U sve siromašnijem Jadranu malo je riba čiji se broj ne smanjuje. Jedna od njih je i fratar, koji se dobro prilagodio devastaciji mora i klimatskim promjenama, pa je brojan skoro kao i prije, na nekim lokacijama i brojniji. Osim toga, za razliku od većine riba, dobro podnosi i visoke temperature mora te jako dnevno svjetlo pa se i u najtoplijem dijelu godine dobro lovi relativno blizu obale i po danu. Krajem kolovoza će se početi i jatiti i još više hraniti zbog priprema za mrijest. Zbog svega toga u narednih mjesec, dva dana fratar će se udicom moći loviti iznimno dobro.

Osnovni preduvjet za to jest pronaći ga. A u ovo doba godine oni se uglavnom zadržavaju na dubinama između 5 i 15 metara. Manji primjerci s ostalim sitnim srodnicima zalaze i u zatvorene vode i na blago nagnute terene, dok se krupniji radije zadržavaju u otvorenim vodama i uz strmije obale. Sve su to obvezno obrasli kameniti tereni s brojnim procijepima u kojima fratri nalaze sklonište i hranu.

A hrane se, poput ostalih rođaka iz obitelji ljuskavki crvima, mekušcima i račićima.

Odabirom onoga što će se od svega toga koristiti kao mamac može se ciljano loviti fratar i to uglavnom krupne. Naime, dagnja, mušula, pripremljena na poseban način jamči skoro isključiv lov fratara te pokojeg sarka, pica i orade, također vrlo cijenjenih riba.

Za jedan mamac nužne su dvije školjke. Veću od njih potrebno je potpuno osloboditi ljušture, a drugu samo otvoriti. U očišćenu mušulu treba skriti udice i pjoke (primule) bulentina pa sve skupa ugurati u drugu, samo otvorenu školjku. Zatim se to sve skupa utisne u praznu, nerazdvojenu ljušturu veće školjke koju potom treba dobro zatvoriti.
musf1Mamcem pripremljenim na opisani način lovi se samo iz plovila, bulentinom na dnu. Najbolje na kakvoj maloj ravnoj i goloj plohi u kamenjaru, za što je neophodno dobro poznavanje lovne zone i kvalitetno sidrenje pomoću dva sidra.

Sitni fratri i ostale ribice će veoma brzo prići ponuđenom mamcu, ali ga neće moći otvoriti. Čim mu priđe, krupniji će fratar gurkati mušulu sve dok se ona ne otvori toliko da meso s udicom „procvjeta“ i pohrli van iz tijesne školjke. Tada će fratar s neuobičajeno malo opreza prihvatiti zalogaj i zaplivati labavo ga držeći. Treba mu omogućiti da to jedno kratko vrijeme čini bez ikakvog otpora pa je najbolje, bez obzira lovi li se „preko prsta“ ili štapom i rolom strunu držati u ruci i pustit je da lagano klizi. Nakon što potegne pedalj, dva treba lagano prikočiti, tek toliko da fratar dobije osjećaj da bi mu mamac mogao ispasti iz usta. Reagirat će zatvaranjem usta i laganim trzajem glave, što je znak za kontru.

Lov na opisani način najbolje je obavljati bulentinom kompletiranim na poseban način. Osnovna strunu mu treba izraditi od najlona promjera 0,30- 0,40 mm s dva jednako duga priveza, pjoka ili primule na kraju, najbolje dužine 10 do 15 cm. Privezi od strune promjera 0,25 do 0,30 mm trebaju završavati udicama broj 12 do 15, odnosno širine 8 do 12 mm. Od onih oblika „Aberdeen“ i „Crystal“ bolje je koristiti udice oblika „Limerick“, kakve se koriste u lovu orade.

Osim zaštite mamca od grickanja malih riba, ljuštura mušule ima ulogu i utega, ali ako to nije dovoljno da mamac okomito padne i drži se na dnu, pribor se mora dodatno opteretiti. Najbolje na način da se na spoj „brka“, priveza s osnovnom strunom postavi rascijepana olovnica potrebne težine te se sakrije u mamac.

Dodatni odabir veličine plijena vrši se odabirom vremena ribolova. Krupni fratri najbolje se love tek kad sunce počne tonuti k horizontu i u noći s mjesečinom. Posebice se dobro love po mirnom moru, tišini ili laganom vjetru.

Iako se na opisani način lov krupniji primjerci, dobro je znati da zakon zabranjuje lov fratara kraćih od 18 centimetara.

Bernardin Sokol rođen je 22. svibnja 1888. u Kaštel Sućurcu. Na krštenju je dobio ime Luka. Osnovnu školu završio je u rodnome mjestu. Školovanje je nastavio u zavodu Franjevačke provincije sv. Jeronima na otočiću Košljunu, a kasnije u Zadru, gdje je 9. srpnja 1908. položio ispit zrelosti. Redovničko odijelo obukao je 23. kolovoza 1905. u Kopru.

Teologiju je studirao u Samostanu Male braće u Dubrovniku. Za svećenika je zaređen 7. srpnja 1912. Predavao je u nižoj klasičnoj gimnaziji na Badiji i na Košljunu. Studirao je glazbu na „Akademie fur Musik und darstellende Kunst“ u Klosterneuburgu kod Beča, u Augustinijanskoj opatiji u kojoj je tada bila organizirana škola za crkvenu glazbu kao odjel Bečke glazbene akademije. Završne ispite položio je 1917. i postao učitelj pjevanja, zborovođa i orguljaš. Koncem 1917. došao je u Samostan Male braće u Dubrovnik. Tu je na Franjevačkom učilištu predavao moralku, crkveno pravo i glazbu. U to vrijeme predavao je (od 1918.) i glazbu na Dubrovačkoj državnoj gimnaziji. U Samostanu Male braće ostao je do 1924., a poslije toga otišao u Rim na daljno teološko i glazbeno usavršavanje. Teologiju je doktorirao 6. travnja 1925. na Univerzitetu u Rimu, a u istom gradu na Papinskoj višoj glazbenoj školi 30. lipnja 1926. završio je studij muzikologije. Na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od veljače 1927. do 1932. predavao je, kao honorarni docent, uvod u koralno pjevanje i crkvenu muzikologiju.

Za dan fra Bernardinove smrti obično se uzima datum kada su ga partizani odveli iz samostana s Badije, a bilo je to uvečer 28. rujna 1944. Ubili su ga ljudi koji su sebe nazivali antifašistima, ubili su ga bez ikakva suda, iako nije ništa skrivio. Njegovo tijelo bacili su u more nadajući se da će ono sakriti zločin. More ipak nije čuvalo tajnu, njegovo tijelo izbacilo je na obalu uvale Trstenica u Orebiću. Skupina ljudi, koji su ga prepoznali, pokopali su ga tu u napušteno mitraljesko gnijezdo. Mještanin Orebića, koji je tome kao dječak prisustvovao, svjedočio je o tome javno u televizijsku kameru, na 68. obljetnicu njegove smrti 28. rujna 2012., kada je u dvorištu Sokolove rodne kuće u Kaštel Sućurcu postavljena bista koju je izradio franjevac Joakim Jaki Gregov.
SokolportretSokolovo tijelo je još uvijek u Trstenici pod morskim žalom, već preko sedam desetljeća, a tim istim žalima i uopće kopnom hodao je kraće od toga. Ubijen je kad je imao 56 godina. Sljedeće godine 2018. bit će slavljena 130. godišnjica njegova rođenja. Za vrijeme svog života mnogo toga je skladao, svirao i pjevao. Takozvani antifašisti naprasno su prekinuli tu pjesmu, ubili su zaslužnog člana hrvatskog naroda, ubili su rodoljuba, okončali njegove planove, komponiranje i pjesmu. Osiromašili su čovječanstvo za sposobnog i priznatog velikog hrvatskog i svjetskog glazbenika, čije ime je još za života ušlo u stručne strane leksikone. Lažno su ga bili optužili da je izdao partizane, a kasnije se saznalo da je to učinila jedna žena.
MjestopokopaRaznim lažima pokušali su pravdati svoj zločin. Pokušali su opravdanje naći u njegovim radovima. Tako je Viktor Novak u svojoj knjizi Magnum crimen ponovio lažnu optužbu, navodeći stihove pjesme Miha Jerinića: „Ante će donijeti Hrvatskoj spas, Hrvat će na svome biti svoj!“ iz „Himna Ante Starčevića“, tvrdeći da je Sokol pjevao Anti Paveliću. A Sokol je tu pjesmu uglazbio i objavio u zbirci „Hrvatsko selo“. I Ivan Jeričević, zvan „Čompo“, nekadašnji predsjednik Antifašističkog vijeća saveza boraca otoka Korčule, za vrijeme današnje Hrvatske države, u srpnju 2002. preko lokalnog Radija Korčule izjavio je, da je „početkom rujna 1944. godine jedna barka s borcima Korčulanskog odreda pristala noću ispred samostana na Badiji“ i da su tada od fratara partizani zatražili fra Bernardina Sokola, koji da je, navodno, odao Nijemcima šestoricu partizana u jednom bunkeru na Vrniku.

Rekao je i da su ga fratri našli i doveli, te rekli: „Evo vam ga, riješite nas ovoga zla“. Na to nije reagiralo Državno odvjetništvo. Odgovorio je samo fra Berard Barčić, koji je nekad sa Sokolom živio na Badiji, i preko tiska demantirao te bezočne laži.

Fra Stipe Nosić

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250