Dubrovnik i dalje spava zimski san. Bit će to tako sve do kraja ožujka, odnosno dok ne dođu prvi kruzeri, kao ujedno i prvi znak proljeća. Pritom, obližnji gradovi, koji također žive od turizma, sve su samo ne pusti u ovim zimskim mjesecima.

Evo, recimo Mostar za vikend bio je pun turista. Razgledavali su, kupovali suvenire, fotografirali i radili sve ono što turisti rade. Pritom, svaki restoran bio je otvoren i skroz pun. Mostar tako očito u praksi živi dubrovački san o turizmu koji traje 365 dana godišnje. Ne radi se tu samo o Mostaru, zna se reći da je sad i u Kotoru turistički živo, uostalom za vikend Crnogorce je posjetio i kruzer.

Zašto svi ti gradovi koriste i zimu za svoju turističku promociju, odnosno zašto svi turistički dionici, od ugostitelja pa da uličnih prodavača suvenira, npr. u Mostaru nisu zamrli, dok je u Dubrovniku očito potrebno neko vrijeme da se sve skupa resetira do novog turističkog zamaha na proljeće? Također, Dubrovnik je i bolje povezan s Europom i svijetom od svojih susjednih turističkih takmaca, a opet manje-više ovih dana zjapi prazan.

Odgovor na to pitanje nije jednostran niti jednostavan, kombinacija je to više čimbenika. Očito se u Dubrovniku dovoljno zaradi ljeti kako se zimi doslovno ne mora mrdnuti prstom oko ničega. Valjda baš zato ne osmišljavaju se niti ponude za zimu, niti se gostima ide ususret s cijenama... Uostalom, i ovogodišnji Zimski festival preko koljena je odrađen te, ne računajući Novu godinu, nije privukao nikoga. Kad je već takva atmosfera, logično da neće biti puno bolje niti u siječnju ili veljači.

Primjer kako je novogodišnji doček privukao zaista veliki broj gostiju govori o tome kako je potrebno malo strateškog promišljanja da se stvari promjene. Ovako, očito nikome nije potreba da Dubrovnik svoj turizam i u zimskim mjesecima oživi. Šteta, jer kad je već turizam osnovna djelatnost, ono po čemu je Dubrovnik prepoznatljiv, i što ga čini najprepoznatljivijim u jugoistočnoj Europi, onda tu stvari treba učiniti takvima da budu samoodržive i zimi.

Ne samo da bi se zaradilo, nego da Grad uistinu bude živi organizam, ispuni sve svoje potencijale, što on očito najlakše postiže uz turiste.

Ovako, neispunjenje potencijala po pravilu, u svakoj djelatnosti u životu, je tužno. A k tome, najgore od svega je što ovako svi skupa čekaju da se stvari dogode. U ovom slučaju, da se turizam dogodi sam od sebe uz kombinaciju lijepog vremena i dubrovačkog kamena. Bit će lijepog vremena, kamen još nije skroz izlizan, i turizam će se opet dogoditi u tolikoj mjeri da će se zimi moći doslovno ležati. Ali, duh, duh Grada koji počiva na slučaju, a ne na promišljanju i planiranju, pritom tužno strši, što se baš ovako u zimskim mjesecima najbolje i osjeti.

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković sudjelovao je na konstituirajućoj sjednici Predsjedništva Udruge gradova, a gdje je između ostaloga govorio o izmjenama i dopunama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji. Kako se navodi na stranicama Grada Dubrovnika, Franković je "kritizirao nacrt zakona zbog neprikladne formulacije u dijelu u kojem općenito propisuje prava javnih službenika". On smatra "da je potrebno jasno diferencirati liječnike ili primjerice sveučilišne profesore ili neki drugi deficitarni kadar u javnim službama i izdvojiti ih iz zajedničkog nazivnika".

O čemu se tu radi? Nacrtom prijedloga Zakona izmjenama i dopunama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji, u sklopu posebnog programa POS-a, državnim, ali i javnim službenicima i namještenicima, predviđa se osiguranje stanova. S tim bi se tako potpomogla deficitarna zanimanja, posebno, kako se navodi u Nacrtu zakona, "u nedovoljno razvijenim područjima Republike Hrvatske".

Osvrnuo se ovom prilikom Franković na dosadašnji model, kazavši kako je "kako je posljednji program poticane stanogradnje u Dubrovniku bio dobro zamišljen, ali se pri provedbi pretvorio u nekretninski biznis, gdje se više od 60 posto stanova danas iznajmljuje ili slobodno prodaje na tržištu". Predstavio je i svoj projekt POS stanova u Solitudu.

No, opaskom, praktički, kako bi izdvajanjem iz zajedničkog nazivnika trebalo dati veća prava sveučilišnim profesorima ili liječnicima, jer to je ono što je gradonačelnik poručio, Franković otvara Pandorinu kutiju.

Za početak, nelogično je uopće zašto bi deficitarna zanimanja imala neku prednost pri osiguranju stanova. Osnovna ideja POS-a trebala bi biti ta da se pomogne onima koji imaju manja primanja da lakše dođu do stanova. Ideja POS-a ne bi trebala biti ta da državni i javni službenici uživaju još veća prava nego što uživaju. Radi se tu o "par excellance" paradoksu uz kojega se onima koji su već dobro financijski potkoženi ili su doživotno uhljebljeni u institucijama daje prednost i pri kupnji stana.

A kad Franković spominje kako bi se tu dodatno trebali diferencirati liječnici i sveučilišni profesori, oni koji već imaju plaću veću od deset tisuća kuna, onda se jaz između bogatih i siromašnih dodatno povećava, a uloga poticane stanogradnje gubi svoj temeljni smisao.

Naravno da su zanimanja liječnika i sveučilišnih profesora bitna za opstojnost svakog grada, pa tako i Grada Dubrovnika, ali posebno se zalagati za popust pri kupnji stana kod djelatnika ovih službi, gdje je plaća daleko veća od hrvatskog prosjeka, nema nikakvog smisla.
Uostalom, Nacrt prijedloga Zakona podrazumijeva ovu odredbu kod nedovoljno razvijenih područja Republike Hrvatske, što Dubrovnik zasigurno nije. Problem Dubrovnika je upravo u tom tobožnjem bogatstvu uz koje najmodavci očekuju dobiti bogatstvo za svojih pedesetak metara kvadratnih. Stoga, unatoč tome što je Dubrovnik bogatiji od većine hrvatskih gradova, to ne znači da su Dubrovčani svi od reda bogati ljudi. Dapače, u Dubrovniku itekako ima onih koji jedva spajaju kraj s krajem, kojima izdvajanje četiri, pet tisuća kuna za mjesečni najam stana spada pod nemoguću misiju.

Upravo bi takvima POS modelom trebalo pomoći, dakle dati prednost onima koji nemaju visoka mjesečna primanja, a ne od bogatijih činiti još bogatije, unatoč tome što spadaju u deficitarna zanimanja. To u određenoj mjeri upravo čini ovaj Nacrt prijedloga Zakona, a Franković dodatno osnažuje izdvajanjem profesora i doktora.

Ima tko će se brinuti o liječnicima ili profesorima, valjda Opća bolnica Dubrovnik i Sveučilište u Dubrovniku. Na Frankoviću nije da mu osnovna kritika Nacrta bude u prevelikoj brizi za one s visokim primanjima, već za one koji sebi zbog financijskih razloga ne mogu riješiti stambeno pitanje.

Četvrtak, 15 Veljača 2018 11:36

Nitko nije zainteresiran za posao u Lazaretima?!

Iako su na stranicama Grada Dubrovnika još prije više od tri mjeseca objavljeni natječaji za zapošljavanje u Lazaretima, još nitko tu nije niti zaposlen, iako se radi o obavezi prema projektu "Lazareti - kreativna četvrt Dubrovnika", koji se u vrijednosti od 31 milijuna kuna financira iz sredstava EU Fonda za konkurentnost i koheziju.

Konkretno, Grad Dubrovnik tako traži voditelja umjetničkog programa Lazareta, glavnog koordinatora, višeg stručnog suradnika za promidžbu te administrativnog referenta. Natječaji su trajali do 17. studenoga. U međuvremenu dva od njih su i poništena, onaj za voditelja umjetničkog programa, kao i onaj za administrativnog referenta, a novi nisu raspisani.

Inače, uvjeti natječaja jako su loši. Naime, navedeni poslovi ustvari su u trajanju od šest mjeseci, uz mogućnost produljenja za još šest mjeseci, uz obvezni probni rad od dva mjeseca. Nije to čak niti prilika za mlade, eto da se dokažu jer, primjerice, za posao umjetničkog voditelja traži se četverogodišnje radno iskustvo na odgovarajućim poslovima. Stoga, traži se osoba koja ima već neko „ime” pa je nejasno zašto bi se netko s već djelimice izgrađenom karijerom upustio u nesigurne vode rada od šest mjeseci.

Istina, ovaj EU natječaj zahtijeva ista ova radna mjesta dvije godine nakon završetka obnove, ali očito Grad Dubrovnik ne može naći one koji mu pasaju po ovome pitanju.

Nisu ovo jedini natječaji koji su završili prije nekoliko mjeseci, a da Grad Dubrovnik još nije objavio niti poziv za testiranje, ima ih nekoliko desetaka, ali u ovom slučaju očekuje se i veća ozbiljnost za projekt kojim se privlači toliko EU novca, a čiji je sastavni dio navedeno zapošljavanje. Ipak, za nadati se kako Grad u ovom slučaju zna što radi, odnosno kako neće ugroziti ovaj projekt. No, zasigurno, brže djelovanje po ovom pitanju, omogućilo bi i bolju koordinaciju u samoj realizaciji projekta te bi se tako rasteretio njegov nositelj Zavod za obnovu Dubrovnika, ali i ostali partneri.

Srijeda, 14 Veljača 2018 14:41

Dimna bomba

Čudo se dogodilo. Još jučer predsjednica dubrovačkog HSU-a i savjetnica gradonačelnika za osobe treće životne dobi Olga Muratti kukala je i preko HDZ-ovih biltena pozvala Grad Dubrovnik i Županiju dubrovačko-neretvansku da u svoje proračune uvrste stavke o financiranju punkta pripravnosti hitne medicine na Elafitima. Pak, Mato Franković danas je promptno reagirao.

Zapitao se Franković kojim "mjerilima i parametrima Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje mjeri potrebu za pružanjem hitne medicinske skrbi i jesu li pri donošenju odluke o gašenju ove usluge razmatrali činjenicu kako postoje dani kada se zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta s Elafita ne može doći u Grad i kako je u takvim situacijama adekvatna medicinska usluga jedina slamka spasa za one koji su u potrebi i žive na Elafitima". Također, shodno tome napisao je kako će "predložiti Gradskom Vijeću Grada Dubrovnika da prilikom donošenja odluke o rasporedu viška sredstava iz proračuna u 2017. godini osiguramo dostatna sredstva za financiranje punkta hitne medicine na Elafitima".

I eto, u roku 24 sata želja Olge Muratti se ispunila. I, oboje su tu na dobitku! Franković zato jer je reagirao brzo, Muratti zato jer se eto njena riječ sluša. No, radi se tu o prozirnoj igri skrivača, a ispostavilo se i čemu Muratti kao savjetnica služi Matu Frankoviću.

Koliko god da je punkt pripravnosti hitne medicine na Lopudu, Kalamoti i Šipanu potreban i nužan, odnosno koliko god da je odluka HZZO-a nebulozna, ovaj igrokaz bio je nepotreban. Nejasno je s kojim kompetencijama je Muratti savjetnica gradonačelnika za osobe treće životne dobi, ali barem što se tiče ovog primjera, jasno je s kojom ulogom. Niti manje niti više, da bi bacila dimnu bombu uz koju bi poslije Franković valjda ispao svemoguć.

I bez njene reakcije, a i s njom, stanovnici Elafita imali bi punkt pripravnosti hitne medicine. Stoga, žalosno je na što se svela uloga nekadašnje šefice dubrovačkog SDP-a i predsjednice Gradskog vijeća Grada Dubrovnika. Zapravo, njen poziv Grad i Županiji na reakciju, najviše govore o konačnom političkom padu Olge Muratti.

Nekoć, kao uvjerena socijaldemokratkinja bila je u mogućnosti krojiti dubrovačku politiku, a danas glavu na marginama iste te politike održava namještajući "loptu na volej" Matu Frankoviću, a koji je također u ovom slučaju neke stvari mogao pametnije odigrati. Ne treba svemu zvuk fanfara, gdje kad stvari kad se odrade u tišini kudikamo su efektnije.

Ovako, sve skupa ispalo je samo prozirno da ne može prozirnije.

Dvosmjenski rad, kao i rad vikendom mogao bi uskoro postati realnost u Vrtićima Dubrovnik, potvrdila je to za portal Dubrovnikpress.hr ravnateljica Dječjih vrtića Dubrovnik Boja Milan Mustać.

Naime, tri nadležna ministarstva, Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, zajedno rade na ovom projektu.
- Do kraja sljedećeg tjedna Dječji vrtići Dubrovnik provest će anketu s roditeljima i ispitati njihove potrebe. Dakle, nadam se da će do kraja mjeseca rezultati ankete biti obrađeni. Tada ćemo vidjeti ono što roditelji traže od nas. - rekla je Boja Milan Mustać.

- Ispitat ćemo potrebu za produženim boravkom, smjenskim radom, ali i potrebe za rad preko vikenda. EU je spremna dati sredstva za taj projekt. Naravno, on košta, a Grad Dubrovnik će se natjecati na sredstva Europske unije. Vidjet ćemo kuda će nas to odvesti, ali ono što mogu potvrditi je da su Dječji vrtići Dubrovnik spremni odgovoriti na potrebe roditelja. - zaključila je ravnateljica Vrtića Dubrovnik Boja Milan Mustać.

Što se tiče natječaja Europske unije, on bi se trebao otvoriti u ožujku, a moći će se prijaviti općine i gradovi u partnerstvu s vrtićima u kojima postoji potreba za dodatnim radom. Ukupna vrijednost natječaja je 300 milijuna kuna, a očekuje se da bi tako dvosmjenski rad u vrtićima, tamo gdje za tim bude potrebe, mogao zaživjeti na jesen.

Podsjetimo, o ovoj temi bilo je i riječi na prošloj sjednici Gradskog vijeća, kad je predsjednik Marko Potrebica upravo govorio o ovoj mogućnosti.

Jasno, radi se o vrlo dobroj ideji, budući da ne rade svi roditelji samo ujutro, odnosno zato što mnogi od njih rade i vikendom. Za nadati se kako će ideja i u praksi zaživjeti.

Parking mjesto na predjelu Kapelice, o kojemu je na svom Facebook profilu pisao predsjednik dubrovačkog SDP-a Jadran Barač, o čemu više možete pročitati OVDJE, rezervirano je za časne sestre, odgovorili su iz Grada Dubrovnika na upit portala Dubrovnikpress.hr.

"Korištenje parkirališnog mjesta na Kapelici odobreno je Rješenjem Upravnog odjela za promet Grada Dubrovnika od 29. siječnja 2018. godine. Predmetnim rješenjem je Samostanu Milosrdne sestre sv. Vinka Paulskog, Za Kapelicom 3, odobrena uporaba jednog rezerviranog parkirališnog mjesta na uličnom parkiralištu Zagrebačke ulice".

"Rješenjem je propisano i da se parkirano mjesto označi odgovarajućom prometnom signalizacijom, a isto je označeno od strane djelatnika Društva SANITAT DUBROVNIK d.o.o." - stoji u odgovoru Grada Dubrovnika.

Pak, na pitanje je li onaj za koga je parking mjesto na Kapelici rezervirano isto plaća i ako plaća po kolikoj cijeni ga plaća, u odgovoru Grada Dubrovnika stoji:

"Temeljem navedenog Rješenja Sanitat Dubrovnik d.o.o. je Samostanom Milosrdne sestre sv. Vinka Paulskog sklopio Ugovor o zakupu parkirališnog mjesta na rok od godine dana bez plaćanja naknade za rezervaciju parkirališnih mjesta. Ističemo da je za potrebe Samostana već prethodno bilo odobreno korištenje jednog mjesta." - napisali su u odgovoru iz Grada Dubrovnika.

Dakle, koliko god to zvučalo paradoksalno, u Ugovoru o zakupu parkirališnog mjesta, stoji da se naknada ne treba plaćati pa časne sestre ovo parking mjesto koriste mukte. Pitanje je zašto? Samo zato jer je riječ o dumnama?! Naime, ovdje nije riječ o vjerskom objektu već samostanu koji je stambeni objekt i nema drugih aktivnosti pa je potpuno nejasno zbog čega bi nekoliko dumana bilo privilegirano na osnovu svog zanimanja valjda. Mogu li sutra povlašteni položaj tražiti, npr. vodoinstalateri, frizeri, maranguni, konobari… Što su oni svi manje vrijedni od dumana?

Kako je i Barač pisao u svojoj Facebook objavi, prema Odluci o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku, rezervirana parkirališna mjesta mogu se odobriti
državnim tijelima, pravnim osobama od značaja za Republiku Hrvatsku i Grad Dubrovnik, kao i ostalim pravnim osobama sa sjedištem u Dubrovniku ispred ili u neposrednoj blizini poslovnog prostora.

Samostan Milosrdne sestre sv. Vinka Paulskog niti je državno tijelo, a niti pravna osoba, pogotovo ona od značaja za Republiku Hrvatsku i Grad Dubrovnik. No, valjda zato jer se tu radi o časnim sestrama, one imaju veća prava od običnih građana. Na osnovu čega su časne sestre toliko značajne da im Grad izlazi ususret omogućivši im parking mjesto pa uz to i besplatno? Kakav bi odgovor građanin Grada Dubrovnika dobio da poželi mukte parking mjesto? Radi se tu naravno o retoričkom pitanju uz koje logika prema parametrima Grada Dubrovnika ne stanuje.

Jasno je kako časne sestre muku muče s parkiranjem na ovom predjelu i kako im se na osnovu toga izašlo ususret. No, muku muče i ostali Dubrovčani pa nikome ne pada napamet besplatno im ustupati rezervirano parking mjesto. A očito, ovdje je zažmirila i prometna policija jer sukladno nadležnim zakonima, pored ovog prometnog znaka bi trebalo stajati na što se isti odnosi pa da svi i bez novinarski pitanja znaju tko je privilegiran.

Inače, iz Grada Dubrovnika su napisali i da je prethodno na ovom mjestu bilo odobreno korištenje jednog mjesta za parkiranje. Istina, no to mjesto nije ukinuto slučajno. Ukinuto je iz razloga jer je protivno spomenutoj Odluci. Ovako, očito bi najpoštenije bilo za očekivati da se Odluka na nekoj od idućih sjednica Gradskog vijeća prilagodi i da se uvrsti stavka kako je svugdje za osobe povezane s Crkvom parkiranje jednostavno besplatno i rezervirano.

Tada bi se barem znali kriteriji te bi i sami Dubrovčani shodno tome znali tko je u Dubrovniku građanin prvog, a tko drugog reda.

Subota, 10 Veljača 2018 19:34

Gruba igra odraslih

Promicanje tolerancije i poštovanje različitosti najveći je doseg kojeg čovjek u svom društvenom životu može dokučiti. Ne kao mrtvo slovo na papiru ili statusni simbol koji će se po potrebi samoisticanja, jer sad eto tako paše, poput odjevnog predmeta navući na sebe... Već jedini sveti cilj kojemu se mora težiti.

Recimo, u nemoći suočavanja sa svojim osobnim promašajem, jer svaki život koji se temelji na nepriznavanju drugoga i drugačijega jest promašaj, tako je povorka odraslih pod maskama organizirana uz Dječji karneval u Kaštelima spalila slikovnice duginih boja na kojoj je s jedne strane pisalo mama + mama, a s druge tata + tata. Nije to ništa čudno, događaju se takve stvari i u kolijevkama demokracije, a kamoli neće na zaostalom Balkanu, gdje se uzavrela krv hrvatskih muževa u bogastvu jezika može nazvati i naslijeđem primitivizma.

I, uopće ta slikovnica dosta je pozornosti izazvala u Hrvatskoj. Ukratko, slikovnica je to koja promiče LGBT prava, koju je tiskala Udruga Dugine obitelji, kako bi promicala LGBT prava, odnosno prikazala sličice iz života dvoje djece s istospolnim roditeljima, s ciljem jačanja socijalne integracije djece istospolnih roditelja. Slikovnica se eto toliko razgrabila da se krenulo u "crowdfunding" kampanju prikupljanja novčanih sredstava, kako bi se tiskalo novih tisuću primjeraka, kako slikovnice, a sad evo i bojanke. U tome se i uspjelo te tako ova priča dobija svoj nastavak.

Zbog svakoga ugnjetavanoga zbog svoje različitosti po glavi stanovnika, svih molitelja ispred bolnica, teorija Željke Markić, riječi Tomislava Karamarka kako se u javnosti neće moći govoriti sve što čovjeku padne napamet, nakvašenih tamjanom popovanja s oltara o svemu onome što ih se ne tiče; priče opet ove su potrebne. Ako išta, da se malo poigraju s krutim okovima ispodprosječnog do prosječnog Hrvata.

No, što onda kad priča za oko slikovnice postaje sama sebi dovoljna, a što se čini se, upravo događa te kada zaista postoji opcija da ona i dođe u dječje ruke? To je onda problem. Kojega se evo živi. Unatoč svim odama poticanja različitosti, koliko je hrvatsko društvo zrelo da djeca u vrtićima zaista uči o istospolnim obiteljima?

Retoričko je to pitanje. Nije zrelo. U zemlji u kojoj kurikularna reforma ispada zabluda, u kojoj na izborima može pobjeđivati stranka osuđena za zločinački poduhvat, makar i neravomoćno, te u kojoj se uopće raspravlja o usvajanju Istanbulske konvencije, davanje djetetu u ruke bojanku s dvije mame nije ništa drugo nego gruba igra odraslih, koja istu tu djecu iskorištava za svoju borbu.

Ta borba jest u plemenite svrhe, borba je to protiv sistemskih troglodita i zatucanosti, borba je to za neku bolju Hrvatsku, ali ta borba ima krivo oruđe svojega djelovanja. Ako igdje, onda u Hrvatskoj, društvo je spremno za korjenite promjene, ali te promjene neće se ostvariti tako što će se nezrelo i naivno djetetu dati slikovnica, dok će isto to dijete kući, u školi i na cesti iz dana u dan živjeti neku drugu prirodu stvarnosti, onu puno suroviju i opakiju.

Zbog toga, kampanja oko ove slikovnice, nije ništa drugo nego dio folklora, a oni koji je podupiru počesto to rade zato jer to dobro zvuči. Odnosno, rade to zbog isticanja sebe, samoreklame, a ne ispravnih pobuda ka boljemu društvu. Znaju oni itekako da od svega toga nema vajde, ali dobro zvuči napraviti slikovnicu, dobro zvuči uplatiti koju kunu da bi se promicala tolerancija, lijepo je biti na strani civilizacijskog dostignuća, ali je prije svega, u ovom slučaju - lako. Biti dijelom ovoga folklora tako što će se napuhati priča sa slikovnicom je lako, tako se ne izlazi iz svoje komforne zone, a daje se glas tobože pravoj strani.

No, ta strana samo je protuteža onoj zaostaloj Hrvatskoj, suprotni pol, nažalost, sličnih pobuda.

Stoga, daleko teže je promisliti kako se uistinu može doprinijeti boljem društvu za snošljiviji život svakoga od nas. To je ono što iziskiva razboritost, strpljenje i istinsku hrabrost. To je ono što je uistinu teško i nužno. Ali, takvo što obično se radi u tišini, bez trubljenja na sav glas, da što više drugih zna, o nekakvim slikovnicama koje bi stvari trebale promijeniti.

Srđ je naš i Zelena akcija podnijeli su ovaj tjedan novu tužbu protiv lokacijske dozvole za projekt golfa na Srđu, rekli su na današnjoj konferenciji za novinare koordinator GI Srđ je naš Đuro Capor i Enes Čerimagić iz Zelene akcije.

Podsjetimo, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja izdalo je 12. listopada 2015. godine lokacijsku dozvolu za projekt golfa na Srđu podnositelju zahtjeva tvrtki Razvoj Golf u vrijeme kada je Vlada bila tehnička. Na Upravnom sudu u Splitu u veljači 2017. godine poništena je lokacijska dozvola za projekt golfa na Srđu, nakon što je u rujnu 2016. "srušena" Studija utjecaja na okoliš za taj projekt, a na tužbu koju su 2013. godine podnijele Zelena akcija, Udruženje hrvatskih arhitekata i građanska inicijativa Srđ je naš. Pak, početkom siječnja lokacijska dozvole za projekt golfa na Srđu ponovo je izdana.

- Mi moramo na sudu dokazivati ono što smo već dokazali. Početkom godine, u sjeni praznika, izdana je nova lokacijska dozvola za Srđ. Ona je u svojoj biti prepisana stara lokacijska dozvola, temelji se na okolišnoj dozvoli koja je također obnovljena 2017. godine, a koja je po našem mišljenju grubo ignorira pravno shvaćanje suda, koji je prethodnu dozvolu poništio 2016. godine. U prosincu smo podigli zajedno s Društvom hrvatskih arhitekata tužbu protiv te obnovljene okolišne dozvole, a ovaj tjedan i tužbu protiv nove lokacijske dozvole. - rekao je Čerimagić.

- Naši glavni argumenti su što mislimo da nakon 2014. godine i presude Visokog upravnog suda, ovaj projekt je neusklađen s prostornim planom DNŽ i to dokazujemo u svojoj tužbi. U Urbanističkom planu uređenja i prostornim planovima postoji sustav rješenja vodoopskrbe, a to je da zahvat ima svoj samostalni sustav, a lokacijskom dozvolom se predviđa da se cijeli projekt priključi na vodoopskrbni sustav Grada Dubrovnika i iskoristi dugo očekivani pročistač vode u Komolcu. Smatramo da je to neprihvatljivo i suprotno prostornim planovima. Javni uvid za projekt, koji se želi graditi u Dubrovniku, proveden je u Zagrebu. To je nezakonito i nedopustivo i to je jedna od stvari koju dokazujemo u našoj tužbi protiv lokacijske dozvole. - objasnio je Čerimagić.

Capor je govorio o plaćanju troškova infrastrukture koja bi uz ovaj projekt trebala niknuti.
- U situaciji smo da ponovo raspravljamo tko će platiti infrastrukturu. Tijekom prošle lokacijske dozvole bilo je jasno da ti troškovi idu na Grad Dubrovnik i javne tvrtke. Iscurio je u javnost nacrt ugovora između Grada i Razvoj Golfa i bilo je očito da će troškovi biti plaćeni od strane Grada i javnih tvrtki. Razvoj bi izgradio bez natječaja infrastrukturu koji bi Grad morao otkupiti. Prema tome, čitav iznos infrastrukture bio bi plaćen od Grada. U postupku izdavanja lokacijske i Studije utjecaja na okoliš dozvole nisu sudjelovali predstavnici Grada te su s tim prihvatili ovakvo rješenje koje zagovara Razvoj Golf. Nije dobro što daleko od očiju javnosti počinju pregovori o plaćanju infrastrukture, to za nas može imati ogromne posljedice. Gradonačelnik Franković je prijetio raskidanjem ugovora o koncesiji, a sad je samo muk. Kad je muk, onda bi se građani morali bojati. - zaključio je koordinator GI Srđ je naš Đuro Capor.

Komemoracija za predsjednika predsjedništva Zajednice antifašističkih boraca i antifašista Dubrovačko-neretvanske županije Branka Grošetu, koji je preminuo 29. siječnja, održana je danas u prostorijama Udruge antifašista Dubrovnika. Od Grošete su se tako oprostili brojni dubrovački antifašisti i njegovi brojni prijatelji.

Grošeta je bio i potpredsjednik predsjedništva Saveza antifašističkih boraca Republike Hrvatske i član predsjedništva Udruge antifašista Dubrovnik. Sudjelovao je kao branitelj i u Domovinskom ratu. Jedan je od utemeljitelja Studentskog teatra Lero i jedan od vodećih ljudi Judo kluba Dubrovnik.

Biranim riječima o Grošeti je govorio potpredsjednik Udruge antifašista Dubrovnik Mato Jerinić.

- Za tebe sjećanje na pale partizane nije samo stvar kulta. Samoizraz poštovanja ili zahvalnosti. Njihove oči kao zjenice slobode gledaju u budućnost. Oni su vrela životne energije i poruka bratstva među ljudima. Razumljiva je tvoja ogorčenost brojnim atacima na tekovine Narodnooslobodilačke borbe i uporno nacionalističko i kleronacionalističko prekrojavanje naše nedavne prošlosti. Nikad nisi posustao u obrani istine, a ona je jedna jedina za tebe, Branko, kao i za sve dubrovačke i hrvatske antifašiste. - rekao je Jerinić.

Objasnio je kako ta istina glasi da je Hrvatska stvorena na antifašizmu, dodajući "da tko to negira baca je među zemlje gubitnice Drugog svjetskog rata i tjera domovinu na slijepi kolosijek". Dodao je i kako je "smrt u zaboravu, a ne u faktoru prestanka življenja, a čovjek je mrtav kad ga se prestane sjećati i sanjati, što s Grošetom neće biti slučaj".

Zamjenika tajnika Udruge Kemal Tursunović pročitao je brzojave sućuti koje su  pristigle na adresu Udruge antifašista Dubrovnik.

V.Salvia

Ljubica Siček preuzela je danas automobil Opel Crossland X kojega je osvojila kao glavnu nagradu "Pemove trilogije", nagradne igre Pema koja se održavala prethodnih mjeseci. Ljubica je tom prilikom izjavila kako će automobil pokloniti kćerki Dragici, koja je također bila nazočna preuzimanju nagrade. Ljubici Siček ključeve vozila predala je referentica za marketing Pema Katarina Popović.

- Automobil je super, jako se veselim ovom poklonu i jako sam sretna. - rekla je Ljubica Siček, a njezina kćer Dragica dodala je kako se također veseli ovom automobilu, objasnivši da je do sada vozila Golf III.

Referentica za marketing Pema Katarina Popović kazala je kako joj je drago što je Pemo ovom nagradnom igrom uveselio svoje kupce, najavivši novu nagradnu igru početkom travnja, pozvavši kupce da prate Facebook, Instagram i web stranicu Pema kako bi se o istoj više informirali.

"Pemova trilogija" je nagradna igra uz koju su sudjelovali svi kupci koji su svoje kupovine u Pemu obavili do 25. siječnja. Završnom izvlačenju uz koje je automobil osvojila Ljubica Siček, prethodila su tri kruga uz koja su se dijelili mobiteli, tableti te bonovi od 500 kuna.

V.S.

Stranica 1 od 115

frendy250

fabrio250

aerodrom250
ciban3
konavle 250

zupa 250

zupanija 250