Nikolina Metković

CNN Travel objavio je popis 12 turističkih destinacija koje bi turisti trebali izbjegavati, a među njima se našao i Dubrovnik. Rezultat je to izjava čelnika nove gradske vlasti koji su se netom što su preuzeli gradsku upravu potrudili na sva zvona razglasiti kako u Dubrovniku turisti nisu poželjni te kako treba njihovu brojku ograničiti te ograničiti pojsete na četiri tisuće gostiju s kruzera i broj kruzera koji posjećuju Grad.

Tako CNN Travel u svom tekstu kojega su prenijeli svi relevantni američki mediji navodi kako su gradske vlasti odlučile poduzeti drastične mjere ne bi li reducirali broj turista, odnosno nastoje ograničiti njihov broj na četiri tisuće dnevno. Navodi se naravno i kako aktualni gradonačelnik namjerava smanjiti broj kruzera.

I dok CNN preporučuje svojim čitateljima da posjete obližnji Cavtat, kako ga opisuju, slikovito mjesto s praznim plažama u kojem nema gužve, sadašnji gradonačelnik Mato Franković, svjestan težine njegovih izgovorenih riječi, nakon sastanka s predstavnicima kruzing kompanija svoje izjave pokušava pripisati „zločestim novinarima“. No štetu je već učinio, i to enormnu, smatra bivši gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić i preporučuje građanima Dubrovnika koji žive od turizma da aktualnog gradonačelnika Frankovića tuže za izgubljenu dobit.

- Zanimljivo je da su danas proradile kamere koje broje turiste, a ja sam još bio dogovorio s predstavnicima UNESCO-a da u jednom danu u povijesnoj jezgri ne bi trebalo biti više od osam tisuća posjetitelja. Inače, samo je nekoliko dana u sezoni kada bi brojka posjetitelja premašivala tih osam tisuća posjetitelja koji su se u povijesnoj jezgri zadržavali oko dva sata. I ta brojka od osam tisuća posjetitelja u jednom danu još uvijek je puno manja od broja ljudi koji su na Stradunu dočekali novu godinu. Tolika koncentracija ljudi na Stradunu za doček puno više ugrožava povijesnu jezgru i spomeničku baštinu nego što je slučaj s brojem turista u pojedinim danima tijekom sezone. - kazao je Vlahušić.

- Inače, onaj famozni sastanak s predstavnicima kruzeraša bio je potpuni promašaj. Ništa nije dogovoreno, niti je nakon njega dana neka konkretna izjava. Opasna je igra koju Franković igra s kruzerima jer je upravo kruzing industrija najbrže rastuća u turizmu s enormnim potencijalima, ali Franković to ne prepoznaje pa ne čudi što se svjetski mediji poput Bloomberga i Suna pa i CNN-a u negativnom kontekstu pišu o Dubrovniku. Mi smo prošle godine imali 181 tisuću turista iz Velike Britanije i 120 tisuća gostiju iz SAD-a, dakle 50 posto turista dolazi iz zemalja čiji mediji donose tekstove kako oni više u Dubrovniku nisu dobrodošli. Efekte tih izjava tek ćemo osjetiti i preporučujem svim građanima koji žive od turizma da tuže gradonačelnika Mata Frankovića zbog izgubljene dobiti. - kazao je Vlahušić, istaknuvši kako Franković Gradu i njegovim stanovnicima zapravo čini enormnu štetu.
strancigrad- Nakon što je Mato Franković uspješno i s potpuno jasnom namjerom protjerao domaće ljude sa Straduna za vrijeme trajanja Zimskoga festivala, predao i prodao dubrovačke zidine za Judine škude privatnoj udruzi građana, sada to još uspješnije radi i s turistima. Nakon Bloomberga, Suna, sada i CNN, najutjecajniji svjetski medij, poručuje svima u svijetu izbjegavajte Dubrovnik. I to ne zbog gužvi u Gradu niti kruzera kojih je iz godine u godinu manje, nego jedino i isključivo zbog Mata Frankovića, koji ne želi turiste u našemu gradu, jer Dubrovnik očito nije njegov grad. Stalne i neodgovorne izjave domaćim i stranim medijima, svakoga stanovnika Dubrovnika iz dana u dan čine siromašnijim. Jer ako nema turista, što će Franković i njegova nesposobna ekipa ponuditi Dubrovčanima. Vjerojatno isto što HDZ uspješno radi u drugim dijelovima Hrvatske. Umjesto da dočekujemo Britance, Irce, Amerikance, Australce, u svome gradu zarađujemo od svoje imovine i svoga rada, mi napuštamo rodna ognjišta, svoj dom, Dubrovnik i Hrvatsku i selimo se zbog onih koji ne žele turiste i tako nas onemogućuju o zaradi. - rekao je Vlahušić.

Kad je u pitanju članak na CNN-u, zanimljivo je da se Dubrovnik u njemu našao na trećem mjestu razvikanih svjetskih turističkih destinacija koje treba izbjegavati, poput Isle of Skye u Škotskoj, Barcelone, Venecije, Santorinija, Butana, Taj Mahala, Mount Everesta, Machu Picchua, Galapagoških otoka, Cinque Terre i Antarktika. Dakle, riječ je o odredištima koja bi rijetko tko zaobišao, a ponajmanje zbog gužvi tamo gdje ih ima. Ulice Santorinija puno su uže nego dubrovačke, a na ukrcaj na tamošnju panoramsku žičaru nerijetko se čeka i po 45 minuta, no rijetko kome od turista te gužve i ljetni šušur smeta.

Vlasti u svim tim destinacijama, koliko god se trudile reducirati broj posjetitelja, još nisu u tome uspjele jer izjava nekog lokalnog čelnika svakako neće spriječiti nekoga da primjerice posjeti Taj Mahal, Santorini ili Machu Picchu. Dovoljno je da takvo putovanje možete sebi priuštiti.

Kad je u pitanju Dubrovnik, njegov problem nisu kruzeri već disperzija turista na kopnu. To je problem koji gradske strukture nisu u stanju riješiti.

Kad već reducira broj kruzera Franković bi trebao dobro razmisliti kojoj će od kompanija reći da u Dubrovniku više nisu dobrodošle. Kruzeri Royala, Norwegiana ili Carnivala, kompanije iz koje su kako se neslužbeno može čuti iz Lučke uprave Dubrovnik, već uputili prigovore na stavove gradske uprave, s obzirom da dovode goste visoke platežne moći, svakako trebaju i dalje imati svoje mjesto u dubrovačkom portu.

Gradonačelnik Franković, koji inače ima iskustva u turističkoj branši, svakako bi trebao dobrano razmisliti što će izjavljivati jer ponekad je dojam da su njegove izjave rezultat krivih savjeta pojedinaca koji s turizmom baš i nemaju puno veze.

Gradsko će vijeće na prvoj ovogodišnjoj sjednici usvojiti nekoliko odluka koje se odnose na budući način pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog otpada na području Grada Dubrovnika, a sve sukladno izmjenama Zakona o održivom gospodarenju otpadom.

Iako nije poznato kada će započeti njezina primjena, odluka je to koja bi trebala uvelike utjecati na navike građana kad je u pitanju odlaganje otpada. Promjena će izgleda biti i na računima građana koje im Čistoća isporučuje. Naime, cijena javne usluge korisniku će se obračunavati prema količini predanog otpada.

Količina predanog miješanog otpada građana u Čistoći će se digitalno evidentirati uz pomoć barkoda ili RFID čipa koji će se nalaziti na spremnicima, bilo individualnim ili zajedničkim te vrećicama. Dakle, kada djelatnici Čistoće budu odvozili otpad s barkoda na spremniku ili vrećicama, očitat će količinu odbačenog otpada.

Komunalni otpad odvojeno će se skupljati putem vrećica, individualnih spremnika, spremnika na javnim površinama, reciklažnog dvorišta, mobilnog reciklažnog dvorišta te preuzimanja otpada na zahtjev korisnika u dogovoreno vrijeme.

Vrećice za odvojeno sakupljanje miješanog komunalnog otpada preuzimat će se na blagajni ili u reciklažnom ili mobilnom reciklažnom dvorištu kod Čistoće, bez naknade. Volumen vrećica iznosit će minimalno 20 litara. Spremnici za odvojeno skupljanje komunalnog otpada bit će volumena od 80, 120, 240 ili 1 100 litara.

Zajedničkim spremnicima moći će se koristiti građani u višestambenim objektima te oni čijoj nekretnini čistoća ne može pristupiti s vozilom.

Ukoliko građani već imaju spremnike za skupljanje miješanog otpada, moći će ga koristiti i dalje, ali uz odobrenje Čistoće, odnosno nakon što im na te spremnike budu utisnuti barkodovi ili čipovi.

Kad je u pitanju čišćenje i dezinfekcija spremnika, individualni korisnici sami će svoje spremnike čistiti i prati, dok će zajedničke spremnike po potrebi, odnosno ukoliko to zahtijevaju higijensko-sanitarni uvjeti, održavati Čistoća.

Biorazgradivi otpad građani će odlagati u kompostere koje će im osigurati Čistoća, ukoliko ih građani imaju gdje staviti, a moći će ga također odlagati u spremnike ili vrećice na svom obračunskom mjestu, odnosno mjestu njegove primopredaje. Spremnik s biorazgradivim otpadom morat će biti potpuno zatvoren, a otpad složen tako „da sav gravitacijski ispadne prilikom pražnjenja spremnika“.

Korisnici javne usluge koji koriste individualne spremnike, kojima volumen miješanog komunalnog otpada ili biorazgradivog komunalnog otpada premašuje volumen spremnika, moraju višak otpada odlagati u za to predviđenim vrećama.

Ukoliko se ukazuje potreba za dodatnim vrećicama više od 2 puta uzastopno u dva obračunska razdoblju, korisniku se dodjeljuje prvi veći spremnik.

U spremnike za biorazgradivi komunalni otpad se mogu odložiti samo ostaci od pripreme hrane prije termičke obrade uključujući talog kave, ljuske jajeta, vrećice za čaj, papirnate maramice, ostatke iz vrta i ohlađeni pepeo, ali ne i ostaci kuhane i pečene hrane.

U slučaju samostalnog kompostiranja biorazgradivog otpada građanin je dužan kompostirati otpad na način da ne ugrožava okoliš u skladu s higijensko-sanitarnim uvjetima. Dakle, moći ćete i sami kompostirati, ali samo otpad iz vlastita kućanstva i to u tipskim komposterima od Čistoće ili onima koje ćete sami nabaviti te kompostnim hrpama koje ne smiju biti veće od dva kubika ukoliko se radi o individualnom stanovanju.

Kompostne hrpe ne smiju širiti neugodan miris i moraju biti smještene najmanje dva metra od granice susjedne parcele. U slučaju neprimjerenog kompostiranja koje za posljedicu ima neugodan miris i prisutnost glodavaca, davatelj javne usluge, odnosno Čistoća, može zabraniti kompostiranje u suradnji s komunalnim redarstvom i naložiti plaćanje ugovorne kazne.

Koliko će usluge Čistoće poskupjeti, odnosno koliko će stajati litra otpada još nije definirano, no suglasnost na prijedlog cjenika daje gradonačelnik.

Ovom odlukom, koju se sprema usvojiti Gradsko vijeće, definirane su i kazne, koje će, ukoliko se ne budu pridržavali odredbi, odnosno ugovora koje će potpisati s Čistoćom, snositi građani.

Razne vrste ugovornih kazni kreću se u rasponu od 500 do 10 tisuća kuna. Ukoliko građani ne budu Čistoći predavali miješani i biorazgradivi otpad ugovorna kazna iznosit će 10 tisuća kuna. Ukoliko ne razvrstavaju otpad bit će kažnjavani s tri tisuće kuna dok će kazne za ne držanje spremnik na za to predviđenim mjestima iznositi dvije tisuće kuna.

Kad više korisnika koristi zajednički spremnik nastalu obvezu plaćanja ugovorne kazne, u slučaju kada se ne utvrdi odgovornost pojedinog korisnika, snose svi korisnici javne usluge koji koriste zajednički spremnik.

Korisnik koji u godini dana nije niti jednom postavio spremnik za pražnjenje što se dokazuje izvodom iz elektroničke evidencije pražnjenja spremnika, a u istom roku nije kupio ili tražio vrećice za miješani komunalni otpad dužan je Čistoći dostaviti dokaze da nije koristio nekretninu. Ukoliko ne dostavi dokaze platit će kaznu u iznosu koji odgovara cijeni pražnjenja minimalno jednom u dva tjedna za miješani komunalni otpad za volumen spremnika koji je utvrđen Ugovorom.

Spremnike će obilaziti i komunalni redari, koji će ih moći fotografirati i snimati. Moći će snimati i fotografirati i građane koje zateknu u nepropisnom odlaganju otpada. Njihove snimke bit će prihvatljiv dokazni materijal u postupcima naplate novčanih kazni.

Proračun Grada Dubrovnika za 2018. godinu tek što je usvojen sredinom prosinca 2017. bit će rebalansiran već na prvoj ovogodišnjoj sjednici Gradskog vijeća 24. siječnja. Razlog rebalansu je donacija Društva prijatelja dubrovačke starine Gradu Dubrovniku u iznosu od 14 milijuna kuna za obnovu Državnog arhiva u Dubrovniku. Naime, gradonačelnik Mato Franković i DPDS nedavno su dogovorili kako će DPDS za nastavak radova na obnovi prostora arhiva u bivšoj kasarni, u vlasništvu države, donirati 14 milijuna kuna.

Tako se prijedlogom rebalansa plan rashoda na stavci Kultura uvećava za 14 milijuna kuna, čime ukupan proračun za kulturu, uključujući prihode proračunskih korisnika iznosi ukupno oko 149,8 milijuna kuna.

Naime, suradnja na projektu rekonstrukcije i opremanja u bivšoj kasarni u Gružu između Ministarstva kulture, Državnog arhiva i Grada Dubrovnika datira još iz vremena bivše gradonačelnice Dubravke Šuice, a temelji se na sporazumu potpisanom 2006. godine.
Rebalansom će tako proračun Grada Dubrovnika za 2018. godinu iznositi 623,4 milijuna kuna. No, zapravo je apsurd da DPDS Gradu donira gradske novce. Naime, sva sredstva koja DPDS utrži od prodaje ulaznica za gradske zidine trebala bi biti sredstva Grada Dubrovnika jer su zidine gradske. No, u zemlji apsurda ovakve situacije nisu nikakva novost već svakodnevna pojava.

Dok Slovenija temeljem presude Arbitražnog suda brani morsku crtu razgraničenja u Piranskom zaljevu, saborski zastupnik stranke Promijenimo Hrvatsku Ivan Lovrinović izrazio je zabrinutost za realizaciju Pelješkog mosta. Naime, nakon što je objelodanjeno kako će most graditi Kinezi, Lovrinović navodi kako po njegovim saznanjima Europska komisija traži rješavanje granice na moru između Hrvatske i BiH prije realizacije izgradnje mosta. Doduše, logično bi i bilo da se dvije zemlje prije početka radova na mostu razgraniče, odnosno riješe svoja otvorena pitanja oko granice na jugu.

Je li Lovrinović danas na konferenciji za novinare tek dobro blefirao, odnosno iskoristio napetosti sa Slovenijom kako bi otvorio pitanje razgraničenja Hrvatske s ostalim susjedima te tako pokazao kako se može baviti i drugim temama, a ne samo bankarskom problematikom, nije poznato. Ipak, naveo je kako na temelju ozbiljnih informacija iz samog vrha Vlade, izražava zabrinutost za realizaciju Pelješkog mosta, jer po njegovim saznanjima Europska komisija pisanim putem zahtijeva rješavanje granice na moru između Hrvatske i BiH prije realizacije gradnje mosta.

Kad je već držao konferenciju za novinare na tako ozbiljnu temu trebao se potruditi novinarima podastrijeti taj pisani zahtjev Europske komisije. No, Lovrinović to nije učinio pa je iz Vlade vrlo brzo stigla reakcija kako EK pred Hrvatsku nije stavila nikakve zapreke kad je u pitanju izgradnja mosta.

Doduše, Lovrinoviću na pitanje nije odgovorio premijer Andrej Plenković, od kojega je tražio da to učini „javno, nedvosmisleno, bez uvijanja i diplomatske uglađenosti“. No, vremena još uvijek ima, ako Plenković Lovrinoviću ne odgovori danas, vjerojatno će to učiniti sutra ili kad već stigne.

Kad je u pitanju razgraničenje između BiH i Hrvatske na jugu, što je čije definirali su još pokojni predsjednici Hrvatske i BiH, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović, i to sporazumom prema kojemu su dva škoja i vrh poluotoka Kleka trebali pripasti BiH strani. Oba su predsjednika u međuvremenu preminula, a sporazum, iako ga Hrvatski sabor nije ratificirao zapravo je na snazi jer je ratifikacija tog, uostalom kao i sličnih sporazuma, samo pitanje formalnosti.

Da se Sporazum Tuđman – Izetbegović primjenjuje potvrdio je još u kolovozu prošle godine i sam ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Oleg Butković.

„Sporazum Tuđman-Izetbegović činjenica je, na snazi je, nije ratificiran u Hrvatskome saboru, ali se primjenjuje, tako da nema ni jednog jedinog razloga da bi odustali od gradnje Pelješkoga mosta.”- kazao je tada ministar Butković, nakon što su iz SDA zaprijetili jednostranim raskidom ugovora o granici s Hrvatskom.

Kad je u pitanju susjedna BiH, u toj se zemlji pripremaju za izbore pa će se u nadolazećem razdoblju itekako koristiti Pelješkim mostom u predizborne svrhe.

No, pravo je pitanje što je hrvatska diplomacija i njezin politički vrh radio svih ovih godina od okončanja Domovinskog rata do danas kad nije uspio riješiti otvorena granična pitanja sa svojim susjedima. Naime, sa svima onima s kojima su do osamostaljenja bili u istoj državi, otvorena granična pitanja još nisu zatvorili.

I pitanje razgraničenja na moru kod Prevlake jedno je od takvih, još uvijek otvorenih pitanja. A baš je na Prevlaci već duže vrijeme na snazi status quo. Tamo se dogovoreni protokol iz 2001. još uvijek provodi, a mješovita komisija za pitanje tog razgraničenja nije se sastala pune tri godine. Ipak, samo je pitanje trenutka kad će zbog Prevlake zaiskriti između dvije zemlje. Crnoj Gori je zbog sigurnosnog aspekta, odnosno ulaza u Bokokotorski zaljev iznimno važno da razgraničenje na moru kod Prevlake bude u njezinu korist te ga neće tako lako maknuti s dnevnoga reda bilateralnih pregovora i razgovora između dviju zemalja.

Koliko je uopće potrebno zaljeva izgubiti da hrvatska diplomacija prizna kako je loša, neuspješna i troma, jer pitanje je samo hoće li i u slučaju da izvuku deblji kraj u razgraničenju s BiH i Crnom Gorom, hrvatski diplomati i državni vrh opet sve pripisati teorijama urote kako to obično čine, umjesto da se konačno nauče lobirati i braniti interese svoje zemlje onako kako to čine vješti političari.

U stan u Mokošici koji je gradonačelnik Mato Franković temeljem odluke Gradskog vijeća namijenio ustupiti pedijatru nedavno je neovlašteno ušao 50-godišnji branitelj Ivica Buterin. Buterin je inače javnosti poznat još od 2015. godine, kada je zajedno s drugim braniteljem Ivom Banovićem na parceli u Peytonu pokušao započeti radove na izgradnji stambeno-poslovne zgrade, a u čemu su ih spriječili stanari zgrade na Putu Iva Vojnovića 48/50, tvrdeći kako je parcela sastavni dio njihove zgrade. Buterin sukladno zakonu kao invalid Domovinskog rata ima pravo na stambeno zbrinjavanje.

„Ili provala u gradski stan ili kampiranje pod šatorom pred Gradskom vijećnicom,” tako Ivica Buterin u jednom lokalnom tjedniku opravdava svoj čin zaposjedanja stana od 66 kvadrata u vlasništvu Grada Dubrovnika.

Buterin je inače, zajedno s bivšim braniteljem Ivom Banovićem od bivše gradonačelnice Dubravke Šuice dobio zemljište u Peytonu. Na omanjoj parceli, koja stanarima obližnjih zgrada služi kao parking, Buterin i Banović trebali su graditi stambeno-poslovnu zgradu. No, zaustavili su ih stanari zgrada na Putu Iva Vojnovića, dokumentima potkrepljujući kako sporna čestica pripada njihovoj zgradi.

Uvjereni kako im je Grad protuzakonito ustupio zemljište stanari tada pokreću nekoliko sudskih sporova, a kao krucijalni dokaz da su u pravu nude dokumentaciju iz koje je vidljivo ne samo da je zgrada izgrađena sukladno građevinskoj dozvoli i u previđenim gabaritima već i da se na čestici darovanoj Buterinu i Banoviću nalazi dio podzemnog skloništa njihove zgrade s ulazom i izlazom te pripadajućim skalinima koji su konstruktivni dio zgrade.

Inače Buterinu i Banoviću Šuica je dodijelila zemljište 2009. godine, a u ugovoru koji su tada s njome potpisali stajala je klauzula prema kojoj su u roku od godinu dana trebali ishodovati dokumentaciju potrebnu za izgradnju zgrade. Kako Buterin i Banović u zadanom roku nisu uspijevali prikupiti svu dokumentaciju, gradonačelnik Andro Vlahušić im je, tvrdili su tada stanari u Peytonu, produživao rokove.

Buterin i Banović u Peytonu su trebali graditi četiri stana, tri poslovna prostora i podzemnu garažu s 14 parkirnih mjesta te 4 vanjska parkirna mjesta.

Zemljištem u Peytonu još se prošle godine bavilo i Gradsko vijeće Grada Dubrovnika. Na sjednici 27. lipnja 2016. usvojilo je zaključak prema kojemu se „od Upravnog odjela za gospodarenje nekretninama i Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i graditeljstva Grada Dubrovnika traži da izvrše očevid i utvrde činjenično stanje na terenu u svezi podzemnih skloništa s izlazima stambenih zgrada na adresi Iva Vojnovića 44/56 i 48/50, a u suradnji s predstavnicima suvlasnika navedenih stambenih zgrada te da u roku od 30 dana pisano izvijeste Gradsko vijeće o očevidu i utvrđenim činjenicama“.

U istom zaključku „od gradonačelnika i predsjednika Gradskog vijeća i predstavnika upravnih odjela traži se da žurno organiziraju sastanak s predstavnicima nadležnih upravnih odjela, investitora i stanara“.

Očevidom je utvrđeno da se „na čestici zemlje 606/7 k.o Gruž, koja u naravi predstavlja pristupni put postojećim garažama, na sredini puta otprilike nasuprot ulazu u zgradu Iva Vojnovića 44 nalazi okrugli metalni poklopac ulaz/izlaz u sklonište primjera cca 60 centimetara. Čestica zemlje 608/5 i 60871 nalazi se u dva nivoa s tim da je niži nivo bliže zgradi 48/50. Dužimice, južno od sredine zgrade na čestici 608/1 cca 7 do 8 metara udaljenoj od zida okrenutog prema putu Iva Vojnovića nalazi se također metalni poklopac ulaza/izlaza iz skloništa promjera cca 60 centimetara“.

Inače, iz očevida kojeg je proveden sukladno zaključku Gradskog vijeća tako je i više nego očito da Buterin i Banović na dodijeljenoj im parceli u Peytonu ne mogu graditi. No, stanare u Peytonu više brine činjenica da unatoč zaključku Gradskog vijeća usvojenom još prije više od godinu i pol dana nije učinjeno ništa čime bi se i službeno onemogućio bilo kakav pokušaj izgradnje na spornoj parceli.

Još više čudi činjenica da Grad još uvijek Buterinu nije ponudio zamjensko rješenje kojim bi se riješilo njegovo stambeno pitanje na koje kao bivši branitelj i invalid Domovinskog rata ima pravo.

Čudi i činjenica da Grad još uvijek nije riješio probleme sa stanarima koji se bespravno koriste gradskim socijalnim stanovima. Nedavno je i sam gradonačelnik Franković izjavio kako će objaviti popis stanara koji su nelegalno i mimo zakonski zadanih uvjeta u gradskim stanovima, ali to još uvijek nije učinio.

Prije gotovo dvije godine, u veljači 2016. Gradsko je vijeće u prošlom sazivu, a na prijedlog ondašnjeg kluba vijećnika HDZ-HSS-HSP AS-HSLS usvojilo zaključak prema kojemu su se izbori za gradske kotare i mjesne odbore trebali održati 17. travnja 2016. godine. No, niti gotovo dvije godine od usvajanja navedenog zaključka ti izbori nisu provedeni, a niti je poznat datum njihova održavanja. Ipak, 2018. mogla bi biti godina održavanja kotarskih izbora, budući da je gradonačelnik u proračunu za tekuću godinu za tu namjenu predvidio stavku od 300 tisuća kuna.

Budući da izbore za gradske kotare i mjesnu samoupravu, sukladno praksi predlaže gradonačelnik, a Mato Franković ne odgovara na pozive novinara portala Dubrovnikpress.hr datum eventualnog održavanja izbora za članove vijeća jedinica mjesne samouprave zasad je nepoznat.

Ipak, iako se kotarskim izborima u naravi odaziva zanemariv broj birača, odnosno tek najlojalniji članovi političkih stranaka iz čijeg ishoda glasovanja se tada formiraju vijeća gradskih kotara i mjesnih odbora, a pobjedu na njima redovito nosi HDZ, oni se sukladno zakonu moraju redovito održavati. No, u Dubrovniku to nije slučaj.

Naime, mandati čelnicima i članovima mjesnih odbora i gradskih kotara koji su izabrani na izborima 2010. godine, istekli su u studenom 2014. godine i očekivalo se da se u istom tom mjesecu ti izbori i održe, ali to se nije dogodilo jer ondašnja Vlahušićeva oporba predvođena HDZ-om nije usvojila rebalans proračuna u kojem je ondašnji gradonačelnik Vlahušić planirao sredstva za provedbu kotarskih izbora. Kako potom većina u Vijeću nije usvojila ni proračun za 2015. zbog čega je Vijeće raspušteno i raspisani prijevremeni izbori, kotarski izbori nisu održani.

U veljači 2016. većina predvođena HDZ-om na Vijeću usvaja odluku prema kojoj su se izbori za vijeća gradskih kotara i mjesnih odbora trebali održati 17. travnja 2016. no to se nije dogodilo.

Iako gradonačelnik Franković u proračunu za 2018. godinu na stavci Projekt: Izbori za mjesnu samoupravu planira iznos od 300 tisuća kuna, datum održavanja tih izbora još uvijek je nepoznanica, vjerojatno zato jer još uvijek nije usklađen s koalicijskim partnerima s kojima HDZ u Gradskom vijeću drži većinu, ili je možda gradonačelnik, pritisnut silnim obvezama samo smetnuo s uma kako bi te izbore konačno trebalo i provesti.

Strah od ishoda izbora za gradske kotare i mjesne odbore svakako nije razlog zašto oni još uvijek nisu održani jer izbori su to na kojima HDZ redovito pobjeđuje. I sam je Mato Franković, kad su kotarski izbori u pitanju, što u kampanji, a što i prije nje izjavljivao kako HDZ na kotarskim izborima redovito ima najbolje rezultate.

Konačno održavanje kotarskih izbora bio je jedan od projekata koje je u svom izbornom programu nosila lista Srđ je Grad. No, u posljednje vrijeme iz njihovih se redova ne mogu čuti izjave koje bi zagovarale konačno održavanje izbora za gradske kotare i mjesnu samoupravu.
Budući da je na lokalnim izborima HDZ ostvario izbornu pobjedu i osigurao i više nego stabilnu većinu u Gradskom vijeću, zaista nema razloga da se izbori za gradske kotare i mjesne odbore konačno i ne provedu.

Voditelj projektnog tima Sveučilišta u Dubrovniku Marko Potrebica, kad je posao u pitanju ima samo jednu novogodišnju želju, a ona je što skoriji početak radova na izgradnji studentskog doma u Dubrovniku. Naime, nakon što je Državna komisija za provedbu javne nabave još u listopadu 2017. srušila natječaj za odabir izvođača radova za izgradnju studentskog doma, 29. prosinca raspisan je novi natječaj, koji će, očekuje Potrebica, ovaj put proći bez naknadnih žalbi i prigovora.

- Sveučilište je sukladno izmjenama Zakon o javnoj nabavi prilagodilo troškovnik i krajem prosinca prošle godine raspisali smo novi natječaj za odabir izvođača radova na izgradnji Studentskog doma i ja zaista očekujem, a to je i moja jedina novogodišnja želja kad je posao u pitanju, da po okončanju natječaja više ne bude prigovora i žalbi te da s izgradnjom doma započnemo oko Uskrsa. - kazao je Potrebica.

Inače, Studentski dom u Dubrovniku, koji će se graditi u Čokolinu, trebao bi na četiri kata raspolagati s 254 sobe odnosno 503 kreveta te ostalim sadržajima.

Još je u veljači 2017.godine načelnik Općine Ston Vedran Antunica za portal Dubrovnikpress.hr izjavio kako u tom malom slikopisnom gradiću bogate povijesti namjerava izgraditi uspinjaču. Prije nešto više od godinu dana projekt uspinjače bio je tek u povojima. Ipak, Antunica od svoje želje nije odustajao pa će Ston u dogledno vrijeme i dobiti svoju uspinjaču. Kao preduvjet za realizaciju tog projekta, Općinsko vijeće Općine Ston usvojilo je izmjene i dopune Općinskog prostornog plana.

Upravo je uspinjača jedan od projekata čiji početak realizacije Antunica priželjkuje u 2018. godini i za koji ima potporu stanovništva, jer osim što bi ona u Stonu bila dodatna atrakcija, ne treba posebno naglašavati koliko bi bili benefiti za samu Općinu jednom kad se uspinjača izgradi.

Iako se na Podzvizd nije odavno popeo, kad izgradnja uspinjače počne, Antunica će to morati češće činiti, a kako bi nadzirao radove jer stonskom će uspinjačom upravljati Općina.

Sama ideja o izgradnji stonske uspinjače potekla je zapravo od našeg poznatog alpiniste Stipe Božića koji je, snimajući reportažu o usponu na stonske zidine, zatečen nezaboravnim pogledom koji se s brda Podzvizd, osim na sam Ston, pruža na južnu i sjevernu stranu Pelješca, rekao kako bi trebalo izgraditi uspinjaču.

Priželjkuje Antunica u 2018. godini i početak izgradnje Pelješkog mosta. Iako se od potresa koji je to područje pogodio prije 20- tak godina Ston kroz proteklo razdoblje polako oporavio, izgradnja mosta u stonsku bi općinsku blagajnu donijela značajne prihode od komunalne i ostalih naknada, a koji bi u konačnici Općini olakšali realizaciju brojnih planova i projekata.

I dok mu se određene skupine protive, Antunica u 2018. očekuje početak realizacije projekta Duba Stonska u sklopu kojeg bi se gradio hotel i turističko naselje nad uvalom Bjejevica te turistički i sportsko-rekreacijski sadržaji na Zjatu. Dok se za Dubu Stonsku očekuje ishodovanje građevinske dozvole, Antunica je mišljenja kako će i taj projekt itekako utjecati na razvoj stonskog i pelješkog područja, a jamčit će i zapošljavanje tamošnjeg stanovništa.

Osim navedenih projekta, u Stonu će se tijekom 2018. godine nastaviti i obnova iznimno vrijedne stonske kulturne baštine sredstvima iz fondova Europske unije, a nastavit će se i radovi na poboljšanju komunalne infrastrukture.

Godina tek što je počela, a gradonačelnik Mato Franković startao je hvaleći se projektima koje je tobože realizirao kroz nekih šest mjeseci mandata koji je započeo još u lipnju 2017. godine.

Nije tiskao letke ni promidžbene biltene poput svog prethodnika Andra Vlahušića, ali je u 2018. koja tek što je počela, itekako nastavio Vlahušićevim stopama. Za Frankovića se može reći da je čak i nešto napredniji od Vlahušića. Naime, Franković je svojih deset projekata praćenih prigodnim fotografijama, koje zapravo ništa ne govore stanovnicima Dubrovnika, prikazao na dvije stranice plaćenog oglasa u jednoj lokalnoj tjednoj novini. Dok je ta novina nešto i zaradila na objavi tog Frankovićeva plaćenog oglasa, jedan portal napravio je to mukte, ili barem izgleda tako, a građani su zapravo ostali obmanuti jer od deset projekata kojima se Franković pohvalio da ih je riješio, rijetko je koji zaista i realiziran.
letakvlFranković je prihvatio time stil Andra Vlahušića, kojemu je toliko zamjerao reklamiranje.

Objavljen je taj pamflet i danas na službenim stranicama Grada Dubrovnika, u deset točki, a Franković je kao prvi projekt kojega je u proteklih šest mjeseci riješio naveo kako je „terminal u Gružu vraćen Gradu čime su zaštićeni strateški interesi Luke Dubrovnik“.

No, jeste li u Gružu vidjeli taj terminal, postoji li on uopće? Naravno da ne postoji jer njegova izgradnja još nije niti počela, a kamoli da je izgrađen. Tako nešto što ne postoji ne možemo zvati terminalom, a kamoli govoriti da je vraćeno Gradu. Osim što nije niti bio otet, taj je projekt zahvaljujući zaigranoj dječici daleko od ikakve izgradnje i realizacije.

Zadatak, za koji se Franković u plaćenom oglasu hvali kako ga je realizirao jest i Zaklada Blaga djela. Tako navodi kako je „imenovanjem Upravnog vijeća Blagih djela omogućeno ponovno humanitarno djelovanje Zaklade“.

Zaklada Blaga djela zapravo će bit riješena onog trenutka kad se gradska imovina na upravljanje vrati Gradu, koji će onda od prihoda koje ostvari od te imovine biti u mogućnosti sam znatno intenzivnije humanitarno djelovati prema onima kojima je takva pomoć potrebna.

U plaćenom oglasu kao prioritet, koji je navodno riješen, Franković je naveo kako su „dovršeni pregovori s tvrtkom Excelsa nekretnine, koncesija za žičaru se počinje naplaćivati“.

Možda je Franković s predstavnicima Excelsa nekretnina zaista i završio pregovore, no koncesijska naknada za žičaru još se uvijek ne naplaćuje, a ona zaostala teško da će ikada biti naplaćena. Osim toga, nije li Franković i njegova većina u Gradskom vijeću baš na posljednjoj prošlogodišnjoj sjednici Gradskog vijeća koncesiju s 10, Excelsi produžio, odnosno dao na 50 godina. Zanimljivo, pri tom ni on ni oni koji su zato glasali nisu razmišljali da će rijetko koji od njih živ dočekati isticanje te koncesije, ali što bi njih takve kakvi jesu to bilo i briga. Oni žive za trenutak, što njih briga što će ostaviti generacijama iza sebe. Njima je važno samo da osiguraju svoju djecu i bližu rodbinu te kumove.

„Potpisan je novi aneks ugovora s DPDS-om o gospodarenju zidinama koji je povoljniji za proračun Grada Dubrovnika“, hvali se Franković u plaćenom oglasu. Na dodatak tom ugovoru bjanko potpis stavio je i prije nego ga je amenovala većina koju drži u Vijeću. Bit će da mu je bila velika preša. Osim što nije baš zakonski poželjno stavljati potpise na bjanko ugovore, još je manje poželjno da dubrovački gradonačelnik i dalje ostaje talac skupine koju drugi političari nazivaju i masonskom ložom, nemoćan da najvrednije gradsko bogatstvo vrati na upravljanje Gradu.

Hvali se Franković tako dalje kako je „donesena odluka o kupnji Vile Čingrije kao primjera zdanja od iznimnog baštinskog značaja za Grad Dubrovnik“.

Da, Vila Čingrija svakako je primjer jednog od zdanja od baštinskog značaja za Grad Dubrovnik, no kad je iznimnost u pitanju, od nje su puno vrjedniji dubrovački ljetnikovci koji još uvijek nisu u gradskom vlasništvu. Vrjednija i palača Sponza koju bi država trebala vratiti Gradu, a ne mu je prodati, ukoliko je baš to nekretnina o čijoj kupnji razmišlja Franković, a o njoj još uvijek ne želi javno govoriti jer se, kako je kazao, radi o iznimno osjetljivoj nekretnini.

Čingrija koju će obnavljati DPDS, a u kojoj će poslije obnove biti javni i komercijalni sadržaji, a malo više komercijalni, ipak nije za građane toliko važan objekt. To što će DPDS obnavljati zdanje koje će potom biti dijelom komercijalizirano, dakle bit će na upravljanje dano nekom privatnom poduzetnikom, u ovom Gradu nikoga ne zanima. Baš kao što nikoga ne zanima što se za obnovu Čingrije neće možda ni raspisivati javni natječaj, a trebao bi. Kad smo kod javnih sadržaja u Čingriji će vjerojatno otvoriti kakav muzej ili galeriju, tek da javnosti zamažu oči. Onda će taj sadržaj predstavljati kao iznimno važan za Grad.

Za Frankovića je iznimno važan i ljetnikovac Bunić-Kaboga pa navodi kako se „pokretanjem procedure za prijenos vlasništva preostale 2/3 nekretnine ljetnikovac Bunić Kaboga vraća u cjelovito vlasništvo Grada“.
Što će se u tom ljetnikovcu događati važno za građane i na koji će način i s koliko novca održavati to zdanje, Franković u plaćenom oglasu ne navodi. Možda će i on nakon prijenosa vlasništva biti povjeren na čuvanje DPDS-u?! Kad ga već prenosi u vlasništvo Grada i kad će taj ljetnikovac biti od tolike važnosti za građane, možda nije na odmet da Franković malo promisli te projektira i izgradi kakav pločnik ili pješačku stazu do tog ljetnikovca, čisto da mu građani ne hodaju po cesti dok hrle u ljetnikovac Bunić-Kaboga. O adekvatnom parkingu koji bi mogao primiti veći broj automobila ili autobusnoj stanici suvišno je i razmišljati.

Od deset točaka navedenih na Facebooku, a koej su i u plaćenom oglasu, svakako je najzanimljivija točka, odnosno projekt pod rednim brojem sedam – „uveden red u upravljanje javnim površinama uz oslobađanje pješačkih koridora i javnih prostora“.

Zima je, nema turista pa taj navodni red u upravljanju javnim površinama, odnosno oslobođeni pješački koridori i javni prostori prostom oku još nisu vidljivi. No, nije predsezona tako daleko, brzo će Uskrs, a tada će biti vidljivo što je i koliko oslobođeno.

„Potpisan je ugovor s Ministarstvom branitelja o sufinanciranju izgradnje 108 stanova za branitelje“, navodi Franković.

Koliko im je stanova izgrađeno i zemljišta dodijeljeno, ida da se da u Dubrovniku ima više branitelja danas nego što ih je bilo u ratu. Osim toga, bilo bi lijepo da stanove, kad im već grade, gradi u potpunosti država, a ne jedinice lokalne samouprave. Inače, rijetko je koja država svojoj vojsci za ratovanje gradila stanove, ali eto, Hrvatska kao iznimno bogata zemlja blagostanja takvo nešto sebi može priuštiti.

Eh, da, navodi Franković i kako se „nastavlja obnova zgrade Državnog arhiva (zaustavljena prije 8 godina) uz sufinanciranje Grada Dubrovnika“.

To je inače za građane iznimno značajan projekt. I tu država zaostaje s parama pa će ih dati Grad preko DPDS-a jer Grad solada ima za bacanje, nema veze što roditelji u vrtiće moraju nositi papirnate ručnike, plastične čaše, drvene bojice i papire za crtanje, neka Grad obilato sufinancira obnovu zgrade Državnog arhiva.

Budući da najavljuje kako će od 1. lipnja 2018. građani piti čistu vodu i za vrijeme kiša, zaista nije jasno zašto se izgradnja pročistača našla u plaćenom oglasu u prvom siječanjskom izdanju lokalnog tjednika kad eto i sam navodi kako projekt nije završen.

Zanimljivo je kako gradonačelnik među navodno ostvarene projekte u prvih šest mjeseci svoga mandata nije uvrstio niti jedan koji će nadomjestiti turizam. Naime, ako turisti u posljednje vrijeme u Dubrovniku postaju nepoželjni onda bi bilo logično osmisliti projekte kojima će se nadomjestiti prihodi ostvareni od turizma, a takvih projekata još nema na reklami. Ipak, neka se gradonačelnik reklamira jer što bi se zamarao konferencijama za novinare na kojem bi ga netko možda nešto i pitao kad u svakom trenutku može platiti reklamu.
suicaknjigaI eto, Šuica je imala katalog, Vlahušić letke i biltene, a Franković plaćene oglase u lokalnim tjednicima. Svi su se oni reklamirali s ciljem da njihove poruke i rad dopru do građana. No, osim što je besmisleno reklamirati se na početku mandata s projektima koji su zapravo u začetku, još je besmislenije nastaviti raditi isto ono što si svom prethodniku zamjerao. Ali sve se to može opravdati onom starom „vidila žaba gdje konja kuju pa digla nogu da i nju potkuju“.

Utorak, 02 Siječanj 2018 19:51

Solista

Iako mu ime direktno ne izgovaraju, u 2018. jednako kao i u 2017. još će se puno puta akteri na vlasti u Dubrovniku doticati i osvrtati na bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića. Ako zbog ničega onda zbog njegovih projekata koje su nastavili. Naravno, spomenut će ga pokoji put i kad ih političke okolnosti i svakodnevica na to natjeraju, ali rijetko direktno imenom, već će ga osloviti s bivši ili kako to popularno u posljednje vrijeme čine, posprdno će ga nazvati blogerom. No, vladajući akteri baš se i nemaju razloga previše sprdati jer što je veći predmet sprdnje ako ne način na koji su se domogli vlasti u Gradu Dubrovniku.

Javnost još pamti političku pogodbu između Mosta i HDZ-a upakiranu u izmjene Zakona o lokalnim izborima kojima su političarima s presudama onemogućene kandidature na izborima do isteka probacijskog roka. Novinarima nije puno trebalo da procjene koga se tom političkom pogodbom želi eliminirati iz izborne utrke pa je taj zakon ubrzo i svim medijima nazvan Lex Vlahušić.

Iz Mosta i HDZ-a, posebice Mosta, usvajanje tog Zakona pravdalo se željom da iz politike eliminiraju one koji su se ogriješili. Naravno, eliminiran je samo Andro Vlahušić jer samo se Andra Vlahušića na tim lokalnim izborima 2017. nije moglo dobiti regularnom utrkom.

DA NIJE DIRAO ZIDINE JOŠ BI BIO GRADONAČELNIK?

Sam Vlahušić u brojnim će svojim osvrtima na razdoblje koje ostaje iza njega reći kako mu je sva ta igra podmuklo namještena zbog zidina. Da nije dirao zidine i način raspodjele novca od karata za zidine vjerojatno bi još uvijek bio gradonačelnik.

Što se to krije u zidinama i načinu raspodjele novca utrženog od prodaje karata za zidine ostat će nepoznanica ili dok DORH ne odluči drukčiji ili barem sljedećih 15 godina jer nije li aktualni gradonačelnik Mato Franković, bjanko potpisom na dodatak ugovoru s DPDS-om koji mu je potom amenovala većina u Gradskom vijeću, zidine na daljnje upravljanje prepustio DPDS-u baš na sljedećih 15 godina. Zašto mu se toliko žurilo?

Kao da se nešto krije u tim zidinama kad nitko ne smije njima upravljati osim DPDS-a. Čak je i bivši gradonačelnik Vido Bogdanović, koji je zidine dao DPDS-u, kao gradski vijećnik na posljednjoj prošlogodišnjoj sjednici Gradskog vijeća upozoravao kako se ne može vjerovati ljudima koji su sebi dali za pravo uknjižiti plodouživanje na zidinama, ali gradonačelnika Frankovića njegova upozorenja nisu uopće zanimala.

Upozoravala je i ostala oporba, ali zaludu jer se ni vijećnici stranaka s regionalnim predznakom nisu previše osvrtali na činjenicu da se najvrjednije dubrovačko dobro povjerava jednoj udruzi za koju su i sami stručnjaci iz UNESCO-a utvrdili da zidine ne obnavljaju na baš najbolji i propisan način, ali eto, ispalo je da je netko platio stručnjacima iz UNESCO-a da napišu takvo mišljenje. Mora bit da su i svi koji misle da dubrovačke zidine treba vratiti na upravljanje i skrb Gradu plaćeni da tako misle.

Bivši dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić još je od početka svog prvog mandata zastupao tezu da zidine treba vratiti Gradu. Istog je stava i danas pa je nakon posljednje prošlogodišnje sjednice Gradskog vijeća najavio kako će protiv Frankovića podnijeti kaznenu prijavu. No, hoće li se nakon što je zaprime istražni organi ove zemlje njome pozabaviti? Prije će bit da će završiti na dnu neke ladice, daleko od očiju onih koji bi pokazali i najmanju znatiželju pozabavit se takvom prijavom, zagrebati malo ispod površine.

UŠUTKALI GOTVO SVE MEDIJE, VLAHUŠIĆA NE MOGU

Aktualna vlast, još uvijek opijena svojom izbornom pobjedom, možda je na neko vrijeme ušutkala oporbu. Možda je, kupujući ih novcem, koji će im uskoro podijeliti pod krinkom nekakva natječaja za poticanje pluralizma, ušutkala gotovo sve lokalne medije koji se uporno posljednjih šest mjeseci gotovo pa između sebe natječu tko će prikazati idealniju sliku Dubrovnika.

Ipak, najveći im problem ostaje što ne mogu ušutkati Andra Vlahušića. A to bi najviše željeli. Zato ga uporno pokušavaju smjestiti na političku marginu. No, teško je marginalizirati svoga političkog prethodnika, posebice ako je riječ o osobi koja je iza sebe ostavila konkretne rezultate.

Upravo kad ostvariš konkretne rezultate imaš pravo upozoravati i na konkretne probleme. Andro Vlahušić ne prestaje to činiti. Kao čovjek bez stranke, jer HNS je napustio onog trenutka kad je ta stranka ušla u koaliciju s HDZ-om, Vlahušić i dalje diktira tempo u ovoj učmaloj i falsoj političkoj svakodnevici, i što je najvažnije, govori i o onoj stvarnoj slici Dubrovnika, čini se i prvi put potpuno slobodno govori ono što želi, neopterećen strankom, izborima, glasovima… Zadatak je to kojim bi se trebala baviti oporba. Andro Vlahušić, čak i kao solo igrač, u Dubrovniku je HDZ-u jedina stvarna oporba i jedina osoba na političkoj sceni koje se zaista boje.

Stranica 1 od 42

frendy250

fabrio250

adriatic maestral 250
aerodrom250
ciban3
konavle 250

zupa 250

zupanija 250