Nakon što prođu feste, prvo Božić onda Nova godina, što ljude dovoljno opije kupovinama, pošto-poto izlascima i stalnim pokretom, logično, dođe do zasićenja. Kao i, uostalom, nedostatka sadržaja u Dubrovniku, što opet Grad čini pustim, nekako turobnijim za svakodnevno funkcioniranje.

Šteta. Barem kad je riječ o Dubrovniku, koji ima potencijala da zimi bude životan barem kao ljeti, jer njegove posebnosti ne čini samo topla klima i čisto more, nego nešto puno značajnije, protkano kroz činjenicu da se dubrovački kamen prenosi u trajanje jer jednako sjaji i jednako ga se može osjetiti i zimi i ljeti... Tema je tu za turističke kružoke, s mogućnošću pokojih pametnih misli osim gomile postotaka.

No, ovdje se nameće jedno drugo pitanje, koje se svejedno tiče turizma i posjećenosti Grada.

Jer, zar nije ovo ono što su mnogi sanjali? A, gdje su sad? Dakle, svi oni kojima smeta pun Stradun? Koji dangube promišljajući o papigama, gumenim gusarskim bombonima ili koncertima zbog kojih navodno otpada žbuka u povijesnoj jezgri i oštećuje se Orlandov stup?

Nije baš da ih je zima vezala za kuće jer ne računajući kalendarske zakonitosti zime nema, a nije niti da su se pretrgli obići Grad, poći na kafu ili na čaj, u ovo nešto kafića što i početkom siječnja radi. Osim što je to dokaz kako su to žalopojke radi žalopojki, baš kao u Marquezovoj "Sto godina samoće", gdje jedna od žena daje otkaz na poslu da bi imala vremena plakati. To je tamo u redu, jer oni u močvari mitskog Maconda nemaju prošlosti, nemaju ni budućnosti, a za sadašnjost jedan će svećenik reći mladiću: "Ja nisam siguran da nas dvojica u ovom momentu postojimo".

Pak, Dubrovnik bi trebao biti taj famozni "živi" Grad u kojemu se, je li, živi. Grad koji, nadajmo se, ima i budućnost. I u kojem se postoji.

Stoga, osim što se treba pregrmiti ovo gnjilo razdoblje, a bit će bolje već Festom svetoga Vlaha, vrijeme je i da se prestane zazivati pustoš. Sve da uistinu ova slika pustog Dubrovnika ne bi došla kao isječak iz nekog romana uz kojega smo usnuli i shvatili da je stvarnost gdje kad maštovitija od mašte pa nas odvode u neka nesretnija vremena za koja se tako gorljivo nadamo da će proći.

Petak, 17 Studeni 2017 11:14

Jesensko - zimski lov orade

Zbog sve uočljivijih klimatskih promjena koje joj očito prijaju, ovrata ili orada, komarča, će se sve kasnije mrijestiti - umjesto do sredine to će obaviti do kraju jeseni, možda i kasnije. Tako će se, ako se što dramatično ne promijeni, osim u studenom, kada se uobičajeno dobro lovi, sezona udičarenja komarče protegnuti i na prosinac, a kako stvari stoje, produžit će se i na početak sljedeće godine. Prilika je to za kasno jesenski uspješan lov i to uglavnom krupnijih oradi, koje se inače baš u jesen najbolje love.

Pripremajući se za mrijest, orada se sve intenzivnije hrani. Unatoč tome i sada je vrlo sumnjičava i oprezna pa onaj tko je želi prevariti mora znati kako i čime je loviti. To ovisi o tome gdje i lovi li je danju ili noću.

U ovo doba godine orada se uglavnom zadržava na dubinama između pet i deset metara. Dublje će se spustiti kad se more dobro ohladi. Također, sada je najčešće je na pjeskovitim, šljunkovitim i pločastim dnima. Tu se uglavnom hrani trpovima i školjkama, ali joj je kao mamac dobro ponuditi i uvijek učinkovite tvrde dijelove velikog crva. Kako na takvim terenima teže zapinje, pribor se može praviti od najlonske strune promjera 0,25 do 0,35 mm i najjače, kovane udice. Širina luka udice može biti 11 do 16 mm, a boja najlona svjetlija, od svjetlo žute do svjetlo zelene, ovisno o boji dna.

Kako se opisani tereni nalaze uglavnom u plićim uvalama, gdje su i morske struje slabiji, obvezna klizna olovnica može biti neznatne težine, odnosno pet do deset grama. Najbolje ju je postaviti na osnovnu strunu koja preko vrtilice nosi završnjak dužine 60 do 120 cm. Umjesto jedne udice, za lov na najčistijim terenima na završnjak se može postaviti i tri, ali nešto manje udice, kako bi se poboljšalo kvačenje plijena.

Uz strmije obale stjenovitog podnožja te u prolazima treba rabiti pribor od nešto debljeg najlona, najbolje između 0,35 i 0,40 mm. On mora biti nešto tamniji, zeleni ili svjetlo smeđi, primjerice. Bolje je rabiti pribor bez predveza, s udicom na osnovnoj struni. Zbog češćeg zapinjanja, udica može biti i malo mekša, a dobro je ako je i veća, odnosno do širine luka 18 mm. I klizna olovnica treba biti veća, teška između 10 i 40 grama, kako bi se mamac mogao odbaciti 20 do 30 metara daleko. U ovo doba godine najbolje je mamčiti tvrđe dijelove velikog crva i glave netom ulovljenih lignji ili sipa.
F0580orada1Iako vrlo oprezna, lukava orada obitava i u lukama jer u njima lako nalazi hranu. Ne napušta ih čak i kad je u njima vrlo živi promet. Sada u posezoni, orade su na tim pozicijama najmanje oprezne, ali još uvijek opreznije od onih s mirnih pošta. Kako su dna luka i lučica uglavnom mekša, u njima se lovi priborom istovjetnim onom za lov na pjeskovitom i šljunkovitom dnu. Mamčiti je najbolje stanovnike luka i lučica ili ono što u more bacaju profesionalni ribari čisteći mreže. To znači da se uz kozice, razne školjke, kosmeče i druge rakove mamčiti mogu komadi sarđele, gavuna te škampi.

Ribolov je najizdašniji kad se dobro razdani pa do podne, osobito uz plimu. Po bonaci se najlošija, a dobro se lovi poslije jakog juga, kad valovi prevrnu dno i oradi učine dostupnim razne organizme poput školjki i račića, koji su joj omiljena hrana. Slabašni vjetar tijekom ribolova držat će jato oradi u pokretu, što višestruko povećava šanse za ulov.

Jak vjetar, dugotrajna kiša i, osobito, grmljavina, nisu uvjeti po kojima je „kraljica“ dobro raspoložena za ishranu. Ukoliko je, pak, vrijeme stabilno i sunčano, najintenzivnije će se hraniti prvih dva do tri sata dana, dok se za tmurnog i oblačnog vremena hrani tijekom cijelog dana. Po toplom i sunčanom vremenu je dublje i obali prilazi popodne ili tek u sumrak.
oradaroUspješnost lova orade se može poboljšati primamljivanjem. Najbolje usitnjenim ježincima i školjkama te sarđelama. Na čistim i ravnim terenima, ne dubljim od šest-sedam metara, dobro je primamljivanjem napraviti poštu gdje će orade iz okoline redovito dolaziti. Tu će naviku steći već poslije tjedan dana hranjenja.

Osim danju orada se uspješno može loviti i noću. One u ovo doba godine još uvijek nisu osobito hladne pa se isplati okušati se u takvom ribolovu. Posebno su pogodne noći u vrijeme prve četvrtine Mjeseca.

Noću je sada najbolje loviti s položite obale bacanjem pribora 25 do 35 metara daleko. Tu se loviti može i iz plovila usidrenog na dva do tri metra dubine bacanjem mamca 10 do 15 m k dubljem. U takvom lovu vrlo često se događa da orada zagrize i prije nego što pribor potone. Zato se iz plovila može loviti i vez olovnice na priboru. Ako se ipak lovi na dnu, pribor treba neznatno opteretiti. Napraviti ga je najbolje kao i za lov na pjeskovitom i šljunkovitom terenu. No, bez obzira u kojem se sloju mora lovi, najbolje je to raditi komadima velikog crva koji svjetluca u mraku. Preporučljivo ga je mamčiti na dvije udice u nizu. Boja i debljina strune nisu važne.

Prva dva mjeseca 2017.godine, prema podacima sustava E- visitor, u Dubrovniku su bila turistički iznimno uspješna. Ostvareno je 26 938 dolazaka, što je povećanje od 12 posto, kao i 76 553 noćenja ili 19 posto više nego u prva dva mjeseca 2016. godine. Na prvom mjestu broja posjetitelja bili su domaći gosti (Hrvatska), slijede susjedi iz BiH, potom Koreja, Francuska, Ujedinjena Kraljevina, SAD, Mađarska, Japan, Španjolska i Kina.

Najviše dolazaka ostvareno je u hotelskim objektima (23 142 dolazaka), koji bilježe porast u broju dolazaka od 7 % u odnosu na siječanj i veljaču 2016.godine, ali bolju popunjenost bilježe i privatni smještajni kapaciteti (2 447 dolazaka), čak 55 % povećanje u dolascima u odnosu na isto razdoblje prošle godine. U hotelskom smještaju ostvareno je 55916 noćenja (5 % više nego 2016.), a u privatnom smještaju 13024 noćenja (75 % više nego 2016.).

Prema dobnim skupinama, Dubrovnik je u siječnju i veljači posjetilo najviše gostiju u dobi od 41 do 60 godina (9 % više nego 2016.), zatim gostiju u dobi od 31-40 godina (3 % više nego 2016.), te gostiju od 21-30 godina (s velikim porastom od 25 % u odnosu na isto razdoblje 2016.).

Samo u veljači ostvareno je 15 186 dolazaka, što je na razini prošle godine, kao i 41 423 noćenja, odnosno 7 % više nego u istom mjesecu 2016.godine. U veljači je u Dubrovniku najviše gostiju bilo iz Hrvatske, Ujedinjenog kraljevstva, SAD-a, BIH, Mađarske, Koreje, Francuske, Španjolske, Japana te Kine.

Očito je da su uspostavljeni cjelogodišnji letovi Frankfurt i Istanbul i nastavak leta iz Londona, te bogati program Dubrovačkog zimskog festivala, kao i snimanje filma „Robin Hood: Origins“ i auto-prezentacija novog modela Nissan Micra, doprinjeli snažnom napretku zimskog turizma u Dubrovniku, čime se naš grad približava ostvarenju cilja cjelogodišnjeg turističkog poslovanja.

S.M.

Srijeda, 11 Siječanj 2017 21:13

King's Landing

Stigla zima u King's Landing. White Walkersi su ionako odavno tu.

Davor Mladošić

Nakon „pustinje“ život se donekle vratio na Stradun u nedjelju. Priča se o „pustolovinama“ Željka Raguža koji uskače u more na -3 stupnja, uspoređuje ga se s Bandićem i Jambom... O hladnoći toliko se i ne priča. Valjda ne postoji uzalud izraz koji kazuje o „lanjskom snijegu“...

Doduše, jasno, nema danas ljudi po taracama kafića, toliko ipak nije toplije.
zimatarAli, izlaze ljudi s misa, lagano se šetaju Stradunom. Ima tu i poznatih lica. Sreli su se tako gradonačelnik Andro Vlahušić i ravnateljica Dječjih vrtića Dubrovnik Boja Milan Mustać, srdačno se pozdravili.
vlah bojaNa pitanje „ima li zime“, Vlahušić odgovara smiješkom pa kaže: „Evo, slikaj ovoga hrabroga čovjeka“.
zimalalHrabri čovjek je Jozo Lalić koji je danas jedini otvorio svoju kućicu koje će partit iz Grada lagano već od danas. Nakon što se ispričao s Vlahušićem kazao je kako se dugo premišljao hoće li otvoriti kućicu.

- Ma mislili smo se da li da je otvorimo ili ne. Ali, vidim, ljepše je vrijeme danas. Pa sam rekao, ma, zašto ne, Neka dođu ljudi, svrate... Eto, neka barem jedna kućica radi za vrijeme zimskoga festivala. - govori Lalić.
zimastra2Eto, tako izgleda Stradun prvog dana nakon što je malo popustila hladnoća.

Niske temperature zraka koje se službeno bilježe ovih dana u Dubrovniku, a jutros, odnosno u noći sa subote na nedjelju prema službenim podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) u Dubrovniku je bilo -6 stupnjeva Celzijevih, posljednji put izmjerene su prije gotovo pedeset godina.

Riječ je o podacima s meteoroloških postaja DHMZ-a, a temperatura zraka ovih dana još je bila niža na mnogim mjestima u okolici Dubrovnika gdje ne postoje službena mjerenja, primjerice u Konavoskim brdima gdje se temperatura spuštala i do 10 stupnjeva ispod nule.
 
U službenoj tablici DHMZ-a prije ovog vala hladnoće, u kojoj se navode najniže temperature zraka u Hrvatskoj, naravno otkad se mjerenja vode, stoji da je u samom Dubrovniku najhladnije bilo 14. siječnja 1968. godine kada je zabilježena temperatura zraka od -7 stupnjeva Celzijevih.  

Ovim temperaturama svakako treba pridodati i uobičajnu buru koja ih prati i koja hladnoću čini još nepodnošljivijom.

Inače, na području južne Hrvatske najniža temperatura zraka službeno je zabilježena na mjernoj postaji u Opuzenu 12. siječnja 1985. godine kada se živa spustila na -9,5 stupnjeva. U Metkoviću je 26. siječnja 2000. zabilježen minus od 9,1 stupnjeva, istog dana u Veloj Luci na Korčuli bilo je 7,8 stupnjeva ispod nule. U Kuni na Pelješcu 13. siječnja 1985. godine zabilježeno je okruglih devet stupnjeva ispod nule dok je istog dana u Pločama bilo „toplije“ za 0,1 stupanj.   

Otok Lastovo 23. siječnja 1963. „smrznuo“ se na -6,8 stupnjeva. U Trstenom, gdje su se mjerenja vodila od 1981. do 2003. godine, 1. veljače 1991. bilo je šest i pol stupnjeva ispod nule, dok je isti dan u Stonu bilo stupanj „toplije“.

Na mjernoj postoji u Čilipima 19. veljače 1985. godine temperatura se spustila na šest stupnjeva ispod ništice. U Moluntu je 13. veljače 2004. godine živa pala na 5,4 stupnja ispod nule.

Najdublje prema proljeću ekstremno niska temperatura za južne krajeve Hrvatske zabilježena je 9. ožujka 1987. godine u Goveđarima na otoku Mljetu kada je bilo -5,2, a taj dan u Orebiću je bilo -3,7 stupnjeva. Tri dana prije na Korčuli je izmjereno četiri i pol stupnja ispod ništice.   

Prema službenoj tablici DHMZ-a najniža dosad izmjerena temperatura zraka u Hrvatskoj bila je 34,6 stupnjeva 13. siječnja 2003. godine, a u Gospiću je 17. veljače 1956. bilo -33,5.

Iako se mogu naći podaci da je u Gospiću  4. veljače 1929. Bilo -36, a u Čakovcu dan ranije 35,5 ispod nule, pa i podatak da je 3. veljače 1929. godine, na Festu svetoga Vlaha u Gradu izmjeren minus od 11 stupnjeva, ti podaci nisu službeni jer nisu mjereni prema propisanim standardima Svjetske meteorološke organizacije, no ta zima 1929. godine bila je jedna od najgorih, ne samo u Hrvatskoj već u gotovo cijeloj Europi pa je na Siciliji zabilježeno -26, a u Solunu čak -33 stupnja, a na sjeveru, u Helsinkiju -55 stupnjeva.  

Nalaze se bilješke kako su se i čopori gladnih vukova spuštali u Dalmaciji do mora u potrazi za hranom, a dogodila su se dva siječanjska vala hladnoće. Nakon zatopljenja sredinom siječnja 1929. godine živa se ponovo ekstremno spustila krajem mjeseca, a Dubrovnik je prekrilo 20 centimetara snijega što je „ništa“ prema Lici gdje je bilo i po četiri metra snježnog pokrivača. Veliki dio zemlje bio je u prometnoj blokadi što je još više utjecalo da zavlada i glad. Stanje se popravilo tek u ožujku.

frendy250

fabrio250

adriatic maestral 250
aerodrom250
ciban3
konavle 250

zupa 250

zupanija 250