Nikolina Metković

Slike začepljenih prometnica u Dubrovniku već su godinama u ljetnim mjesecima, naša svakodnevica. Teško je i očekivati da u Gradu s 42 tisuće stanovnika, 38 tisuća registriranih vozila i prometnicama koje su građene šezdesetih godina kada je obim prometa bio znatno manji, ne bude gužvi. Tijekom turističke sezone broj vozila na prometnicama iznimno je povećan zbog autobusa kojima se vrši transfer putnika s kruzera iz gruške luke do Pila, autobusa izletnika. S izmjenama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu koji je doveo do svojevrsne liberalizacije u Dubrovnik je trbuhom za kruhom stigao i veliki broj vozača taksija pa su čepovi na gradskim prometnicama ove sezone ipak veći nego lani.

Kako promet izgleda iz perspektive prometne policije i što sve rade kako bi se gužve na cestama smanjile i promet tekao nesmetano, provodeći dan sa službenicima prometne policije provjerila je novinarska ekipa portala Dubrovnikpress.hr.

VRANJEŠ: NEMA GLAVOBOLJE I NEMA PRSTENOVA OKO GRADA

Semafori na glavnom raskršću u Gradu, onom na Ilijinoj glavici jučer su bili ugašeni. No, nisu bili u kvaru. Ugašeni su po nalogu prometne policije, a s ciljem izbjegavanja gužvi na ulazu i izlazu iz grada i prema Gradu. Dok se promet preko Ilijine glavice odvijao nesmetano, tik uz prometnicu, policijski službenici u OKC-u budno su pazili da tako i ostane.

Stanje u prometu na gradskim prometnicama pod kontrolom je jučer držao Šef smjene u Postaji Prometne policije Dubrovnik Policijske uprave dubrovačko-neretvanske Miro Vranješ.
vranjesoperativni- Stanje je jutros zadovoljavajuće. Nema glavobolje i nema prstenova oko Grada i to je najvažnije. Upravljanje cestovnim prometom naš je prioritet. Kad je promet u pitanju sve ide preko Operativnog centra. Ovdje zaprimamo dojave građana, dojave kolega na terenu i ostalih službi, a potom ovisno s kojeg je područja poziv građana stigao, raspoređujemo dalje kolege na intervencije. Operativno-preventivne mjere i radnje, uspostavljanje javnog reda i mira, upravljanje cestovnim prometom, zaprimanje dojava građana po kojima se dalje postupa i ovisno odakle poziv dolazi preusmjeravaju se na ostale policijske postaje, sve su to naše svakodnevne dužnosti.- kazuje nam Miro Vranješ.

U PATROLI S NAČELNIKOM VULETIĆEM

Nakon što smo Mira prepustili njegovim dnevnim zadaćama, sjedamo u policijsko vozilo s načelnikom Postaje prometne policije Dubrovnik Antom Vuletićem.
vuleticautoU javnoj garaži dvije su razine pune, a dvije slobodne i dok se promet prema povijesnoj jezgri odvija nesmetano, Ante nas vozi prema Gružu. Promet se malo čepi kod Radeljevića, no kroz Gruž se vozi nesmetano. Dok se nesmetano vozimo od place prema hotelu Petka, Vuletić poglediva preko puta na autobusno stajalište kod Luke Dubrovnik koje obično okupiraju taksisti.
- Evo nema ih jutros, ali još je rano. Skupit će se oni kasnije kad stigne ovaj zadnji kruzer. - kaže Vuletić i pojašnjava nam kako riješiti problem na tom autobusnom stajalištu kojeg lokalni taksisti redovno pretvaraju u svoje stajalište.

- Redovno interveniramo na ovom autobusnom stajalištu, ali nedavne izmjene Zakon o cestovnom prometu su malo ušle u Zakon o sigurnosti prometa na cestama. Zakonom o cestovnom prometu je dozvoljeno da taksi vozila ukrcaj i iskrcaj svojih putnika mogu vršiti na autobusnim stajalištima i onda nastaje problem je li to taksi vozilo na stajalištu zaustavljeno do tri minute jer ako je više od tri minute onda se to smatra parkiranjem i sad bi tu kolege policijski službenici zapravo trebali stajati sa štopericom i mjeriti koliki se taksisti zadržavaju na ovoj stanici. Čim se policajac tu pojavi oni se raštrkaju, a kad policajac ode na drugu intervenciju ponovno se skupe. Zakon je dozvolio da mogu ulaziti na stajališta autobusa javnog gradskog prijevoza i kad taksisti zauzmu stajalište vozači libertasovih autobusa putnike iskrcavaju na cesti što opet nije dozvoljeno, a opet jedni i drugi su vozači vozila javnog gradskog prijevoza. To su te neusklađenosti u zakonu. Zakonski treba uskladiti neke stvari i mislim da se radi na rješavaju nedorečenosti poput ove, a mi zaista dajemo svoj maksimum da se promet odvija nesmetano. - kazao je Vuletić.

DUBROVNIK PROMETNO SJECIŠTE ISTOKA I ZAPADA

Vozimo se dalje prema Sustjepanu. Nema gužvi ni u kontra smjeru, a Ante nam objašnjava zašto su ugašeni semafori na Ilijinoj glavici.
semaforiilijina- Smjena gostiju i loše vrijeme na Veliku Gospu su učinili svoje. Dubrovnik, osim što je sam turistička destinacija je i prometno sjecište istoka i zapada. Svi oni koji voze prema Crnoj Gori, Albaniji i dalje moraju proći kroz Dubrovnik i Dubrovačko - neretvansku županiju. Uz putnike u tranzitu bio je i veliki priliv gostiju prema Dubrovniku. Bilo je loše vrijeme pa su se umjesto na kupanje gosti zaputili u obilazak Dubrovnika pa je u srijedu dolazilo do povremenih zastoja, ali na vrijeme smo reagirali, zatvorili smo na neko vrijeme prilaze Gradu, preusmjerili promet i istovremeno ga preraspodijelili na području Grada Dubrovnika, i bilo je gužvi u toj špici od 11 do 15 sati. - istaknuo je Ante.

ČETVRTAK I SUBOTA POLICIJI NAJGORI DANI

Dolazimo na most, a dok Ante parkira automobil brojni turisti uživaju u panorami. Ni mi ne možemo zaobići idiličan pogled na gruški akvatorij i luku uz čiju su se rivu već privezala četiri velika kruzera. No taj je pogled samo na oko idiličan, a Ante nam objašnjava i zašto.
kruzerimost- Četvrtak je jedan od težih dana. Pogledajte ovu sliku dole, ona govori više od riječi. Danas imamo šest kruzera s oko 10 tisuća ljudi i takav nam je gotovo svaki četvrtak. Oko 10 tisuća ljudi će ući i izaći iz Grada i svi će oni proći u autobusima preko gradskih prometnica. Shuttle busovi, autobusi s izletnicima, taksi vozila, vozila građana i vozila turista, svi oni trebaju sigurno i nesmetano proći našim prometnicama. I subota je iznimno intenzivna jer su uz brojne kruzere koji imaju za posljedicu shuttle busove događa i uobičajena vikend smjena gostiju. Gužve su na prilazima Gradu iz oba pravca. Cijeli taj promet na državnoj cesti D8 i gradski promet je pod nadležnošću naše policijske postaje, to je nekih 100-tinjak kilometara ceste, plus ceste po Dubrovačkom primorju, Konavlima i drugim mjestima. - kazao je Vuletić.

I dok je opći dojam da policajaca kronično nedostaje, Vuletić nas uvjerava u suprotno. 
- Stigla nam je ispomoć iz unutrašnjosti, iz PU zagrebačke te bez njih u sezoni svakako ne bismo sami mogli nadzirati promet od Kleka od Karasovića tijekom sezone zbog njegova obima. Mi 24 sata dnevno vršimo sigurnosnu provjeru rasporeda policijski službenika na prometnicama. Dakle, okolnosti u prometu ne mogu se predvidjeti, ako se sad dogodi nesreća u Slanom dio službenika napušta grad i ide na poprište nesreće odraditi očevide i preusmjeriti promet, kako bi se što pije promet osposobio i odvijao nesmetano. Dio policajca iz Dubrovnika je ode prema Cavtatu, Konavlima, Primorju. Nije da nema policije nego je obim posla ogroman, a ljudi, vjerujte mi, ne staju. Mi javno djelujemo svaki dan i svoj posao zaista obavljamo iznad svojih mogućnosti. Zakon o policiji je definirao naše obveze i nadležnosti i mislim da ga se mi dobro držimo. - rekao je Vuletić. 

On dok sjedamo u automobil poglediva prema nebu.
- Sunčano je danas pa je manje ljudi, manja je gužva, turisti su po plažama. Inače, od sredine kolovoza pa do sredine rujna vrijeme nam je zapravo najveći neprijatelj jer kad je jako oblačno svi hrle prema povijesnoj jezgri u obilazak znamenitosti.- rekao je Vuletić.

S Mosta magistralom nastavljamo prema Gradu, a na magistrali policijska patrola budno nadzire tijek prometa iz pravca Crne Gore. Zastoja nema, promet se odvija nesmetano. Kazuju nam kako se vozači, i domaći i strani pridržavaju dozvoljene brzine vožnje, nema prekršaja, a nitko za volanom još nije bio zatečen u alkoholiziranom stanju.
policijamagistralaSpuštamo se na Ilijinu glavicu. Zastoj je prema povijesnoj jezgri, no promet regulira policijski službenik.
reguliranjeilijinaZagrebačkom se vozimo nešto sporije, ali promet teče bez zaustavljanja. U usjeku pod Minčetom ipak malo zastajemo zbog velikog broja pješaka i autobusa na samim Pilama gdje policijski službenik Valentin Hajtok i prometni redar Marko Šilje zajedno reguliraju promet.

NA PILAMA SE ŠILJE I HAJTOK BRINU DA NEMA GUŽVE

Na pitanje tko je tu kome šef, Šilje i Hajtok gotovo u glas odgovaraju kako je njihov odnos stvar kohezije.
pileradari- Nema šefova, samo kohezija i partnerstvo. Promet je inače pojačan i tako nam je cijeli srpanj i kolovoz, a bit će i rujan. Puno je autobusa jutros, ali nas dva uspješno reguliramo promet. Bit će ovako negdje do 15.30, vruće je, ali navikli smo. - kazuje policijski službenik Valentin Hajtok, koji je inače prometni službenik na motociklu pa je ako zatreba, spreman brzo sjesti na motor i odvesti se u Gruž i tamo regulirati promet ako dođe do zastoja.

Inače, često možemo čuti kako je Gradu teško naći prometne redare jer rijetko tko želi raditi taj posao. Ni Marko Šilje ni u snovima nije mogao zamisliti da će kao prometni redar ikad regulirati promet na Pilama, a danas je zaljubljen u posao koji radi.
- Na Pilama sam od 1. ožujka, sretan i zadovoljan. Da mi je netko rekao da ću ovo u životu raditi, rekao bi mu da ne bih ni u kom slučaju ali sad kad vidim da ima efekta od svog posla ne bih odustao. Najsretniji sam kad vidi da nema zastoja. Samo da promet ide, da se ne zaustavlja. U ovih pet mjeseci nikad mi se nije zaustavio promet. Gužva je, ali promet teče non-stop jer ne mogu dozvoliti da se Grad zaustavi. Znam da ljudi negoduju, pješacima smeta kad ih dugo zadržavam, ali to tako mora biti. - rekao nam je Šilje.
promredarpilePored njega tako okretnog na Pilama nije ni čudo što se pneumatski stupići još niti jednom ove sezone nisu podigli. 
- Pneumatski se nikako nisu dizali. Nema ni potrebe jer mi dajemo sve od sebe. Znate, pored fizičke spremnosti za izdržati sve ovo na Pilama, treba i posebna psihička spremnost. - ističe Šilje, dodajući da nema vremena brojati koliko autobusa dnevno stiže na Pile. 

- Kad bi ih stigao izbrojati, ali prema mojoj procjeni jutros ih je došlo oko 200, a do kraja smjene bit će ih još 50-tak. Znate, u sat vremena ja na ovoj zebri učinim preko 10 kilometara. Vama je to smiješno, ali to vam je tako, i samo vodu pijem. Ne mogu se maknut jer se kolaps ovdje dogodi u roku tri minute.- kazao je Šilje i naglasio kako ga taksisti i vozači autobusa slušaju.

- Ja imam svoj stav. Oni su mene svi upoznali i zaista ne slušaju. Znam ja i njihove potrebe. A kad treba nekoga pustiti da nešto iskrca, ja ljude pustim, ali ne mogu ih pustit kad ima 300 autobusa. U početku jest bilo malo teško, ali ljudi su se navikli na mene. - rekao je Šilje.

I PROČELNIK ŠUTALO REDOVNO NADZIRE STANJE NA PILAMA

Kako stvari funkcioniraju na Pilama redovno dođe provjeriti i pročelnik UO za promet Đuro Šutalo, koji je iznimno zadovoljan stanjem na Pilama.
djsutalopile- Četvrtkom i subotom ujutro ja sam tu obavezno, a ostalim danima ja i moj zamjenik. Srijedom inače imamo koordinacijske sastanke s prometnom policijom. Lučkom upravom i ostalim službama upravo s ciljem da se promet odvija nesmetano. Ti su se sastanci pokazali iznimno uspješnima i rezultati su već vidljivi, stanje u prometu ipak je bolje nego lani. Morate znati da se cijeli promet gotovo slijeva u ovu ulicu. Jučer je bila kolona do Brgata i sva ta vozila manje više su išla prema Gradu. Inače, s gradonačelnikom i policijom stalno osmišljavamo i radimo na novim rješenjima kako bi promet tekao nesmetano. Ne bih još ta rješenja iznosio u javnost, ali svakako ćemo naći rješenje za Pile. Prometni redari i policija ovdje budu i u večernjim satima i zaista na njihov rad i napor koji ulažu da sve funkcionira ima samo riječi hvale. - rekao je Šutalo.

RJEŠENJE ZA GUŽVE IPAK U NOVIM PROMETNIM RJEŠENJIMA

Da su sastanci gradske uprave, policije i ostalih službi urodili plodom mišljenja je i šef Prometne policije Ante Vuletić.
- Na sastancima se zajedno pripremamo za dane kad je najviše gostiju, a to su četvrtak i petak, i zasad ta koordinirana aktivnost dobro funkcionira.- kazao je Ante.

Ipak, i on smatra kako se gužve u Gradu mogu riješiti samo novim prometnim rješenjima.
- Definitivno je rješenje u novim cestama i inovativnim prometnim rješenjima na području Grada, a teško je iznaći kvalitetna rješenja zbog gabarita naši prometnica. Primjerice, u Zagrebačkoj ulici se ne može puno toga napraviti, ali ako se napravi nešto na potezu od Belvedera prema izlazu iz Grada, puno smo toga napravili. Ako napravite zaobilaznicu iza Dupca prema mostu dr. Franja Tuđmana, napravit ćete puno, a definitivno je rješenje autocesta koju svi čekamo. Ovoliki broj vozila koliki ste i sami vidjeli po ovakvim cestama teško se može podnijeti. - mišljenja je Vuletić.
antevuletic2Uz zaista veliki broj vozila koja tijekom ljetnih mjeseci gravitiraju prema Gradu ili su u tranzitu po našim lošim cestama, zanimljivo stanje sigurnosti u prometu na zavidnoj je razini.
- Što se tiče ukupnog broja prometnih nesreća, više smo nego zadovoljni jer je njihov broj u padu i naša je Policijska uprava po pitanju smanjenja broja prometnih nesreća bila prva u zemlji.iako ima još do kraja godine, nadam se da ćemo kad godina završi ostati na tom prvom mjestu. Zaista dajemo svoj maksimum kad je sigurnost prometa u pitanju. S tolikim brojem turista broj kaznenih djela ili remećenja javnog reda i mira nije u porastu već je i dalje u padu i ovo bi mogla biti jedna rekordno dobra sigurnosna godina za cijelo područje koje pokriva PU dubrovačko-neretvanska.- rekao je načelnik Postaje prometne policije PU dubrovačko-neretvanske Ante Vuletić.

Područje Solituda nekada je bilo ponos Lapada, no slike koje je portalu Dubrovnikpress.hr ustupio čitatelj pokazuju kako se jedan od najelitnijih gradskih kvartova zapravo pretvorio u jedno veliko odlagalište smeća i šuta. Poprilično je zapuštena i neodržavana šetnica duž Solituda.

Razbijene klupe, razbijeni ili prepuni koševi za odlaganje otpada, razbijene table koje su upućivale da se u blizini nalazi plaža, izmet gotovo na svakom koraku, razbijeni tuš na plaži za pse, uobičajene su slike šetnice duž Solituda koje svaki dan šetajući ili prolazeći tim područjem gledaju i domaći i turisti.

U srcu sezone posebno je „atraktivno stanje” u srcu Solituda, odnosno na Vrtlarovoj zemlji na kojoj svako malo nikne nova stambena zgrada. Dok se zgrade izgrađuju, okoliš koji još nije zahvaćen izgradnjom pretvoren je u odlagalište šuta.

Tako ćete šetajući predjelom gdje i dan-danas ostaci staklenika svjedoče da je u njima nekad Vrtlar nešto sadio i uzgajao, osim građevinskog šuta vidjeti i gomile starog namještaja, a nađe se i pokoji odbačeni skuter.

Raznim upravama Vrtlara koje se godinama izmjenjuju inače je osnova poslovanja i postojanja rasprodaja iznimno vrijednog zemljišta u Solitudu za bagatelu. No kako je to zemljište još uvijek njihovo, osim razmišljanjem kome će sljedećemu prodati još koji kvadrat u Solitudu, trebali bi se pozabaviti i stanjem na tom svom preostalom zemljištu.

Tako ne bi bilo zgorega da u Solitudu na njihovo zemljište koje još nije zahvaćeno izgradnjom na hrvatski način, pošalju recimo koji kamion i nekoliko svojih radnika da se pozabave uklanjanjem šuta i smeća i njegovim propisnim zbrinjavanjem. Ipak se radi o zemljištu u Vrtlarovu vlasništvu, a to što su ga oni napustili ne znači da ga ne trebaju održavati. Tvrtka u gradskom vlasništvu brigom o svom zemljištu svakako bi trebala služiti na primjer građanima. U slučaju Vrtlara to već godinama nije tako.

Krajnje je vrijeme da prometna policija, prometno redarstvo ili tko je već u ovom Gradu zadužen za reguliranja prometa, počnu raditi svoj posao. Svjedoče to i fotografije snimljene jutros na području Guža u kojem je iz pravca Radeljevića prema kružnom toku na Solskoj bazi bilo gotovo nemoguće prometovati.

Od gruške place do hotela Petka prometovanje je u obje trake bilo gotovo nemoguće zbog vozača dostavnih vozila koji kamione i kombije parkiraju u prometnom traku dok vrše iskrcaj robe za obližnje kafiće, restorane i trgovine. Policije koja bi trebala nadzirati i regulirati promet naravno nije bilo nigdje.
prometgruzkolaps1Dugo su policajce na kružnom toku na Solskoj bazi jutros čekali vozači dvaju automobila koji su se sudarili. Naime, policajcima koji su se vozili u vozilu iz suprotnoga smjera i vidjeli prometnu nezgodu u kružnom toku, nije ni palo na pamet da se u tom kružnom toku okrenu i reguliraju promet dok njihovi kolege ne stignu na uviđaj. Samo su nonšalantno, kao da se ništa ne događa, produžili dalje.

Da apsurd bude veći, iako su se dva automobila sudarila u kružnom toku, iz pravca Sustjepana nije bilo gužvi jer su vozači vješto zaobilazili dva sudarena vozila. Nepregledna kolona stvarala se iz pravca Radeljevića.

Za taj nepregledan čep iz pravca Radeljevića krivi su i lokalni taksisti koji se parkiraju gdje stignu uz cestu. Naravno i danas su uzurpirali libertasovo stajalište ispred Luke.
prometgruzkolaps2Dok taksisti uzurpiraju libertasovu stanicu, libertasovi vozači putnike iskrcavaju na cesti i sve se to odvija bez ikakve prisutnosti policije ili prometnog redarstva.
prometgruzkolaps3Policija i prometno redarstvo itekako imaju razloga uredovati na tom autobusnom stajalištu jer taksitima je sukladno izmjenama zakona dozvoljeno ukrcavati i iskrcavati putnike na autobusnim stajalištima, kako su njihova vozila na libertasovoj stanici zapravo parkirana dok se taksisti odmaraju u hladovini preko puta na obližnjoj klipu, pitanje je kakav to ukrcaj i iskrcaj putnika vrše.

Prometno redarstvo malobrojno je da bi reguliralo promet, no zaista je pitanje čime se u Gradu Dubrovniku bavi prometna policija.

Svako ljeto kad počne sezona kupanja u medijskom prostoru na dubrovačkom području dominiraju teme o stanju na dubrovačkim plažama s kojih su posljednjih godina ležaljke izgurale domaće stanovništvo. Iako zakon jasno nalaže da ležaljke moraju biti složene jedna na drugu te se izdavati na zahtjev onih koji na njima žele ležati, na taj članak zakona su nadležni za njegovu provedbu u Županiji malo puno zažmirili pa ležaljke i dalje leže rastvorene po plažama, samo su ih koncesionari nešto drukčije posložili i tako na omanjem dijelu plaža stvorili prostor za građane koji se žele kupati i, umjesto na ležaljkama, ležati na šugamanu prostrtom na žalima ili betonu, ovisno o kojoj plaži se radi.

Iako se zakon tim „ustupkom” koncesionara i dalje zapravo nije proveo, jer ležaljke su i dalje rastvorene, građani koji su se bunili izgleda da su se time zadovoljili, jer utihnuli su. Zadovoljni su izgleda i u Županiji jer sad ne moraju dizati koncesije onima koji zakon ne poštuju jer ležaljke su i dalje rastvorene, kao da su im ih i namjeravali dizati.

Ležaljke su uzburkale strasti i na plaži ispod hotela Adriatic do te mjere da ih je u more pobacao Igor Legaz. No, ležaljke na Adriaticu otkrile su još jednu stranu te priče, plažom na Adriaticu ne gospodare Hoteli Maestral što bi bilo prirodno.

Hotelske kuće u Dubrovniku odavno su shvatile koliki je značaj plaža i mogućnost zarade na njima pa su davno učinili sve da jednom, kad dobiju koncesije nad plažama koje se nalaze podno njihovih hotela, te koncesije njima i ostanu jer su u uređenje plaža i njihovo održavanje uložili i još uvijek ulažu znatna sredstva. Da se na plažama može dobro zaraditi shvatili su i neki privatni poduzetnici koji gospodare plažama poput Banja ili Copacabane. Svi su sve shvatili izgleda osim uprave Hotela Maestral, jer dok se poduzetnici natječu kome će u koncesiju pripasti koja plaža, u Maestralima čine obratno, žele se riješiti brige oko plaže pa su za plažu podno njihova hotela Adriatic suglasnost za koncesijsko odobrenje dali Dubrovačkim zalascima sunca koji gospodare obližnjom plažom u Uvali Lapad, odnosno Uvalu Sumratin.

Logično je da ovi iz Dubrovačkih zalazaka sunca žele svoju šapu nad plažom ispod Adriatica, posebice kad se uzme u obzir da za tu plažu još uvijek nije utvrđeno pomorsko dobro, jer kad su već uz odobrenje Maestrala zaposjeli plažu pod Adriaticom, jednom kad postupak utvrđivanja pomorskog dobra bude okončan, lako će oni dobiti koncesiju jer tko će ih istjerati s područja koje su već zaposjeli. Tako to ide u Hrvatskoj, zar ne?

Iako su Hoteli Maestral jedina hotelska kuća na dubrovačkom području koja u državnom vlasništvu čeka da bude prodana nekom inozemnom investitoru, to ih niti malo ne priječi da do tog famoznog trenutka prodaje rade i zarađuju što više mogu.

Kada bi Maestrali imali upravu kojoj je cilj prihodovati, a ne sjediti prekriženih ruku i čekati da država tu hotelsku kuću s njezinom imovinom konačno nekome i proda, tada bi Maestrali istinski gospodarili plažom na kojoj su objekti u njihovu vlasništvu. Tada bi Maestrali zarađivali od kafića i 160 ležaljki u svom vlasništvu, a ne nekih Dubrovačkih zalazaka sunca ili Antuna Levanta, osim ako nekoliko stolova i stolica ispred kafića te 160 ležaljki koštaju toliko da ih Maestrali sebi ne mogu priuštiti.

No, Maestrali već odavno malo ulažu u svoje hotele pa što bi se bavili uređenjem „nekih tamo” plaža. Puno je lakše samo održavati sustav, čekati da ih država konačno proda, glumiti menagere i za to dobivati pozamašnu plaću. Neće se u toj trenutnoj Upravi Maestrala niti osvrnuti ako im se hotela dočepaju špekulanti, što se umalo dogodilo na prošlom natječaju kada je oglašena njihova prodaja, a što se još uvijek kuha, pa što bi se onda bavili prihodima koje bi mogla donijeti neka tamo plaža koja se eto nalazi podno njihova hotela Adriatic.

Predsjednik DUSTRA-e i gradski vijećnik Željko Raguž bio je u prethodnom razdoblju veliki kritičar Dubrovačkih ljetnih igara, odnosno, Raguž je nezadovoljan što DLJi pružaju u odnosu na ulaganje o čemu je govorio i na sjednici Gradskog vijeća. Raguže stav izazvao je veliku pozornost javnosti.

Prošlog ljeta na izvedbama Dubrovačkih ljetnih igara bio je često viđen u publici. Igre još uvijek traju, a prvi čovjek DUSTRA-e Željko Raguž ovog ljeta još uvijek nije bio na niti jednoj od brojnih dramskih i glazbenih izvedbi na Igrama. Kako stvari stoje, Raguž na Igre ni neće jer, kazao je za portal Dubrovnikpress.hr u programu Igara nije naišao na sadržaj koji bi ga zanimao.

- Prošlog ljeta sam išao na brojne izvedbe na Dubrovačkim ljetnim igrama. Ove godine nisam bio na niti jednom događaju jer je od Dubrovačkih ljetnih igara ostalo samo ono u sredini. Dakle ostalo je samo da su ljetne, a odavno nisu dubrovačke niti su igre. Kakav je program na Igrama vidjeli smo prethodnih dana iz reakcija samih građana na dramski dio programa. Iz dramskog su programa ove godine nestale sve predstave koje su javnost zanimale. Čuli smo nedavno na Gradskom vijeću kako premijera Igre košta milijun kuna pa me zanima hoće li se ovogodišnje premijere igrati na Igrama i dogodine. - rekao je Raguž te, iako mu to mnogi iz svijeta kulture zamjeraju, DLJI usporedio s nogometom.

-Vidjeli smo nedavno tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva što znači jedno platno na Stradunu i koliko je broj ljudi to platno privuklo u Grad, ali mi još uvijek sedam puta manje sredstava ulažemo u sport nego u kulturu. Da se razumijemo, nisam ja protiv kulture i Dubrovačkih ljetnih igara, već sam stava da sredstva koja su ulože u neke događaje trebaju na neki način i vratiti. Baš mi u Dubrovniku imamo svijetle primjere kako se može dobro raditi u nekim ustanovama kao što su Dom Marina Držića, Umjetnička galerija Dubrovnik i Prirodoslovni muzej. To su ustanove koje u odnosu na DLJI dobivaju gotovo zanemariva sredstva, a koje su itekako svojim programima uspjele pobuditi pozornost publike, posebno mladih. Te su ustanove primjer kako se s malo novca mogu učiniti čuda. Inače, kao što sam najavio, DUSTRA će uskoro provesti anketu u kojoj će se građani izjasniti treba li više sredstava izdvajati za sport ili Igre. - najavio je Raguž.

Novinari portala Dubrovnikpress.hr već su tragom informacija čitatelja pisali o lošem stanju u dubrovačkim domovima umirovljenika. Na naš redakcijski mail kao i poštanski sandučić u međuvremenu je stiglo nekoliko pisama čitatelja koji i dalje upozoravaju na zabrinjavajuće stanje i uvjete smještaja u tim istim domovima.

U e-mailu, koji prenosimo u cijelosti (podaci autora su poznati redakciji), upozorava se na odnos zaposlenika domova prema štićenicima, iznimno loše smještajne uvjete, ali i otuđenje imovine domova od strane pojedinih zaposlenika, a koje izgleda prolazi bez ikakvih sankcija.

Tako u e-mailu piše (prenosimo u cijelosti):
„Pošto mnogi zatvaraju oči pred problemima koji se naizgled njih ne tiču jer se ne žele miješati i ne žele reagirati, mislim da je vrijeme da netko progovori. Da netko ukaže na stvari koje se događaju u ime onih koji to ne mogu ili ne žele od straha za svoj posao i svoju budućnost. Smatram da svatko ima pravo da dostojno provede zadnje dane svoga života, bez da ih netko sustavno maltretira i ignorira njihove potrebe.

U Domu za stare osobe Dubrovnik kao i u podružnici Termoterapija se prvenstveno nalazi više ljudi nego što je predviđeno kapacitetom. Korisnici su izloženi galami i zanemarivanju od strane pojedinih djelatnika koji su odavno izgubili empatiju prema ljudima.

Strašno je slušati da se deru na osobu u demenciji jer je počupala pelenu. Da, zaista prizor nije lijep, ali to je osoba koja ne shvaća što je napravila. Gledati djelatnika koji obavlja njegu sa mobitelom u ruci i obavlja privatne razgovore u isto vrijeme nije ni profesionalno ni lijepo. Doživiti da socijalna radnica koja bi trebala skrbiti o korisnicima koji nemaju svoje obitelji, potruditi se da im kupi sve što im treba od novaca koji su za to predviđeni, čita novine i ispija kavu 8 sati radnog vremena nije za pohvalu. Nažalost to se događa, gospođa čita novine, a njeni korisnici nemaju kave da im skuhaju u kuhinji, hodaju u kućnim papučama jer su im se cipele raspale i vežu hlače konopom. Još ih napada jer ne može ona radi njihovih mušica ići u butigu svako malo, a da je upitate poneko pitanje o njima koje bi trebala znati, šokirali bi se neznanjem.

Mislim da svatko od nas zna kako je grozno ići na posao sa grčem u želucu, nervozan i jedva čekat kraj smjene jer si svjestan da nisi "podoban" i da će se netko iživljavat na tebi jer nosi uniformu druge boje. Slušati izrugivanja na svoj račun o načinu kako obavljaš posao, odakle si rodom itd. Najgore je to što kad se pobuniš, kad zatražiš zaštitu, dobiješ odgovor da je to karakter te osobe i da moraš očvrsnut. Drugim riječima, ako nisi u klanu vladajućih moraš sagnut glavu, šutati i trpjeti deranje, ponižavanja, priče iza leđa i odrađivati dupli posao za sebe i za njih.

Pojedinci mogu čak i otuđiti imovinu ustanove i proći s opaskom kad je vrate (ili ne vrate), a netko drugi će dobiti sankcije. Mjesecima se u domu ispod stare bolnice bore sa stjenicama koje su i dan danas prisutne isto kao i žohari. Uporni prigovori rodbine na pojedine zaposlenike nisu doživljeni pa tako određeni djelatnici čak pijani dolaze na posao i prespavaju dio smjene. Sve više djelatnika odlazi na bolovanje jer ne mogu podnijeti pressing i mobing, a većina ih je dala otkaz, neki su i dobili otkaz jer nisu podobni.

Termoterapija nema čistačice, pa kad dođete u posjetu rodbini ostanete šokirani izgledom doma. Njihovo rješenje, koliko sam upoznata je da su poslali jednu ženu koja radi 4 sata, znači ona bi trebala slomiti svoja leđa u 4 radna sata da odradi posao koji trebaju raditi dvije žene 8 radnih sati. Naravno, činjenica da to nije moguće nikome ne predstavlja problem jer štp god da nije uredu okrivit će nju.

Gospođa Vesna Babarovic koja je v.d. ravnateljica uopće ne želi ulaziti u problematiku doma i radnika jer ona je tu privremeno što i naglašava stalno. Njeno rješenje je isprva bilo da će svi radnici radit sedam dana u Domu kod stare bolnice i sedam dana u u Termoterapiji pa će tako pokriti veliki nedostatak kadra.

Sve u svemu situacija je užasna i nema promjene na bolje nažalost jer nitko od vladajućih ne želi ništa napraviti da se stvari poboljšaju i promjene. Dok se netko ne usudi promijeniti situaciju ljudi će davati otkaze, a korisnici će i dalje biti zanemareni. Nadam se da će barem netko reagirati, jer za sad je sve ostalo na pričama koje kruže gradom i zgražavanju pojedinih osoba koje su u medicinskoj struci i smatraju da određene jedinke narušavaju ugled njihova zanimanja.” - navodi se u pismu.

ŽUPAN ŽALBE GRAĐANA SMATRA PAMFLETIMA, A STJENICE HARAJU DOMUS CHRISTIJOM

Da je stanje u domovima za starije i nemoćne zaista loše upozorava se i u anonimnom pismu u kojem se čitatelj pita „kako je moguće da župan Nikola Dobroslavić zataškava užasnu situaciju u Domu za starije i nemoćne i Domus Christiju te Thermoterapiji i ne poduzima gotovo ništa dok ove dane sve moguće inspekcije obilaze domove.”

Čitatelj portala Dubrovnikpress.hr upozorava u svom pismu kako su „nalazi sanitarne inspekcije toliko loši da prijeti zatvaranje doma Domus Christi i Thermoterapije”, a navodi i „kako se čekaju nalazi drugih inspekcija i državnih tijela zbog indicija na kriminalne radnje.”

Da su pojedini sanitarni nalazi loši neslužbeno je doznao portal Dubrovnikpress.hr. Konkretno, riječ je o nalazima koji su potvrdili prisutnost stjenica u domovima, a koje su tamo stigle iz vanjskih izvora. Stjenice je iznimno teško ukloniti jer bez hrane mogu izdržati i pola godine.

Čitatelj se također pita „iz kojeg razloga župan ne želi raspisati natječaj za ravnatelja Doma za starije kod stare bolnice nego drži Vesnu Babarović kao v.d. ravnateljicu, a koja je još zaposlena na dva radna mjesta”.

U pismu upućenom redakciji portala Dubrovnikpress.hr čitatelj se također pita „zašto se župan oglušuje na pismo zaposlenika iz Thermoterapije kojeg je primio potpisanog od velikog broja radnika, a u kojem ga oni mole za pomoć i upozoravaju na nemoguće uvjete rada koje je u nekoliko mjeseci prouzročila v.d. ravnateljica Vesna Babarović”.

Nakon što je upoznat sa sadržajem drugog pisma upućenog redakciji portala Dubrovnikpress.hr župan Nikola Dobroslavić odgovorio je: „Dubrovačko-neretvanska županije ne može komentirati pamflete poput ovoga na koji se odnosi vaš novinarski upit”.

Pisma koja redovno od strane čitatelja stižu na adrese novinarskih redakcija svakako se ne mogu smatrati pamfletima. Da, takva pisma u kojima čitatelji često upozoravaju na pojedine probleme najčešće stižu nepotpisana, ali se isto tako nakon novinarskog istraživanja i provjere informacija pokažu točnima. Koliko su puta primjerice USKOK ili policija postupali i provodili istražne radnje po anonimnim prijavama građana i koliko su se samo puta te anonimne prijave pokazale točnima. Uostalom, u Hrvatskoj postoji razlog zbog kojeg se većina građana, kada žele upozoriti na određene anomalije i loše radnje u institucijama, ustanovama i sustavu najčešće, odlučuju to učiniti anonimnim putem.

Kad je u pitanju stanje u domovima umirovljenika na području Dubrovnika, već se duže vrijeme može čuti je loše. Svako se loše stanje može poboljšati ako se problemi umjesto podmetanja pod tepih rješavaju. Možda je prvi korak ka rješavanju problema prestati zabijati glavu u pijesak i zauzeti drukčiji stav od toga da su problemi na koje građani upozoravaju „pamfleti” pa u konačnici u domovima za starije i nemoćne, ukoliko korisnici nisu zadovoljni, imenovati nove ravnatelje te zaposliti stručno osoblje, lišeno stranačke pripadnosti, a s razvijenim senzibilitetom prema osobama treće životne dobi posebno onim dementnima. Korak svakako bi bio izdvajanje više sredstava za funkcioniranje domova, a time i njihova uređenja i opremanja primjerena današnjem vremenu.

Posljednjih dana, uz aktualnosti, glavni sadržaj središnjih dnevnika televizijskih kuća jesu „vijesti“ o vrućinama na hrvatskoj obali. Kao da je vijest što je ljeti vruće. Vijest bi itekako bila da recimo usred ljeta u Hrvatskoj padne snijeg ili da kakva pijavica ne daj Bože stuče pola grada na obali, nanese nemjerljive štete. Tada bi to svakako bile vijesti koje zaslužuju plasman u prvih 15-tak minuta dnevnika.

Prestala je nogometna euforija, a još prije svega nekoliko dana su Vatrene razvlačili od mila do nedraga, ne špekulira se više ostaje li Dalić izbornik ili ne, prestalo je ispiranje mozgova s neprestanim repriziranjem dočeka Vatrenih. Taman kad su se urednici po hrvatskim novinarskim redakcijama, posebice televizijskim počeli hvatati za glavu što plasirati u vijestima i dnevnicima počele su ljetne vrućine, a preminuo je i Oliver Dragojević i eto vijesti.

Oliver Dragojević, koji je preminuo nakon jednogodišnje borbe s teškom bolešću, svakako je zaslužio biti glavna vijest na dan kada je preminuo. Na pjesmama koje je izvodio stasale su brojne generacije. Gotovo da nema čovjeka u ovoj zemlji kojemu neku od Oliverovih pjesama nije obilježila neko razdoblje života. Kao što je i sam premijer Andrej Plenković rekao, u pola stoljeća Oliver je brojnim generacijama dao nešto što nas je obilježilo, što je dio našeg identiteta, emocija i našeg odrastanja.

Ipak treba imati mjeru, jer svi ti silni prilozi o Oliveru nisu i ne mogu biti važniji od mirovinske i porezne reforme, stanja u hrvatskom zdravstvu, a koje će itekako utjecati na živote tih istih generacija koje su stasale na njegovu glazbenom izričaju. Ali ti prilozi u kojima bi se ozbiljno trebale analizirati namjere Vlade nisu sadržaji dnevnika posljednjih dana. Umjesto ozbiljnih analiza koje bi trebale biti rezultat novinarskog istraživanja, vijesti o mirovinskoj, zdravstvenoj, poreznoj reformi, plasiraju se tek na razini šturih informacija.

No, i nakon reda vijesti o Oliveru umjesto svega navedenog slijedi red vijesti o nesnosnim vrućinama. Čemu se baviti ozbiljnim temama, nema potrebe dodatno se preznojavati. Naime, takve je priloge, o vrućinama, najlakše napraviti za popuniti termin. Dovoljno je nešto kadrova ljudi koji hodaju s bočicama vode, dama sa šeširima, muškaraca golih do pasa, par kadrova s plaža i par kadrova ljudi koji leže na travi u parkovima, sve popraćeno s nekoliko izjava slučajnih prolaznika koji odgovaraju na pitanje je li im vruće, pa izjava meteorologa koji prognozira kakvo nas vrijeme očekuje sljedećih dana i naravno izjava kakva liječnika kako se zaštiti od vrućina i što jesti i piti i eto priloga. Iz ljeta u ljeto isti prilozi, ista poanta, samo su kadrovi svježiji.

Stanovnici Riyadha grijali su se danas na 41 Celzijevu stupnju, a stanovnici Mecce na 42. U Luxoru je izmjereno 38 stupnjeva Celzija, ali koga je to briga. Nema veze što je i njima vruće nešto više nego nama. O temperaturama u tim gradovima nitko neće posvetiti ni sekunde o dnevnicima jer nekako je normalno da je u tim gradovima ljeti vruće. Pa eto normalno je i da je gradovima na hrvatskoj obali ljeti vruće, posebice na krajnjem jugu. Najtopliji grad u Hrvatskoj u 11 sati danas bio je Dubrovnik s temperaturom od 35 stupnjeva Celzija, dok je Split mjerio 34 stupnja. Na Rabu, Puli i Komiži izmjerena su 33 Celzijeva stupnja. No, svakako nije normalno dizati paniku s nekakvim crvenim meteoalarmima i vijestima kako je Hrvatska danas, eto vjerovali ili ne, po jednom portalu čak i „najopasnije mjesto u Europi“ jer je eto, primjereno kraju srpnja, prosječno vruće.

Poskupilo je danas i gorivo, ali koga briga što je pun rezervoar benzinca skuplji za 10 i pol kuna. Neka su glavne vijesti nesnosne vrućine s neizostavnim savjetima da se rashladimo zamotavanjem u hladne mokre ručnike i boravimo u najhladnijem mjestu u stanu ili kući, kao da je vani kataklizma.

Nakon što je pravomoćnom sudskom presudom Trgovačkog suda u Splitu Gradu Dubrovniku početkom travnja vraćeno zemljište iza zgrada DTS-a i OTP banke iz gradske uprave na upit portala Dubrovnikpress.hr odgovorili su kako je na tom području planirana izgradnja javne garaže. Projekt je to koji je najavljivala i bivša gradska uprava na čelu s bivši gradonačelnikom Androm Vlahušićem u čijem je mandatu prvostupanjskom presudom sud navedeno zemljište vratio Gradu. No, osim javne garaže, Vlahušić je na tom području planirao i izgradnju nove poslovne zgrade Grada Dubrovnika, o čemu je više kazao za portal Dubrovnikpress.hr

- Zemljište iza OTP banke i DTS-a bilo je ustupljeno HT-u koji ga je trebao privesti svrsi, no kako oni to nikada nisu učinili ja sam kao gradonačelnik pokrenuo spor da se to zemljište vrati Gradu i prvostupanjska presuda, koja je nalagala povrat tog zemljišta Gradu izrečena je još tijekom mog gradonačelničkog mandata. Drago mi je da je i drugostupanjska presuda u međuvremenu donesena u korist Gradu. - kazao je Vlahušić i osvrnuo se na projekt koji je tijekom svog mandata planirao realizirati na tom području.

- Za prostor iza OTP banke i DTS-a postoji gotov projekt na kojem su radile dvije tvrtke. Prvi je projekt garaža o kojoj sam govorio tijekom svog gradonačelničkog mandata. Radi se o garaži u kojoj je planirano 400 parkirnih mjesta, a trebala je imati tri ulaza. Prvi ulaz planiran je i Ulice Ante Starčevića, drugi iza spojne ceste koja vodi od Ulice Antre Starčevića na Vukovarsku ulicu, a treći ispred DTS-a dok je izlaz iz garaže planiran iza banke. Postojala su dva rješenja, da se na garaži napravi trg ili da se izgradi nova poslovna zgrada Grada Dubrovnika. - rekao je Vlahušić.

- Naime, Grad ima prostore u Pentagonu u Ulici Ćira Carića, na Solidarnosti, u zgradi bivšeg SDK na Pilama te povijesnoj jezgri, dakle prostori u kojima djeluje gradska uprava poprilično su raštrkani, a moja je namjera bila objediniti ih u jednom prostoru. Dakle, poslovni zadatak Grada trebao je biti da se na toj garaži izgradi zgrada odgovarajuće visine, sukladno GUP-u i da u nju pređu sve gradske službe i odjeli osim ureda gradonačelnika koji bi i dalje ostao u zgradi Pred dvorom, s tim da bi Županija uselila u urede iz kojih bi gradske službe izašle po izgradnji ove zgrade. - ispričao je Vlahušić.

- Svi odjeli, uključujući i zamjenike gradonačelnika, preselili bi u tu novu zgradu u najstrožem poslovnom centru Grada. Naime, sve institucije, od suda, do Državne i Porezne uprave, kao i brojne banke, danas se nalaze na tom prostoru i naravno da bi građanima bilo lakše da se i uredi gradske uprave nalaze u blizini jer kad parkiraju automobil u tu garažu sve institucije koje im trebaju, uključujući i urede gradskih službi, nalazili bi se u tom krugu. Prema financijskoj analizi koju smo tada radili, izgradnja te zgrade financirala bi se od najma ili kombinacije najma i prodaje garažnih parkirnih mjesta. Dakle, drugostupanjska presuda Trgovačkog suda u Splitu, kojom je zemljište iza DTS-a i OTP banke pripalo Gradu, još je jedna moja pobjeda. - rekao je bivši dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić.

Vlada je na današnjoj sjednici usvojila odluku o izmjeni Odluke o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene - luke nautičkog turizma - Marina Gruž. Naime, u obrazloženju Vlade navodi se kako je zaprimljena molba Laguna Tradea, odnosno ovlaštenika koncesije na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene - luke nautičkog turizma - Marina Gruž, za produljenjem roka za izgradnju luke i predaju davatelju koncesije uporabne dozvole, a molba je i prihvaćena.

Odlukom o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke, ovlaštenik koncesije zadužen je u roku od tri godine od dana zaključenja Ugovora o koncesiji dovršiti izgradnju luke i predati davatelju koncesije uporabnu dozvolu za što je rok istekao 1. srpnja 2018. godine, međutim, podnesena je molba pravodobno, 9. travnja 2018. godine, navodi se u obrazloženju Vlade.

Također se navodi kako je rekonstrukcijom postojeće Lapadske obale, odnosno izgradnjom šetnice s infrastrukturnim priključcima i gradnjom priobalnog područja, Marina Gruž trebala imati spoj s kopnom, kao i pristup obalnoj infrastrukturi za Bazen 2 luke. Budući da nije došlo do takve rekonstrukcije te posljedično nije omogućen pristup Bazenu 2 luke niti je omogućena opskrba istoga infrastrukturom (vodovod, odvodnja, električna energija), luka ne može dobiti uporabnu dozvolu.

„Ishođenje se očekuje u roku kraćem od godine dana (za koliko je produženje zatraženo), međutim, opreza radi, zbog vremena potrebnog za ishođenje, predloženo je produženje od godinu dana. Također, ovlaštenik koncesije zadužen je dostaviti produženje roka valjanosti garancije radi dobrog izvršenja posla, s rokom važenja do 1. siječnja 2020. godine, odnosno 6 mjeseci od isteka roka za predaju uporabne dozvole.” - navodi se u Odluci Vlade.

Također se ističe kako je luka izgrađena, a ovlaštenik koncesije je u fazi priprema za tehnički pregled i izdavanje uporabne dozvole, te bi uporabna dozvola bila izdana u roku utvrđenom Odlukom o koncesiji i Ugovorom o koncesiji da izmjenom prostorno planske dokumentacije ovlaštenik koncesije nije onemogućen u pristupu infrastrukturi.

„Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture smatra zahtjev ovlaštenika koncesije opravdanim, budući da se radi o višoj sili, odnosno okolnostima na koje ovlaštenik koncesije pažnjom dobrog gospodarstvenika nije mogao utjecati.” - navodi se u obrazloženju.

Istaknuo je i kako ovlaštenik uredno plaća stalni dio koncesijske naknade u iznosu od 435.416,00 kuna godišnje, a u luku posebne namjene - luku nautičkog turizma uložit će iznos od 77.695.930 kuna, što projekt izgradnje i gospodarskog korištenja Marine Gruž čini strateškim investicijskom projektom.

Srijeda, 18 Srpanj 2018 15:23

Evo koliko apartmana ima u Dubrovniku

Dubrovnik kao turistička destinacija već godinama ostvaruje izvrsne rezultate u broju dolazaka i noćenja stranih turista stoga ni ne čudi što je posljednjih godina znatno porastao broj apartmana u privatnom smještaju. Naime, prema podacima Turističke zajednice Grada Dubrovnika u Dubrovniku je u 3.686 objekta 5.918 smještajnih jedinica koje raspolažu s 15.356 kreveta, ali i još 5.054 dodatnih kreveta.

No, apartmanizacija na dubrovačkom području ima i svoje negativne efekte koje itekako osjećaju oni koji su već duže vrijeme u potrazi za podstanarskim smještajem. Da je apartmanizacija uzela maha svjedoči i činjenica kako je u stambenim zgradama sve više stanova koji se nakon adaptacije prenamjenjuju u apartmane koji se tijekom ljetnih mjeseci iznajmljuju isključivo turistima, a kad turisti odu ti stanovi od listopada do svibnja ostaju zaključani. Oni rijetki koji će i primiti podstanare, od njih zahtijevaju da iz stanova izađu već početkom svibnja.

Jedni su bili u mogućnosti kupiti tijekom godina još jedan stan, a drugima su nekretnine u nasljedstvo ostavili njihovi roditelji. U svakom slučaju Dubrovčani su brzo shvatili da od iznajmljivanja soba i apartmana uz prosječnu hrvatsku plaću mogu dodatno jako dobro zaraditi i živjeti bolje od hrvatskog prosjeka pa im nije puno trebalo da nekretnine kojima raspolažu prenamijene za iznajmljivanje turistima.

Osamdesetih godina turistima su se uglavnom iznajmljivale sobe u privatnim kućama. Tako su Dubrovčani tijekom tri ljetna mjeseca svoje krevete ustupali turistima dok bi se oni s obitelji tiskali u jednoj sobi, a redovito se razvlačio i kauč u dnevnom boravku.

No, s godinama su se turistički trendovi mijenjali pa su sobe za rentanje izgurali apartmani pa tako danas u Dubrovniku gotovo da nema stambene zgrade, od gruških nebodera do zgrada u Mokošici u kojima se ne iznajmljuju apartmani. Ovisno o uređenju stana i lokaciji na kojoj se nalazi cijene noćenja u tim apartmanima kreću od 360 pa čak i do 900 kuna po osobi.

Osim stanova adaptiraju se i obiteljske kuće, manje više one ostavljene u nasljedstvo koje također zjape prazne i zaključane šest mjeseci u godini kada turisti odu.

Dubrovčani, koji su svoje stanove i kuće adaptirali i prenamijenili u apartmane, ukoliko nemaju nekretninu u kojoj tijekom ljetnih mjeseci mogu stanovati u posljednje vrijeme čak kupuju ili iznajmljuju stanove u susjednom Trebinju ili na Ivanici u kojima borave tijekom ljeta.

Oni lošiji stanovi, koji baš nisu za najam turistima iznajmljuju se sezoncima koji u Dubrovnik hrle nešto zaraditi. Tako primjerice veliki broj Uberovih vozača koji su u Dubrovniku na privremenom radu, brojne sobarice, konobari, kuhari, radnici na građevini i ostali sezonci u posljednje vrijeme svoj smještaj pronalaze po stanovima u Mokošici. I ti stanovi nakon što svi ti sezonci odu svojim kućama također tijekom zime ostaju zaključani pa je tako posljednjih godina postalo gotovo nemoguće lokalnom stanovništvu, posebice mladim obiteljima, pronaći podstanarski stan u stambenoj zgradi, a i kad ga pronađu u njemu mogu boraviti samo privremeno uz astronomske cijene podstanarstva.

Naime, logika vlasnika tih stanova posve je jasna. Čemu iznajmljivati stanove svojim sugrađanima po nižim cijenama kad ih mogu iznajmljivati turistima po puno većim cijenama i pri tom dobro zaraditi, držati ih zatvorene preko zime, bez bojazni da će podstanari nešto slomiti, pokvariti i sl., a sezoni ususret samo ih dobro proventat i minimalno u njih uložiti.

S druge strane brojni će stanari po stambenim zgradama reći kako im prisutnost turista smeta zbog njihova neprimjerena ponašanja. Kad se sve okolnosti zaista sagledaju i nije pretjerano primjereno iznajmljivati apartmane u stambenim zgrada. Osim toga, stanari su nemoćni jer prema hrvatskim zakonima ne postoji obveza prema kojoj bi vlasnik stana u zgradi trebao tražiti suglasnost suvlasničke zajednice za iznajmljivanje stanova turistima.

I dok na hrvatskoj obali gotovo da nema stambene zgrade na čijem pročelju nema plave oznake s natpisom „apartman” i brojem zvjezdica.

Iako je zakonom zabranjeno, u Dubrovniku je u posljednje vrijeme učestala i prenamjena garaža u apartmane koji se ili turistima iznajmljuju na crno ili vlasnici kuća u njima spavaju dok svoje smještajne jedinici izdaju turistima.

Stranica 1 od 53

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250