Izložba "Baron Gautsch – prva žrtva Prvog svjetskog rata u Istri (1914. – 2014.)" otvorena je večeras u žitnici „Rupe“. "Baron Gautsch" je parobrod koji je potonuo nakon što je u akvatoriju između Brijunskog otočja i Rovinja naišao na podvodnu minu. Riječ je o petoj izložbi koju su Dubrovački muzeji ugostili ove godine u sklopu međumuzejske razmjene, a čija je autorica Katarina Pocedić, viša kustosica iz Povijesnog i pomorskog muzeja Istre. Kustos dubrovačke izložbe je muzejski savjetnik dubrovačkoga Pomorskoga muzeja Đivo Bašić.

Izložba je najprije bila postavljena u izložbenim prostorima matičnog muzeja na Kaštelu u kolovozu 2014., u sklopu obilježavanja 100. godišnjice početka Prvoga svjetskog rata, ujedno i 100. godišnjice potonuća austrougarskoga putničkog parobroda Baron Gautsch.

Predstavljen je izbor od 111 predmeta, većinom izronjenih sa zaštićenog podmorskog lokaliteta Baron Gautsch. Osim nekoliko cjelina koje obuhvaćaju dio o povijesti parobrodarskog društva Austrijski Lloyd, osnovne i tehničke informacije o parobrodu, posadi i putničkoj liniji, na izložbi se predstavljaju i podaci o tragediji parobroda i žrtvama brodoloma, događajima nakon tragedije i naposljetku dio o pronalasku olupine i zaštiti podmorskoga lokaliteta Baron Gautsch.

- Iznimno mi je drago da su Dubrovački muzeji dobili priliku da publici predoče još jednu izložbu koja je posvećena širokoj temi Prvoga svjetskog rata. Temi koja je u našoj historiografiji slabo obrađena. Ova izložba izuzetno je vrijedna, kao i naša izložba "Dubrovnik u Prvom svjetskom ratu", koja je otvorena prije dvije godine. One su dio nacionalnog programa obilježavanja stote obljetnice od početka Prvog svjetskog rata. Ova izložba podsjeća na jednu nepravedno zaboravljenu pomorsku tragediju i njezine žrtve. - rekla je ravnateljica Dubrovačkih muzeja Pavica Vilać, naznačivši kako izložba i čuva uspomenu na te žrtve.

Ravnatelj Povijesnog i pomorskog muzeja Istre Gracijano Kešac više je kazao o izložbi, naznačivši povijesni tijek koji je prethodio potapanju broda. Rekao je kako je putnički parobrod Baron Gautsch "izgrađen 1908. godine kao najljepši i najmoderniji brod parobrodarskog društva Austrijski Lloyd. Plovio je na Lloydovoj brzoj liniji Dalmacija koja je vodila iz Trsta, s pristajanjima u lukama Pula, Mali Lošinj, Zadar, Split, Dubrovnik i Herceg Novi, te tako povezivala istočnu obalu Jadrana sve do Kotora". Dana 28. srpnja 1914. godine počeo je Prvi svjetski rat, a parobrod Baron Gautsch ulazi u ratnu službu sa zadaćom prijevoza ratnog pojačanja u Crnu Goru i evakuacije civila prema sigurnim krajevima na sjeveru. U četiri putovanja koja je izvršio u toj funkciji brod je prevezao 2.855 vojnika i civila te prešao 1.810 nautičkih milja.

Baron Gautsch je 12. kolovoza 1914. godine isplovio iz Kotora prema sjeveru. Idućeg dana, pristaje na Lošinju, gdje ukrcava veliki broj majki s djecom koja su se vraćala s ljetovanja. Na posljednje putovanje prema Trstu isplovio je u 12 sati. Zbog prevelikog broja putnika ne uplovljava u Pulu, nego nastavlja putovanje. Ubrzo je ušao u minsko polje koje je austrougarska ratna mornarica postavila kako bi zaštitila glavnu ratnu luku. U 14.45 sati udario je u podvodnu minu i za sedam minuta nestao s morske površine.

Kazao je kako se uz potonuće Barona Gautscha još uvijek veže mnogo nepoznanica i proturječnosti, poput te da je preživjela većina članova posade uz kapetana, ali i kako je, prema podacima do kojih je došla autorica izložbe Katarina Pocedić, poginulo 355 ljudi, naznačivši kako se taj broj prije umanjivao u raznim publikacijama. Dodao je kako je olupina parobroda Baron Gautsch zaštićeni podmorski lokalitet na kojemu je ronjenje dopušteno isključivo uz dozvolu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbu je otvorio predsjednik Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja Tonći Daničić.

Izložba ostaje otvorena do 20. studenoga.

V.Salvia

Bogdanović je potpisao protupravan i protuzakonit ugovor, htio je najbolje, no ne znajući napravio je s Društvom doživotni ugovor, u kojemu nema datuma dokad DPDS upravlja zidinama, nego je sve to na neograničeno vrijeme, što je protuzakonito. Svaki gradonačelnik bi trebao podnijeti tužbu da se raskine ugovor, jer on po EU zakonima nije održiv, riječi su kojima je gradski vijećnik DUSTRA-e Rikard Rossetti nedavno za portal Dubrovnikpress.hr zapravo definirao sukus problema Grada Dubrovnika s Društvom prijatelja dubrovačke starine.

Dakle, potpisani ugovor 1998. godine, osnažen turističkim procvatom u godinama koje su uslijedile, odnosno stvaranjem tržišta koje je omogućilo porast cijene ulaznice na zidine s 12 na današnjih 150 kuna, stvorio je od DPDS-a udrugu građana koja na godišnjoj razini na raspolaganju ima više sredstava nego što iznose proračuni nekih gradova u Republici Hrvatskoj. Radi se o desecima milijuna kuna svake godine.

U međuvremenu, nekadašnji gradonačelnik Andro Vlahušić potpisao je s DPDS-om aneks ugovoru, koji istječe 2019. godine, prema kojemu Grad Dubrovnik i Društvo prijatelja dubrovačke starine prihod koji se ostvaruje na zidinama dijele po pola, a koji neki brkaju i misle kako 2019. U potpunosti istječe ugovor Grada i DPDS-a, a koji porpisuje da DOPDS zidinama upravlja – vječno ili barem dotle, kako to objašnjava sam Vlahušić, "dok ne dođe do odluke Gradskoga vijeća Grada Dubrovnika o sudskom razvrgnuću istoga".

No, zanimljivo je sada se podsjetiti što su o ovome ugovoru govorili tadašnji kandidati za gradonačelnika, uslijed kampanje. Svi oni, osim Tatjane Šimac Bonačić, koja se usred kampanje nije javljala novinarima Dubrovnikpress.hr portala na mobitel, dali su svoj stav o spornom ugovoru, doduše previše oprezno jer eto u kampanji treba računati na sve birače.

Valentin Dujmović je kazao kako "njegovi stavovi nisu jednaki onima Andra Vlahušića", a recimo Željko Raguž kako "Grad Dubrovnik treba razvijati prijateljske odnose s DPDS-om jer nema razloga da oni ne budu takvi". Pak, Vido Bogdanović je poručio "kako je sad teško prejudicirati što bi bilo kad bi bilo, odnos Grada i DPDS-a treba definirati kroz razgovor i dogovor", dok je Terezina Orlića stava kako "novom ugovoru treba pristupiti nakon 2019. godine". Jasno, stav onoga koji je pobijedio, sad je jedino validan.

- Poštujem dosadašnji rad DPDS-a, ali smatram da ugovor o zidinama u budućnosti treba biti modificiran i spreman sam ga promijeniti kroz dijalog koji ćemo započeti odmah na početku mandata. Inače, smatram kao Grad Dubrovnik mora imati dodatnu kontrolu sredstava i svog predstavnika u najvećim tijelima DPDS-a. Po mom mišljenju Grad bi u tijelima DPDS-a trebala predstavljati pročelnica Upravnog odjela za financije.- rekao je tadašnji HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Dubrovnika Mato Franković.

Što je Franković učinio po tom pitanju? Načelno se dogovorio s predsjednikom Društva prijatelje dubrovačke starine Nikom Kapetanićem kako će sav prihod od ulaznica za zidine ići Gradu, a koji će 30 posto tog iznosa ponovo proslijediti DPDS-u. Što je ustvari na tragu Vlahušićeve ideje koji je bio za opciju da Gradu ide 40 posto, a Zavodu za obnovu Dubrovnika 30 posto, dok bi ostalih 30 posto ostajalo u DPDS-u.

Doduše, Frankovićev načelni dogovor ponovo ne rješava pitanje onoga tko upravlja zidinama, jer bi ponovo DPDS-ovci bili ti koji bi prodavali karte i prosljeđivali ih Gradu Dubrovniku. Jasno kako priča o crnim vrećama punima para koje se u okrilje noći iznose iz DPDS-a ne pije vodu, odnosno kako nitko nema pravo bez dokaza optužiti DPDS za nečasne radnje, ali paradigma je to šire priče, koja govori o onome tko je pravi šef na ovoj dubrovačkoj fortifikacijskoj rasadnici novca. I, uostalom, tko na račun novca koji je utvrđen na gradskoj imovini i pripada svim građanima obnavlja tvrđavu na Prevlaci, koja nema veze s Dubrovačkom Republikom, ali i kupuje nekretnine ili osmišlja suvenire.

Zanimljivo je da Frankovićev načelni dogovor s Kapetanićem nije izazvao niti malo otpora druge strane, kao što je to bio slučaj s, dakle, gotovo istovjetnom Vlahušićevom idejom buduće raspodjele novca. Toliko o tome kako je DPDS udruga politički neobojana.

No, što god da se tu dogodi u kontekstu raspodjele, bit će to samo u vidu traženja kompromisa, odnosno onoga hoće li se Grad izboriti za više ili manje. Što je zapravo žalosno jer je toliko daleko od jedine logične odluke. Da Grad Dubrovnik napokon u cijelosti raspolaže s jednim od turistima najatraktivnijih spomenika u cijeloj Europi.

Gratis perioda nitko od njih nema, očekujem dosadašnji trend održavanja sigurnosti ove policijske uprave, rekao je načelnik Policijske uprave dubrovačko-neretvanske Ivan Pavličević koji je danas predstavio novoizabrane načelnike policijskih postaja na jugu Hrvatske.

Novi načelnici, izabrani na petogodišnji mandat su: Mato Uđenija (načelnik Policijske postaje Dubrovnik), Ante Vuletić (Postaja Prometne policije Dubrovnik), Matko Klarić (Postaja Pomorske policije Dubrovnik), Sretan Marević (PP Ploče) i Đani Bačot (PP Korčula), Braco Roso (PP Ston), Pavo Prkoča (PP Gruda), Ante Jurica (PP Lastovo), Dragan Sršen (PP Metković), Antonio Kocelj (PAP Čilipi), Jurica Volarević (PGP Metković ).

- Radi se tu o redovnom izboru, prema Zakonu o policiji. Na natječaj se javilo više kandidata, oformljeno je Povjerenstvo koje je provelo natječaj. Oni koji su zadovoljili na pismenom dijelu natječaja, prešli su na drugi skalin, motivacijski intervju. izvšrilo se bodovanje i imena sam predložio glavnom ravnatelju policije. - rekao je Pavlićević.

- Ovo su dugogodišnji policijski službenici od kojih očekujemo rad i kontinuitet. Od njih možemo očekivat korektnost i profesionalnost i oni će to kroz svoj mandat pokazati i ostvariti. - rekao je Pavličević.

Odgovorio je na pitanje na koje će područje staviti fokus budućeg djelovanja.
- Svjesni da koliko god policijskih službenika ima, malo vidimo policajce pozornike koji patroliraju ulicama. Građanima ulijeva povjerenje upravo kad vide policijskog službenika. - kazao je Pavličević, dodajući kako se to najviše odnosi na povijesnu jezgru zbog velikog broja posjetitelja u ljetnim mjesecima, a na čemu će se poraditi.

Rekao je i kako 2016. godina u povijesti uprave bila najbolja po pitanju prometnih nesreća.

- Međutim, moje iskustvo i onih koji se bave tom linijom rada, pokazuje da je najveći trend povećanja sa smrtnim posljedicama u jesenskom dijelu jer su ulice manje prometne i razvijaju se veće brzine. Najčešće stradavaju motociklisti, što ove godine nije bio slučaj. Postoji aplikacija na koju se građani mogu javiti sa svojim prijedlozima o mjestima gdje bi se trebala nadzirati brzina. Inače, od jutros u šest sati do sutra u isto vrijeme, na nivou cijele Hrvatske, provodi se takva akcija nadziranja brzine, a mi ćemo kroz nju nastojati pokriti sva područja za koju su građani putem mailova istaknuli kako bi se na njima trebala nadzirati brzina. - objasnio je načelnik PU DNŽ Ivan Pavličević.

Samovolja, koju neki autobuseri provode u Gradu Dubrovniku, nastavlja se evo i u listopadu. Naime, na fotografiji koju je na redakcijski mail portala Dubrovnikpress.hr poslao čitatelj, vidi se prava slika koja govori o kaosu na dubrovačkim prometnicama.

Radi se o jednom autobusu koji je iskrcavao i ukrcavao putnike kod hotela Hilton Imperial te o drugom koji se zaustavio iza njega te na samoj prometnici izvršavao ukrcaj i iskrcaj. Jasno, potpuno je zablokirao cestu.

U ovom slučaju,  jedina moguća opcija je zaobići autobus ulaskom u suprotnu traku. No, ujedno, idealan je ovo primjer zašto točno gužve nastaju na dubrovačkim prometnicama.

V.S.

Utorak, 17 Listopad 2017 13:14

Nije laž nego je to kazao Maro Kristić

Gradski vijećnik Maro Kristić, donedavni pomoćnik pročelnika u županiji za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku, dobio je novi posao stručnog suradnika u odjelu za razvoj Čistoće Dubrovnik. Spominjalo se to već neko vrijeme, ali sad je dakle i bjelodano, no, postavlja se pitanje zašto je u izjavi za portal Dubrovnikpress.hr nedavno kazao: "Naravno da nema ništa još o bilo kakvom mom prelasku negdje drugdje, nema ništa konkretno".

Je li li baš moguće kako nedavno, kada je govorio za Dubrovnikpress.hr nije znao ništa o svom prelasku u ovo gradsko poduzeće da bi evo ovaj tjedan bio zapsolen u Čistoći?! Naravno da je Kristić već odavno sve znao, samo što Maro Kristić voli govoriti neistinu, kako bi to za laž kazao jedan HDZ-ov političar, Andrija Hebrang jr. Reklo bi se u ovom slučaju: nije laž nego je to kazao Maro Kirstić. Naglasio je tako nedavno Kristić tek kako je zaposlenik u Županiji dubrovačko-neretvanskoj, gdje se vratio na mjesto pomoćnika pročelnika za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku.

Zašto je izbjegavao reći istinu i zašto je smatrao da se tu radi očito o informaciji koja po njemu valjda nije za javnost, to samo on zna. Ali, baš zato poruka je to puno dublja od onoga činjeničnog gdje je nešto istina ili laž. Poruka je to koja govori kako političari, a nije tu Maro Kristić jedini, očito ne smatraju da javnost zaslužuje znati istinu, već svoje interese stavljaju na prvo mjesto.

U ovom slučaju, interes je očito zaposlenje u gradskom poduzeću. U društvu, parazitiranje na gradskim ili državnim sisama, bilo to kao direktor ili vratar, svejedno, smatra se očito vrhuncem uspjeha. Nije to možda niti slučajno, govori najviše o okolini, postavljenoj naglavačke, koja zaposlenje u javnim poduzećima, tvrtkama ili komunalnim društvima smatra posebnom sposobnošću, koja podrazumijeva i određeni vid mangupskog snalaženja, koje je uvijek na ovim prostorima na cijeni, nemojmo se lagat.

Valjda zbog svega toga što donosi zaposlenje u Čistoći, a kad već nije mogao postati direktor Luke Dubrovnik, za koju je itekako bio zainteresiran, Kristić nije želio konkretno komentirati svoj prelazak. Ali, naposljetku, zaboravio je najvažnije. Kako je tu, dakle u poziciji da na koncu može preći negdje, ipak zahvaljujući svojoj političkoj karijeri i političkoj trgovini, odnosno zahvaljujući glasovima koje je dobio od svojih birača. Pa, kad od njih živi i egzistira, ako išta, bilo bi lijepo i da zbog njih nastupa iskreno.

Stojim pri svom stajalištu da kao gradski vijećnik imam pravo postavljati pitanja od interesa građana i to ću raditi i dalje, riječi su kojima je gradski vijećnik DUSTRA-e Rikard Rossetti prokomentirao prašinu koja se podigla nakon što je prozvao Društvo prijatelja dubrovačke razine zbog ulaganja novca utvrđenih na gradskoj imovini u obnovu tvrđave na Prevlaci. Danas, "post festum" cijele priče, Rossetti je u kratkom razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr, objasnio i kako ga brojni građani na putu zaustavljaju i čestitaju na njegovom upitu. Ispada tako, dakle, kako je Rossetti kazao ono što i mnogi građani misle.

Podsjetimo, sve je počelo vijećničkim pitanjem Rossettija na temu obnove tvrđave na Prevlaci, a nastavilo se s njegovom Facebook objavom "gdje je naveo i kako su mu rekli da se pripazi jer dira u osinje gnijezdo".

- Znači, kod građana moje riječi su naišle na jako dobar prijem, ali drugi "feedback" je onaj od Društva, koje me napalo da sam protiv Konavala. I ubuduće, na sjednicama Vijeća ja ću pitati sve ono što je u interesu građana. Uostalom, zato sam u Vijeću, a i u nekim sam godinama kad mi nije stalo hoće li se netko na mene ofenđati ili neće. Ako mislim da nešto trebam reći, reći ću. E sad, ja jesam očekivao reakciju DPDS-a, ali kroz argumentiranu raspravu, a oni su išli džonom, uključivši i političku priču kako se zastava treba vijoriti ponosno na tvrđavi. Što bi to trebalo značiti? U Gradu je toliko prioriteta, ne samo Kaše ili kanalizacija, tu je toliko toga drugoga. A ova tvrđava je jedna vojna, zapravo neprijateljska utvrda koju su izgradili Austrijanci. - rekao je Rossetti, dodajući kako se raspitivao koliko bi obnova mogla koštati.

- Pitao sam je li to pet ili deset milijuna kuna. A dobio odgovor da se radi o desecima milijuna kuna? U svrhu Muzeja Austrijske mornarice, dobro, s hrvatskom komponentom, ali svejedno. Pa kakve Austrijske mornarice?! Neka ga onda Austrija uspostavlja! Radi li se tu u Društvu prijatelja dubrovačke starine ili Društvu prijatelja austrijske starine?! - zapitao se Rossetti.

U svojoj objavi na Facebooku dotaknuo se i Andra Vlahušića, objasnivši kako bi "Vlahušić možda i sad bio gradonačelnik da se nije dodirnuo u novac koji je vodstvo DPDS-a zarađivalo na zidinama".

- Zamjeraju mi da sam spomenuo Vlahušića, nisam ga ja spomenuo, nego oni u svom pamfletu gdje su rekli da ja slijedim politiku Andra Vlahušića! A ja Andra Vlahušića nisam tri mjeseca ni vidio ni čuo. Oni su ga stavili u žižu pa sam im odgovorio zašto im on smeta. Govore da rušim koaliciju s HDZ-om. Mi smo u toj koaliciji, jesmo, to i ja govorim. Ali, nisam znao da ako smo u koaliciji s HDZ-om, moramo biti i u koaliciji Društvom prijatelja dubrovačke starine. - rezolutan je Rossetti.

Dotaknuo se i ugovora kojega je nekadašnji gradonačelnik Vido Bogdanović potpisao s DPDS-om.

- Bogdanović je te 1999. potpisao protupravan i protuzakonit ugovor, htio je najbolje, no ne znajući napravio je s Društvom doživotni ugovor, u kojemu nema datuma do kad DPDS upravlja zidinama, nego je sve to na neograničeno vrijeme, što je protuzakonito. Svaki gradonačelnik bi trebao podnijeti tužbu da se raskine ugovor, jer on po EU zakonima nije održiv. Međutim, to se ne radi, ne znam zašto. No, onda je ulaznica na zidine bila 12 kuna, nisu bili toliko veliki soldi, nije se nitko otimao za njih. Danas, drugi soldi, druga muzika. No, sad je situacija takva da je DPDS država u državi, u koju se nitko ne smije taknuti. Oni su nedodirljivi. - rekao je Rossetti.

- Da se razumijemo, ne pretendiram da imam pravo. Jesam za to da DPDS obnavlja baštinu, oni to rade jako dobro. Za to sam da im se da novca koliko požele na temelju troškovnika, ali za obnovu, a ne da oni raspolažu kako oni žele s novcem. U onoj državi, DPDS je u sastavu imao nekoga iz tadašnje Općine Dubrovnik, zašto sad nema nekoga iz gradske uprave ili Gradskog vijeća, nekoga tko bi bio prisutan? Puno toga bi se trebalo mijenjati, ne može to vječno biti tako zacementirano. No, pritom, ja neću dopustiti da me se napada samo zašto jer kao gradski vijećnik razmišljam svojom glavom. - zaključio je za portal Dubrovnikpress.hr gradski vijećnik DUSTRA-e Rikard Rossetti.

Općina Župa dubrovačka raspisala je natječaj za stipendije učenicima i studentima za 2017./2018. školsku, odnosno akademsku godinu. Riječ je o tri kategorije stipendija, a dodijelit će se uspješnim i nadarenim učenicima i studentima, onima koji dolaze iz obitelji slabijeg imovnog stanja čija mjesečna primanja ne prelaze 1700,00 kn po članu obitelji, djeci koja su ostala bez oba roditelja, te djeci stradalnika Domovinskog rata. Ove godine, kao i predhodnih, posebno su istaknuta i deficitarna zanimanja u Općini Župa dubrovačka koja su se se na temelju podataka Zavoda za zapošljavanje kao takva uvrstitila u natječaj za stipendije.

Općina Župa dubrovačka u ovoj školskoj odnosno akademskoj godini dodijelit će oko osamdeset stipendija za što će iz vlastitog proračuna izdvojiti više od pola milijuna kuna. Natječaj je objavljen u ovom broju Dubrovačkog vjesnika kao i na službenim stranicama Općine gdje se može preuzeti i Zahtjev.

Prijave za dodjelu stipendija dostavljaju se u zatvorenim omotnicama osobno ili putem pošte na adresu: Općina Župa dubrovačka, Vukovarska 48, 20207 Mlini s naznakom „Natječaj za stipendije- ne otvarati!“ do 30. listopada svakim radnim danom od 09 do 12 sati.

Odsjek za društvene djelatnosti na raspolaganju je za konzultacije i pojašnjenja eventualnih nejasnoća vezanih uz natječaj na broj telefona: 020/487-481 i 020/487-485 .

Nepotpune prijave i prijave izvan roka neće se razmatrati.

Općina Župa dubrovačka

Gradski vijećnik Mosta Maro Kristić sutra ide na novo radno mjesto. Naime, Maro Kristić će raditi u Odjelu za razvoj kao stručni suradnik Čistoće, iako se dugo špekuliralo da će ići za zamjenika direktora ovog poduzeća Grada Dubrovnika.

Od održavanja lokalnih izbora u svibnju, traju nagađanja oko njegovog budućeg zaposlenja. On je htio posao direktora Luke Dubrovnik, no Povjerenstvo za sukob interesa po tom pitanju odgovorilo mu je negativno, budući da Kristiću, kao bivšem saborskom zastupniku tek u svibnju ističe godina dana otkad je prestao obavljati dužnost saborskog zastupnika zbog čega ne može obavljati funkciju direktora trgovačkih poduzeća.

Tako se i vratio na "zamrznuto" radno mjesto u Županiji dubrovačko-neretvanskoj, na mjesto pomoćnika pročelnika za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku, a zbog čega je morao izaći iz Županijske skupštine.

Pak, krajem rujna, na pitanje portala Dubrovnikpress.hr ide li u Čistoću, Kristić je odgovorio "da nema ništa još o bilo kakvom mom prelasku negdje drugdje, nema ništa konkretno".

Sjednica Gradskog vijeća, koja je planirana za oko 20. listopada, a na kojoj se trebao naći i rebalans proračuna za 2017. godinu, pomjerit će se zbog pada servera Grada Dubrovnika.

Predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica rekao je kako bi se sjednica trebala svejedno održati do kraja ovog mjeseca.

- Zbog pada servera nije se moglo raditi na rebalansu proračunu. U četvrtak je planiran sastanak odbora za proračun i financije gdje će se zajedno s gradonačelnikom proći dio amandmana dostavljenih od strane vijećnika i klubova vijećnika. - rekao je predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica.

V.Salvia

Uvjetno rečeno, podrhtava u HSS-u. Nakon što je predsjednik stranke Krešimir Beljak poručio kako stranka mijenja svoju doktrinu, odnosno kako će se ubuduće temeljiti na liberalizmu i republikanizmu, nekadašnji predsjednik Branko Hrg poručio je kako se tu radi o rušenju ideala Stjepana Radića, pozvavši članove da se bore za modernu Hrvatsku na temeljima braće Radić i demokršćanstva. Možda on opipava tu svoj utjecaj nad tako trusnim područjem kakvim se HSS pokazao u prošlosti, a vjerojatnije da je samo ljut jer doktrina u koju vjeruje u HSS-u postaje prošlost.

Gledajući državnu sliku, prvi dojam je kako bi simpatizeri SDP-a nakon kamomile od Bernardića valjda baš tako odrješitog šefa stranke poput Beljka željeli imati, no koliko taj zaokret HSS-a, koji je započeo puno prije, a sad je eto verbaliziran, znači za dubrovački ogranak ove stranke, koji se ima priliku isprofilirati u ozbiljnu oporbu u Dubrovniku?.

Prvo, Bogdanović je sam, nakon što je ponovo u ožujku preuzeo dubrovački HSS, kazao kako je "vjera u Boga i seljačka sloga", lijep stranački pozdrav, ali i kako to nije politika, izazivši nadu kako će stranka pod Beljkom napokon dobiti političku platformu. Sad, može se raspravljati koji je smjer kojega Beljak propagira, a jesu li demokršćanske vrijednosti koje spominje Hrg, ustvari nešto retrogradno? U idealnom svijetu, nisu, u Hrvatskoj, veže se to uz konzervatizam, koji na ovom području biva nezaraslim čirom koji u sebi nosi gnoj onoga što u osnovi zatire sve drugačije. Pak, sami Bogdanović, nakon što se vratio u politiku, rekao je kako "biti konzervativan znači biti nazadan", ali i naveo da se Radić "nije bavio ustašoidnim glupostima nego je govorio o pravednom društvu". Rekao je tada i da "smo mi Radićevci, a biti Radićevac je jedan poseban odnos prema javnoj stvari".

Čini se kako upravo taj HSS kojega najavljuje Beljak, paše Bogdanoviću. HSS je to koji će se pozivati na svoju radićevsku povijest, ali ne kako bi tog ni krivog, ni dužnog Radića prišio na dokazivanje ispraznog hrvatstva, nego kako bi podsjetio na nekadašnje moderne tijekove ove stranke.

Drugo pitanje je koliko Bogdanović u samome članstvu ima ljude koji to mogu slijediti? HSS se iščistio. Što je nekad dobro, ali u ovom slučaju, iščistio se do te granice da je stranka bila praktički nepostojeća. Prvi put nakon što je stranku napustio Željko Raguž i značajan broj članstva upisao u DUSTRA-u, drugi put zaokretom u politici kad je i Silvija Petrlić Saltarić, baš zbog Beljkove politike, iz stranke izašla i ušla u HDZ.

Koliko je god stranka jaka onoliko koliko ima članova, s ova dva egzodusa, izašli su oni koji bi na ovaj ili onaj način talasali, bilo zato jer bi htjeli eto novi posao ili zato jer bi radije pratili konzervativne ideje. Tko je ostao? Sam Bogdanović, ponovo u svojem povratničkom govoru, rekao je kako se Skupština održala sa zakašnjenjem od par mjeseci, jer je trebalo skupiti "55, 57 nas koji su spremni biti članovi HSS-a". Naravno da svi od njih nisu u stanju pratiti Beljkove i Bogdanovićeve ideje, ali su spremni pratiti samoga Bogdanovića, što je ipak korak više od ništa.

I čini to koliko-toliko stabilan fundament za daljnje djelovanje.

No, sve bi ovo bilo praktički nebitno, hoće li stranka ići više desno ili lijevo, da nema još jedne odrednice koju Bogdanović mora iskoristiti, a to je dubrovački predznak za koji se svaka ozbiljna oporbena opcija mora uhvatiti ukoliko želi parirati HDZ-u, a za što gradski HSS, opet zbog Bogdanovića, ima potencijala. I zato, tu su Beljkovi vjetrovi itekako pogodni. Recimo, prema Hrgovim parametrima, Bogdanović je Hrvat, ali slabi Hrvat, zakržljali, Hrvat koji zna reći da se Hrvatska gasi, Hrvat koji govori kako nas pozivanje na zabranu abortusa vraća u vještice... Kao takav, on ne bi niti imao priliku voditi ogranak kako želi. Dobro, da nije bilo Beljka, ne bi se ponovo niti politički aktivirao, ali ovako, jasno je, svoju dubrovačku priču ima priliku forsirati do kud god želi, bez da se zamjeri nekim višim instancama.

Prvi korak već je učinio, a to je zauzimanje stava kod mnogih pitanja kao prvog koraka odvažnosti, no ono što slijedi u motivaciji samoga članstva, ustvari je težak i rovit posao, za koji za sad, kako bi se prometnuo u vođu oporbe na dubrovačkom političkom nebu, barem ima osiguran manevarski prostor.

Stranica 1 od 92

frendy250

fabrio250

adriatic maestral 250
aerodrom250
ciban3
konavle 250

zupa 250

zupanija 250
transporterban250