Spinning, spinanje, špinanje, lov odbacivanjem pa privlačenje varalice s morske obale posljednjih godina doživljava nevjerojatnu ekspanziju na cijelom Jadranu, svakim danom stječući sve više pristalica. Ni na istočnoj obali nije ništa drugačije, iako naši ribolovci poslovično robuju tradicionalnim metodama i alatima.

Prevariti ribu varalicom s obale nedvojbeno je daleko teže nego iz plovila pendulom, spinanjem i jiggom. Ribolovcu koji nije naoružan adekvatnom dozom znanja, vještine i strpljenja, kao i fizičke kondicije, bolje je da se okrenu nekom drugom načinu udičarenja s obale. Ipak, možda baš zbog svega toga spinanje s obale postaje sve zanimljivije pravim sportskim ribolovcima, kojima nije najvažnije meso nego sportski užitak.

Uz sve nabrojano što ne ide u prilog varaličarenju s obale, dodati valja da su neke grabljivice u priobalju prisutne samo u određenim dijelovima godine, a ima i onih koje se mogu loviti skoro isključivo iz plovila. No, unatoč tome, ljubitelji spinanja s obale imaju na raspolaganju brojne vrste riba, koje se mogu svrstati u nekoliko grupa.

Tipični predatori čine prvu kategoriju. Neki od njih stalno obitavaju u plićem moru. Dok drugi u priobalju obično borave u toplijem dijelu godine, od proljeća do jeseni. S globalnim otopljavanjem, međutim, dužina njihovog boravka i sezona lova, na zadovoljstvo varaličara, sve su duži.

Četiri vrste su u prvom planu i uglavnom se samo one ciljano love. Brancin, smudut je neprikosnoveni kralj spininga s morske obale, dok lica može ponijeti titulu kraljice. Škaram ili jadranska barakuda sve je brojnija riba u našim vodama, a strijeljka je nova zvijezda na jadranskom varaličarskom nebu. Ovoj skupini mogu se dodati i neke vrste plave ribe, poput lampuge, polande i iglice, ali se one ipak rjeđe nađu na udici od spomenuta „četiri asa“.

Drugu skupinu čine grabljivice koje su samo sporadično, najčešće tijekom ljeta, plijen varaličara s obale. To su lica modrulja, vrnut, širun, manji zubaci i kijerne, kanjac, pirka, škrpina, pauk…

Treću skupinu čine atipični ulovi. Naime, morski su varaličari davno uočili da pored grabljivica u užem smislu riječi, koje se uglavnom hrane živim ribama, varalicu napadnu i ribe koje se tradicionalno svrstavaju u „mirne“.
DSC1001 pirkaU traženju odgovora na pitanje što ih navodi na takvo ponašanje treba poći od biologije tih vrsta i definicije pojma grabljivica, „predator“. Naime, u klasifikaciji riba prema njihovim prehrambenim navikama, često se pravi greška tako što se suviše kruto ribe dijele na grabljivice i mirne te smatra da je lov umjetnim mamcem rezerviran samo za prvu skupinu. Treba imati u vidu da se većina tzv. mirnih riba također hrani drugim živim organizmima - školjkama, puževima, crvima, rakovima itd. Neke od tih životinja su slabo pokretne, ali su druge sposobne da brzo bježe, pa ih ribe love uz dosta muke, kao što je, primjerice, slučaj s rakom kosmejem, koji je poslastica oradi, ili kozicama, opće omiljenom ribljom hranom.

Osim toga, i „mirne“ vrste često će iskoristiti priliku da zgrabe nesretnu ribicu koja im dođe nadomak čeljusti, osobito ako je bolesna ili povrijeđena. Upravo zato su za takve „povremene“ grabljivice lovni umjetni mamci, posebice oni koji, poput nekih teturavaca, i pri sporom povlačenju vjerno oponašaju ribicu s „problemima“.

Jedan od najzanimljivijih članova grupe „mirnih grabljivica“ je ovčica, koja se hrani tako što čeprka po mekanom, pjeskovito-muljevitom dnu, iskopavajući crve, račiće, školjke itd. Međutim, ona se uspješno lovi po dnu laganim povlačenjem varalice koja prevrće pijesak stružući po njemu, što neodoljivo privlači ovčicu, koja to povezuje s prisustvom neke životinjice. U ovakvom ribolovu uspješno se koriste ne samo prirodni, nego i umjetni mamci, obično imitacije crva i račića od mekane plastike.

Sarak i cipol također se ulove na varalicu - male leptire, teturavce ili jiggove. Za cipola je osobito efikasna kombinacija leptira i crva muljaša, dok će pauk posegnuti za bilo kakvom varalicom. No, do sada pobrojanim vrstama ni slučajno se ne završava priča o varaličarenju s obale, jer se tom tehnikom povremeno love čak i trlje, salpa, neke usnače, glavoči, čak i orada, ponekad i površinskom varalicom, tzv. poperom.

Postavlja se pitanje jesu li to izvjesne ribe promijenile navike ili su navedeni ulovi rezultat usavršavanja ribolovnih tehnika i pribora. Iako vjerojatno ima i toga, treba uzeti u obzir i činjenicu da će neke vrste riba u periodima nedostatka prirodne hrane izmijeniti ustaljeni obrazac ponašanja i posegnuti za plijenom koji odstupa od uobičajenog. Osim toga, pojedine teritorijalne ribe varalicu će nerijetko napasti ne da bi utolile glad, nego da bi otjerale uljeza. Imajmo na umu i to da je spinning relativno mlada disciplina, te da je razmjena informacija doskora izostajala.

Dalje evolucije tog načina ribolova, ponajprije u vidu sve savršenijeg i finijeg pribor te razvoj različitih „podtehnika“, praćena boljim poznavanjem ponašanja riba, vjerojatno će donijet još puno lijepih iznenađenja. A svemu navedenom treba dodati i posljedice tropikalizacije Mediterana, koja ne samo što rezultira pojavom novih predatora, nego i mijenja navike starosjedilačkih vrsta.

U ribolovu povlačenjem mamca, kako pendulom, tako i spinanjem, nerijetko se dogodi da riba dugo prati, ali ne napada mamac ili ga napada tek kad ga ribolovac počne vaditi iz mora, kod same obale, odnosno plovila. Zašto je to tako i što tada učiniti?

Ribe prate, a ne napadaju mamac osobito često u ovo doba godine, kada su najmanje aktivne. Također, tako se ponašaju i pri dobroj vidljivosti, kad mogu primijetiti neprirodno ponašanje mamca, sumnjive boje varalice, prebrzo ili presporo povlačenje… Međutim, ako je to tako, zašto onda često napadaju u posljednji trenutak, kad mogu vidjeti i ribolovca?

Iskusni varaličari tvrde da se to događa zbog dva razloga. Prvi je što se pri vađenju mamca iz mora mijenja njegov kut i brzina kretanja, posve različiti od onih tijekom povlačenja. To riba najčešće tumači kao odlučan, konačni pokušaj bijega mamca pa ga napada. Drugi razlog je što se mamac približava čovjeku koga riba doživljava kao suparnika i želi preduhitriti ga!

Bez obzira jesu li to ili koji treći razlog zašto ribe mamac ponekad napadaju u posljednjem trenutku, na to treba biti spreman! Međutim, još bolje je ribu isprovocirati da napadne barem malo ranije.

Najbolji način za to je prije izvlačenja mamca prisiliti ga na nekoliko neuobičajenih pokreta, posve različitih od onih koje je činio tijekom dotadašnjeg povlačenja. Iskusni spineri preporučuju tzv. osmicu.

„Osmica“ se najlakše izvodi pomoću štapa. Treba ga položiti prema površini, a ako se lovi iz plovila vrh treba gurnuti u more. Zatim pokretima vrhom štapa lijevo- desno treba „ispisati“ veliki broj 8, i to je to! Nije nimalo teško, a najčešće pomaže. Također, iako napad ribe treba očekivati tijekom cijelog „pisanja“, on najčešće uslijedi kad mamac iznenada krene u jednu ili kad se okrene u drugu stranu.

Tijekom izvođenja „osmice“ treba voditi računa, o tome na koliku je snagu podešena kočnica role, pogotovo ako je osnovna struna višenitna. Naime, „osmica“ se izvodi s vrlo kratkom strunom, pa ako je kočnica prejaka, kad udari velika ili jaka riba - puca štap. Zato kočnicu treba pritegnuti tek toliko da se može zadati učinkovita kontra, nakon čega njeni diskovi moraju proklizati. U takvoj situaciji je manje oštar štap od velike koristi, što više, savitljiviji je najbolje rješenje u lovu iz plovila, kako spinanjem, tako i pendulom.

Također, u lovu iz plovila, nakon napada tijekom „osmice“ riba često bježi pod plovilo.

Ako kočnica ne proklizava, a štap se ne savije najčešće se gubi i plijeni i štap! Posebno se to događa kod napada brancina, škarma, strijeljke i ostalih snažnih i brzih grabljivaca. Kada napadnu blizu, treba ih pustiti da izvlače strunu dok se ne umori. Privlačiti ih treba polako i oprezno jer će još će par puta pokušati bijeg.

No, često ni „osmica“ ne pomogne. Tad treba promijenite mamac, vrstu ili dekor varalice, a ako ni to ne pomogne - mjesto ribolova.

Petak, 19 Svibanj 2017 19:05

Odbacuj „metalce“ i lovi „plavce“

Do početka lipnja južnojadranskim obalama prići će širun, vrnut i plavica (lokarda), najbrojnije plave ribe koje se love udicom. U manjim ili većim jatima tu će neumorno i dosta neoprezno jurcati za svim što im se učini jestivim. Prilika je to sportsko - rekreativnim ribolovcima za obilat i nadasve dinamičan priobalni lov sve do početka jeseni, kada će ti „plavci“ otploviti k otvorenom moru.

Dok ne osjete zov pučine, najčešće svaka u svom jatu, te će se ribe stalno kretati duž obala, ali malo kada u vodama plićim od 5 do 10 metara. Zbog toga će ih s obale moći loviti samo udičari koji prakticiraju tehnike dalekog bacanja - „surfcasting“ i „spininng“. Znatno atraktivniji, učinkovitiji, ali i naporniji te zahtjevniji je „spininng“, spinanje, koji je tema ovog teksta.

Gdje loviti „plavce“ nije lako utvrditi jer se radi o ribama lutalicama. Ipak, iako se zadržavaju nad svim, češće su nad hranom najbogatijim tvrđim dnima. U njihovom pronalaženju od velike pomoći su sitne ribe kojima se hrane. Naime, pred nasrtajima širuna, vrnuta i plavica jata ribica očajnički bježe na sve strane, čak i iskaču iz mora- „igraju“, što se vidi s velike daljine.

Kada nema vidljivih znakova nazočnosti ovih grabljivica, špinati je najbolje sa strmije  kamenite obale, oko rtova, stijena koje strše u more i lukobrana. Treba birati manje posječena i dostupna mjesta.

Pri odabiru mjesta odakle će se loviti treba voditi računa o mogućnost za mahanje štapom. Za spinanje je jako važno imati puno slobodnog prostora. Bilo kakva prepreka u obliku nadvijenih grana drveća ili grmova predstavlja opasnost za pribor. Potrebno je barem 3 - 4 metra oko i iznad ribolovca da bi ispravno i bez straha mogao zamahnuti štapom. Zato ne treba žaliti vremena i truda da bi se prije početku ribolova stvorili što bolji uvjeti za neometano baratanje štapom.

A štap, ali i ostatak pribora je važan čimbenik u ribolovu spinanjem. Ako je pribor dobro kompletiran, daljine od 60-70 metara, što je više nego dovoljno za lov „plavaca“,  postižu se bez problema, jasno s priborom za „spinning“. 
img3405 PlavicaDovoljan pribor klase „Medium light“, ali zbog mogućnosti ulova težih primjeraka te ostalih većih grabljivica najbolje je loviti priborom klase „Medium“, a koristiti se može i „Medium heavy“. Optimalni štap je onaj težine bacanja 10- 40 grama, akcije B i dužine 3, čak i 3,3 m.

Na štap je najbolje postaviti rolu većeg prijenosa, barem 5,5:1 , kako bi se lakše pokupio „trbuh“ strune koji se stvara kod daljih izbačaja i uspjeli što duže održati varalicu u gornjim slojevima mora.

Za navedene daljine izbačaja, dobar osjećaj varalice (griza) te izdržljivost na dugotrajno mahanje optimalna je debljina kvalitetnog podatnog najlona 0,25 do 0,30 mm.  S tanjim najlonom (0,22- 0,25 mm) varalice dalje leti, ali su ostale karakteristike lošije.

Umjesto najlonske, može se koristiti „PE“ višenitka koja omogućava dalje odbačaje, ali i učinkovitije kontre na daljinama većim i od 50-tak metara. Dovoljna je ona oznake debljine PE1.0.

„Plavi trio“ podjednako žestoko napada sve vrste varalica. Zato je najbolje koristiti jeftine, i to one koje se mogu odbaciti dovoljno daleko, ali i potonuti dovoljno duboko bez dodatnog otežavanja pribora. Ovisno o vrsti i veličini plijena koji se lovi, mogu se koristit varalice dužine između 30 i 70 mm. One moraju biti dobrih letačkih sposobnosti. Najbolje su one težine između 10 i 40 grama, ali ima i onih od svega 6-7 grama, ali s obzirom na njihove male dimenzije i aerodinamičnost oblika, posve sposobnih za dovoljno daleki lete.

Lovit se može tijekom cijelog dana. Najbolje po jugom namreškanim, a najlošije po posve mirnom moru. Od rano jutra pa do 9 ili 10 sati najbolje se love skuše. Sve tri ribe podjednako dobro rade u sumrak i tijekom noći s mjesečinom. Širuni su najčešće najdublje, čak i na samo metar ili dva poviše dna. Bliže  površini i obali prilaze u sumrak. Vrnuti i plavice su znatno bliže površini, često i pod njom samom.
img4624 PlavicaKad se otkrije ili pretpostavi gdje su, varalicu treba odbaci što dalje, ako može preko, a ne u plov riba. Što se tiče tehnike bacanja, nužno je prakticirati jednu od posebnih za  ribolov dalekim izbačajem. Međutim, nikako onu u kojoj treba ljuljati mamac prije odbačaja. Varalica mora mirovati jer se tako postiže veća preciznost odbačaja i, što je još važnije, izbjegava takozvani bič. Naime, zamah unatrag pa nagli unaprijed izaziva učinak „bičevanja“, što za posljedicu ima pucanje pribora, u najboljem slučaju čvora na struni i nepovratni let varalice.

U spinanju na većim daljinama sa spomenutim varalicama dobro je koristiti taktiku da se netom prije pada varalice u vodu zatvori hvatač strune na roli i odmah po padu varalice počne s namotavanjem strune, odnosno privlačenjem varalice. Na taj način se postiže najduže vrijeme zadržavanje varalice u gornjim slojevima mora, gdje su grabljivice.

Privlačiti se može na brojene načine, najbolje kombiniranjem raznih tehnika- privlačiti neujednačenom i dosta velikom brzinom uz  povremeno polako ili brže, duže ili kraće podizanje i spuštanje vrha štapa. Tako će varalica prilaziti sve bliže kopnu i površini. Ako se pritom provuče kroz plov ili blizu njega, ulov je zagarantiran. Plijen treba izvlačiti bez taktiziranja, osim ako se umjesto „plavog trija“ ne zakači polanda, škaram, strijeljka ili koja druga krupnija grabljivica…

Ako je plijen skuša kraća od 18, odnosno širun kraći od 15 cm, obvezno ih treba vratiti u more jer su to njihove minimalne lovne dužine. U tom slučaju je najčešće potrebno i promijeniti mjesto love  jer su te ribe u jednom plovu iste ili približne veličine.

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250