Ponedjeljak, 24 Rujan 2018 19:05

Drugarice Blaženka mi ti se kunemo

Red pjesmica, red aplauza - tako bi se mogao opisati današnji posjet ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak Osnovnoj školi Ivana Gundulića. Naime, došla je Divjak provjeriti kako to u gruškoj školi funkcionira s provođenjem eksperimentalnog programa Škola za život.

Sve to sličilo je na kakve socijalističke prilike i neprilike, dakle uz vječnu potrebu sviđanja časnom gostu. Nekoć se tu radilo o Josipu Brozu Titu i raznim funkcionerima, poslije o nekim drugim vođama, kako na državnom tako i gradskom nivou, a danas evo o Blaženki Divjak. Sutra će riječ biti opet o nekome novome. Sve to skupa malo je anakrono uz pojam famozne kurikularne reforme od koje se očekuje da kao dekretom promijeni ne samo metodiku učenja već i učeničke poglede na svijet.

Dok ministrica Divjak govori o važnosti reforme, redom pjesmica i redom aplauza u OŠ Ivana Gundulića zapravo se djecu odučava od bilo kojeg oblika individualizma, istinskog bastiona ljudske slobode, uz koji čovjek jedino samo može sačuvati sebe. Jer, uistinu, čovjek koji nije spreman biti mobiliziran od "bogova proizvodnje", koji se mršti, negoduje i ostrašćeno reagira, ima s čim i razmišljati.

Kad se djecu od malih nogu poreda da recitiraju i pjevaju, uči ih se kako da se kolektivno svide damama i gospodi u prvim redovima, valjda kako bi bili na njihovu sliku, odnosno priliku tobože uglednih članova društva.
Samo društvo nažalost u nijednom trenutku nije nadišlo taj socijalistički princip ove zablude uz koju se ustvari uči jednoumlje, gdje je jedina izvjesnost da će čovjek, na svom putu ka "četiri crno obojane daske gdje kraljevi i hulje u isto bulje", istinski rijetko dotaknuti život na sistemu sloboda kroz otklon od nejakih riječi, mlitavih pogleda te rigidnosti svih vrsta.
bdivjakKad se već slavljenički govori na višim razinama od 1945. naovamo niti za zeru nisu promijenili, što redovito čini da čovjek slušajući ih, ako nije budala, osjeća zatečen i kriv jer se ne može jednostavno izdvojiti iz mase, bilo bi lijepo kad se barem na ovim nježnim nivoima dječjih odrastanja ne postupa po grubom principu jednih te istih špranci.

Jer, osloboditi većinu učenika nastave, kako bi oni danas Blaženki Divjak spjevali pjesmice, u potpunoj je nesuglasju s onim što ta Divjak i njena savjetnička karavana propagira uz inzistiranje na ovoj reformi.

Na koncu, ispada samo da se isprepliću maštanja i ideje, a da se sve skupa bezvremenski događa, kao u vrijeme koje je odavno prošlo ili u vrijeme koje tek dolazi. Godine dolaze i odlaze, dok očito još uvijek samo stojimo u mjestu, klanjajući se nekoć funkcionerima Josipa Broza, a danas Blaženki Divjak.

Dok je tako, dok je prazna poza i izlišni protokol i dalje u prvom licu množine, drugarice Blaženka mi ti se kunemo da famozna kurikularna reforma, uz sav svoj sjaj neće biti ništa drugo nego savršeni dekor iluzije da će se uistinu nešto promijeniti.

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak posjetila je danas Osnovnu školu Ivana Gundulića povodom prvih mjesec dana eksperimentalnog programa Škola za život.

Ministrica Divjak ovom prigodom susrela se s ravnateljicom škole Vedranom Elez, učiteljima i učenicima. 
- Zadovoljstvo mi je vidjeti dječja radosna lica. Ova Škola za život znači ta nasmijana lica. Kad ste u školi jako je važno da idete radosno u školu, ali i doma iz škole. Dakle, da je ta škola dio jednog važnog perioda u vašem djetinjstvu, koja će vas opskrbiti ne samo znanjima nego kad se jednom osvrnete na svoje školovanje da znate da vas je dobro opskrbila za život. - rekla je Divjak.

- Nije samo potrebno znati koji je glavni grad Poljske, nego da znate kako ćete pristupiti problemu, kako ga riješiti. I to ne samo sami nego s drugima, u smislu suradnje. - kazala je učenicima ministrica Blaženka Divjak.

Učenicima se obratila i zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić koja je rekla da "Grad Dubrovnik ima veliku obavezu poboljšati obrazovanje te da na tome vrijedno radi kao bi učenicima omogućili bolji standard školovanja".

Nakon priredbe te obilaska učenika prvog razreda, ministrica Divjak održala je sastanak s mentorima i učiteljima s kojima je razgovarala o izazovima i iskustvima prvih mjesec dana provedbe eksperimentalnog programa.

V.Salvia

U sklopu Dana kulturne baštine 2018., projekt Future Epics predstavljen je u Festivalskoj palači. Naime, Dubrovačke ljetne igre suorganizator su ovog kulturno umjetničkog projekta, kojega je predstavila glasnogovornica DLJI Karla Labaš, kazavši kako se on " baviti novim pristupima kulturnoj baštini kroz dekonstrukciju postojećih narativa određenih povijesnih razdoblja te reinterpretaciju kroz suvremenu izvedbenu umjetnost".

Radi se o projektu specifičnom po tome što će DLJi za njegovo provođenje dobiti 200 tisuća eura, kroz program Europske unije "Kreativna Europa" – potprogram Kultura,a po natječaju "Europski projekti suradnje – potpora za projekte Europske godine kulturne baštine 2018", na koji su se DLJI prijavile krajem prošle godine. Čini to DLJI prvom dubrovačkom ustanovom u kulturi koja kojoj je odobreno sufinanciranje iz navedenog potprograma Kreativne Europe.

- Ovim smo projektom htjeli otvoriti prostor za nove mlade publike. Projekt se bavi povezivanjem kulturne baštine i drugih, kreativnih sektora. Uz projekt je cilj stvoriti kazališnu predstavu koja će se temeljiti na istraživanju fokusiranom na razdoblje renesanse i baroka u Dubrovniku. Premijerno će se prikazati i tri produkcije na Igrama 2020. godine. Također, organizirat ćemo "kreativni lab" za scenografe s fokusom na ambijentalno kazalište te trodnevni simpozij o budućnosti ambijentalne izvedbe. Aktivno ćemo sudjelovati i na radu na novoj web platformi. - rekla je Labaš.

- Mi uz ovaj projekt želimo istraživati s načinima kako kulturna baština može biti inspirativna za nove izvedbene forme. To je prostor kojega otvaramo za mlade umjetnike i mladu publiku. - navela je Karla Labaš.

Vodeći partner na projektu je Fondacija Heartefact iz Beograda. Partneri na projektu dolaze još iz Švedske i Španjolske.
dljifutureUnatoč činjenici da je ovo prvi put da je neka dubrovačka ustanova u kulturi povukla novčana sredstva iz EU, nažalost odaziv publike, odnosno svih onih iz dubrovačkog kulturnog sektora koje bi ova priča trebala zanimati u potpunosti je izostao.

V.Salvia

U suradnji Dubrovačkih muzeja i Etnografskog muzeja Split izložba o kulturi masline i maslinovom ulju otvorena je u petak. Autorice izložbe su Ida Jakšić i Ivana Vuković iz Etnografskog muzeja u Splitu.

Cjeline obrađene na ovoj izložbi obuhvaćaju pregled osnovnih sorta, zatim berbu, transport i pohranu maslina do njihove prerade „na malo“ te u uljarama, kao i običaje i vjerovanja vezana uz maslinu.

- Maslinarstvo nije dosad bilo obrađivano u stoljetnoj tradiciji Etnografskog muzeja Split. Neposredni povod nastanka izložbe bio je osmi Međunarodni simpozij maslinara, najveći svjetski skup te vrste, koji je održan u Splitu krajem 2016. godine. Kroz povijest su se na našem podurčju smjenjivali periodi procvata i zamiranja maslinarstva ovisno o društvenim prilikama. Ova dugovječna, izdržjiva i skromna biljka trajno nam je stajala na raspolganju kao izvor topline i svjetlosti te je uz vinovu lozu u prošlosti umnogome uvjetovala i egzistenciju lokalnog stanovništva. - rekla je Ida Jakšić.

Izložbu je otvorila članica Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja Martina Velić, a u otvaranju izložbe sudjelovala je i voditeljica Etnografskog muzeja Dubrovačkih muzeja Barbara Margaretić koja je zahvalila Etnografskom muzeju Split na suradnji.

Izložba će ostati otvorena do 22. listopada.

V.S.

Županijska organizacija SDP-a Dubrovačko-neretvanske županije i Gradski odbor SDP-a Dubrovnik predložit će da se u škole kojima je osnivač Županija dubrovačko-neretvanska, ali i one kojima je osnivač Grad Dubrovnik uvede predmet građanski odbor i obrazovanje. Više o inicijativi rečeno je na konferenciji za novinare na kojoj su sudjelovali predsjednik županijskog SDP-a Krešimir Kuran, predsjednik dubrovačkog SDP-a Jadran Barač te članovi županijskog SDP-a profesorica Silvija Pećanac Bačić, učiteljica Marija Šegedin te profesor Ivan Plantić.

- Taj projekt kao izvannastavna aktivnosti je krenuo od Grada Rijeke. Sad su se uz cijelu Primorsko-goransku županiju i Istarsku županiju projektu priključili i Grad Sisak te Grad Osijek. Mi ćemo predložiti na sljedećoj sjednici Županijske skupštine da se nađe točka o uvođenju ovog predmeta. Bitno je reći da ovaj predmet, kojega bi onda DNŽ trebala ponuditi školama kojima je osnivač, nije obavezan. Sami bi školski odbori i učiteljska vijeća odlučili hoće li uvesti tu aktivnost za učenike petih i šest razreda, kao uostalom i sami roditelji i djeca. Za škole to ne bi bio trošak jer bi DNŽ trebala snositi organizacijski i financijski dio na svojim leđima. Ali, i za DNŽ ne bi trebao biti prevelik trošak, Grad Rijeka je osigurala resurse za provođenje aktivnosti i daje ih besplatno jedinicama lokalne i regionalne samouprave. Uz ovaj predmet djecu učimo njihovim pravima i obavezama, ali i solidarnosti. - kazao je Kuran.

- I mi ćemo ovu inicijativu predložiti na nekoj od sljedećih sjednica Gradskog vijeća. Odgoj i obrazovanje jedna je od temeljnih vrijednosti, ugroženo je od strane politike i vjersko-ideoloških grupacija koje nastoje ugroziti osnovne civilizacijske vrijednosti. Odgoj je jedan od najvećih izazova i nužne su promjene. Odgoj i obrazovanje ne smiju biti predmetom politike. - rekao je Barač.

Učiteljica Marija Šegedin kazala je kako se uz ovaj predmet djeca uče kako biti odgovorni građanin. Dodala je kako postoji priručnik prema kojemu se radi, autorice Lane Golob, naznačivši kako je on jako koristan i prepun zanimljivih tema. Profesorica Silvija Pećanac Bačić poručila je kako mladi moraju postati aktivni i odgovorni članovi društva te biti sposobni djelovati za opće dobro demokratske vrijednosti, a što se, smatra ona, može lakše ostvariti uz uvođenje ovog predmeta.

Profesor Ivan Plantić objasnio je kako je učinjeno istraživanje nad djecom koja su pohađala građanski odgoj te onom koja ga nisu pohađala. Istaknuo je kako su njihovi stavovi startno po određenim životnim pitanjima bili gotovo jednaki. Po završetku pohađanja grašanskog odgoja, pojasnio je Plantić, "razlike o određenim životnim stavovima bile su vidljive".

Predsjednik županijskog SDP-a Krešimir Kuran i predsjednik dubrovačkog SDP-a Jadran Barač na današnjoj konferenciji za novinare prokomentirali su stanje u SDP-u. Podsjetimo, u ponedjeljak je održan sastanak Kluba zastupnika SDP-a i Predsjedništva te stranke, a uz koji je dobar dio SDP-ovaca tražio od predsjednika Davora Bernadića da se povuče s čela stranke. Kako je on to odbio učiniti, turubulencije unutar stranke dodatno su se pojačale te su još češći javni istupi članova koji od predsjednika traže ostavku. Također, zbog ishoda sastanka iz stranke je izašla i dugogodišnja članica Milanka Opačić.

- Govorim u svoje osobno ime, a ne u ime županijskog SDP-a. Nezadovoljan sam situacijom koja se događa i s rejtingom stranke. Ali i sadržajem, tj. neadekvatnim i nedovoljno dobrim sadržajem kojeg SDP pruža građanima oko rješavanja njihovih problema. Ne služi nam na čast ova situaciju. Neke kolege možda ne vide snagu u SDP-u pa će napustiti stranku, svaka stranka prolazi turbulencije, naše su malo veće. Ponavljam, nemamo dovoljno dobar sadržaj, odnosno nedovoljno ga dobro artikuliramo. Nadam se poboljšanju te situacije. - rekao je Kuran, dodajući da će županijski SDP ima kvalitetno članstvo i da će u budućnosti dati šansu i novim licima.

Predsjednik dubrovačkog SDP-a Jadran Barač kazao je kako se ne može bježati od problema.

- Smatram da mi koji gajimo socijaldemokratske ideale trebamo ostati u stranci i boriti se za njena načela. Jasno, prikupiti kvalitetne i nove kadrove. Krizom u SDP-u gubi cijela politička scena. Nije pitanje hoće li SDP biti dobar po anketama, a oko čega se SDP-u rugaju premijer Andrej Plenković ili naš gradonačelnik, nije tematika je SDP popularan... Problem oko korupcijske čeljusti HDZ-a, a ovom krizom idemo u jednostranačje i nikome nije u interesu da je SDP razoren i opustošen. - zaključio je Barač.

V.Salvia

U jednom od obračuna, u zadnje vrijeme brojnih, kako sam kaže, sa sistemom, pri čemu misli na kulturna izdvajanja, predsjednik Dubrovačke stranke Željko Raguž okomio se i na Kinematografe Dubrovnik. Raguž Kinematografima zamjera premalenu posjećenost te je tako na jednoj od sjednica Gradskog vijeća rekao kako se "tu ljudi zimi dolaze ugrijati, a ljeti hladiti". Hoće reći, zapravo, da samo održavanje kino dvorana, u ovom slučaju grijanja i hlađenja više košta nego nego što se može utržiti filmskim projekcijama. No, kakvo je uistinu poslovanje Kinematografa Dubrovnik?

Na upit portala Dubrovnikpress.hr koliko su posjeta Kinematografi Dubrovnik zabilježili u prvih osam mjeseci 2018. godine odgovorio je ravnatelj ove javne ustanove u kulturi Grada Dubrovnika Nikša Konsuo.

"U prvih osam mjeseci naša Ustanova je zabilježila preko 30.000 posjetitelja na svim događanjima u našoj organizaciji ili suorganizaciji (filmske projekcije, koncerti, predstave, te ostala kulturna događanja)." - stoji u odgovoru Nikše Konsua.

Pak, na pitanje koliko je ukupno ulaznica prodano za filmske projekcije te koliko iznosi prihod od istih, Konsuo je odgovorio:
"U prvih 8 mjeseci naša Ustanova je zabilježila prodaju od 18.984 kino ulaznice, a prihod od istih je 474.984,00 kn. Svakako treba uzeti u obzir kako je dio prihoda od ulaznica naplaćen na blagajnama naših kina, a dijelom kroz opće prihode Grada Dubrovnika koji pokrivaju troškove povlaštenih kino ulaznica (0 kn - stanovnici stare gradske jezgre, 0 kn - studentske iskaznice, 10 kn - korisnici mjesečne pokazne karte JP Libertas Dubrovnik)." - stoji u odgovoru Konsua.

Što se tiče koncertnih nastupa u kinu Slavica, Konsuo je napisao da su ovog ljeta nastupili Vatra, Divanhana, Zorica Kondža i The Frajle te je prodana 1081 ulaznica, odnosno ostvaren je prihod od 117.360 kuna.

Kako bi se brojke mogle staviti u određeni kontekst, portal Dubrovnikpress.hr pitao je ravnatelja Konsua i podatke o ukupnom rashodu Dubrovačkih kinematografa te ukupnom prihodu kao i koji iznos od toga je prihod od Grada Dubrovnika.

"Zbog nekompletiranja financijskih izvješća za razdoblje koje tražite, šaljemo vam podatke za prvih 6 mjeseci. U prvih 6 mjeseci 2018. godine Ustanova je ostvarila prihode u visini od 1.538.807,00 kn; od toga opći prihodi od Grada Dubrovnika iznose 1.142.109,00 kn. Rashodi u istom razdoblju iznose 1.526.473,00 kn." - piše u odgovoru Nikše Konsua, u kojemu se još navodi kako Ustanova trenutno broji 14 zaposlenika te je u prvih osam mjeseci za njihove plaće izdvojeno 850.498 kuna.

Iz ovih brojki, razvidno je da Kinematografi Dubrovnik, kao uostalom i druge ustanove u kulturi, ne bi mogli funkcionirati bez proračunskih sredstava. No, za razliku od ostalih ustanova u kulturi Kinematografi bi ipak mogli i trebali biti profitabilniji nego što jesu, odnosno, da prema podacima iz prvih šest mjeseci, u prihodima imaju veći udio vlastitih sredstava umjesto da gotovo 75 posto prihoda dobivaju iz gradskog proračuna, makar i s pribrojanim prihodima kao naknadom za ulaznice građana koji u kino odlaze besplatno.

Da se Kinematografi Dubrovnik ne bave i prikazuju uglavnom filmove koji bi komercijalno mogli biti isplativi, možda bi se moglo i govoriti o opravdanosti tolikog izdvajanja sredstava iz proračuna. Ipak, dok je glavnina programa temeljena na hollywoodskim filmovima koji bi trebali biti komercijalno isplativi, teško je naći opravdanje da se ne može bolje, posebice dok konkurencija u privatnim kinima od ulaznica živi i pokazuje da se ipak može.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović s razlogom je ismijana nakon što je za jedan austrijski medij govorila o jogurtu, odnosno činjenici da je, kako je izjavila, "htjela izaći iz komunizma, biti slobodna, imati mogućnost u dućanu birati između raznih vrsta jogurta". Nije to prvi put da predsjednica ispada na prvoj krivini, ali ovdje se radi ustvari o jednom kroničnom problemu kad oni koji ne vole raspadnutu Jugoslaviju kazivaju o onome čega u toj Jugoslaviji nije bilo.

Od nedostatka banana; tom očitom polazištu svih negativnosti u mrtvoj i premrtvoj Jugoslaviji predsjednica je eto avancala do jogurta jer ni njega nije bilo koliko ga ona, očito, može smazati, a evo jogurta sada u izobilju na jelovnicima pučkih kuhinja koje su zrcalo valjda te napredne Hrvatske. Ima tamo svih vrsta jogurta, baš onih koji su Kolindi toliko falili u komunizmu iz kojeg se jedva iskobeljala.

Ali, o čemu zapravo KGK govori?

Država je od srednje razvijene industrijske zemlje pretvorena u trgovačko-uslužnu ekonomiju, što je izazvalo potpuni poremećaj. U međuvremenu, dok je ekonomska slika propadala, u Hrvatskoj se zidao nacionalni identitet, taj kolektivni zanos pripadanja kao nešto osobito važnoga sada je zahvatilo jedan krajnji apsurd, jer društvo je radikalizirano na svim nivoima. Posljedica rigidnog nacionalizma ima svoje zakonitosti koje se danas žive, uz koje vladaju uglavnom najniže strasti i koje tako Hrvatsku stavljaju na dno civilizacije suvremenog svijeta.

Ne radi se tu samo o osjećaju pripadanja, onom opasnome "svoj na svome" poučku, što u biti nema veze s modernim i urbanim, a što eksplodira gdjekad na kakvom skupu hrvatske desnice. Ne, radi se tu o problemu koji je zahvatio svaku poru društva, gdje je primjere pljačke i korupcije s rukom na srcu ustvari izlišno i nabrajati. Standard je sveden na tugaljivo nisku razinu, jer je sistem jasan: ako nisi u prilici krasti, onda propadni.
Stvara to još jedan problem, potpune jagme za poslovima u općinskim, gradskim i županijskim upravama gdje je opet isticanje tog nesretnog nacionalnog identiteta pri zapošljavanjima bitan faktor. Takav nesretni krug zatvara i činjenica da je vlast ona koju se manje više ne izaziva. Ispada tako da oporba služi da se sliže s vlašću da i ona dobije koje radno mjesto, a uz što je podbacilo i civilno društvo jer i udruge imaju za cilj sačuvati same sebe budući da im je svrha postojanja postala sisanje proračuna. Ništa bolji tu nisu niti mediji, gdje je većini toplije uz vlast, što zbog novca, a što zbog osjećaja odabranosti, dakle opet pripadanju jednoj vrsti kolektivnoga.

Što onda mogu misliti nezadovoljni i obespravljeni koji žive u društvu u kojemu je toliko nepopularno propitkivati slobode i biti nekakav Don Quijote? Valjda vide da su štrajkovi posljedica nesređene države, gdje ispada da je radniku komunizam bio majka u odnosu na svanuće hrvatske države koja mu je izbila svaku nadu.

Uzmimo u primjer dva najnovija fijaska. Prvo, nasilno hinjenje Vlade o uspjehu prilikom spašavanja Agrokora je samo mamac za naivne, jer spašavanje najvećeg poslijeratnog poduzeća je obavljeno tako što je Todorićev plijen pao u ruke stranim bankama. Karakteristično je i potapanje brodogradnje bez obzira na strukturu vlasništva, što je temeljni nacionalni gubitak i civilizacijski šamar državi koja je u brodogradnji imala povijest i nekoć obećanu budućnost. A što tek obespravljeni Hrvat misli o spomenutim zapošljavanjima, gdje je eto bitno biti dio kakve stranke, bez obzira na obrazovanje i kvalitete, ne treba niti pretpostavljati.

Jedna od zamjerki Jugoslaviji je i nekakav masovni progon pa se nameće pitanje koji onda sad vraga raseljava Hrvate, dok se eto nacionalni identitet rasipa po autobusnim kolodvorima. Rezultati iseljavanja su katastrofalni. Broj učenika u osnovnim školama od 1996. pao je za više od sto tisuća, a u 117 škola nije upisan niti jedan učenik. Kako stvari stoje škole će se pretvarati u seljačke radne zadruge i domove umirovljenika, sve valjda kao rezultat obećanog blagostanja. Stoga, nema potrebe da Kolinda Grabar Kitarović Hrvatsku mjeri s "rahmetli" Jugoslavijom, raspadnutom državom, bilo bi joj jednostavnije da nas uspoređuje sa zemljama Europske unije, u čijem smo savezništvu, a gdje će nam uskoro Rumunjska i Bugarska biti kao Sjedinjene američke države.

Knjige i iskustva starijih kažu da je u Jugoslaviji bilo stege, a sad je sasvim jasno da se i ona u svijetu obrukala svojim jednoumljem, ali gledajući današnju Hrvatsku jasno je i da je u Jugoslaviji bilo više morala i kudikamo više reda u funkcioniranju. Dovoljno je vidjeti koliko se toga u Hrvatskoj raspada, pa i ne treba ići dalje od Dubrovnika za vidjeti koji sve dilatanti, ljudske ništarije postaju osnovne karike društva uz što se sve tako jednostavno pretvara u anarhiju kojoj dobrano pogoduje demokracija na hrvatski način.

I za kraj, vratimo se na početak, na simbol Jugoslavije koji se očituje u nedostatku banana ili jogurta. Trebala bi Kolinda Grabar Kitarović pitati nekog od svojih sugrađana bi li voljeli da je danas manje banana ili vrsta jogurta, ali i manje potrebe za pučkim kuhinjama, te odrednice koje KGK u svojem besmislenom zanosu nije svjesna, a koja cijeloj državi sudbonosno već radi o glavi.

Sat i pol vremena uz raspravu kome će koji stol na Prijekome ili sat-dva rasprava o raznim izvješćima i imenovanja uz koja se obično ne kaže ništa. Sve je to dio sjednica dubrovačkog Gradskog vijeća, što se moglo vidjeti i na posljednjoj, koja se održala u ponedjeljak.

Recimo, drugačije bi to bilo da se može doći do nekog kompromisa, uz koji bi se moglo istinski stvari promijeniti. Međutim, konkretno dubrovačka oporba iz dva razloga do makar i "male pobjede" nije u stanju doći. Stvar je u raspršenosti, činjenici da oporba ne djeluje homogeno evo i nakon više od godinu dana od lokalnih izbora.

Sve to skupa ne znači da se pitanja ne trebaju postavljati, odnosno kako se to popularno reče, biti onaj nekakav korektiv. Jasno, treba "kopati", inzistirati jer samo davanje sebe građani na koncu i mogu prepoznati na sljedećim izborima.

Ali, ipak sjednice Gradskog vijeća u praksi nisu ništa drugo nego neučinkovite i nesvrsishodne. Do rečenog kompromisa nije moguće doći iz jasno opisanih razloga, a ono što bi trebala biti platforma koja može poslužiti kao određeni lakmus papir kotiranja u javnosti, pretvoreno je u jalovi blatnjavi prostor.

Oporba je takva kakva jest. Predsjednici SDP-a i HNS-a Jadran Barač i Miho Obradović još se uče mnogim političkim postulatima pa zato zaslužuju i određenu amnestiju, dok se za ostatak oporbe eto niti ne zna jesu li u oporbi ili su izvan nje, što vrijedi za sve ostale osim HSS-ovog Vida Bogdanovića, za kojega je dojam da mu se jednostavno ne da, posebice ljeti. Uglavnom, opće je to mjesto problema koje definira stanje u cijeloj državi, a uz koje je tako prirodnije pokušavati se približiti toplini vladajućih skuta, umjesto da se pokuša nametnuti svoj put.

Mlitavost sjednica još je veća otkako počinju od 11 sati, budući da završavaju praktički u isto vrijeme kao i prije, a dobilo se samo nekoliko sati nesvrsishodnog palamuđenja više.

Na Izbornoj skupštini Turističke zajednice Dubrovačko-neretvanske županije izabrani su novi članovi Turističkog vijeća. Oni su Draženko Čović, Mladen Đeldum, Mihajlo Grgić, Ivan Karlić, Srđan Krištić, Frano Luetić, Hrvoje Šanje i Đivo Tomšić.

Također, dva člana Turističkog vijeća imenuju i Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička komora. Tako je ispred HGK u Turističko vijeće ušao Stanko ljubić, a ispred HOK Nikolina Farčić. Na današnjoj Skupštini izabrani su i članovi Nadzornog odbora. Oni su Romana Antunović i Željko Miletić. Trećeg člana izabrat će Hrvatska turistička zajednica.

Župan dubrovačko-neretvanski i predsjednik županijske TZ Nikola Dobroslavić te direktor TZ DNŽ Vladimir Bakić na sjednici su se osvrnuli na sezonu. Obojica su se složila kako je sezona bila jako dobra, dodajući da nije uvijek moguće očekivati iznimno velike poraste u dolascima i noćenjima. Naglasili su kako je turizam konkurentskih mediteranskih zemalja ojačao, ističući kako je sve to podstrek da turistički dionici u Dubrovačko-neretvanskoj županiji rade još kvalitetnije i predanije.

Na sjednici TZ DNŽ prikazan je i novi promotivni film snimljen u produkciji Balduči filma iz Zagreba, pod redateljskom palicom Herve Tirmarchea i producentice Spomenke Sarage. Film traje četiri minute, kroz koje se isprepliću sve turističke pogodnosti Dubrovačko-neretvanske županije. Film će se prikazivati na turističkim sajmovima i festivalima. Film možete pogledati OVDJE.

V.Salvia

Stranica 3 od 150

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250