Cjepivo je sigurno i učinkovito, nuspojave su blage i spontano prolaze u roku od dan-dva, rekla je infektologinja dr. Ljiljana Betica Radić za portal Dubrovnikpress.hr na temu cjepiva protiv gripe. Naime, počela je sezona cijepljenja protiv gripe te je osigurano 280 tisuća doza cjepiva. Ipak, neki podaci govore kako se cijepi samo 20 posto građana. Dr. Betica Radić objasnila je zašto se bitno cijepiti protiv ove bolesti.

- Kao prvo želim reći kako ljudi često poistovjećuju običnu prehladu s gripom. Gripa nije prehlada. Gripa je teška, vrlo zarazna virusna respiratorna bolest, uzrokovana virusima tipa A: H1N1 i H3N2 i B, javlja se sezonski i širi se kapljičnim putem i kontaktom. Oboljeli od gripe obavezno završe u krevetu s visokom temperaturom, a u osoba starijih od 65 godina, osoba u staračkim domovima i osoba s kroničnim bolestima, gripa je često udružena s komplikacijama kao što su teška upala pluća i kardiovaskularne komplikacije. - rekla je dr. BEtica Radić.

- Zbog produljenja životnog vijeka, i većeg broja osoba s kroničnim bolestima i osoba smanjenog imuniteta, očekuje se veći broj osoba koje mogu razviti komplikacije gripe. S druge strane, sam uzročnik - virus gripe poznat je po svojoj jedinstvenoj sposobnosti da uzrokuje epidemije i pandemije. Naime, virus ima sposobnost nepredvidive i brze promjene antigena, što mu onda zbog imunološki naivne populacije omogućuje da izazove epidemiju s velikim brojem oboljelih. Također, virus ima sposobnost da cirkulira u svojim prirodnim domaćinima pticama i svinjama gdje rekombiniran ili direktnim prijenosom inficira ljude. - dodala je.

Pojedini su mediji tvrdili kako se ove godine očekuje intenzivnija epidemija nego što je to bio slučaj prijašnjih godina.

- Sezona gripe predviđa se prema sezoni gripe na Južnoj hemisferi. U Australiji sezona gripe ove godine pokazala je 2,5 puta veći broj oboljelih nego 2016. godine, najviše kod starijih od 80 godina i djece do 5 godina života. Dominanti soj je bio virus influence A H3N2 i virus influence B. Nema podataka da je soj virulentniji nego prošle godine. Početak epidemije gripe očekuje se oko Nove godine.- istaknula je dr. Betica Radić.

Što se tiče samog cjepiva, naglasila je kako "problem efikasnosti cjepiva nastaje ako se cijepni soj ne podudara s cirkulirajućim sojem, kao što je bio slučaj prošle godine", dodajući kako "imunost traje samo godinu dana zbog čega trebamo bolje cjepivo koje će nas štititi više godina".

Kaže kako je cjepivo registrirano za odrasle i djecu stariju od 6 mjeseci, ukoliko nemaju kontraindikacije za cijepljenje, tešku alergija na jaja ili pileće bjelančevine, alergiju na neki sastojak cjepiva ili tešku nuspojava nakon ranije primjene cjepiva protiv gripe, objasnivši kako je "privremena kontraindikacija akutna febrilna bolest".

- Kategorije za koje preporučujemo cijepljenje protiv gripe su: osobe životne dobi 65 godina i starije, štićenici domova za starije osobe te institucija za njegu kroničnih bolesnika bez obzira na dob, uključujući i djecu. Onda pacijenti s kroničnim oboljenjima, posebice oboljenjima srca i pluća, uključujući i djecu, a posebno djecu s oštećenom plućnom funkcijom poput cistične fibroza, kronične astme, bronhopulmonalne displazije i kongenitalnim manama. Također, trebali bi se cijepiti i odrasli i djeca s kroničnim bolestima metabolizma, uključujući diabetes mellitus, kroničnim bolestima bubrega, hemaglobinopatijama i oštećenjem imunog sustava, uključujući HIV infekciju. Nadalje, trebala bi se cijepiti i djeca i adolescenti na dugotrajnoj terapiji lijekovima koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu (radi izbjegavanja nastanka Reye sindroma uz influencu). U slučaju da se neka od osoba za koje je cijepljenje preporučljivo, zbog svog zdravstvenog stanja ne može cijepiti (kontraindikacija), umjesto njih se pod istim uvjetima trebaju cijepiti osobe iz njihove bliske okoline, kao i osobe koje pružaju kućnu medicinsku njegu te djelatnici domova za starije osobe te institucija za njegu kroničnih bolesnika. - rekla je.

- U pravilu potrebno je deset dana za imunološki odgovor na cjepivo. Efikasnost cjepiva ovisi o podudarnosti cirkulirajućeg soja s cijepnim sojem, dobnoj granici i zdravstvenom stanju. Efikasnost cjepiva je smanjena u starijih i imunokompromitiranih. Kod mlađih odraslih i zdravih stariji efikasnost je 70 posto, dok je kod starijih u domovima umirovljenika oko 30-40 posto, ali je važno napomenuti da cjepivo smanjuje mortalitet do 80 posto. - pojasnila je.

Što se tiče nuspojava, dr. Betica Radić je rekla:

- Nuspojave su blage i spontano prolaze u roku od dan-dva, poput otekline i crvenila na mjestu primjene, povišene temperature, bolova u mišićima, glavobolje. Dugoročne nuspojave nakon cijepljenja i često spominjani neurološki simptomi, autizam i sl. kao i autoimune bolesti nisu nigdje na svijetu dokazani. Također zaključci brojnih studija dokazuju kako cijepljenje protiv gripe ne povećava rizik za pojavu teškog neurološkog poremećaja poliradikulopatije tzv. Guillain Barreova sindroma (GBS) tj. rizik je isti u cijepljenih i necijepljenih. - zaključila je za portal Dubrovnikpress.hr dr. Ljiljana Betica Radić.

Moglo bi se reći da je svijet slikarstva, ipak i usprkos svemu, najširi svijet nestvarnoga, jer u njega uključena je mašta, nezaustavljiva divlja rijeka kao osnovna potka svakog stvaranja. Kao i kod svakog uloženog truda i vremena, neminovno u jednom trenutku mora doći do razdiobe stvarnosti: one koja bira biti orijentirana komercijalnome ili one koja bi se mogla svesti na pojam neodoljivog hobija. Jasno, u praksi nije sve tu stvar odluke i određenja, gdjekad i sreća igra bitnu ulogu. No, oni koji bi htjeli, koliko u Dubrovniku mogu živjeti od slikarstva, prodaje svojih umjetničkih dijela? Ili, to u Gradu nužno mora ići ruku pod ruku s turističkim zanosom, što opet bitno utječe na prilagođavanje ciljanoj publici...

Povjesničar umjetnosti Antun Karaman govori "kako bi se u načelu od slikarstva moglo živjeti s tim da se zadrži izrazita kvaliteta, ali i da se prilagodi tržištu".

ANTUN KARAMAN: IMA ONIH KOJI I PREDIMENZIONIRAJU SVOJU VRIJEDNOST

- Drugim riječima, isključivo od nekog sofisticiranog slikarstva vrlo je teško preživjeti, ali u kombinaciji s proizvodnjom suvenira, uz povezivanje s nekim od poslova oko dizajna ili izdavaštva, dakle poslovima koji su bliski likovnoj umjetnosti, moglo bi se povezati kraj s krajem i zapravo pristojno živjeti. - kaže Karaman.

Smatra li da je takvo stvaranje, recimo ono za turističke svrhe, u biti određeni gubitak vrijednosti samog umjetnika?
antunkaraman- Uvijek je to od slučaja do slučaja. Ima ljudi koji ne mogu preći kvalitet ni kad se bave ne znam kakvom umjetnošću, a neki drugi imaju vrijednost i kad rade suvenir. Suvenir je široka pojava koja ima svoju publiku. Pak, ta publika nije uvijek zahtjevna. Zahtjevniji kupac će kupiti nešto što je vrjednije, a onaj koji o tome nema neka velika znanja, kupit će bilo što. U nas se blizu 200 ljudi bavi likovnom umjetnošću, među njima se nađe podosta onih koji bi mogli zadržati visoku razinu. Ili, barem višu razinu. Sve drugo i nestaje s likovne scene. - objasnio je Karaman.

Odgovorio je i na pitanje koje se tiče dubrovačke publike, onih koji su spremni zidove ukrasiti umjetninama. Dojam je kako ona i nije preširoka.
- Male sredine su uvijek osuđene na uzak krug ljudi, to je sasvim logično. I u velikim gradovima nemate preširoku publiku. No, Dubrovnik spašava to što ipak ima dosta prolaznika koji dolaze u Grad, žele kupiti nešto dubrovačko pa je lakše plasirati suvenir. Međutim, bilo bi žalosno kad bi se umjetnici samo na toj razini likovnog izraza zadržavali, dobro je da se mnogi trude ostati u svom umjetničkom svijetu, što se često vidi iz priloženog. Ali, ima i onih koji predimenzioniraju svoje vrijednosti pa u tom smislu više o svojoj umjetnosti govore nego što ona vrijedi. - zaključio je Antun Karaman.

LENA KRAMARIĆ: IMAM ŠTO ZA JESTI, ALI...

Pak, od slikarstva u Dubrovniku živi slikarica Lena Kramarić. Odnosno, ne bavi se nekim drugim poslom za život. Kaže kako tu ne postoji decidiran odgovor.
- Iznajmljujem stan, imam što za jesti, znači da preživljavam od toga. A na koji način i kako, odnosno što to sve zahtjeva je neka druga stvar. Zanimljiv je aspekt koliko je to preživljavanje povezano uz Dubrovnik, čije neke prednosti pokušavam iskoristiti, a tiče se turizma. Grad živi od turizma, većina onih koji tu dobro žive, na neki način su povezani s turizmom. Dolaze ljudi iz cijelog svijeta u Dubrovniku, nije tu bitna sama prodaja nego i kontakt sa svijetom što je velika prednost Dubrovnika. Tako da se zadnjih godina trudim da mi je za vrijeme sezone slike moguće negdje vidjeti jer nemam svoj atelje, dućan ili galeriju. Pak, galerije koje funkcioniraju u Gradu su suvenirskog tipa i ako bude izložena jedna ili dvije moje slike to je onako u sklopu tisuću drugih slika i predmeta. Što prezentacijski nije ono što bih željela. - objasnila je Kramarić.

- U biti, sve što prodajem je dosta malo od turizma. Drugo, ljudi mi dolaze s vremena na vrijeme za neki poklon, recimo za vjenčanje, što nije ono od čega bih mogla živjeti, ali dobro dođe. Super mi je kad se preko Interneta proda slika, to je onako jedan konkretan iznos koji može funkcionirati kao plaća na mjesečnoj razini. A ove druge stvari? Dogodi se nekoliko mjeseci ništa i onda jedan mjesec se tu nadoknadi kad se jedna stvar na drugu nadovezuje. Trudim se raditi i stvarati, vjerujem da ta energija ne odlazi u prazno nego se vrati, ne nužno kroz zaradu nego i na druge načine. - istaknula je.
lenakramaricRekla je svoje mišljenje i o suvenirskom načinu rada.
- Razmišljam kad bih imala priliku, recimo da imam svoj prostor, koji bih dakako trebala plaćati, uz slike ponuditi i neke druge proizvode. Nisam strogo protiv toga, to je jedna vrsta posla. Ali, svatko za sebe mora naći dozu do koje može ići. Ali, kako Grad funkcionira, vjerujem da bi se ta granica brzo zamutila kako bi se preživjelo. Čisto općenito govorim. Meni se dogodilo da sam rekla: "Dobro, idem probati s nečim takvim". No, uvijek bi me nešto spriječilo. Ne znam je li to unutarnji inat, možda neka bahatost, ne znam kako bih to opisala, ali imam malo slobodnog vremena pa ga koristim za ono što me zadovoljava, a to je konkretno slikanje. Velim, da imam svoj prostor možda bi bilo drugačije, možda bi uz te slike bilo još nešto. Kad je dozirano i lijepo, nisam protiv toga. - zaključila je Kramarić.

ŠKERLJ: NE BIH MOGAO ŽIVJETI SAMO OD SLIKARSTVA

Dubrovački slikar Josip Škerlj, koji je dugi niz godina radio i kao profesor u osnovnoj školi, ustvrdio je kako se od slikarstva jako teško može živjeti.
- Nisam siguran da se može od toga živjeti, dakle tako da imaš kao plaću, stalna mjesečna primanja. Kad sam se oženio, odmah sam počeo raditi, onda se nije moglo od toga živjeti. Danas imam penziju, povremeno se proda neka slika... Ne bih mogao živjeti samo od slikarstva. Možda je to nekad mogao Đuro Pulitika, dubrovački bard slikarstva. Danas? Sumnjam u to. - dodao je Škerlj.
josipskerlj1Naglašava kako su prije turisti više kupovali umjetnine.
- Turisti dolaze da bi se "napili" te ljepote tog starog dojma kojega Dubrovnik pruža. Što će mu slika kao putniku, ima pametni mobitel pa snima. Mislim, nije da turisti ne kupuju, ima toga, ali najviše se kupuju suveniri. Imam dosta godina i ne razmišljam o tom stvaranju. Malo je to i problematično, za mene, kao i za druge slikare. Rekao bih, jeftino. - istaknuo je Škerlj.

MERCEDES BRATOŠ: EKONOMIJA DIKTIRA TEMPO I U SLIKARSTVU

Mercedes Bratoš je dubrovačka slikarica, s adresom u Zagrebu. U ljetošnjem razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr ona je rekla kako "ne zna nikoga tko danas od slikarstva može živjeti". A, sada je ponovila te svoje riječi.
- Čast iznimkama koji mogu živjeti isključivo od slikarstva, ali ja ih ne znam osobno. Svi rade još jedan dodatan posao ili čak dva radi egzistencije. Neki poslije akademije odustaju od slikanja, jer nemaju mogućnosti se dalje graditi. Nije to lagan posao. Samo eto oni koji ne odustaju, to istinski vole i hrane se stvaranjem. - kaže ona.

- Razlog zašto se ne može živjeti je jednostavan. Ekonomija, politika, gospodarstvo utječu na sve pa tako diktiraju i u ovoj domeni. Ljudi ne mogu priuštiti uvijek lijepe stvari pa odustaju, gledaju i promatraju... Zato postoje izložbe gdje se umjetnici prezentiraju, "reklamiraju", pokažu svoj trud i rad. S druge strane, to je opet veselje i radost pored svega za umjetnika. Na sve to gledam optimistično, sve dođe i sve prođe. Sad je tako što ne znači da se situacija neće promijeniti. Samo treba ustrajati u tome sto radiš i stvaraš. - kazala je Bratoš.
mercedesbratosMercedes je studirala u Italiji, sad, dakle, živi u Zagrebu.
- Situacija u svijetu je malo drugačija od naše sto se tiče prodaje. Dubrovnik ima kapacitet da postane kulturno središte tijekom cijele godine, a ne samo ljeti. Ima mladih i ambicioznih kulturnjaka koji mogu podignuti Dubrovnik na visoki nivo kulturnih događanja, samo trebaju imati podršku građana. Ipak je to mali grad pa najmanja pogreška dođe do izražaja. Dok u Zagrebu je malo drugačija situacija. Veći grad, više događanja i situacija je sigurno bolja. - objasnila je Bratoš.

PAČE SENTOVIĆ: OTKAD RADIM NIKAD NIJE BILO LOŠIJE

Vlasnica galerije Klarisa Jelena Pače Sentović rekla je više o ovoj temi iz drugoga ugla, dakle onoga galeristice, odnosno osobe koja već dugo prati trendove u ovoj oblasti.
- Što se tiče Dubrovčana, najviše kupuju mladi ljudi za poklone, za vjenčanja. Manje se prodaje u galerijama doduše, jer se obično ide izravno kod umjetnika u atelje gdje je i jeftinije. No, opet, taj atelje je zatvoren, i nije pristupačan strancima. Što se tiče galerija, najbolji kupci su naši ljudi koji žive vanka. Općenito, kvaliteta opada, tu su i prodavanja po ulicama, koja ne paše niti nama galeristima niti umjetnicima. To je sramota Grada Dubrovnika, odnosno onih koji odlučuju da se tu stvari ne reguliraju, jer oni prodavaju kopije kao da su originali. - rekla je Pače Sentović.
jelenapacesentovic- Otkako radim, nikad nije bilo lošije. Grad posjećuje toliko ljudi, a postoji zapravo samo nekoliko galerija. No, što je više turista nama posao pada, odnosno ovome poslu ne paše masovni turizam. U ovom sam poslu 40 godina, prije sam radila velike izložbe. Danas se nemaju kome raditi. Prije se Murtić prodavao, a sad već dvije godine ne mogu prodati original Đura Pulitike i Eda Murtića. Govori i to o trenutnoj situaciji. - zaključila je Jelena Pače Sentović.

Gradonačelnik Mato Franković još je u kampanji za lokalne izbore najavljivao da će jednom kad zasjedne u najvažniju fotelju u zgradi na adresi Pred dvorom 1, dovesti svoju ekipu u Grad. Logično, gradonačelnik ima pravo okupiti one kojima vjeruje, a je li pogodio ili nije ionako će zasad za već malo manje od četiri godine reći građani.

Recimo, sam Vlahušić za portal Dubrovnikpress.hr kaže kako su vrhunski stručnjaci dobili bezvezna radna mjesta, odnosno kako su degradirani na osnovu političke linije. Istina, politika na takve pozicije dovodi i smjenjuje, no što je sad zapravo s Vlahušićevim suradnicima?

Tada, jedan od Vlahušićevih najbližih suradnika, predsjednik Uprave Vodovoda Valentin Dujmović sada je nezaposlen. On navodno čeka na posao zamjenika direktora Hrvatskih voda. Odmah nakon izbora pošao je iz Vodovoda, jasno, znajući što mu se sprema. U međuvremenu, politički je pukla veza i između njega i Vlahušića, zbog toga što je potonji izašao iz HNS-a budući da je ova stranka koalirala s HDZ-om kako bi spasila Plenkovićevu vladu.

Nezaposlen je i Vedran Kunica, nekadašnji direktor Sanitata. Nakon studija akvakulture upisao je i drugi fakultet, financijski menadžment. I dalje je aktivan u Općinskom vijeću Općine Ston te tako ustvari svoju političku karijeru drži na životu.

Koliko god je za Dujmovića i Kunicu bilo jasno što im se sprema jer su i bili najistureniji pobočnici Andra Vlahušića i HNS-ove politike, postoje i oni za koje se ipak nije očekivalo da će biti u tolikoj mjeri maknuti u stranu.

Tako je u Vodovodu degradiran nekadašnji član Uprave Pero Mišković, koji je sad tek nadzorni inženjer, dakle ne vodi niti jedan podsustav u ovom najvećem gradskom poduzeću, što je u nekom smislu i neshvatljivo za osobu takvog iskustva u samoj struci. Pak, drugi član nekadašnje Uprave Vodovoda Ljubomir Medaković nalazi se na bolovanju, a nakon kojeg bi se i njegov status trebao revidirati.

Bivša direktorica Čistoće Nataša Gabričević nije dugo izdržala nakon što je za direktora ove tvrtke ustoličen Marko Iveković te je dala otkaz. Kažu da je upravo Čistoća pod Gabričević promaknuta u tvrtku koja radi prema modernim postulatima, pripadajućim 21. stoljeću što je upravo za Čistoću i bitno u kontekstu zaštite okoliša, no sad su u ovoj tvrtki tako ostali bez njezinih kapaciteta.

Koliko se ustvari (nije) računalo na Vlahušićeve suradnike govori i slučaj nekadašnjeg pročelnika za turizam, poduzetništvo i more Vlaha Margaretića. Naime, dok je i bio privremeni pročelnik primjerice nije bio pozvan na predstavljanje Zimskog festivala, a kojega je upravo on lani bio koordinator. Margaretić je sad u istom ovom odjelu zamjenik privremenog pročelnika.

Koliko god su takve situacije smiješne, dakle da pročelnik odjela za turizam ne sudjeluje na predstavljanju turističkog programa, govori to da su očito od prvog dana postojali oni kojima se ne vjeruje, pa je nejasno zašto je uopće Margaretić nekoliko mjeseci i bio pročelnikom. No, nije se moglo zato čekati u UO za poslove gradonačelnika, gdje je očito bogomdana bila Marijeta Hladilo koja je došla već po Frankovićevom preuzimanju dužnosti, a partio je tako Igor Deranja.

Što se tiče ostalih Vlahušićevih ljudi od povjerenja, treba istaknuti kako je njegov glasnogovornik Petar Ipšić i dalje u Gradu Dubrovniku, ali ne uživa više ulogu koju je nekada imao, a isto to vrijedi i za Tihomira Matića u Vodovodu, kao i Bruna di Ceglija u Libertasu.

Oni koji znaju reći će kako su svima njima obimi poslova smanjeni te kako ih se drži zapravo jer ih štiti njihov ugovor. Bilo kako bilo, iako jest jasno kako na neke od ovih pozicija po "defaultu" politika itekako dovodi i odvodi, opet neki od ljudi koji su sada gurnuti na margine, imaju itekako iskustva i znanja.

No, HDZ-ovu metlu ipak eto nisu preživjeli.

Četvrtak, 02 Studeni 2017 13:15

Svakoga čuda tri dana dosta

Ponovo se moli ispred dubrovačke bolnice, kao što se moli i ispred ostalih bolnica u većim gradovima, no ovaj put prolazi to nekako nečujno, ispod radara, što ustvari nije toliko neobično.

Podsjetimo, radi se tu o akciji uz koju vjernici u sklopu inicijative "40 dana za život" mole za zabranu abortusa ispred Opće bolnice Dubrovnik. Dobro sad, nije to baš tako predstavljeno, spominje se tu da se moli za svaki život, ali koliko god da se stvar nazivala molitvom, radi se tu o prosvjedu protiv pobačaja, odnosno pozivanju za njegovu zabranu.

Pa, iako je u zadnja dva navrata, naime akcija se održavala i prošle jeseni i ovoga proljeća, sve to skupa nekako prošlo zvučno, ove godine kao da se uopće i ne moli. Uostalom, u prethodna dva ciklusa molilo se i preko cijeloga dana, i ujutro i popodne, a ove godine još od 27. rujna eto samo od 16 do 18 sati, pa tko dođe, došao je.

Molitva ispred javne ustanove kao što je bolnica nije prikladna za sekularnu državu i šalje krive poruke posebno kad se tiče zadiranja u tuđa prava na izbor, unatoč tome što su barem dubrovački molitelji u svojem pogledu na ispravno nenametljivi. No, zašto ustvari ove godine akcija i ne diže buru kao što je to bilo prethodnih godina, unatoč tome što se ove godine proklamira kao najveća akcija održana, za koju je himnu napisao i Zlatko Sudac, a unajmljen je i minibus koji tako posjećuje hrvatske gradove i odašilje "pro life" poruke?

Jednostavno, ako bi se svijet išao definirati kroz doskočice, ovdje bi idealno bilo kazati kako je svakoga čuda tri dana dosta. Ljudi oguglavaju. Na sve. Od terorističkih napada, padanja vlada pa nadalje. Tako oguglavaju i na ovakve akcije, koje kada se jednom provare, na dobro ili loše, svejedno, više i ne izazivaju nikakvu famu.

I, neka je tako. Koliko god da je indiferentnost u nekim slučajevima negativna, postoje primjeri u kojima je itekako dobrodošla. Baš kao kod sve ove gungule s moliteljima ispred bolnice.

Srijeda, 01 Studeni 2017 17:20

Misa na Boninovu uz blagdan Svih svetih

Povodom blagdana Svih Svetih na groblju Boninovo održana je misa koju je predvodio biskup dubrovački Mate Uzinić. U svojoj propovijedi govorio je o značenju svetosti.

- Ne postoji drugi izbor nego biti svet. Ne biti svet znači biti proklet, vječno izgubljen, a mi to niti sebi niti drugima oko sebe ne smijemo dozvolti! Zato za nas svetost nije opcija. Svetost je nužda. Želimo li biti ostvareni kao ljudi i istinski živjeti, morama biti sveti. - rekao je biskup Uzinić.

Također, na Dušni dan, sutra, misa će na groblju Boninovo biti u 15.30 sati. Predvodit će je župnik župe sv. Petra Boninovo don Ante Burić.

V.S.

Srijeda, 01 Studeni 2017 15:13

Grad koji je pao na divljoj svinji

Dubrovčane zadnjih dana zabavlja divlja svinja. Radi se tu o vepru, koji se izgleda u potrazi za hranom spustio u sami Dubrovnik. Nesretnu životinju valjda je udario i automobil, pa je unezvjerena glavinjala gradom.

Jest to neobično, naravno da će građani zbijati šale na račun situacije, ali sve to skupa ostavlja jedan jako tužan i žalostan dojam jer situacija traje. Divlja svinja već luta gradom danima, a nema tu nikoga da joj pomogne, nešto učini po tom pitanju.

Ne radi se tu samo o pomoći vepru, već i o tome što se radi o divljoj životinji koja je uostalom i opasna po okolinu, tko bi bio kriv da ona recimo u svom tom životinjskom bunilu napadne nekog od prolaznika? Puno je tu toga pogrešnoga oko ove situacije, ali osim podsmijeha koji se stalno provlači uz činjenicu kako vepar šeta gradom, nitko u stvari ništa ne poduzima već se čeka valjda da ona sama krene put svojeg prirodnog staništa.

Gdje je Grad Dubrovnik? Kako Grad ustvari regulira ova pitanja, jesu li kontaktirana lovačka društva? Da jesu, ne bi divlja svinja lutala gradom već nekoliko dana, već bi se to riješilo, onako kako se i rješava u sustavima koji funkcioniraju.

Grad Dubrovnik pao je na ovom ispitu. Ne mogu to riješiti građani, ne radi se o napuštenim psićima, već treba postojati mehanizam koji se u ovakvim slučajevima primjenjuje, a koji očito ne postoji.

Prijedlog novog Zakona o studentskom radu spreman je za javnu raspravu. Više o onome što on znači za studente, ali i tržište rada rekao je ravnatelj Studentskog centra Dubrovnik Marko Potrebica.

Naime, kako je jučer pisao Jutarnji list, novi prijedlog zakona uređuje područje studentskog rada tako što se pravo na rad preko studentskih servisa proširuje na sve studente koji nisu u radnom odnosu, ali i uvođenje sankcija za prekršitelje, odnosno one studente koji ugovore podižu preko student servisa za treće osobe, ali i njihove poslodavce. Potrebica je bio i član Radne skupine za izradu ovoga Zakona ispred Zajednice studentskih centara, što znači da su ga za isto izabrali čelne osobe ostalih studentskih centara. No, objasnio je kako zato ne može komentirati sami Zakon koji još nije u javnoj raspravi, već načelno informacije koje je iznio Jutarnji list.

- Malo je tu bio bombastičan naslov, kad Zakon krene u javnu raspravu, ako bude u obliku kako ga je Radna skupina predložila neće to biti tolika revolucija, ali hoće na kvalitetan način zaštiti i urediti tržište studentskoga rada. - rekao je Potrebica, objasnivši da su na Zakonu radili predstavnici studenata, studentskih centara, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstva rada, Ministarstva socijalne skrbi, Porezne uprave koja spada pod nadležnost Ministarstva financija, predstavnici sindikati i Udruge poslodavaca.

- Najveća novost je da će svi studenti koji nemaju zasnovan radni odnos, sukladno Prijedlogu zakona, imati pravo na rad. Što u stvarnosti znači da će izvanredni studenti dobiti pravo na rad. Procijenjeno je da je to široka kategorija studenata koji se nisu uspjeli upisati iz bilo kojih razloga na redovno studiranje, a redovno izvršavaju svoje obaveze na fakultetima, idu na predavanja, itd., no stjecajem okolnosti nisu redovni studenti. Omogućili bi tim studentima da zarade novac, a stječu i radno iskustvo koje će im biti potrebno na tržištu rada. - rekao je Potrebica.

- Bit će definirana i iznos minimalne satnice. Doduše, tu je i Dubrovniku ona iznosila 20 kuna pa se tu za nas stvari ne mijenjaju. - objasnio je Potrebica.

- Omogućit će se informatizacija i smanjivanje administrativnih poslova. Primjerice, mi sad provučemo "iksicu", ali to nije dokaz da je student redovni student nego mora donijeti potvrdu. A pošto smo svi umreženi u jedinstveni sustav to više neće biti potrebno. Nadalje, Inspektorat rada će dobiti jasnu nadležnost za kontrolu studentskog rada i kontrolu poslodavaca, koji se ne pridržavaju odredbi zakona. Kad se Zakon ovako regulira, a do sada je bio Pravilnik iz 1996. godine pokazuje se ozbiljnost i Ministarstva i Vlade koji žele regulirati to područje Zakonom, što je samo po sebi pozitivno. - kazao je Potrebica, zaključivši kako je "za studente Zakon isključivo pozitivne prirode".

Koliko je meni poznato Crkva nema službeni stav prema ovom fenomenu modernog doba, ali Crkva ima višestoljetni, ne samo bogati nauk i baštinu vjere, nego i zajedništvo sa svetim svojim sinovima i kćerima koji su ovom zemljom kročili živeći svoje dostojanstvo Božjega posinstva, riječi su župnika Župe sv. Mihajla don Roberta Čibarića koji je za portal Dubrovnikpress.hr prokomentirao večerašnje slavlje Noći vještica, odnosno Halloweena, koje su i u Hrvatskoj među mladima sve više obilježava.

I, dok se iz crkvenih krugova zna čuti kako je Noć vještica ustvari izjednačavanje kršćanstva s poganstvom, tj. slavlje okultnoga, ustvari dan je to toliko iskomercijaliziran, posebno u Sjedinjenim državama, da ga se može smatrati i samo dijelom pop kulture.

Pak, don Čibarić govori kako "problem današnjice jest što se većina vjernika samo deklarira takvima i da najčešće, nažalost, kažu da vjeruju u nešto".
- Živimo u 21. stoljeću i svjedoci smo da nismo odmakli od vjerovanja koja su obilježila živote mnogih starodrevnih nestalih civilizacije s područja Mezopotamije, Egipta… Bog Isusa Krista, kojega Crkva naviješta, nudi svakom čovjeku život u istini Božjega djeteta i da je samim tim pozvan ići putem ljubavi i dobrote. Isto tako Bog u svojoj bezuvjetnoj ljubavi prema čovjeku daje mu slobodu da izabere živjeti život u zajedništvu s Njime ili ne. Osobno ovaj fenomen mene nimalo ne opterećuje jer je stvar osobnog izbora. - dodao je don Čibarić.

- Nažalost ne mogu reći niti da je proslava Svih svetih u svojoj potpunoj biti ušao u živote vjernika. Koliko „vjernika“ uistinu je svjesno i vjeruje u proslavu svetkovine Svih Svetih? Jer da smo ispunjeni tom vjerom u vječni život onda bismo živjeli svakodnevicu ispunjeni radošću vjere koja nam dolazi od prisutnosti Uskrslog Isusa u životu povijesnog hoda Crkve. I ne bi bilo mjesta ovakvim trendovskim egzibicijama. Smatram da je ovaj fenomen Noć vještica čisti egzibicionizam. Ako to ljude stvarno, ali naglašavam stvarno usrećuje ne vidim problem u tome. Jer ako smo kršćani onda znamo u čemu je prava sreća iako je zbog raznih životnih okolnosti teško doživljavamo, ali uvijek postoji nada za ispunjenost vjere u Božju prisutnost u našemu životu. - objasnio je on.

- Bio bih jako sretan kada bi se u posjetu grobovima najmilijih očitovala prava i istinska vjera u zajedništvo svetih s Bogom. Bio bih jako sretan kada bismo već ovdje na zemlji dok smo na životu pružali cvijeće poštovanja, ljubavi, dobrote, istine. Kada bismo uistinu u svakom čovjeku vidjeli kategoriju bližnjega. Naravno potrebno je da bi se to ostvarilo na savršen način kako je Isus zamislio i navijestio jedno obostrano gledanje jedno na drugoga kao bližnjega svoga. - zaključio je za portal Dubrovnikpress.hr don Robert Čibarić.

Koliko je u Dubrovniku korisnicima zdravstvenih usluga moguće izvoljevati bolja prava u njihovom liječenju? Kome se uopće obratiti u slučaju ako pacijent nije zadovoljan liječenjem? Pitanja su to na koja su za portal Dubrovnikpress.hr odgovorili predsjednik županijskog Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata Željko Jaković i predsjednica udruge Poseban prijatelj Dženita Lazarević.

Naime, dojam je kako niti sami korisnici zdravstvenih usluga nisu svjesni svojih prava i mogućnosti, odnosno određenih koraka u kojemu smjeru uopće svoja nezadovoljstva mogu izraziti i artikulirati. Tako da sve to obično završava na ustvari na lajanju na mjesec, a bez konkretnih akcija.

ŽELJKO JAKOVIĆ: HRVATSKA UDRUGA ZA PROMICANJE PRAVA PACIJENATA JE DOVOLJNA NA RAZINI RH

Predsjednik županijskog Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata Željko Jaković, koji je i predsjednik udruge Slatki život, koja skrbi za djecu oboljelu od dijabetesa, kaže kako je "Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata jedina institucija u Republici Hrvatskoj koja se bavi zaštitom i promicanjem prava pacijenata".

Dodao je kako Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata djeluje aktivno, a dostupna je svima iz svih krajeva RH preko svojih web stranica i Facebook profila, naglašavajući kako će aktivno raditi i na izradi Nacrta prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti i štititi prava pacijenata.
- Organizacija nije udruga bolesnika, već su članovi udruge stručnjaci na području medicine i prava iz Hrvatske i inozemstva, te građani, tj. pacijenti koji zajedničkim odlukama i prijedlozima doprinose ciljevima udruge. Dubrovčani ostvaruju svoja prava preko udruga oboljelih od kroničnih bolesti i to dovoljno govori o razini svijesti, jer neke udruge djeluju više od 50 godina. Ove udruge najbolje poznaju razinu medicinske skrbi za određenu dijagnozu. Na razini RH, ove su udruge povezene u Saveze, pa je na taj način djelovanje jače. - objasnio je Jaković.

- Tako, Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata je dovoljna na razini RH za jednu cjelovitu zaštitu pacijenata, a povrede pojedinačnih prava pacijenata na području županija prate Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata i oni su dovoljni u ovom segmentu. - naglasio je.

Što se tiče županijskog Povjerenstva kojemu je na čelu, dodao je ono "prati primjenu propisa na području Dubrovačko-neretvanske županije koji se odnose na zaštitu prava i interesa pacijenata, prati povrede pojedinačnih prava pacijenata na području Dubrovačko-neretvanske županije, predlaže poduzimanje mjera za zaštitu i promicanje prava pacijenata na području Dubrovačko- neretvanske županije, itd.
- U obavljanju poslova iz svog djelokruga Povjerenstvo je ovlašteno upozoravati, predlagati i davati preporuke. Ovlašteno je nadležnim tijelima državne uprave, tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim i fizičkim osobama predlagati poduzimanje mjera za sprječavanje štetnih djelovanja koja ugrožavaju prava i interese pacijenata i zahtijevati izvješća o poduzetim mjerama. - naveo je Jaković.

LAZAREVIĆ: NAŠI LJUDI SE RIJETKO ŽALE NA NEPRAVDE

Pak, predsjednica udruge Poseban prijatelj Dženita Lazarević kazala je kako "do sada nije imala s Hrvatskom udrugom za promicanje prava pacijenata koju vodi dr. Đula Rušinović Sunara".

- Sve probleme vezane za zdravstvo odrađivala sam razgovorima sa HZZO-om ili njihovom direkcijom. Obzirom da sam u Radnom timu "Pomozimo djeci s invaliditetom" od njegovog osnutka, sve probleme sa zdravstvom rješavali smo isključivo razgovorima s Ministarstvom zdravlja. Utjecali smo na nekoliko bitnih Pravilnika i ostvarili da se riješe određena pitanja. Ne sjećam se da nas je krovna udruga za prava pacijenata ikad podržala u našim nastojanjima da se riješe bitni problemi u pravima malih pacijenata: od dječje palijative do pravilnika o ortopedskim pomagalima. Koliko znam rade po principu da se njima treba obratiti u vezi problema i ne izlaze samoinicijativno kako bi podržali druge u borbi za poboljšanje sustava. - govori Lazarević.

Oko županijskog Povjerenstva, ona je rekla:
- S njima nisam usko surađivala. Uputila sam na njih neke pacijente, ali nisam dobila povratnu informaciju na koji je način problem riješen. - objasnila je.

- Što se Dubrovnika i zaštite prava pacijenata tiče mogu reci da se nasi ljudi rijetko žale na nepravde. Sigurno je da će između sebe komentirati i žaliti se, ali rijetko će pismeno podnijeti svoj problem. Mislim da naši sugrađani i nisu upućeni u svoja prava niti znaju kome bi se mogli obratiti. Pratim Pravilnike HZZO-a, e-savjetovanja i do sada još nisam naišla da je netko iz našeg Grada dao prijedlog da se nešto u sustavu zdravstva promijeni. - istaknula je Dženita Lazarević, "ističući kako moramo biti aktivniji po tom pitanju".

Navela je i neke od promjena u sustavu, koje je ona sa svojim suradnicima uspjela postignuti, što je najbolji dokaz kako se ustvari upornost isplati.
- U suradnji s udrugom Oko iz Zagreba nakon pet godina smo uspjeli promijeniti jedan članak, odnosno nadopunili smo ga. Radi se o tome da sad roditelji imaju pravo na dnevnicu u slučaju kad su njihova djeca hospitalizirana izvan mjesta prebivališta. Isto tako smo zajedno s Radnim timom “Pomozimo djeci s invaliditetom” pisali da se vrati stari članak Pravilnika HZZO prije 30. lipnja 2013. godine, a u vezi refundacije troškova ostvarene uz prijevoz skupljim prijevoznim sredstvima. Sad čekamo da izađe novi Pravilnik pa ćemo znati jesmo li uspjeli promijeniti taj članak. Ali, u tom slučaju zahvaljujem se gradonačelniku Matu Frankoviću, zamjenici Jelki Tepsić i pročelniku Mihu Katičiću koji su podržali ovaj prijedlog i uputili dopis na mail HZZO-a. - objasnila je Dženita Lazarević.

I dok su zaposlenici dubrovačkih ustanova u kulturi izuzetno angažirani na društveni mrežama, do groteskne mjere da se telefonskim putevima grebe za "lajk", vrijedi provjeriti i kako su gradska poduzeća zastupljena na Facebooku. Bolje rečeno, koliko nisu zastupljena jer, očito je, većina poduzeća niti najmanje energije ne ulaže u reklamiranje svojih usluga, odnosno obavještavanje javnosti preko ove društvene mreže.

Jasno, ne može ići znak jednakosti između ustanova u kulturi i gradskih društava, ipak kulturne ustanove organiziraju izložbe ili priredbe, koje kasnije valja lijepo predočiti kroz cvjetanje tisuću cvjetova, ali to ne znači i da poduzeća trebaju biti nepostojeća na Facebooku, a uostalom i građanima bi dobro došla informacija o voznom redu Libertasa ili npr. obavijesti Sanitata o parkingu.

No, upravo spomenuti Sanitat i Libertas ne da nisu aktivni na Faceboku, nego čak niti nemaju svoju stranicu. Libertas postoji kao fizička osoba, koja ima eto 292 prijatelja, a na profilu nema tu niti obavijesti niti ičega što može biti vrijedno u informacijskom smislu. Tek tu i tamo netko od građana postavi fotografiju određenih nepravilnosti.

Građanima bi itekako dobro došlo da na Facebooku mogu vidjeti neku obavijest, promjenu u voznom redu, možda eto i zanimljivost o povijesti poduzeća... No, tako očito u Libertasu ne razmišljaju. Kolika je odioznost građana prema ovom gradskom prijevozniku govori i kako postoji grupa "Libertas - budite gospari, čekajte autobus satima na suncu, kiši, buri..." ima 594 člana, od kojih mnogi ukazivaju na nepravilnosti u radu. Pametnome dosta.

No, iako Libertas postoji kao fizička osoba, Sanitat ne postoji nikako. Dakle, iz ovog poduzeća odlučili su kako nema potrebe obavještavati o svojim aktivnostima. Ako bi već bila znanstvena fantastika znati pa shodno tome i obavijestiti koliko je na kojem parkiralištu ostalo slobodnih mjesta, ne bi trebala biti znanstvena fantastika izvijestiti o npr. novim cijenama parkiranja ili nekim drugim uslugama ili jednostavno ukazati građanima na svoju prisutnost i ovim internetskim putem.

Također, niti Čistoća ili Boninovo nisu prisutni na Facebooku. I, dok je za Boninovo jasno i zašto jer bi pogrebne usluge bilo bizarno oglašavati, nejasno je zašto Čistoća nije zastupljena. Baš bi preko društvenih mreža se moglo ukazati recimo na važnost recikliranja, čuvanja okoliša i svega onoga što Čistoća inače proklamira.

Vodovod ima svoju Facebook stranicu, koja ima samo 133 člana, što je ustvari šteta, jer tu se itekako redovno javnost obavještava o svim novostima, pa se tako na dnevnoj bazi mogu naći informacije gdje neće biti vode zbog radova, ali se postavljaju i "linkovi" na ostale vijesti i projekte koji se tiču ovoga poduzeća. Šteta samo što 133 korisnika Facebooka prati ovu stranicu.

Za svaku pohvalu je i Vrtlar, koji itekako ulaže u reklamiranje svojih usluga putem Facebooka. Stranica ima preko tisuću članova, redovito se postavljaju video snimke, kao i fotografije lijepo uređenih cvjetnih aranžmana te se tako i građani obavještavaju o prigodnim akcijama, a što se sudeći po broju "lajkova" itekako cijeni od samih korisnika Facebooka.

U svakom slučaju, uz iznimke poput Vodovoda i posebno Vrtlara, jasno je kako dubrovačka poduzeća niti malo svojih resursa ne ulažu u prisustvo na društvenim mrežama te tako "de facto" ne prate trendove.

Danas, nije ništa neobično da tvrtke unajmljuju posebne stručnjake koji su zaduženi za promociju putem društvenih mreža. Doima se to nepotrebnim i "poslom bez posla", ali govori o trendu. Jasno kako gradskim poduzećima takvo nešto nije potrebno, uostalom ne treba im niti davati ideje za zapošljavanjem još dodatnih "stručnjaka i stručnjaka", ali u masi zaposlenih bilo bi barem lijepo da netko dobije zadatak i ovim putem podignuti tvrtku za koju radi.

Stranica 4 od 99

frendy250

fabrio250

adriatic maestral 250
aerodrom250
ciban3
konavle 250

zupa 250

zupanija 250