Davor Mladošić

Petak, 19 Svibanj 2017 21:48

Otpuhani

Donedavnog gradonačelnika Dubrovnika Andra Vlahušića (HNS) proteklih godina politički oponenti samo što nisu proglasili ludim kada je počeo rješavati nebuloze oko upravljanja dubrovačkim zidinama, tj. odnose s Društvom prijatelja dubrovačke starine. I dok su Vlahušića proglašavali svakakvim i nikakvim jer je milijune kuna koje su se slijevale u kasicu prasicu DPDS-a želio vidjeti u gradskom proračunu, DPDS je koristio tu situaciju kako bi se dobro potkožio za nadolazeće razdoblje u kojem će, gotovo je sigurno, ostati bez milijuna kuna koje ta udruga građana uprihoduje prvenstveno od prodaje ulaznica za dubrovačke zidine.

Naime, iako su politički oponenti Vlahušiću zamjerali sukob s DPDS-om, u ovoj kampanji postalo je jasno kako su to činili samo iz jednog jedinog razloga, da se svide javnosti jer su mislili kako je javnost na strani DPDS-a, a s druge strane, razmišljali su jednako kao Vlahušić – novac od gradske imovine treba pripasti Gradu, a ne udruzi građana DPDS.
tabladpds1Svoja razmišljanja o tome kako novac od zidina, od kojih prihod premašuje stotinu milijuna kuna godišnje, što su sredstva koja na raspolaganju nemaju ni mnogi gradovi u svojim proračunima, gradonačelnički kandidati iznijeli su u ovoj kampanji za Dubrovnikpress.hr i, pomalo sramežljivo, ali ipak priznali kako postojeće stanje, u kojem još uvijek polovica novca od zidina ide u kasicu prasicu DPDS-a, nije održivo.

Odjednom, najveći politički oponenti Andra Vlahušića (HNS), poput Mata Frankovića (HDZ), koji su prethodno tvrdili kako se novac od zidina mora ulagati isključivo u obnovu baštine, počeli su govoriti kako se zidine i baština trebaju obnavljati sredstvima iz EU fondova, a da prihod od zidina treba pripasti Gradu i da se tim prihodom grade škole, ceste, vrtići... Uistinu, to jest prihod Grada i treba biti na dobrobit svih građana, a ne samo DPDS-a, koji je prethodnih godina kupio cijeli niz nekretnina, ne samo u Dubrovniku, već i u okolnim općinama, novcem koji zapravo pripada građanima Dubrovnika jer je zarađen od imovine Grada na koju je DPDS čak upisao i pravo plodouživanja. Nažalost po građane i Grad, sve to izvedeno je izgleda legalno, uostalom, niti jedna institucija nije reagirala jer ipak živimo u Republici Hrvatskoj u kojoj je moguće da to tako bude.  

VIDO BOGDANOVIĆ UČINIO JE JEDAN OD NAJVEĆIH PROMAŠAJA DUBROVAČKE POLITIKE POTPISIVANJEM UGOVORA O UPRAVLJANJU ZIDINAMA NA NEODREĐENO VRIJEME S DPDS-OM

Ipak, oni koji su se do jučer bezrezervno zaklinjali u poštenje članova DPDS-a odjednom su počeli govoriti kako u tu udrugu građana, koja upravlja gradskom imovinom, treba uvesti sustav kontrole i kako predstavnik Grada Dubrovnika mora sjediti u tijelima DPDS-a. Iako je teško povjerovati u pojedine tvrdnje kako su se novci iz DPDS-a iznosili u crnim vrećama, s druge strane jasno je da Grad nije imao dovoljno dobar sustav kontrole prihoda od zidina.

Društvo prijatelja dubrovačke starine inače još od 1969. godine upravlja zidinama na osnovu ugovora s bivšom Općinom Dubrovnik, a na osnovu tog ugovora bivši gradonačelnik Vido Bogdanović (HSS), koji je i aktualni kandidat na ovim izborima, 1998. godine potpisao je novi ugovor s DPDS-om i, u što uostalom i sam sumnja, možda počinio kazneno djelo. Naime, Bogdanović je tim ugovorom dao zidine na upravljanje DPDS-u na neodređeno vrijeme. Dati gradsku imovinu nekome na neodređeno vrijeme, time zapravo zidine dati u vlasništvo udruzi građana, ne samo da je bilo nepromišljeno, nego je to svakako jedan od najvećih promašaja u dubrovačkoj politici u vremenima iza Domovinskog rata. Bogdanović naime nije imao nikakvu viziju potencijala dubrovačkih zidina i zapravo se u to vrijeme, kada se turizam u poraću tek počeo ponovo ozbiljnije razvijati, želio riješiti brige oko obnove i upravljanja zidinama.

Zahvaljujući ugovoru koji je potpisao Vido Bogdanović Grad Dubrovnik izgubio je milijune kuna koji nisu ušli u proračun već ih je DPDS, kao udruga građana koja bi trebala biti neprofitna, prikupljao na vlastiti račun i tim novcem kupljen je cijeli niz nekretnina. Da apsurd bude veći bivša gradonačelnica Dubrovnika Dubravka Šuica (HDZ) čak je i posuđivala novac od DPDS-a za potrebe Grada Dubrovnika!

VLAHUŠIĆEVA BITKA ZA GRADSKU IMOVINU; DPDS SE OKREĆE IMOVINI U OKOLNIM OPĆINAMA, KUPLJENOJ UGLAVNOM NOVCIMA OD DUBROVAČKIH ZIDINA

Tu praksu odlučio je prekinuti HNS-ov gradonačelnik Andro Vlahušić i unatoč protivljenju drugih političkih opcija, koje danas baš na osnovu te Vlahušićeve inicijative zagovaraju nove izmjene odnosa s DPDS-om, izborio se za izmjene, odnosno dodatak ugovora koji ističe 2019. godine, a umjesto da od DPDS-a Grad posuđuje novce zarađene od vlastite imovine, polovica prihoda slijeva se u gradski proračun.
zastave zidine skidanjeDok je političkim oponentima odgovaralo za napadanje Vlahušića, zidine su tako u prethodnim izbornim ciklusima bile jedna od glavnih tema, a pomoć je zdušno stizala i iz DPDS-a, koji se iz udruge građana zaštitnika baštine gotovo pa pretvorio u političku opciju s jednim jedinim ciljem – političke eliminacije Andra Vlahušića kao protivnika koji im želi oduzeti novac i dati ga onom kome i pripada – Gradu i građanima. Vlahušić je iz izborne utrke eliminiran zakonom koji mu sprječava kandidaturu, opet u slučaju u koji je umiješan novac od zidina, odnosno zbog Afere Šipan. Unatoč šteti od nula kuna po gradski proračun Vlahušić je osuđen, a napadi iz DPDS-a u ovoj izbornoj kampanji su izostali. Dapače, aktualni predsjednik DPDS-a Niko Kapetanić za Dubrovnikpress.hr nedavno je kazao kako ne želi davati izjave u predizborno vrijeme jer on, kazao je, u tom vremenu ne živi.  

Niko Kapetanić valjda tako želi odvući DPDS od politike, ali to je samo privid, jer koketiranje DPDS-a s politikom nije prestalo. Čovjek koji kaže da ne živi u predizbornom vremenu tako je rado posjetio i predizborni skup HDZ-a u Konavlima. Nije tamo Kapetanić bio tek tako, jer kandidat HDZ-a za načelnika je Božo Lasić, također član DPDS-a i značajan čovjek za tu udrugu kad su u pitanju Konavle, a okolne općine DPDS-u postaju sve značajnije.
nikokapetnichdz1Naime, kad je već izvjesno da će se DPDS u Gradu Dubrovniku morati odreći većeg dijela kolača od zidina, u toj udruzi okreću se djelovanju u okolnim općinama u kojima je HDZ čvrsto na vlasti ili se računa da će i dalje biti, i uprezanju u međuvremenu tamo kupljene imovine u velikoj većini uglavnom novcem od dubrovačkih zidina.

Nedavno je tako DPDS održao otvaranje Kneževa dvora u Slanom, kupljenim također od novca uglavnom utrženog od dubrovačkih zidina, a prema fotografijama u medijima, koji su DPDS-u bili podobni pa su pozvani na to otvaranje, teško je ne oteti se dojmu kako je to bio i predizborni skup HDZ-a.

Jednako tako DPDS djeluje i u Konavlima gdje je zamjenik načelnika Božo Lasić (HDZ) ujedno i u rukovodstvu DPDS-a pa otvoreno govori kako DPDS treba upravljati tvrđavom na rtu Oštro, a koju je država spremna dati Općini Konavle. Naime, DPDS je iskazao interes za obnovu i upravljanje vrijednom tvrđavom, a Božo Lasić koji je i aktualni kandidat HDZ-a za načelnika Općine Konavle, već je isplanirao kako to DPDS-u i omogućiti. Njegova protukandidata, nezavisnog Luku Kordu, inače aktualnog načelnika Općine Konavle, iz DPDS-a nisu pitali za mišljenje. Korda i nije baš „u dobre“ s DPDS-om, pa je tako nedavno na predizbornom skupu izrazio i sumnje kako se HDZ financira od strane DPDS-a.

S obzirom da ne daje izjave u predizborno vrijeme moramo ostati uskraćeni za komentar predsjednika Nika Kapetanića na te sumnje Luke Korde, ali i na tvrdnje Luke Korde kako je DPDS oštetio Općinu Konavle za iznos od oko 1,3 milijuna kuna, koji je Općina uložila u obnovu Kneževa dvora u Pridvorju, a koji je DPDS u međuvremenu također otkupio.
knezevdvorpridvorjeInače, posebno je čudno što DPDS odjednom ima interes za obnovu tvrđave na rtu Oštro, izgrađene dosta nakon pada Dubrovačke Republike, s obzirom da je isti taj DPDS odbijao prijedloge da obnovi tvrđavu Imperijal na Srđu, uz obrazloženje kako se ta udruga građana bavi isključivo obnovom baštine izgrađene u vrijeme Dubrovačke Republike. No, upravljanje bilo kojim spomenikom DPDS-u će, nakon što ostane bez novca od dubrovačkih zidina, itekako dobro doći, pa je stvar time malo jasnija.
stonskezidineDPDS upravlja i ubire prihod od zidina u Stonu, za koje se često ističe kako su najduži fortifikacijski sustav na svijetu poslije Kineskog zida. DPDS je obnovio stonske zidine, ponovo novcem uglavnom zarađenim od dubrovačkih zidina, i upravlja njima dok Općina Ston, gdje je na vlasti HDZ, od toga nema nikakav prihod.  

APSURD JE DA ĆE DPDS ZAPRAVO U OVOM OBLIKU U KOJEM DANAS POSTOJI PROPASTI BEZ ANDRA VLAHUŠIĆA KAO PROTIVNIKA

Uopće nema sumnje da je sva ta obnova koju je učinilo Društvo prijatelja dubrovačke starine dobrodošla, no ako su namjere DPDS-a isključivo obnova baštine, zbog čega je onda ta udruga građana kupila cijeli niz nekretnina, upisala pravo plodouživanja na dubrovačke zidine i Općini Ston ne daje dio sredstava od tamošnjih zidina?! Logikom stvari, ukoliko DPDS služi isključivo za zaštitu baštine, na javnu dobrobit sve te kupljenje nekretnine mogle su biti obnovljene i predane jedinicama lokalne samouprave.

Opravdanje zašto to nije tako teško je pronaći i u možebitnim obrazloženjima kako bi prihodom od tih objekata DPDS nastavio obnavljati baštinu, jer DPDS-u nitko nikad nije rekao da će ostati bez novca za obnovu. Naime, ni najviše prozivani Andro Vlahušić nije rekao kako DPDS ne treba i dalje obnavljati baštinu i da će mu za to biti uskraćena sredstva. Po prijedlozima budućih odnosa Grada Dubrovnika i DPDS-a uvijek je uključen novac koji bi DPDS dobio za obnovu baštine, onoliko koliko je potrebno.
tabladpds2Ipak u DPDS-u nisu bili zadovoljni takvim prijedlozima da dobivaju onoliko novca koliko im je potrebno za obnovu baštine, pa čak i na područjima susjednih općina, plus novac za redovno djelovanje i troškove udruge. Umjesto toga DPDS želi sam upravljati vrijednim nekretninama što su iz te udruge pokazali kupnjom nekretnina s kojima sad mogu raditi što žele, bez ikakve kontrole jedinica lokalne samouprave.

DPDS-u će te nekretnine ostati u vlasništvu, no, to društvo, poprilično zatvoreno, u koje se jako teško učlaniti, jer se o tim zahtjevima odlučuje po „lijepim očima“ ili tko zna već čemu, nije samo otpuhalo vrijeme i borba za novac koja je okrenula javnost poprilično kontra DPDS-a, otpuhali su ga i bez puno spominjanja i političari u ovoj kampanji, isti oni koji su DPDS-u donedavno, isključivo da bi kontrirali Andru Vlahušiću, davali bezrezervnu podršku. Apsurd je da će DPDS zapravo u ovom obliku, u kojem danas postoji, propasti bez Andra Vlahušića kao protivnika.

Zamišljeno kao društvo koje skrbi o baštini, DPDS je godinama bila poštivana udruga, i bilo je za to razloga, no to nipošto ne znači da bilo tko treba ničice padati na koljena pred članovima te udruge građana samo zato jer je obnovljen cijeli niz spomenika. Ne bi da su za obnovu dali iz vlastitoga špaga, a ne novce zarađene na gradskoj imovini.

Kada 2019. godine, kada ističe aktualni dodatak ugovora, gradska uprava i DPDS „sjednu za stol“, uzet će se svakako u obzir i to da bi čak tridesetak milijuna kuna PDV-a, koji trenutno ide državi dok DPDS naplaćuje ulaznice, ostajao Gradu ukoliko bi ulaznice, prema ideji Andra Vlahušića, naplaćivao gradski muzej zidina koji bi se osnovao ili uostalom već postojeća ustanova Dubrovački muzeji. Ako ništa drugo navedeno nije razlog da Grad, odnosno gradska ustanova, preuzme naplatu ulaznica, eto tih trideset milijuna razloga.

Projekt komunalne lučice Batala, čije se uređenje od strane Županijske lučke uprave Dubrovnik i Dubrovačko – neretvanske županije godinama obećava, konačno je započeo, no u pismu koje je čitatelj portala Dubrovnikpress.hr uputio na redakcijski mail (podaci poznati redakciji op.a.) postavio je pitanje hoće li nakon uređenja Dubrovčani trpjeti smrad. Naime, prema tim tvrdnjama na Batalu će biti postavljeni pontoni koji, iako udovoljavaju minimalnim propisanim uvjetima, i riječ je o dobrom proizvodu, nisu sasvim odgovarajući za ovo područje.

Naime, na Batalu je planirano postaviti pontone istovjetne onom kakav je već postavljan prije početka izgradnje marine tvrtke Franja Pašalića Laguna trade.
batalpontonipostavljen2No, u pismu portalu Dubrovnikpress.hr čitatelj navodi kako će takvi pontoni, s punim betonskim uranjajućim profilom uzrokovati smrad nakupljanjem šporkece i smeća umjesto da se postavljaju pontoni na plovcima čime bi se omogućila bolja protočnost, odnosno strujanje mora. Također postoje i isprekidani betonski pontoni koji bi omogućili bolju cirkulaciju, a kakvi se uostalom mogu vidjeti privezani i u lučici Orsan.
pontonorsan1Osim toga prema tvrdnjama čitatelja portala Dubrovnikpress.hr, koji je kontaktirao i s izrađivačima studije utjecaja na okoliš, pontoni na plovcima pojeftinili bi investiciju. Na Batali će biti postavljeni pontoni tvrtke "Marinetek NCP" iz Šibenika, odličan proizvod, ali po tvrdnjama iz pisma ne i dobro rješenje za Batalu. Inače, projektant lučice je tvrtka "Alkar u sridu" koja redovno surađuje s Marintekom.

"Od samog početka, od stvaranja studije utjecaja na okoliš se razmišljalo kako dovesti vodu na svoj mlin. Studiju je platila firma Laguna trade, gospodina Franja Pašalića u cjelosti za cijeli gruški akvatorij a izrađivač studije je dr.Andročec sa svojim timom, s tehničkog fakulteta u Zagrebu. U studiji jasno piše da je područje Batale zatvorena uvala s minimalnim strujanjem mora i u kontaktu s gradom Dubrovnikom i s Franjom Pašalićem je donesena odluka da bi na Batali najbolji bili čelični pontoni na plovcima, radi bolje cirkulacije mora. Međutim, izrađivač plana, firma Alkar u sridu iz Sinja je po planu postavila uronjene betonske pontone koji potpuno prijeće cirkulaciju mora.
I sad gle čuda. U traženju pojašnjenja od izrađivača studije, zašto su projektirani uronjeni, a ne pontoni na plovcima, dobija se odgovor da je istina da je cirkulacija mora u Batali minimalna i da je istina da bi bili bolji pontoni na plovcima, ali da ovi uronjeni betonski zadovoljavaju minimalne uvjete. Kako i zašto je tim profesora Andročeca poslao ovakav odgovor ne znam." - piše u pismu uz napomenu kako je 'najveća šteta već napravljena jer će Batala ljeti smrdjeti i konstantno će se skupljati šporkeca između pontona'." - piše u pismu.

Iz Županijske lučke uprave Dubrovnik ravnatelj Željko Dadić odgovorio je na upit portala Dubrovnikpress.hr kako "studija utjecaja na okoliš nigdje ne spominje razliku u tipovima pontona, niti preporuča izradu pontona s plovcima".
batalpontpostavljen1"Izmjena obalne crte s dogradnjom novih konstrukcijskih cjelina prema idejnim rješenjima marine Gruž (konstrukcija na stupovima) i luke Batala (pontoni) uzrokovat će smanjenja brzine strujanja u akvatoriju marine Gruž za prosječno  19% u odnosu na postojeće stanje te prosječno za  2% u akvatoriju luke Batala. Ukoliko se u marini Gruž izvedu pontoni umjesto konstrukcije na stupovima, prosječno smanjenje brzine strujanja u akvatoriju marine Gruž biti će 13%, a u akvatoriju luke Batala 2%. Nadalje, neovisno o načinu izvedbe marine Gruž (konstrukcija na stupovima ili s pontonima), cjelokupni planirani zahvat uključujući marinu Gruž, luku Batala i izmjenu obalne crte (proširenje ceste) uzrokovati će smanjenje izmjene mora s „vanjskim“ morem (izvan akvatorija luke Gruž) za manje od 4% u usporedbi s postojećim stanjem.

Prlikom izrade projektne dokumentacije poštovale su se preporuke Studije utjecaja na okoliš kao i UPU-a Gruški akvatorij te je ne temelju toga dobivena lokacijska i građevinska dozvola. Odabrani kontinuirani armiranobetonski plutajući pontonski elementi posljednjih desetljeća pokrivaju 80 % svjetskog tržišta te je njihova prednost dugotrajnost budući da je njihov vijek upotrebe 50 godina uz minimalno ili gotovo nikakvo održavanje. Takvi plutajući pontoni u posljednjih nekoliko godina postavljeni su u komunalnim lučicama u Puli, Kraljevici, Rabu, Zadru i Šibeniku." - odgovorio je ravnatelj ŽLUD Željko Dadić.

Danas su i započeli radovi na postavljanju pontona, odnosno sidrenog sustava bacanjem blokova u more na Batali te dolaskom pontona koji će se u narednom tjednu postaviti na projektom predviđenu lokaciju.
batalaradDo konca lipnja predviđa se postavljanje još dva pontona. Radovi će potom prestati i nastaviti se po završetku turističke sezone. Tada će se montirati  još tri pontona pontona te bi se tako završila ova faza projekta,  a koja će omogućiti smještaj preko pet stotina plovila građana koji imaju sklopljene ugovore sa ŽLUD.

Bude li se držao vlastitih riječi, Pero Vićan iselit će iz Dubrovnika ako HNS-ov kandidata za gradonačelnika Dubrovnika Valentin Dujmović uđe u drugi krug izbora. Dujmović inače prema istraživanju agencije Promocija plus ima najviše šansi za ulazak u drugi krug uz kandidata HDZ-a Mata Frankovića, dojučerašnjeg, a vjerojatno i budućeg koalicijskog partnera DDS-a kojem je na čelu Pero Vićan.

Zbog čega je Vićan kazao Dujmoviću kako će iseliti ako on uđe u drugi krug ostalo je nepoznato, možda je to samo reakcija na rezultate istraživanja Promocije plus, ali Valentin Dujmović objavio je na Facebooku sljedeći post:
dujmovicpostvican
Rezultati istraživanja nisu snervali samo predsjednika DDS-a Pera Vićana, jako je nervozan i kandidat HDZ-a Mato Franković koji po tom istraživanju gubi u drugom krugu od Valentina Dujmovića. Stoga je Franković istaknuo uobičajnu frazu kako će jedina anketa biti ona 21. svibnja, na dan izbora, koju političari uvijek ističu kad nisu zadovoljni istraživanjima.

Na te Frankovićeve riječi danas su odgovorili iz koalicije HNS- HSLS ističući kako je ista agencija prije proteklih prijevremenih lokalnih izbora, koje je rušenjem proračuna izazvala koalicija HDZ sa satelitima i DDS te KLGM Mara Kristića, „Frankovićev neuspjeh predvidjela s točnošću od 99,9 posto“.

„Slažemo se i s vama da će izbori 21. svibnja biti najveći i jedini ispit volje građana, kada će oni demokratskim putem izabrati osobu koja će naš Dubrovnik voditi u sljedećem četverogodišnjem razdoblju. Vaše šanse da uopće možete razmišljati o drugom krugu ležu jedino u kukavičjem političkim progonu kojim ste najuspješnijeg gradonačelnika Dubrovnika onemogućili da se ponovno kandidira i četvrti put osvoji povjerenje građana.
Ankete ne osvajaju izbore, gospodine Frankoviću, to čine građani.

A Dubrovčani očito, u anketama, ali i u neposrednom kontaktu, Valentina Dujmovića prepoznaju kao novog gradonačelnika. Vide u njemu sposobnog i hrabrog pojedinca koji će zastupati njihove interese, za razliku od vas, kojemu sposobnosti i hrabrosti nedostaje. Valentin Dujmović ovom gradu donosi stabilnost. A vi, što im vi možete ponuditi? Još jedno rušenje proračuna? Ne samo da Vam građani prognoziraju poraz nego Vas i vrh stranke izbjegava.

Vaša nervoza je posve opravdana i ljudska. Suosjećajući s vama, pozivamo vas na konačno odmjeravanje snaga u nedjelju, 21. svibnja.“ – poručili su Frankoviću iz koalicije HNS-HSLS.

Najveći problem u Zatonu bilo je zagađenje mora jer nije postojala kanalizacija. No, prije nekoliko dana počeli su se izvoditi priključci u Malom Zatonu, posebno značajni su priključci uz samu rivu, objekata koji su zapravo najviše zagađivali more i plaže. S obzirom da je Zaton okrenut turizmu to je stoga posebno značajno za mještane, ali značajno i po pitanju ekologije. – kazao je kandidat koalicije HNS-HSLS za gradonačelnika Dubrovnika, ujedno i predsjednik Uprave Vodovoda Valentin Dujmović prigodom obilaska Zatona gdje se susreo i s mještanima.

- U Malom Zatonu u proteklom mandatu otvorili smo vrtić što se pokazalo kao iznimno dobar potez, ali ukazala se i potreba da se taj vrtić nadogradi što je bilo predviđeno u proračunu za ovu godinu, ali taj proračun je srušen. Zato najavljujem da ću u proračunu ponovo predvidjeti sredstva za nadogradnju vrtića. – rekao je Valentin Dujmović.

- U proteklih dvadesetak dana obišli smo gotovo svaki kutak garda, smatram da nema vremena za okrugle stolove, predavanja i polemziranje, nego treba vidjeti koji su to problemi koji muče naše sugrađane. Vidio sam što je to na terenu, što se događa i ima jako puno posla. Odmah 5. lipnja po dolasku na mjesto gradonačelnika, po dolasku na posao, ponovo ću izaći na teren i krenuti s rješavanjem problema. – kazao je Dujmović.

U razgovoru s mještanima Valentina Dujmovića i njegovih zamjenika Matije Čale Mratović i Bruna Di Ceglia, žitelji Zatona istaknuli su problem s rivom. Oni su istaknuli kako riva služi i za vezivanje većih brodica gdje se one i peru, a iako je to ingerencija Županije dubrovačko – neretvanske Dujmović je istaknuo kako će kao gradonačelnik Dubrovnik s budućim županom pokušati riješiti taj problem kao i s  Hrvatskim cestama problem izlaska iz Velikog Zatona, odnosno priključka na magistralu.

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju zakoni EU vrijede u potpunosti i u Hrvatskoj. Od temeljne važnosti za buduće gospodarenje otpadom Hrvatske je potpuno novo shvaćanje gospodarenja otpadom. Ključni pojmovi su redukcija i efikasnost korištenja resursa, što postavlja potpuno nove zadatke, koji „stari“ način otklanjanja otpada pretvara u „novi“ način gospodarenja otpadom.

U budućnosti će se gospodarenje otpadom morati koncentrirati na procese nastajanja otpada, s jasnim ciljem sprječavanja nastajanja otpada i to sve prema devizi: otpad, koji uopće ne nastane, ne treba niti obrađivati, a ni otpremati.

Metodama za izbjegavanje nastanka otpada, kao što je sistem ponovne uporabe npr. kod naknade za ambalažu, uspijevaju se znatno smanjiti količine nastalog otpada. 

Otpad organskog podrijetla svih oblika je dio na koji bi komunalno uređenje imalo utjecaja i koji ima najveći potencijal i mogućnost sprječavanja njegovog nastanka te se toj vrsti otpada treba pridati više pažnje. Kroz poticanje kompostiranja i kroz prilično jednostavne okvirne uvjete se mogu znatno smanjiti, pogotovo u ruralnim područjima,te tako znatno smanjiti opterećenje na otpadnoj bilanci.

Situacija oko politike gospodarenja otpadom u Dubrovačko – neretvanskoj županiji je vrlo kritična. Odlagališta ne posjeduju ni podnu zaštitu niti se obrađuju procijedne vode, a nema ni govora o donekle uređenom sustavu deponiranja. Otpad kao što je kućni, ali i građevinski, bez ikakve obrade ili odvajanja jednostavno se „istovari“. S aspekta okoliša to ima pogotovo negativan utjecaj na izgled krajobraza i problematično je za okolna naseljena mjesta. Pored svega toga su i kapaciteti već davno preopterećeni i iscrpljeni. Izuzevši neke manje zahvate kroz godine se zbog neriješene situacije nisu ni započinjale planirane obustave i sanacije.

Zbog ovakve situacije se Županija već godinama trudi na temelju provedenih studija i hrvatske strategije doći do centralnog rješenja koje vrijedi za čitavu županiju. Prema istraživanju iz 2006.godine je na razini županije potrebno otkloniti oko 60.000 t/a do 65.000 t/a (rastuća tendencija) otpada. Za godinu 2025. se predviđa količina od do 90.000 t/a otpada kojeg je potrebno ukloniti. Dugoročno se očekuje rast tih pokazatelja.

Međutim više pokušaja za pronalaženje lokacije za centar za gospodarenje otpadom nisu bili uspješni iz raznoraznih razloga. Pored specifične teritorijalne situacije županije i njene izdužene površine, tu su pogotovo lokacijski aspekti (prije svega hidrogeološki problemi i infrastrukturni problemi) razlog zbog kojeg su dosadašnji pokušaji predlaganja rješenja propali, a tu je i nedostajuća suglasnost pogođenog stanovništva.

Ključni razlog za preispitivanje centraliziranog rješenja je odluka za korištenje mehaničko-biološkog sustava obrade otpada (MBA) sa svim svojim logističkim, infrastrukturnim i tehnološkim posljedicama, jer takvo rješenje pretpostavlja da se ukupni otpad iz kućanstava, bez ikakve prerade, prenosi do centralnog sustava za obradu otpada, kako bi tamo podlegao redoslijedu visoko kompleksnih koraka obrade koji služe za:

Smanjenje volumena otpada kojeg treba odlagati i tako bi se smanjio i potreban kapacitet, potreban na odlagalištu, za njegovo odlaganje tj produžiti rok korištenja odlagališta;
Smanjenje biološke aktivnosti kućnog otpada organskog podrijetla, kako bi se smanjile količine za klimu štetnih plinova koje ispušta odlagalište;
Smanjenje na minimum, štetnih tvari koje kroz procurivanje završe u podzemnim vodama, tj. koje bi se trebale obraditi u sustavu za pročišćavanje procijednih voda;
Smanjenje količine otpada koji se spaljuje.

Bez obzira na kvalitetu procesa obrade i time povezan stupanj redukcije, na kraju ipak ostaje, bez ikakve sumnje, odlaganje i paljenje otpada. Ali pogotovo odlaganje otpada se prema smjernicama EU prihvaća samo kao „ultima ratio“, kada se iscrpe sve ostale mogućnosti. 

Prema tome se, zbog sadašnje situacije u planiranju od strane županije, postavlja pitanje zašto prvo sav otpad (kamion pun plastičnih boca) uz visoke troškove treba odvesti do centralne lokacije, kako bi se onda uz visoku razinu troškova tamo smanjio njegov volumen, te nakon toga slijede još troškovno intenzivni koraci obrade, koji zahtijevaju npr. daljnji prijevoz, spaljivanje ili slično kako bi se došlo do konačnog rješenja, a to nije nikako u suglasnosti sa zahtjevnim smjernicama EU direktive. Umjesto da se sprječava uopće ulazak otpada organskog podrijetla u sustav obrade otpada, koji  i ovako predstavlja prvu razinu sprječavanja nastanka otpada, poduzimaju se veliki i kompleksni napori kako bi količina otpada kojeg je potrebno odlagati uopće postala prihvatljiva.

Pri sagledavanju ukupnih troškova za MBA treba uzeti u obzir i sve dodatne troškove. Tako se uz same troškove obrade (varijabilni i fiksni troškovi sustava) dodaju i troškovi za transport, provjeru kvalitete, dodatni troškovi za komercijalizaciju dobivenih goriva, troškovi spaljivanja otpada (troškovi zbrinjavanja) i troškovi za vođenje deponije sa biološkim otpadom u skladu sa zakonom(trideset godina nakon zatvaranja deponije). Pokušaji smanjenja ukupnih troškova kroz komercijalizaciju starog željeza, plastike, papira i drveta iz otpada rijetko uspijevaju.

Sustavi MBA su korisni isključivo kada ste u direktnom troškovnom i pravnom natjecanju s postrojenjima za obradu velikih količina otpada, a ne i kada kao u ovom našem slučaju postoji prilika da se od početka koncipira politika gospodarenja otpadom prema najnovijim principima.

Sveukupno začuđuje da je kod odluke za centralni sustav za čitavu županiju na temelju MBA, izostavljeno sagledavanje alternativnih mogućnosti koje su bile predviđene prema prostornom i urbanističkom planu. Pri tome se očito izostavlja prilika povezivanja novih aktivnosti gospodarenja otpadom i rješavanja stare problematike.

Općenito su se hrvatske norme shematski prenijele na županiju, iako za to do sada u prošlosti nije bilo razloga. Tako je donesena odluka za centralizirano rješenje iako se moglo i bilo je vidljivo da će zbog posebne izduženosti županije i geografske situacije u odnosu na ostatak Hrvatske neizbježno nastati velika opterećenja za stanovnike  županije i posljedice.

Kako bi se mogla prepoznati i razvijati nova moguća rješenja potrebno je postići prijelom u dosadašnjim razmišljanjima i konceptima i temeljito redefinirati ciljeve politike gospodarenja otpadom na temelju zahtjeva Plana gospodarenja otpadom  RH.

Odustajanje od temeljne odluke za centralno rješenje, centra za otpad Lučino Razdolje, za čitavu županiju predstavlja odlučujuću promjenu paradigme. Već dugo je upitno - s teritorijalnom izduljenosti županije s oko 200 cestovnih kilometara (Vela Luka – Molunat) i s preglednom cestovnom mrežom je li uopće smislena tadašnja hrvatska nacionalna strategija s predloškom za centralna rješenja za županije u odnosu na Dubrovačko - neretvansku županiju. Ova dvoumica je bitna i pri pogledu na teške probleme pri pronalaženju adekvatne lokacije.

Jedna stvarna alternativa za rješavanje nadolazeće problematike može zaista biti u konstantno decentraliziranom konceptu, koji zbrinjavanja otpada rješava „na licu mjesta“ po cijeloj županiji, a ne opterećuje jedan dio sa svim otpadom. Problemi oko prihvaćanja rješenja izbjegavaju se tako da pojedino opterećenje ostaje u količinskim okvirima koji samo malim dijelom odskaču od uobičajenih. Decentralizacijom zbrinjavanja otpada je između ostalog moguće značajno pojednostaviti i poboljšati logistiku. Drastičnim smanjenjem kilometara transporta i izostavljanjem pretovarnih stanica može se očekivati znatan pad troškova prijevoza, ali i manje opterećivanje okoliša (buka, opterećenje prometa, klima). Samim time se može očekivati i lakše prihvaćanje takvog rješenja na svim razinama.

Takvo decentralizirano rješenje ipak uvjetuje tehnološke mogućnosti potrebne za tehnološke korake obrade manje količine otpada (uvođenjem redukcije sustavom odvajanja i zbog decentralizacije) na učinkovit, povoljan i za okoliš prihvatljiv način. Tu se u posljednjih nekoliko godina na tržištu pojavljuju inovativne ponude koje otvaraju potpuno nove perspektive.

Kandidat za župana dubrovačko – neretvanskog
Davor Penić
Zamjenici
Božo Letunić i Nada Ivanković

 

Sponzorirani prilog

Petak, 05 Svibanj 2017 17:27

Kako se zove puč u Hrvatskoj?

Ako je puč definiran kao oružana pobuna ili ustanak sa ciljem preuzimanja vlasti, kako se onda zove kad se vlast preuzme soldima i ponudama „ispod stola“?

Davor Mladošić

Tko je navikao krasti navikao je, pa tako i Tatjana Šimac Bonačić. Nakon što je ukrala snimke portala Dubrovnikpress.hr za svoj predizborni spot, o čemu možete čitati OVDJE, u novom sportu kandidatkinja SDP-a za gradonačelnicu Dubrovnika ukrala je i fotografiju portala Dubrovnikpress.hr, također zaštićenu autorskim pravima.

No, autorska prava Tatjani Šimac Bonačić izgleda ne znače ništa. Naime, ona smatra kad je nešto javno dostupno, odnosno objavljeno, da se svatko može time i poslužiti kao da je njegovo.

Dubrovnikpress.hr poziva sve građane koji smatraju da su kao Tatjana Šimac Bonačić i kojima je normalno krasti da joj daju glas jer takve će ona najbolje predstavljati i zastupati njihove interese.
tatjaopetkrade

Stranica 1 od 11

frendy250

fabrio250

adriatic maestral 250
libertas250

aerodrom250
cistocareciklazno 250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250
transporterban250