Utorak, 09 Siječanj 2018 20:07

Što vas čeka u Noći muzeja...

Već 13. godinu zaredom održava se Noć muzeja, manifestacija koja pada zadnjeg petka u siječnju, a uz koju se muzeji i galerije mogu besplatno obilaziti u noćnim satima. Manifestacija je to koja tradicionalno privuče veliki broj Dubrovčana, a ravnatelji dubrovačkih ustanova u kulturi za portal Dubrovnikpress.hr rekli su više o ovogodišnjim aktivnostima uz Noć muzeja.

Što se tiče Dubrovačkih muzeja, po čijom kapom su Pomorski muzej, Kulturno-povijesni muzej, Etnografski muzej i Arheološki muzej, progra, će biti raznovrstan i šarolik. Ravnateljica Pavica Vilać za portal Dubrovnikpress.hr rekla je više o istome.

DUBROVAČKI MUZEJI: PREDAVANJA; RADIONICE, IZLOŽBE...

Tako će se u Pomorskom muzeju, u tvrđavi sv. Ivana, predstaviti edukativni vodič-slikovnica „Pavle i Đivo u Pomorskom muzeju“. Bit će organizirano vodstvo kroz stalni postav, kao i više predavanja. Predavanje o otvorenju za javnost Domorodnog muzeja 1873. održat će viši kustos mr. sc. Tonko Marunčić. Predavanje o istaknutim kustosima iz prošlosti Dubrovačkih muzeja održat će muzejska savjetnica dr. sc. Vedrana Gjukić - Bender. Predavanje o brodskom naoružanju od 15. do 18. stoljeća održat će Igor Mihajlović, viši konzervator arheolog iz Hrvatskog restauratorskog zavoda. Održat će se i predavanje o Dubrovačkom pomorskom društvu, o kojemu će govoriti muzejski savjetnik Đivo Bašić.

U Etnografskom muzeju, u žitnici Rupe, uz vodstvo kroz stalni postav, održat će se predavanje, prezentacija i radionica o tradicijskom nakitu u dubrovačkom kraju kustosice Barbare Margaretić. Predavanje o ukrasima i simbolima na velebitskim mirilama i topografija mirila južnog Velebita održat će kustosica Lana Milošević Đerek. Nastupi će i klapa “Atlant” uz domjenak i izvlačenje dobitnika nagradne igre, otvorit će se i izložba "Pomorske škrinje iz fundusa Pomorskog muzeja u Dubrovniku".

U Arheološkom muzeju, u tvrđavi Revelin, bit će vodstvo kroz izložbe „Ranosrednjovjekovna skulptura u Dubrovniku i okolici“ i „Rimske zlatne naušnice iz Arheološkog muzeja u Zagrebu“. Također, održat će se program Rimske večeri, radi se tu o edukativnim radionicama, predavanjima, pripremama, ali i kušanju rimske hrane prema receptima iz kuharice "Olivijina cibalitanska kuharica". Radi se o programu koji obuhvaća edukativne radionice za srednjoškolski uzrast u Turističko ugostiteljskoj školi, predavanje dr. sc. Ivana Ožanić iz Instituta za arheologiju u Zagrebu o rimskoj kuharici. Hranu će pripremiti učenici Turističko-ugostiteljske škole iz Dubrovnika pod mentorstvom dr. sc. Ivane Ožanić. Navedene radionice, predavanje i prezentacija s kušanjem rimske hrane su ujedno aktivnosti projekta Popularizacija znanosti, kojeg vodi Ožanić.

Vilač je napomenula kako će uz već spomenutu nagradu igru, biti i prigodni popust na suvenire i publikacije Dubrovačkih muzeja u muzejskoj prodavaonici u Kneževome dvoru.

U UGD ROCK PARADA I TURSKI SPECIJALITETI

O događanjima u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik više je rekao ravnatelj Marin Ivanović.

- UGD prošle godine je prvi put službeno sudjelovala u programu ove manifestacije i bili smo najposjećenija ustanova u Dubrovniku! Tako da smo visoko postavili ljestvicu i zelimo se toga drzati i ove godine. Dakle, bit će Rock parada u suradnji s Udrugom Festa Dubrovnik u samoj zgradi UGD, kao i strucno vodstvo kroz izlozbu Ahmeta Ertuga svakih pola sata tijekom trajanja Noci muzeja. Uz to, služit će se turski specijaliteti, a bit će i balona za djecu. - pojasnio je Ivanović.

- U Galeriji Dulcic Masle Pulitika i Ateljeu Pulitiku moći će se obići izlozba mlade slikarice Jelene Bando koja se otvara 24. siječnja. Tijekom Noci muzeja u Galeriji Dulčić Masle pulitika održat će se pijanistički koncert Ivane Jelace.- objasnio je Ivanović.

U PRIRODOSLOVNOM MUZEJU KOSTURI UŽIVO

Ravnateljica Prirodoslovnog muzeja Ana Kuzman rekla je kako su u ovoj ustanovi posjetiteljima pripremili bogat program.

- Program započinje radionicom "Razumjeti životinje iznutra prema van" koja je namijenjena najmlađim posjetiteljima. Nakon radionice uslijedit će kviz znanja u kojem ćemo nagraditi najuspješnije sudionike. Središnji događaj je otvorenje izložbe Prirodnjačkog muzeja u Beogradu "Kosturi uživo" u 19 sati. Izložba obrađuje i rasvjetljuje nekadašnje neotkrivene tajne građe organizama, a to su potpora, kretanje i uspravno držanje. Na izložbi će biti predstavljeni vanjski kosturi rakova i kukaca te unutrašnji kosturi riba, vodozemaca, gmazova, ptica i sisavaca. Od 20 sati posjetitelji će moći prisustvovati edukativnoj radionic Ljudski kostur. - navela je Kuzman, dodajući kako će tijekom Noći muzeja "posjetiteljima biti dostupne i aktualne izložbe: Domi sum, Pod pritiskom i Šum mora".

U DMD-U IZLOŽBA DUŠKA ŠIBLA

Više o programu rekao je i ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić.
- Za Noć muzeja 26. siječnja otvorit će se samostalna izložba umjetnika Duška Šibla. Bit ce tu i ansambl Plazarius. Dakako, kao što je bio slučaj i prethodnih godina, moći će se kušati i delikatese iz Držićeva doba. - rekao je Nikša Matić o uvijek zanimljivom programu u Domu Marina Držića.

U specifičnom političkom loncu u Hrvatskoj, pa tako i Dubrovniku, kao što su od HDZ-a progutane stranke desne preferencije, o čemu više možete pročitati OVDJE, ništa bolje ne stoje stranke lijevog predznaka. Dapače, stoje puno gore.

Jer, dok je HDZ preuzeo ulogu snažne desnice, što je dovelo do slabljenja ostalih stranaka s tog pola, SDP isto nije uspio učiniti na lijevom političkom polu. A nitko se nije pojavio tko ovu stranku tu može zamijeniti.

Dapače, SDP je radio sve u svojoj moći da se približi centru, a u trenucima nemoći Zorana Milanovića, koji je tako pobrojavao ustaše u svojoj obitelji, koketiralo je i s desnicom.

Uz ekonomske postulate koji su bili daleko od onih ljevih ideala, sve to dovelo je do toga da mjesto predvodnika ljevice ostaje prazno. I dok u Hrvatskoj postoje raznorazne Radničke fronte ili Antife, u Dubrovniku nema niti toga. Ukoliko se, dakle, logički zanemari SDP kao ljevičarska stranka, uopće ne postoji nitko tko bi mogao dati smisao na ovom političkom polu.

Tu je možda prostor za Živi zid, koji se na nacionalnoj razini prema anketama približio SDP-u kao drugoj političkoj opciji u Hrvatskoj, dojam je i kako šef dubrovačkog Živog zida Hrvoje Kukuljica zastupa određene ideje bliže ljevici, ali Kukuljica po svoj prilici nema dovoljno "herca" da bi na jugu Hrvatske uspio animirati one koji se osjećaju obespravljenima, a na kojima je Živi zid nacionalno ostvario poene.

Dojam je kao da to prazno mjesto vođe ljevice čeka na SDP, ukoliko bi se u ovoj stranci vratili osnovnim vrijednostima stranke.

Promašena politika na lokalnim izborima kandidatkinje za gradonačelnicu Tatjane Šimac Bonačić, bila je još jedan čavao u lijesu SDP-a.

Kako bi se nešto pokrenulo u tom smislu nužne su korjenite promjene u samome vrhu stranke na Iblerom trgu, a ne samo u dubrovačkom SDP-u gdje je veliki posao pred novim predsjednikom GO SDP-a Dubrovnik Jadranom Baračem.

No, kako je stanje u SDP-u već godinama takvo kakvo jest, bit će potrebno hrabrosti da bi se nešto i pokrenulo. Po svemu sudeći još dugo mjesto na dubrovačkoj ljevici stoga bi moglo biti upražnjeno.

Utorak, 09 Siječanj 2018 12:37

HDZ progutao dubrovačku desnicu

Stranke nominalno desnog predznaka mrtve su u Dubrovniku, a sama desnica živi kroz HDZ koji je očito toliko skrenuo udesno da više nema potrebe za onim arhetipskim predstavnicima desnice. No, nije samo Dubrovnik tu izdvojeni slučaj, Dubrovnik samo prati hrvatske trendove.

Što se samog Dubrovnika tiče stranke desnice nestale su još prije izbora, njihovi predstavnici našli su se na listi HDZ-a koja jest bila koalicijska, ali nigdje u nazivu liste nije bilo drugih stranaka.

HSP Ante Starčevića s dva vijećnika nakon izbora 2013. spao je na jednog vijećnika u prošlom sazivu Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, a u ovom nema niti jednog iako je predsjednica dubrovačkog HSP AS Marijana Majić bila na listi HDZ-a.

Pak, u samoj hijerarhiji HSP AS, članovi stranke s juga Hrvatske sasvim lijepo napreduju. Tako je bivši saborski zastupnik i gradski vijećnik Ivan Šimunović ponovo izabran za predsjednika Glavnog stana, dopredsjednik Podružnice Dubrovnik Nikša Dubelj za političkog tajnika HSP AS, predsjednica HSP AS Dubrovnik Marijana Majić za članicu Predsjedništva, a predsjednik podružnice HSP AS Korčula Marinko Pažin izabran je za mjesto dopredsjednika stranke.

Ali, čini se da "pravaši" žive neki svoj san, zatvoren za širu javnost, kao što i njihove ideje ne dopiru do šireg pučanstva.

U Dubrovniku jedno vrijeme bila je aktivna i Hrvatska konzervativna stranka Ruže Tomašić, ali niti oni se nisu proslavili na izborima 2015. godine, na izbore 2017. nisu izašli, a trenutna predsjednica stranke je Dražana Martinović Mamić, izabrana lani u travnju.

Okvirno, od stranaka koje su u posljednje vrijeme bile aktivne na dubrovačkom političkom nebu, to bi bilo sve od onih desnijih opcija, koje sad, dakle, praktički ne postoje.

Odgovor zašto je jasan. HDZ je toliko desno da zadovolji potrebu birača ka onome konzervativnijem. Stoga, iako su praktički nepostojeće desne stranke, postoje političari izuzetno desne preferencije.

Evo, možda idealan primjer za to je HSLS-ov Ivo Gjaja, koji se Gradskog vijeća dokopao kao priljepak na HDZ-ovoj listi na izborima 2013. i 2015. Doduše, 2013. za predsjednika Gradskog vijeća nije podržao nositelja koalicijske liste Nika Bulića, što onako spada pod posebno "briljantan" trenutak dubrovačkih političkih budalaština. No, iako liberal na papiru, Gjaja je u Gradskom vijeću bio sve samo ne liberal, raspredajući na primitivan način o sudjelovanju u Domovinskom ratu tadašnjeg gradonačelnika Andra Vlahušića.

Upravo je Gjaja idealan primjer kako nije nužno pripadati stranci desne orijentacije, kako bi se zastupale takve ideje.

U trenutnom sazivu Gradskog vijeća je i hrastovac Krešimir Marković, opet kroz listu HDZ-a. Sve to govori kako je HDZ-ova kapa dovoljno široka i duboka kako bi prigrlila sve one koji koketiraju sa snažnom desnicom, a zbog čega same stranke ideološki bivaju potpuno nebitnima. Kako u Hrvatskoj pa tako i u Dubrovniku.

Ponedjeljak, 08 Siječanj 2018 14:51

"HDZ, a što drugo"

Ponosno se vijori HDZ-ov barjak na zgradi u Petilovrijencima, koja je sjedište županijskog i dubrovačkog ogranka ove stranke. No, da se ne bi falilo što se točno nalazi u ovim prostorima, tu je i naljepnica "HDZ, a što drugo".

Za sve to se može reći da je i simpatično, baš jer tu nije prilijepljena neka naljepnica koja datira iz novijih vremena. Posebno u kontekstu u kojemu se u HDZ-u jako vole odricati prošlih politika.

Tako se Ivo Sanader praktički odricao politike Franja Tuđmana, dok je, recimo, Jadranka Kosor dala uhititi Iva Sanadera, unatoč tome što je svojevremeno govorila "kud Ivo tu i ja", što je kasnije opovrgnula. Pak, Tomislav Karamarko nastavio je neku svoju priču, ne bi li i on postao prošlost dolaskom na čelo Andreja Plenkovića.

Kako se u državnom HDZ-u ponašaju poput udavače kojoj je svaki zadnji najbolji, tako od tog poučka previše i ne zaostaju u dubrovačkom HDZ-u.

Nakon što je sad već 2014. godine Mato Franković naslijedio Dubravku Šuicu, koja je na čelu stranke stolovala 15 godine, mogu se tu opet pronaći neki obrasci uz koje se praktički negira bivša vladavina. Nisu Franković i Šuica zaratili nikad "na vanka", iako Franković jest odašiljao strjelice oko garaže. No, eliminiranje svih Šuičinih ljudi iz vrha stanke, kazuje kako se i dubrovački HDZ ponaša po principu "jedan vođa - jedna stranka".

Upravo zbog toga, naljepnica na HDZ-ovom prostoru u Petilovrijencima kao da živi neki svoj život iz davnina, netipičan za funkcioniranje samoga članstva.

No, pitanje i koliko će dugo ta naljepnica biti tu, budući da bi trebalo za očekivati da ovaj prostor zaživi u neke druge svrhe. Podsjetimo, kako je gradonačelnički kandidat HNS-a Valentin Dujmović govorio za vrijeme lanjskih lokalnih izbora, HDZ-ovci su prostor u Petilovrijencima površine 90 kvadrata "punih 12 godina plaćali tri kune po metru kvadratnom, a danas u punom komforu uživaju za 30 kuna po kvadratu".

Hoće li Franković, kao gradonačelnik, kako on to ističe, svih građana, koji je, nota bene, u kampanji upozoravao na nedostatak gradskih stanova, možda ovaj prostor prenamijeniti za neke druge svrhe?

To tek preostaje za vidjeti, iako sva logika nalaže kako postoje pametnija rješenja kako bi prostor u samom centru Dubrovniku poslužio nečemu korisnijem nego što su to stranačke prostorije, ali prije će biti kao što piše na naljepnici da će tu biti "HDZ, a što drugo".

Donedavni Mostovac Vlaho Orepić kazao je kako u Županijskoj skupštini Dubrovačko-neretvanske županije ostaje kao nezavisni vijećnik, naglasivši kako se njegovo djelovanje izlaskom iz Mosta neće promijeniti.

Podsjetimo, bivši ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić izašao je iz Mosta sredinom prosinca, naglasivši "da se sužavaju prostor i mehanizmi za realizaciju same ideje Mosta".
- Bit ću nezavisni vijećnik u Skupštini Županije dubrovačko-neretvanske, a branit ću i dalje, da se tako kategorično izrazim, boje Škanja i interes Grada Ploča. Naravno i cijele Dubrovačko neretvanske županije. Nikakva neće biti velika razlika u odnosu na razdoblje na ono što sam bio do sada u Županijskoj skupštini. - rekao je Orepić.

Što se tiče suradnje sa svojim nekadašnjim kolegama iz Mosta, dodao je kako će sve ideje podržati, bez obzira s koje strane one dolazile.
- Neću dijeliti inicijativu prema stranačkoj pripadnosti nego prema onome što smatram da je pozitivno i dobro. Znači, isključivo će na prvom mjestu biti briga o javnom interesu. - kazao je Orepić.

Osvrnuo se i na stanje u oporbi u Županijskoj skupštini.
- Što se tiče oporbe, svaka boja goni nekakvu svoju priču što nije prema mom mišljenju korektno. Treba se vezati za konkretne političke ciljeve i nastojati ih provoditi, odnosno stvarati uvjete da se oni sprovedu. A ne se samo baviti strankom koja je na poziciji i sve što oni predlože rušiti. To jednostavno nije politika kakvu ja zamišljam. - objasnio je Orepić.

- Političko djelovanje zamišljam kroz konkretne političke ciljeve za koje se treba boriti. Ako su u skladu s vladajućima, dobro. A ako nisu, idemo u drugom smjeru. Ali, isključivo, kako je ja zovem, konfliktna politika, meni nije svojstvena niti želim da bude dio mog političkog angažmana. - zaključio je za portal Dubrovnikpress.hr nezavisni vijećnik u Županijskoj skupštini dubrovačko-neretvanskoj Vlaho Orepić.

Kazalište Marina Držića dobit će uskoro novog ravnatelja. Naime, raspisan je natječaj za imenovanje ravnatelja na četiri godine. Za očekivati je kako će novi-stari ravnatelj biti Ante Vlahinić, ukoliko on to bude želio, jer na prošloj sjednici Gradskog vijeća, kad je donesen program za četverogodišnje razdoblje kazališta, zapravo nitko nije imao najmanjeg problema sa smjerom kuda kazalište ide.

Istina, na sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić rekla je kako se tu radi samo o općenitom programskom okviru uz koji nije potrebno ići u detalje, naglasivši kako novi ravnatelj mora predložiti program i definirati smjernice. No, neuobičajeno bi bilo da se praktički bez pogovora usvoji programski smjer za iduće razdoblje, pa da se naknadno ide u neke nove smjerove.

Ovaj natječaj može se sagledati i kroz kontekst riječi predsjednika DUSTRA-e Željka Raguža koji je na istoj toj sjednici Gradskog vijeća, doduše uz točku o proračunu govorio o stanju u kulturi, odnosno previsokim izdvajanjima za kulturu. Podsjetimo, Raguž je tada kazao kako se na kulturu troši 30 posto proračuna što on smatra prevelikim izdvajanjem uj odnosu na dobiveno. Smeta ga i što se niti približno toliko novca ne ulaže u sport te je dodao kako bi "kravi šarulji bilo dobro na našem stadionu". Sve to ponovo je izjavio za portal Dubrovnikpress.hr, ističući kako "mu je magla gdje sav taj novac ide".

Čini se kako se stanje s Kazalištem Marina Držića vjerno može oslikati kroz te Raguževe riječi. Naime, za Kazalište se godišnje izdvaja 9,5 milijuna kuna. Za što? Eto, kako je rekao Vido Bogdanović na istoj sjednici Gradskog vijeća, za program u "kojemu nema suvremenih dubrovačkih autora u literarnom smislu".

- Dubrovnik se prilično smatra nekakvim kulturnim središtem s vrlo bogatom dramaturškom, literarnom i književnom baštinom i zanimljivo je da u programu našeg lokalnog malog dubrovačkog provincijskog kazališta u programu nema dubrovačkih autora. Nitko ne spominje dubrovačku književnost i baštinu. - riječi su Vida Bogdanovića.

No, ne bi program Kazališta trebalo promatrati samo kroz nedostatak suvremenih dubrovačkih autora. Recimo, gdje su predstave za djecu koje se izvode u vlastitoj produkciji? Dakle, ne računajući gostujuće predstave ili one amaterskih lutkarskih sastava. Nažalost, već godinama u dubrovačkom kazalištu kao da nije opcija činiti program koji bi trebao i educirati djecu te naviknuti ih na teatarske tekovine. Priča tu u Dubrovniku ide tako da se rade tri do četiri premijere godišnje, koje se repriziraju koji put dogodine te stvar obično tu završava.

Sve to za cijenu od 9,5 milijuna kuna, unatoč svim troškovima koji se moraju uzeti u obzir, poput mjesečnih izdvajanja za plaće glumaca, definitivno je premalo vraćeno za takvo proračunsko izdvajanje. Sukus priče takav je onda da više zainteresirane publike bude na Lidranu nego na pojedinim predstavama.

Jasno kako za sve tu nije i ne može biti kriv aktualni ravnatelj Vlahinić, ali zaokret u politici Kazališta Marina Držića je potreban. Kao i uostalom u puno drugih ustanova u kulturi Grada Dubrovnika. Nije problem u privređivanju vlastitih sredstava, kad bi recimo program bio izvrstan. Onda bi se jasno moglo reći da je kultura na prvom mjestu, da je bitno imati dobar proizvod, a da su novci sporedni. Međutim, u Dubrovniku, od kazališta pa nadalje, upravo je problem u tome što konačni proizvod nije dovoljno dobar da bi opravdao velika izdvajanja. Tada na prvo mjesto dolazi ekonomska računica.

Međutim, neće se to niti u budućnosti promijeniti. Neovisno o tome hoće li Vlahinić ponovo biti izabran za ravnatelja ili neće. Naime, kad se donosi četverogodišnji program, vrijedan dakle devet i pol milijuna kuna godišnje, a pritom među vijećnicima, osim Bogdanovićeve pecate, ne vlada interes za temom, jasno je kako stanje mediokritetstva većini očito odgovara.

Jednom kad ne bude odgovaralo, moglo bi biti prekasno, ako već i nije.

Dubrovački zimski festival, kojega je još u najavi gradonačelnik Mato Franković prozvao "najboljim u zemlji", došao je svom kraju. Prilika je to za svođenje računa onoga što je Dubrovniku bilo ponuđeno i kako je to sve u svemu bilo. No, da bi se shvatio kontekst, trebalo bi poći unazad. U 2014. godinu.

Bio je ponedjeljak, dakle nije se ciljala nikakva subota ili nešto slično tome, a tadašnji gradonačelnik Andro Vlahušić na praznom Stradunu, tek u društvu svojih najbližih suradnika, otvorio je prvi Dubrovački zimski festival. U biti, samo se upalila rasvjeta, Orlando je dobio crveni šal, a osvanule su i dvije kućice. I to ne na Stradunu, nego preko puta gradske uprave. Dojam je bio takav da Dubrovnik ne može bolje, da je jednostavno nešto ukleto u Gradu u kojemu se godišnja doba tako postojano preslikavaju na pejsaže duše. Kad je već tako, jasno, zime su mrtve, kako na gradskim ulicama, tako i među stanovnicima koji nemaju nešto da ih pokrene.

Prošla je ta zima 2014. u tada standardnom praznom dubrovačkom ruhu. No, bio je to samo lakmus papir za dalje. Već iduće zime, godine 2015., sve je promijenjeno. Tada se Festival nije otvorio u ponedjeljak, nego u subotu, još u studenome, uz kućice na Stradunu i gomilu građana. Po prvi put tada je Dubrovnik uistinu živnuo zimi, o kućicama se pričalo, postale su mjesto za dogovor, a sve to skupa nastavilo se i lani, kad je Festival otvoren još pompoznije. Stoga, logičan slijed bilo je trend nastaviti i ove godine.

Do toga nije došlo. Programa je bilo, bilo je i koncerata, događanja za djecu... Ali, sve skupa prošlo je mlako. Ne računajući program uz doček Nove godine, koji je izvrsno odrađen, uključivo s koncertom The Frajla te Dinom Merlinom na samom dočeku. Što je ujedno i pokazatelj da su se i neke stvari mogle bolje odraditi i drugim danima.

Trend iz prethodnih godina nije nastavljen, ponajviše zbog smanjenog broja kućica na Stradunu. Svaka čast svim drugim dijelovima Grada, ali zna se što je za Dubrovčane Stradun, mjesto na kojem se odvija život. Lijepo je da je živnula Gundulićeva poljana, ali svejedno, broj kućica na Stradunu nije trebalo dirati, jer i prošle godine bilo je lijepo i na Gundulićevoj i na Pilama i s većim brojem kućica na Stradunu. Disperzija bilo čega, pa tako i sadržaja, ima smisla samo i jedino kad je nešto može zamijeniti. Ovako je osim Gundulićeve poljane, sadržaj disperziran i u park u Pilama, u Lapad i Mokošicu, koji jasno nisu zaživjeli, a Grad je umrtvljen. Prevedeno, ispražnjen je Stradun da bi npr. ekipa iz Mokošice imala gdje popiti pivu u Mokošici. Tada to nije ništa drugo nego pucanj u nogu.

Može se još raspravljati o vremenskim prilikama ili izboru izvođača, ali sve to na kraju biva sporednim, kad je i lani bilo hladnih i kišnih dana, a bilo je itekako posjetitelja na događanjima. Uostalom, lani je zasigurno bilo i izvođača koji nisu po svačijem gustu, isto kao i ove godine, a Grad je bio pun.

Očito, gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Frankovićem te njegovom zamjenicom Jelkom Tepšić, smatrala je kako je moguće zadržati nekakav fiktivni sklad, misleći da isti valjda neće dovesti do gubitka posjetitelja. Jasno, radi se to o pogrešci jer adventski festivali, od famoznog Zagreba ili Beča, pa eto do Dubrovnika, ne počivaju na skladu, nego na zabavi, ako hoćete onoj koja graniči s vašarskim elementima.

Očekivati da se adventski festival dovodi u istoznačje sa skladom jednostavno je utopistički, negdje uz bok pojma kao što je topli led. Nažalost, zbog tog pokušaja, kako bi se zadovoljila glasna manjina kojoj su kućice smetale, imamo dvije dubrovačke zimske slike. Onu grandioznu s dočeka Nove godine i skromnu tijekom drugih dana, kad je Grad bio poluprazan. I to ne samo preko tjedna, nego i za vrijeme subotnjih koncerata.

Kako je svaki lanac jak koliko i najslabija karika, jasno je kako su ostali dani Festivala trebali biti življi, odnosno da je tu nažalost jača slika praznog Grada od one gdje je Stradun pun samo dva dana. Uostalom, atmosfera s dočeka Nove godine ne može amnestirati sva neispunjena očekivanja. Nažalost, neispunjena očekivanja i jesu ono sa čim se može u najkraćim mogućim crtama opisati četvrti Dubrovački zimski festival.

Video priloge raznih događaja i različitih atmosfera možete vidjeti OVDJE.

Željko Raguž bi smanjivao novac koji se ulaže u kulturu, onima iz kulture to smeta, iako se javno Ragužu tu malo tko želi suprotstaviti. Nevezano s tim je li Raguž u pravu ili nije u pravu, kad netko čovjeku napadne struku, ono čemu je posvećen život, očekuje se reakcija. Ovdje ona izostaje, valjda pod onom egidom "netalasanja", čekanja da se nemirne vode smire kako se ne bi ušlo u političke sfere.

Ne zato jer je Raguž, možda rječitiji i argumentiraniji, pa se odgovor stoga izbjegava, nego zato jer svi oni kojih se Raguž dotaknuo, indirektno ovise o predsjedniku stranke koja sudjeluje u vlasti Grada Dubrovnika. Zato jer politika, od reda, postavlja sve one koji rade u kulturi.

Što je zapravo osnovni problem kulture, kako u Dubrovniku pa tako i u Hrvatskoj? Premreženost s politikom. Dakle, ista ona zbog koje Željko Raguž može gaziti po kulturnim dionicima u Dubrovniku, a da na svoj istup ne dobije jasno definirane pecate.

Stoga, čak je pitanje je li Raguž u pravu, odnosno ide li previše novca u kulturu, u sporednom planu, jer je tek dio šire slike uz koji kultura ovisi o politici. Iako, treba reći, otvoreno i jasno, kako Raguž eto djelomično nije u krivu. Općenito, dojam je da su proračunska sredstva prestrogo podijeljena i da se ustvari proračun baš zbog toga ne može razmahati, jednom kad se nahrane sva gladna usta.

Posebno su njegove riječi značajne u kontekstu udruga. Grad Dubrovnik sponzorirao je samo udruge u kulturi, u prvih šest mjeseci 2017. godine, sa skoro milijun kuna za jako skroman program, a ponekad se to programima i projektima teško može i nazvati.

Naravno da Dubrovnik treba imati svoj orkestar, galerije i muzeje, kazalište, kao što treba njegovati i tradiciju Dubrovačkih ljetnih igara, ali tu se nameće pitanje i koliko svi zajedno u kulturi za 130 milijuna kuna vraćaju Gradu u vidu hvale vrijednih projekata i uostalom interesa domaće publike. Je li se "radi" toliko dobra kultura za te novce? Dakle, kultura koja ne uključuje samo "pano izložbe" ili radionice uz eto poneki godišnji vrijedan događaj?

Sve su to hipotetska pitanja, o kojima bi se trebalo razmisliti u daljnjim promišljanjima, što ne znači da će glavni problem biti onda stvar prošlosti. A to je spomenuta premreženost s politikom. Nisu kulturnjaci od jučer oni koji se najčešće prvi prišiju režimu. Padali su lažno u nesvijest uz Tita, mahom gotovo svi, potom pritrčali Tuđmanu, kasnije se određivali opet na one lijeve ili desne preferencije, pa se jasno zna tko spada među dvorske pjesnike, režisere ili glazbenike, da ne kažemo lude.

Nije niti Dubrovnik tu iznimka, pa i to definira kulturnu sliku Grada. Nažalost, tako ispada da je bitno samo imati dobru, ili manje lošu, političku strukturu, kojoj će se onda kulturnjaci moći prilijepiti i kako bi uz dobru sinergiju tu nastalo nešto što bi se moglo nazvati umjetnošću.

Petak, 05 Siječanj 2018 19:40

Opcija ne živjeti i ne raditi u Dubrovniku

Svako toliko aktualizira se problem stanova u Dubrovniku. Najčešće ljeti kad je potražnja zbog sezonaca najveća, a i na jesen kad dubrovački podstanari traže svoj dom. No, koliko god se govorilo o ovoj temi, a govore zaista razne strukture društva, u biti nitko ne ponudi rješenje.

A evo, odnedavno svoj glas o ovoj problematici dao je i biskup Mate Uzinić, koji također nije ponudio rješenje. On je o stanovima pričao na novogodišnjoj misi, održanoj u Katedrali. Govoreći o imigrantima iz Afrike i Azije, dotaknuo se i onih koji u Dubrovnik bilo iz Slavonije ili Bosne i Hercegovine traže svoju egzistenciju.

"Posebice je dotaknuo pitanje iznajmljivanja stanova njima, ali ne samo njima nego i obiteljima s više djece. Potaknuo je vjernike da promisle vodili li ih u iznajmljivanju apartmana samo njihov materijalni interes ili vide i čovjeka u potrebi kojemu bi mogli nekako pomoći. Istaknuo je da i u ovim slučajevima nije dovoljno samo imati osjećaj za ove kategorije ljudi nego da treba nešto konkretno učiniti." - piše o Uzinićevoj propovijedi na stranicama Biskupije.

No, poanta je u tome da biskup Uzinić, koji je dakle svjestan problema, također nema rješenje. Ukoliko se rješenjem ne smatra da se uistinu građani odreknu svojih apartmana, što ne bi trebalo shvatiti ozbiljno. Zvuči plemenito, ali utopistička je to ideja, od koje nema koristi razmišljati. A moglo bi se tako zamijeniti teza i zapitati se zašto se Crkva ne odrekne svojih stanova? Odgovor je jasan, a krije se u ekonomskoj računici i troškovima koje treba podmirivati. Kako Crkva, u ovom slučaju Dubrovačka biskupija, pa tako i vlasnici apartmana.

Poanta je u tome da niti biskup Uzinić nema rješenje po ovom pitanju. U biti, nema ga nitko. Primjerice, gradonačelnik Mato Franković pokreće projekt izgradnje 120 stanova u Solitudu. Sve to lijepo zvuči i ideju treba pozdraviti, iako je potražnja puno veća od tih 120 stanova. Uostalom, projekt, iako definiran, još uvijek je na dugom štapu, a iskustva govore da građevinska klima na jugu Hrvatske i nije idealna.

Onda, i rođena Opuzenka Ivana Seko pokrenula je peticiju kojom je pozvala Grad Dubrovnik pozvala Grad Dubrovnik na izgradnju 500 subvencioniranih stanova po gradskim predjelima, a kako bi omogućio građanima najam po povlaštenim cijenama. Njezina ideja također odlično zvuči, radi se o jako dragoj mladoj osobi koja se ovako želi pomoći zajednici, ali izgradnja 500 stanova također izuzetno utopistički i nerealno zvuči.

Tu treba reći da Grad Dubrovnik ipak nije karitativna ustanova koja je tu eto da samo zbrinjava građane, u ovom slučaju one koji nemaju stan. Upravo u tom kontekstu treba sagledati i apel hotelijera. Oni su, pak, na strukovnoj grupi HGK – Županijske komore Dubrovnik apelirali da se izgrade novi stanovi kako bi se negdje mogli smjestiti sezonci. Još jedan nerealan apel, posebno jer je podugačak red onih koji bi trebali imati pravo na taj stan puno prije sezonaca.

U svakom slučaju, svi bi nešto htjeli bolje, a nitko ne predlaže uistinu bolje. Lijepo ta briga zvuči od svih uključenih strana, od biskupa Uzinića do hotelijera, ali radi se o mrtvom slovu na papiru. Razlog je jasan. Ne postoji u preizgrađenom Dubrovniku rješenje za preko noći stvoriti „xy“ stanova. A kako ne postoji rješenje za sve, tako je uvijek opcija jednostavno ne živjeti i ne raditi u Dubrovniku. Bolno, ali istinito.

Predsjednik Dubrovačke stranke Željko Raguž učinio je popriličnu pomutnju na prošloj sjednici Gradskog vijeća kad se dirnuo u kulturu, odnosno u proračunska izdvajanja koja idu za ustanove u kulturi i raznorazne projekte. U razgovoru s kulturnim djelatnicima može se tako čuti kako su im Raguževe riječi poprilično zasmetale. No, njega to previše ne tangira pa je tako za portal Dubrovnikpress.hr pojasnio "kako i dalje misli što je rekao".

No, prvo podsjetimo na njegove riječi sa sjednice Gradskog vijeća. Tada je kazao kako se na kulturu troši 140 milijuna kuna, dodajući kako neki imaju dva-tri puta godišnje koncerte i zato dobivaju lijepe plaće. Smeta ga i što se niti približno toliko novca ne ulaže u sport te je dodao kako bi "kravi šarulji bilo dobro na našem stadionu".

Sve to, dakle, kulturnjacima je zasmetalo, no u kratkom razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr Raguž ne žali zbog svojih riječi, iako kaže, "svjestan je da će tu izgubiti nešto glasova".

- Nema se tko tu naći uvrijeđen. Pa, u Gradu ne postoji udruga koja se osnovala da isti čas nije dobila novac! Na račun čega? Nekih radionica. To jednostavno tako ne ide! Nije to problem ove gradske uprave, ali netko treba napraviti rez. U startu će biti osuđivan, ali u budućnosti će se osjećati konkretni rezultati. Neki kažu kako nemamo novaca za nešto jer imamo najveći proračun u Republici Hrvatskoj. Imamo najveći proračun u državi, ali malo je tu slobodnih sredstava za projekte jer je 90 posto vezano za plaće ili u Gradu ili u povezanim ustanovama. Očito se teško dirnuti u ono što je ustajalo, što postoji već godinama. Treba napraviti bolan rez! - rekao je Raguž.

- S druge strane imamo Čistoću i Vrtlar. Oni dobivaju po devet milijuna kuna godišnje. To su ljudi koje vidimo svaki dan, ljudi koje građani vide. Građanin odnese kantu smeća svako jutro i svaku večer tog smeća nema. Netko ga je odnio. Svako jutro se čiste ulice. Vidim taj rad. A ovo oko kulture, 30 posto proračuna za kulturu, meni je sve to magla. Gdje taj novac ide? Pedeset zaljubljenika u kulturi koji će jednom godišnje poći na koncert Dubrovačkog simfonijskog orkestra, a taj Dubrovački simfonijski orkestar tijekom cijele godine prima plaću. Sebi sad pravim medvjeđu uslugu jer ću ja sad tamo izgubiti 50 glasova. Ali, to me ne zanima. Uostalom, da napravimo anketu kod građana je li nam prioritet sportska dvorana ili stadion reći će da. - dodao je Raguž.

Isto kao što je rekao na sjednici Gradskog vijeća, tu ga najviše smeta jer se ne ulaže u sport.
- Nijedan od gradova u Hrvatskoj ne izdvaja više od osam posto za kulturu, u Gradu Dubrovniku je taj iznos 30 posto. Mi jesmo Grad kulture. Mi nismo protiv kulture. Ali, kultura uz sport. A ne kultura nauštrb sporta kako je to u gradskom proračunu. Ne sada, nego u zadnjih 25 godina. Taj iznos buja i buja jer kako raste proračun, tako rastu i izdvajanja za kulturu. Od Dubrovačkih ljetnih igara pa do Doma Marina Držića, Kinematografa ili Dubrovačkog simfonijskog orkestra. I tako dođemo do iznosa od 150 milijuna kuna. Zadnjih 15 godina u sport ide milijun kuna za infrastrukturu. Što možemo napraviti s tim novcima? - zapitao se Raguž.

- Recimo, imamo Dubrovačke ljetne igre u iznosu od 20 milijuna kuna svake godine, a tu je oko petnaestak predstava. Recimo da polovica budu premijere. Dođu većinom glumci iz Zagreba koji dobivaju skupe i dobre dnevnice, a budu tu i montažeri, šminkeri, scenaristi... Ta predstava se odigra dva puta i više nikad. Jesmo li toliko bogati da to plaćamo? Mislim da nismo! Kako sam govorio, da šarulju dovedem u Gospino polje ili u Lapad ne bi joj bilo lošije nego na nekom pašnjaku na selu! Evo priča se da idemo u rekonstrukciju postojeće sportske dvorane. Ona se treba doslovno srušiti i izgraditi nova. Po modelu javno-privatnog partnerstva? Zašto ne! Neka klubovi dobiju otpremnine, a neka privatni investitor raspolaže sa svojim slobodnim terminima kako god želi. Ali, oko sporta nešto se mora promijeniti. Treba nam rez. - zaključio je za portal Dubrovnikpress.hr predsjednik DUSTRA-e i gradski vijećnik Željko Raguž.

Stranica 4 od 111

frendy250

fabrio250

adriatic maestral 250
aerodrom250
ciban3
konavle 250

zupa 250

zupanija 250