimo zanimanje za život i djelo najvećeg hrvatskog komediografa Marina Držića.

"Koristimo ovu priliku da zahvalimo svim voditeljima radionica, pokroviteljima i medijima, prije svega Gradu Dubrovniku, osnivaču Doma Marina Držića te svima koji su na bilo koji način dali svoj doprinos u izvođenju kreativnih radionica kako bi se oživio duh renesanse u Domu Marina Držića." - navodi se u pozivu Doma Marina Držića.

DPP

U Domu Marina Držića predstavljen je zbornik radova objavljen kao posebno izdanje talijanskog znanstvenog časopisa "Il capitale culturale". Zbornik je u cijelosti posvećen istraživanjima vezanima uz konstruiranje kulturnih identiteta izraženih kroz umjetnička djela i arhitekturu institucija Schiavona/Ilira od 15. do 18. stoljeća.

Zbornik su predstavili dr.sc. Jasenka Gudelj, dr.sc. Giuseppe Capriotti, dr.sc. Anita Ruso i mag. pov.umj. Ivan Viđen. Kroz zbornik ujedno su predstavljeni rezultati projekta Hrvatske zaklade za znanost "Vizualiziranje nacionalnog. Bratovštine i kolegiji Schiavona/Illira u Italiji i razmjena umjetničkih iskustava s jugoistočnom Europom (15. - 18. st.)" voditeljice dr. sc. Jasenke Gudelj.

Zbornik radova o Skjavonima (iseljenici s istočne obale Jadrana) u Italiji mapira njihovu prisutnost u gradovima Apeninskog poluotoka u kojima su Skjavoni bili naručitelji vrhunskih umjetničkih djela poput ciklusa Vittorea Carpaccia u Veneciji.

Żivot Skjavona inspirirao je zasigurno i Marina Držića. Likovi Vidrine najpoznatije komedije Dundo Maroje nesumnjivo se kreću među rimskim skjavonima o čemu govori i jedno od istraživanja u zborniku. Jedan od istraživača, povjesničar arhitekture Giuseppe Bonaccorso, čiji se članak nalazi u novom broju časopisa Il capitale culturale , uz pomoć topografije koja se spominje u Dundu Maroju pokušao je doći do podataka o Dubrovčanima koji su tada boravili u Rimu.

U predstavljanju Zbornika kao i rezultata projekta sudjelovat će dr.sc. Jasenka Gudelj, dr.sc. Giuseppe Capriotti, dr.sc. Anita Ruso i mag. pov.umj. Ivan Viđen.

DPP

Stranica 1 od 7

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250