Srijeda, 08 Studeni 2017 20:37

Počinju zapošljavanja u Lazaretima

Nakon što je Gradsko vijeće Grada Dubrovnika donijelo Odluku o organizacijskom ustroju Lazareta, sukladno Planu upravljanja spomeničkim kompleksom Lazareti za razdoblje 2016.-2020. godine, počinju i zapošljavanja u Lazaretima.

Lazaretima tako sada upravlja gradsko trgovačko društvo Dubrovačka baština, a prema Planu upravljanja, jasno sad tu trebaju biti i oni koji bi to sve skupa vodili, prvenstveno za potrebe ovoga projekta. Tako je na stranicama Grada Dubrovnika izašao natječaj za četiri radna mjesta, koji traje do 17. studenoga. Radi se o voditelju umjetničkog programa Lazareta, glavnog koordinatora, višeg stručnog suradnika za promidžbu te administrativnog referenta.

Dakle, radi se tu o obavezi uz projekt "Lazareti - kreativna četvrt Dubrovnika", koji se u vrijednosti 31 milijuna kuna financira iz sredstava EU Fonda za konkurentnost i koheziju.

Iako, sve to na prvu zvuči kao izuzetna prilika, treba reći kako su svi ovi poslovi ustvari u trajanju od šest mjeseci, uz mogućnost produženja za još šest mjeseci, a uz obvezni probni rad od dva mjeseca. Za pretpostaviti je da oni koji zaista imaju neka iskustva u ovoj branši i nešto mogu dati projektu su već zaposleni, ali teško će to biti i prilika za mlade, budući da se recimo za posao umjetničkog voditelja traži četverogodišnje radno iskustvo na odgovarajućim poslovima.

Inače, već neko vrijeme se Gaella Gottwald spominjala kao buduća vodeća osoba budućih, pravno definiranih Lazareta. Uostalom, Gotwald je tu radila kao kreativna voditeljica dok Lazareti nisu dobili pravni okvir, no ona je u međuvremenu napustila Grad. Budući da se radi o priznatoj kulturnoj menadžerici, ona je i u Dubrovniku dočekana kao čudotvorac. Očito nije mogla pratiti ubitačno spor tempo rješavanja stvari po dubrovački, odnosno dvostrukog rušenja proračuna u tri godine, koji je usporio i samo definiranje Lazareta.

Stoga, ostaje otvoreno pitanje tko bi se uhvatio u koštac s ovim poslovima, no očito radit će se o nekome kome će se morati obećati, nekako garantirati jednaka takva uloga nakon što obnova Lazareta završi, budući da ovaj EU natječaj zahtijeva ista ova radna mjesta dvije godine nakon završetka obnove. A sve poslije toga na odluci je Grada Dubrovnika, ovisno o tome kako će stvari sveukupno u toj konstalaciji snaga na koncu funkcionirati.

Četvrti Dani kreativnih/kulturnih industrija otvoreni su danas u prostorijama DURA-e. Radi se o manifestaciji koja traje do subote, a koja je zamišljena kao događanje koje objedinjuje, predstavlja, afirmira i povezuje sve raspoložive snage i potencijale dubrovačke kreativne, kulturne i umjetničke scene. Održat će se tu tako koncerti, otvorit će se izložbe, održati panel diskusije... Na samom otvaranju interaktivnu instalaciju postavila je dizajnerica Kristina Mirošević.

- Ispred Grada mogu izraziti zadovoljstvo što od samog početka podržavamo ovu manifestaciju i zahvaljujem se DURA-i na trudu koji ulaže u ovo događanje, čiji je cilj umrežavanje različitih područja kulturnih djelovanja, čiji dionici kroz ovu manifestaciju mogu podijeliti svoja iskustva i razvijati svoje kulturno djelovanje. - rekla je pročelnica za kulturu Ana Hilje, dodajući da ova manifestacija omogućava svim kulturnim dionicima da izraze svoje djelovanje kroz inovativan način, objasnivši da je program bogat i raznovrstan.

Direktorica DURA-e Ana Marija Pilato pojasnila je da se značaj kulturnih i kreativnih industrija temelji na "kreativnom talentu pojedinaca koji imaju potencijal za stvaranje bogatstva, ali i novih radnih mjesta kroz komercijalizaciju svog sadržaja, prvenstveno nematerijalnog".

- Kreativne i kulturne industrije su jedan od dinamičnijih sektora gospodarstva Europske unije. Ove industrije izravno ili neizravno zapošljavaju preko sedam milijuna ljudi stanovništva EU, što čini 3,3 posto radnog stanovništva. One izravno doprinose raznolikosti kulture te su usko povezane s ekonomijom znanja, novim tehnologijama i konceptom održivog razvoja te tako doprinose društvu, obrazovanju, znanosti te razvoju kulture. - dodala je Ana Marija Pilato, dodajući kako kreativne i kulturne industrije u Gradu postoje stoljećima, objasnivši kako su DKKI 2015. dobile i nagradu od Mreže za razvoj i kreativnost.
DKKI 2017 programIspred organizacijskog tima nazočnima se obratio Žarko Dragojević, koji je kazao više o programu, zahvalivši se svima zaslužnima za održavanje programa.

Što se tiče instalacije, koja je ovom prigodom izložena, predstavila ju je autorica Kristina Mirošević. Radi se o mapi povijesne jezgre, uz koju bi građani markerom upisivali sjećanje uz pojedino drago mjesto u Gradu. Rekla je kako je ova mapa prvi dio projekta, naglasivši kako će u budućnosti ovako biti predstavljeni i drugi dijelovi Dubrovnika.

Također, nazočni danas mogli su kušati i slastice Lucije Tomašić te probati prošek po izboru Ksenije Matić.

Manifestacija se održava u organizaciji Razvojne agencija Grada Dubrovnika, a u suradnji s Gradom Dubrovnikom, udrugama i pojedincima iz kulturnog, kreativnog i umjetničkog područja, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH.

Mi ćemo već ovo ljeto imati Mali raspjevani Dubrovnik, oni će izvesti koncert ispred crkve svetoga Vlaha dan prije otvaranja Igara. Mogu odgovorno reći da će Mali raspjevani Dubrovnik nastupati ovoga ljeta. - riječi su Mata Frankovića, koje je on izrekao još u ožujku 2015. godine, u kampanji pred prijevremene izbore, na kojima je poražen od Andra Vlahušića.

"Fastforward" dvije i pol godine poslije, ovaj put kao gradonačelnik, Franković na sjednici Gradskog vijeća izjavljuje kako je cilj da Mali raspjevani Dubrovnik ponovo djeluje, ako ne 2018. onda sigurno 2019. godine.

Na toj "pressici" HDZ-a na kojoj je Franković obećao nastavak ovoga projekta još za ljeto 2015., sudjelovao je i Đelo Jusić, koji se kafanskim rječnikom obrušio na Andra Vlahušića, dodajući i "kao je Mali raspjevani Dubrovnik od Grada dobivao 80 tisuća kuna". Što je valjda kao malo novca.

"On nema veze s Dubrovnikom, rekao mi je jedan Sarajlija kako on ide po Dubrovniku s planom grada. On ne zna gdje je tvrđava sv. Ivana. Važno je da se riješimo toga otrova. On nema veze s Dubrovnikom, on nije dijete Grada, on ne diše zrak dubrovački, a kamoli da ga shvati. Nisam ja tu nešto originalan, to je jedno opće mišljenje, on se ne zna ljudima javiti na putu, on ne zna hodati po Stradunu. Napravimo sve da ga maknemo. - rekao je Jusić, dodavši kako će se pjevati pjesma "Ima jedan Matija, moja je simpatija", aludiravši na Mata Frankovića.

Danas, njegova simpatija mu obećava kako će Mali raspjevani Dubrovnik ponovo zaživjeti. No, potrebno je tu poneke stvari i objasniti.

Mali raspjevani Dubrovnik s Gradom Dubrovnikom imao je veze koliko i bilo koja udruga ili privatni projekt, a koji funkcionira po modelu prijave na Javne potrebe u kulturi. Mali raspjevani Dubrovnik nikad nije bio nekakav "produžetak" gradske ustanove u kulturi Grada Dubrovnika, poput Linđovog blaga ili nešto slično tomu. Odnosno, kako je Vlahušić svojevremeno i objasnio baš po pitanju Jusića, "da bi dobili novac netko treba napisati zahtjev da ih dobijete, ako ne napišete da želite novac i ne pošaljete ga Kulturnom vijeću ili Gradu Dubrovniku, tu vam nitko ne može pomoći".

Što se tiče novca, odnosno 80 tisuća kuna koje su Jusiću sporne, recimo samo da je uz donacije u razdoblju siječanj-lipanj 2017. godine, Gradska glazba Dubrovnik dobila 60 tisuća kuna, a koja ima itekako veće produkcijske i tehničke zahtjeve od jednog zbora koji je vrijedan dio dubrovačkog identiteta, ali u kojemu na koncu pjevaju dječica, iz zabave, valjda bi tako trebalo biti.

Vlahušić je imao svoje odrednice onoga što je potrebno, a što nije. Tako je recimo odbio plaćati i Divlju ligu, očito smatrajući kako su tu dovoljne dvije bare i komad mora, a nije se tako pretrgao niti oko Malog raspjevanog Dubrovnika, no insinuacije kako ga je Vlahušić ugasio, nisu ništa drugo nego insinuacije jer kako možete ugasiti ono što i nije pod vašom ingerencijom?

Vodeći se tim retoričkim pitanjem, potrebno se zapitati i kako će točno Franković revitalizirati Mali raspjevani Dubrovnik? Vjerojatno će se ući u neki vid suradnje s Đelom Jusićem, odnosno osnivanje nekakvog zbora, valjda po uzoru na Vlahušićevu ideju Dječjeg zbora Dubrovnik, koja nikad nije zaživjela. No, na koncu, ulazi li se u sve to iz udovoljavanja dječjih potreba ili kao usluga samome Jusiću?

Ukoliko se radi o ovome drugome, odnosno o dogovoru uz koji sviraju neki jači instrumenti od Jusićevih mandolina, onda to na koncu vrijeđa mlade koji bi tu trebali pjevati, kao što ih uvijek treba vrijeđati sve ono što je iz motiva političkih afirmacija, ovih ili onih vrsta.

Davor Lucianović predstavljat će građane u „Povjerenstvu za verifikaciju Programa za provedbu državnog, javnog, otvorenog za realizaciju u jednom stupnju i anonimnog natječaja krajobrazne arhitekture za park Gradac“, a čije predstavljanje se održalo danas na zboru građana u gradskoj vijećnici. Lucianović, inače pročelnik Likovno-dizajnerskog odjela Umjetničke škole, tako se u Povjerenstvu pridružio gradskoj privremenoj pročelnici Jeleni Lončarić, zamjenici gradonačelnika Orlandi Tokić i tko zna zbog čega je tu - Olgi Muratti.

Samo predstavljanje prošlo je uz negodovanja od samih građana kojih se i nije okupilo toliko puno, s obzirom na to da su se čak i na Facebooku ispunjavale nekakve ankete o krajobraznom uređenju Gradca. Naime, nakon što je resorna pročelnica Lončarić uvodno kazala kako je 2013. zaključeno kako je potrebno ispočetka ići u obnovu parka, navodeći da se u istu trebalo već ići 1997. i 2007. godine, više o samom Programu rekla je predstojnica Zavoda za mediteranske kulture u Dubrovniku Sveučilišta u Dubrovniku Mara Marić, koja je u jednom trenutku spomenula kako bi se tu nalazio i manji ugostiteljski objekt s taracom na 25 metara kvadratnih.

"SAMO VAM JE DO ZARADE"

U tom trenutku nastao je metež u vijećnici kao da predstojnica Marić spomenula da će se graditi nekakva termoelektrana, a ne da će se urediti kafić na 25 metara kvadratnih. "Bitno vam je samo da ima od toga zarade", moglo se čuti u vijećnici. Pročelnica Lončarić je rekla da se danas samo predstavlja Program i bira član Povjerenstva te da ovo nije javna rasprava o samom sadržaju.

Navela je kako se tu ne radi o restoranu, nego o mjestu gdje se majke s djecom mogu odmoriti uz sok, a što je izazvalo podsmijeh među građanima.
- Termin ugostiteljski objekt može puno toga sadržavati. On bi bio na poziciji neposredno uz budući javni wc, tamo ga je moguće predvidjeti i ugraditi u podzidu postojećeg neadekvatnog objekta koji zahtijeva rekonstrukciju. Mi predviđamo da ako se to već uređuje, a ako će i park biti suvremen, standard je da ima javni toalet, ali i jednostavni uslužni objekt. Ne radi se o nikakvoj građevini na ulaznom platou ili o kiosku, a kao dio postojećeg objekta bi funkcionirao kako bi izbjegli naknadna rješenja koja možemo vidjeti na Lokrumu. - rekla je predstojnica Marić, objasnivši "kako bi održavanje parka godišnje iznosilo pola milijuna kuna, a što bi pokrio možda i ovaj kafić".

- Park Gradac je destinacija, on nije negdje usput. Šetati se tu u ljetnim mjesecima, a ne moći kupiti bocu vode... - dodala je Marić, a njezine riječi prekinute su smijehom od aktivistički motiviranih građana, koji su dobacili "kako se boca vode može ponijeti u bursi".

60 POSTO STABALA SPREMNO ZA UKLANJANJE

Što se tiče ostalih sadržaja, predstojnica Marić je rekla da je 60 posto stabala u četvrtoj i petoj fazi boniteta što znači da je predloženo njihovo uklanjanje, a očekuje se i obnova povijesne matrice parka, odnosno postojećeg vegetacijskog pokrova. Nadalje, vodovodna infrastruktura ne bi se obnavljala nego bi se formirala nova mreža.
Bitan aspekt obnove su i, kako je rekla Marić, "besadržajni prostori parka". Osim spornog kafića, radi se tu o, između ostaloga, "višenamjenskom prostoru bez čvrste gradnje za povremeno okupljanje manje grupe građane poput održavanja izložbi ili koncerata, spremištem alata za održavanje parka“. Svoje mjesto tu će pronaći i spremnici za otpad, mjesta za parkiranje bicikli, dalekozori, nove klupe, ali recimo i ležaljke, koje su također izazvale žamor u vijećnici.

Inače, Marić je uvodno govorila o povijesti parka te je išla u povijest sve do 1898. godine i Društva Dub koje je zaslužno za uređenje parka.

LUCIANOVIĆ BI DA SANITAT ZABRANIO PARKIRANJE NA PUTU

Također, svojim sugrađanima obratio se i Lucianović.
- Zastupat ću vaše interese i surađivat ću s vama. Neću u Povjerenstvu nastupati bez vaše podrške i mišljenja. Djed mi je bio tajnik Društva Dub, a pradundo Mihanović je poklonio česmu za Gradac. Mislim da imam znanje i obiteljsku arhivu uz obavljanje ove dužnosti. - naveo je Lucianović.

- Nije opasnost kafić već urbanizacija na padinama parkirališta, taj dio bi se trebao povezati sa zelenom površinom Sveučilišta, ali i visećim mostom do Čingrije. Važno je i kako će se park voditi, loše se vodio godinama. Ne treba neki veliki zahvat da se zabrani parkiranje na putu, za to ne treba elaborat, to može učiniti i Sanitat. Pitanje je i stabala, Vrtlar voli pilu, a ne voli motiku. Na nekim mjestima se nisu posadila nova stabla i za to nema opravdanja. Nekad smo davali nešto svoje da stvorimo nešto zajedničko, a sad se to zajedničko prodaje. Za mene to je prostitucija. - zaključio je Lucianović.

Inače, on je u izboru za člana povjerenstva skupio više glasova od Zrinke Lucianović, Branke Franičević i Aide Cvjetković.

Načelnik Općine Konavle Božo Lasić i predsjednik Općinskog vijeća Ivo Simović sudjelovali su u Zagrebu na obilježavanju 27. obljetnice osnivanja Jedinice za posebne namjene MUP-a Rakitje i 1. gardijske brigade Tigrovi gdje su odali počast svim pripadnicima tih postrojbi.

Polaganjem vijenaca odana je počast za 367 poginulih kao i šest nestalih te svih umrlih Tigrova. Podsjetimo, u Dubrovniku i Konavlima prigodnim je programom nedavno obilježena 25. obljetnica deblokade juga Hrvatske u Domovinskom ratu.

DPP

Cilj ove manifestacije je kroz kreativan pristup predstaviti i povezati snage i potencijale dubrovačke umjetničke scene, rekla je direktorica Dubrovačke razvojne agencije Ana Marija Pilato na konferenciji za novinare na kojoj je predstavljen program četvrtih Dana kreativnih/kulturnih industrija, koji će trajati od srijede do subote.

Radi se o manifestaciji  koja je zamišljena kao četverodnevno događanje koje objedinjuje, predstavlja, afirmira i povezuje sve raspoložive snage i potencijale dubrovačke kreativne, kulturne i umjetničke scene – od arhitekture, dizajna, filma, glazbe, informacijsko-komunikacijskih tehnologija, kazališta, plesa i filma, do likovnih umjetnosti, fotografije, nakladništva, modnog dizajna, robotike, modelarstva, gastronomije, kulturnog turizma i muzejske djelatnosti.

Više o programu rekli su članovi organizacijskog tima Žarko Dragojević, Nora Mojaš i Made Miličević. DKKI tako se otvaraju u ovu srijedu, u 17 sati, u prostorijama DURA-e, kad će interaktivnu instalaicju postaviti Kristina Mirošević, dok će se održati i kreativni tratamenat Tomašić i Ksenije Matić. Također, u srijedu, u Luži, otvorit će se izložba "Plakati" Igora Hofbauera. Pak, u 18. 30 u Slobodi prikazat će se projekcije rock dokumentaraca. Dubrovački bend Bloombox nastupit će u 21 sat u prostorima Udruge mladih Orlando.

Što se tiče četvrtka, program "10 godina Unidu radija" predstavit će se na sveučilišnom Kampusu, dok će se u 11 sati u DURA-i održati program "Kako pronaći partnera u kulturi".U Teatru Bursa, u 19.30 sati, Kulturno društvo Aster izvest će predstavu Skup. Slušaonica "Supersonic" održat će se u 21 sat u Udruzi mladih Orlando.

U petak, u foajeu Kazališta Marina Držića u 12 sati otvorit će se izložba učeničkih radova s lutkarske radionice, a u 14 sati u DURA-i Dubravko Šimenc održat će predavanje na temu "Borovo - nekad i danas". Panel rasprava "Uloga dizajna na tržištu" održat će se također u DURA-u, u 14.30 sati. U Visiji će se u 18 sati predstaviti DORF festival, a u 20 sati u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik otvorit će se izložba Ninoslava Kunca "Marin Držić za napredne korisnike".

U subotu, u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, s početkom u 10 sati, prezentirat će se radionica "Dubrovačka boromina", a u Teatru Lero, u 16.30 sati, Ivica Kipre i Marija Milovac održat će program pod nazivom "Urbana mitologija". "Art of your mind, powered by Pecha Kucha održat će se u 18.30 sati, u Art radionici Lazareti., a uz koju će se sudionici održati power point prezentacije.

- Ulaz na sva događanja je besplatan. Pozivamo sve koji su zaista kreativni i željeli bi se baviti ovim poslovima. Cilj nam je okupiti sve one koji se bave ili će zagaziti u svijet kreativnih industrija, da vide kako to rade starije kolege. - zaključio je Dragojević.

Manifestacija se održava u organizaciji Razvojne agencija Grada Dubrovnika, a u suradnji s Gradom Dubrovnikom, udrugama i pojedincima iz kulturnog, kreativnog i umjetničkog područja, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH.
DKKI 2017 program

Gradski vijećnik Gordan Špero (HDZ) na sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika potegao je pitanje o zaposlenju Valentina Dujmovića na mjesto zamjenika generalnog direktora Hrvatskih voda, odnosno okolo kole, da bi se povela rasprava o Dujmoviću, kao zabrinuto je pitao gradonačelnika Dubrovnika kako će to utjecati na aglomeraciju na jugu, a vijećnici su i kasnije raspravljali o Dujmovićevu imenovanju. Franković mu je odgovorio sarkastično kako vjeruje da će Dujmović tu pomoći Dubrovniku i jugu Hrvatske.

No, kakve veze Franković i Gradsko vijeće imaju s imenovanjem koje je pod ingerencijom Hrvatskih voda? Naime, bilo čije zaposlenje u Hrvatskim vodama s Gradskim vijeće nema apsolutno nikakve veze.

Tako i potezanju pitanja zaposlenja Valentina Dujmovića u Hrvatskim vodama, ma što god tko mislio o tome i o Valentinu Dujmoviću, ma koliko god njegovo zaposlenje bilo plod političkog dogovora u Zagrebu, jer ne treba se nitko praviti blesav, ipak nije mjesto na sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika. Zar bi gradonačelnik Dubrovnika ili dubrovačko Gradsko vijeće trebali odlučivati tko će se zaposliti u Hrvatskim vodama?!

Naravno, gradonačelnik i bilo tko drugi može imati mišljenje o tome, ali iznošenju tog mišljenja nije mjesto na sjednici Gradskog vijeća. Stoga, znaju li uopće Špero i ostatak HDZ-a na čelu s gradonačelnikom Frankovićem čemu služi Gradsko vijeće Grada Dubrovnika? Ako ne znaju, onda im tu nije niti mjesto. No, najgore od svega, oni itekako dobro znaju čemu služi ovo predstavničko tijelo građana, samo što se očito prave ludi, pa je Špero, iskoristivši govornicu, nabacio Frankoviću na volej Valentina Dujmovića u svrhu političkog obračuna.

A tome Gradsko vijeće ne služi.

Gradsko vijeće služi da pomaže boljitku života dubrovačkih građana. I to je tako konkretno tako da ne može biti konkretnije. A Špero je to očito odlučio zanemariti te se malo zafrkavati na sjednici Gradskog vijeća s temom koja nije pod nikakvom ingerencijom Grada Dubrovnika, jer on se ne nalazi na kafi s gradonačelnikom gdje može pričati o bilo čemu, nego se nalazi na mjestu na kojem su ga na koncu izabrali birači.

Vrijeme je da Gradsko vijeće konačno i bude poprište argumenata, artikuliranosti i rješavanja problema, a ne ovakvih eskapada kojima tu nije ni vrijeme ni mjesto, jer u konačnici to je i samo i ništa više od pukog gubljenja vremena.

Ponedjeljak, 06 Studeni 2017 11:10

Bezbojna jutra pred Gradsko vijeće

Prošle godine ili one pretprošle, svejedno, bilo bi tu događanja pred sjednicu Gradskog vijeća, odnosno dogodio bi se tu i tamo poneki politički šug, koji bi dao određeni narativ tim središnjim događanjima dubrovačke politike, što sjednice Gradskog vijeća definitivno jesu. Ovome sazivu toga nedostaje. Ne radi se tu o otkrivanju tople vode, već jednostavno o žalu za prethodnim.

Pred ovu današnju sjednicu Gradskog vijeća još i nekako ima tu zbivanja. Evo, nezavisni vijećnici Matija Čale Mratović i Nenad Vekarić pozvali su gradonačelnika Frankovića da obavijesti javnost o pregovorima s Excelsom, na svojem Facebook profilu predsjednik HNS-a Miho Obradović pisao je o taksistima iz Župa dubrovačke i Konavala, dok je HSS-ov Vido Bogdanović upozorio na moguće namještanje natječaja za Zimski festival, koji evo počinje već za nešto manje od mjesec dana.

No, baš zato jer evo igrom slučaja tih nekih reakcija pred ovu sjednicu Gradskog vijeća ima, povod je to za paralelu s prethodnim, ujedno podsjetnik koliko su ona bezbojna, deklarativna, donekle i sama sebi svrha, tek učinjeni domaći rad, koji je u praksi toliko daleko od svladavanja gradiva.

Naivan netko bi mogao pomisliti da tako i treba jer kao to je dokaz da afera nema, da se sve radi ispravno i divno, kao u nekim razvijenijim društvima. No, tu teoriju lako je oboriti jer Hrvatska, a uzročno-posljedično tome, niti Dubrovnik, ne pripadaju na taj način razvijenom društvu, a samo na ovoj sjednici Gradskog vijeća postoji itekako puno prostora za poentirati, od još jednog tehničkog proračuna do nadogradnja apartmana na Babinom kuku...

Ne treba to sad biti kao prije skoro dvije godine kad se pred sjednicu kampiralo pred kućom Andra Vlahušića, ali bilo bi lijepo kad bi postojale konkretne kritike koje bi cijeli sustav natjerale da radi bolje i funkcionalnije. Ipak, toga nema. Razlozi su već opjevani, a uglavnom ih se može svesti pod slabo postojeću oporbu.

Što je sve skupa šteta, ali i realnost, od koje se ne može pobjeći. Sve je stvar ciklusa, kako u politici, tako i u životu, a kad gradska uprava više ne bude mogla stavljati stvari pod oporbeni tapit, valjda neće biti prekasno.

Nedjelja, 05 Studeni 2017 13:34

Zakon(i) iz enigmatskih časopisa

Pisao je Željko Raguž ovoga tjedna o razvrstavanju otpada na odlagalištima, ukazavši na paradoks da građani razvrstavaju otpad, odvode u tri odvojene vrećice do kontejnera, ne bi li on završio kao da nikad nije bio niti razvrstan. Pogodio je on tu poantu, no nevezano samo s tom pričom, dio je to jedne šire dubrovačke i hrvatske slike, u kojoj ono što je nominalno propisano, ustvari pada u praktičnim okvirima.

Dakle, ne radi se tu samo o gospodarenju otpadom, već preslika je to općeg mjesta hrvatske države u kojoj ono što jest, ustvari nije; odnosno ono što je regulirano i nekakvim zakonom, pada u samoj praksi jer je trenutno jednostavno neizvedivo.

Može se sad tu ići do najbanalnijih primjera u kojima građaninu treba neka xy potvrda da bi mu u policiji ili gdje već kazali da je papire potrebno nadopuniti eto još samo s nečim pa do konkretnih društvenih problema gdje je moguće zaposliti se bez natječaja, gdje je normalno te natječaje namještati ili gdje je moguće pregaziti ljude na cesti i doći do oslobađajuće presude samo zato jer se dolazi iz ugledne obitelji.

Takvi primjeri možda zvuče već izlizani, uzimaju se kao primjeri nefunkcioniranja, kako se to kaže, "pravne države" i kad treba i kad ne treba, ali to ne znači kako ti problemi nisu postojani. Odnosno, kako poučak Horvatinčićeve sinkope, koja ruku na srce jest već postala potrošena fora, zaista ne može poslužiti kao idejni primjer hrvatske paradigme. Baš poput Raguževih kontejnera za smeće, odnosno građana koji imaju kompostere i muku muče s odlaganjem otpada ne bi li on navodno završio na koncu na jednoj te istoj hrpi za što je najmanje krivnja na Čistoći.

U enigmatskim magazinima prije su bili popularni napisi o najluđim američkim zakonima. Pisalo bi tu tako da je zabranjeno jahati konja pod temperaturom, kako je zabranjeno pojesti žabu koja je sudjelovala u natjecanju u skokovima ili kako žene ne smiju skraćivati svoju frizuru ako muž ne da dozvolu za to. Sličan je zakon kojim se trenutno nalaže razvrstavanje otpada, provediv doduše, ali ne odmah i ne tko zna još koliko.

I, bilo bi to uvijek zanimljivo štivo, onako za opustiti se između rješavanja križaljki, ali što je sa zemljom koja ima na papiru ispravne zakone, a koji se ustvari ne provode.

Svi ti primjeri u nekim budućim enigmatskim časopisima također možda budu smiješni, ali živeći ih danas, proživljavajući ih uz milijun milijuna primjera, mogu biti jedino tužni i žalosni.

Puls njegove slike obrnuto je proporcionalan njegovim godinama, zapisao je u katalogu jedne od izložbi Josipa Škerlja povjesničar umjetnosti Marin Ivanović. Razgovarajući sa Škerljom te riječi točno je moguće osjetiti i preko osobnosti ovoga slikara, koji se u razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr dotaknuo svog dugogodišnjeg stvaranja, kako slikarskog tako i pjesničkog.

Za razgovor dogovorili smo se spontano, nakon telefonskog poziva gdje je odgovarao na pitanje može li se od slikarstva u Dubrovniku živjeti, a i sam razgovor u njegovom ateljeu bio je spontan, lišen nekog strožeg narativa i ustvari bez ikakvih vodilja.

OSJEĆAM SE KAO BOŽIDAREVIĆ

Dosta je uredno kod Vas ovdje. Uvijek sam prostor ateljea zamišljao onako mračnim, pomalo i neurednim mjestima.
- O, sad je ovako. Nekako sam odlučio da bude čišći. Prije sam bio u drugom prostoru, nekad je taj atelje služio kao magazin. Nekima je tako bilo dobro. Ovdje je koliko-toliko sortirano, ali vidi se da se radi.
jskerlj1I, kako je biti priznati slikar u Dubrovniku u 2017. godini?
- Osjećam se kao da sam u doba renesanse, onako kao Božidarević i drugi dubrovački umjetnici. Slikar sam koji sad može i putovati, sebe prezentirati na razne načine.

Kažu da ste jedan od vodećih, kako se to kaže, živućih dubrovačkih slikara.
- Samo vjerujem u ono što radim, na drugima je da donesu kritiku i zaključak o mojim radovima, vremenu u kojemu djelujem. Ima i novih mladih umjetnika koji rade i čiji rad treba pravilno vrednovati, ali i onih koji su završili Akademiju, a ne rade ništa. Ne znaju što raditi. Nije lako danas završiti Likovnu akademiju, a poslije toga teško se zaposliti u školi jer su zaposleni mlađi likovnjaci koji tko zna kad će otići u penziju.

SVE SPADA NA SREĆU

Pa kakva je onda perspektiva?
- Nije niti drugamo bolje. Ne znam može li se u Zagrebu lako zaposliti. Svi bi htjeli raditi umjetnost, a od umjetnosti se teško živi. Pa treba raditi razglednice. To je jeftino.

Dobro, ispada da je situacija takva da se Akademija ne bi trebala upisivati jer se od prodaje slika ne može živjeti, a teško se i zaposliti u struci.
- Ne, ne, nisam to rekao...
jskerlj3Niste Vi, ali to je neki moj zaključak kako nažalost nekako tako ispada...
- Neka idu i pokušavaju. A ovisi o tome kako se sreća okrene. Cijeli svijet spada na to. Sve što se događa je ionako kocka. Nekome se okrenu tri šestice, a nekome niti jedna. Na koncu, nije niti samo takvo u umjetnosti, slično je i u drugim vidovima stvaranja, od doktora nadalje.

Jedna od perspektiva je i odlazak u inozemstvo. Kako to da ste Vi ostali?
- Privlačio me odlazak, ali čim sam ostao nisam imalo alternativu. Ostao sam tu odgajati djecu kao profesor u školi, kao i svoju djecu. Uostalom, dobio i priliku živjeti u Dubrovniku kao najljepšem gradu na svijetu, i okolo. Šalim se, ima puno lijepih gradova. Među njima mogu svrstati i Dubrovnik.

DUBROVNIK OSNOVNI MOTIV DJELA

Kako danas gledate na taj Dubrovnik? Čujemo žalopojke o broju turista od dijela građana...
- Dubrovnik se ne može obraniti od turista koliko ih šeta Stradunom i koliko ih dođe u jednom danu pa se zaguši Stradun. Nije lako. Svi se bune da je to preraslo ono umjetničko. Danas se ne može šetati po Stradunu,ali ima zato raznih jezika, a ne znaš niti koji su.

Neki bi turizam i ukidali...
- Od toga se živi. Treba li pet tisuća ljudi u jednom danu ili deset tisuća? O tome bi se dalo razgovarati i razmišljati, donijeti neke odluke, ali mi živimo od toga.

Upravo je Dubrovnik osnovni motiv Vaših djela.
- Uvijek je tu Dubrovnik, da. Ali, i puno drugoga.

Kako biste opisali taj skok s ciklusa na ciklus.
- Teško je to reći. Jednostavno osjetiš trenutak kad se zasitiš nečega, počneš istraživati drugo. Kao leptir koji se mijenja. Mislim da tako sazrijevam. A tko zna, možda donesem nešto novije u dubrovačko slikarstvo. Možda će netko to jednog dana znati vrednovati. U zadnje vrijeme sam bio po malim mjestima u Hercegovini koja su predivna i pitoreskna, nešto sam tamo i radio, ali to je više realistički. A u jednom sam se trenutku bio okrenuo prema apstrakciji, što nije svakidašnje, valjda ću izgurati u donošenju takvih momenata.
jskerljslika2Evo, ovo je nešto apstraktnije. Nakalemio sam na bazu realistične slike kvadratiće i istražujem kako djeluju na prethodnu sliku, kakvi su efekti, balans nečega što bi ljude moglo uzbuditi ili čak negativno djelovati na njih. To ne znači da je to dobro. Čisto konstrukcija igre kvadrata, manjih, većih crvenih, tamnih...

Uskoro izlažete u Vukovaru, ima više i od dvije godine od zadnje izložbe u Dubrovniku...
- Ne mora se izlagati stalno. Jedan umjetnik bi trebao svako pet godina imati značajnu izložbu svojih radova. Sad, je li to danas održivo, to samo Bog zna.

NE RADIŠ SAMO ZA SEBE

Kako se osjećate nakon izložbe, bude li tu neke ljudske uzaludnosti nakon što je ciklus završio i pred kretanje u nešto novo?
- Zapravo, u mene to ide prije izložbe. Kad sam postavljao prvu izložbu s tadašnjom curom, a budućom ženom, bilo je to u Praškoj u Zagrebu, rekao sam da ću skinuti to što visi. Dakle, moja uzaludnost je bila prije izložbe. Doduše, onda je ona rekla da pustim, da vidim što će ljudi reći. I onda je taj osjećaj postajao sve rjeđi. Manje sam strepio.

A danas?
- Dok radim uživam. Poslije prepustim drugima da završavaju slike, mislim na duhovan način, da je u svojoj glavi završe.

Ljute li vas pogrešne interpretacije Vaših djela, kritika...
- Znalo me uvrijediti. Kad sam ušao u svijet likovne umjetnosti. Danas znam što sam napravio, što treba popraviti, kad ću popraviti. Znam kako bi to trebalo izgledati.

Dobro je kad čovjek dobije tu svijest, kad ne traži nužno potvrdu od drugoga.
- Da, ali ipak i kad drugi sudjeluju u tome. Jer ipak, ne radiš za sebe nego i da netko drugi uži au tome što si uradio i procesu u kojem si ti uživao. Kao što ja uživam u Rembrandtu. Neću ga kupiti, ali razmišljam o njegovim rješenjima, o tome mogu li doći do takvih rješenja pa ići dalje. Sve je to slikarstvo koje tako postaje dio života.
jskerlj4Kao poziv?
- Jednostavno, da se poslužim Picassom. ja sam oduvijek ovaj što jesam! A nisam ni baš takav! Ali, ušao sam u tom, prvo je trebalo završiti zanat, njega uvijek treba znati. Onda ide rad, puno rada, a i nešto talenta.

I PJESNIŠTVO JE ZANAT

Pišete i poeziju...
- Uvijek je pjesničkoga u meni, još prije nego sam otkrio slikarstvo. U jednom trenutku sam počeo pisati mali roman, još ga imam, ali rukom ispisan, tko bi sad taj rukopis razumio. S vremenom sam napravio nekoliko priča, izdali smo bili jednu knjigu. Danas pišem isključivo pjesme, ne stignem nešto dublje od toga. Uskoro bi trebao izaći i reprint zbirke pjesama s dodatnim napisanim ciklusom, ne znam kad će to izaći, jer dok ne dođe u štampu ja to sve popravljam. Ne mogu se osloboditi toga. Nosim mali blokić kad mi padne nešto na pamet na ulici pa brzo zapišem riječ, rečenicu ili stih. Stalno piskaram. Poslije to uređujem, isto kao i slike. I to je zanat. Mada bih volio pjesmu odmah napisati. I da odmah bude dobra! Ali, ne ide.

Ne ide ništa bez muke... Što još radite osim kad ne pišete ili ne slikate?
- Ništa bez muke, istina. A, gledam i čitam krimiće. Iako ne one gdje znam što će unaprijed biti. Volim kad ne zna što će biti u sljedećem poglavlju ili u kadru. Onda nastavim gledati, inače počnem spavati, ako film nije po mom gustu.

BEZ DRUŽENJA NE BI MOGAO OPSTATI

Volite i druženja s prijateljima, zna Vas se vidjeti u zanimljivim slikarskim društvima.
- Bez toga ne bih mogao opstati! Volim društvo, prijatelje, volim kad se nađemo, na ovim likovnim kolonijama se nađem s prijateljima koje ne vidim često. Prođe nekad i godina dvije pa onda razmijenimo mišljenja. Volim pričati o slikama, volim da moji prijatelji njih komentiraju. Kad sam sliku naslikao ona više nije samo moja nego je i od onoga koji je gleda, koji može pomoći da se još više popravi, uredi i dotjera, dođe do onoga što bi trebalo biti.
jskerlj5Jednom ste kazali da ne biste bili slikar da se ponovo rodite.
- Što bih se ja opet rodio i bio slikar? Tako razmišljam, možda nisam u pravu. Volio bih biti nešto drugo. Biti svemirski letač, to bi bilo zanimljivo! Ili, nekakav štajaznam, August ili Cezar. da zapovijedam s milijun ljudi! Samo radi drugog doživljaja. Volim istraživati. A ovo je sve istraženo. Volim i izazivati, sad sam sad tu. Mislim da sam u ovom životu spojio poeziju, sport i slikarstvo. Jesam li uspio u tome svemu? To ćemo još vidjeti, kao i sve drugo, vrijeme će pokazati.

Stranica 3 od 99

frendy250

fabrio250

adriatic maestral 250
aerodrom250
ciban3
konavle 250

zupa 250

zupanija 250