Nedjelja, 10 Rujan 2017 13:36

Mletački lav simbol dubrovačkog mazohizma

Lav je zvijezda tjedna. Baš kao što se u Ulici Sezam svaku epizoda učila neka nova riječ, tako nekako i Dubrovnik svako malo nakači se na nešto novo, što se po pravilu brzo i zaboravlja. Tako je ovoga tjedna, dakle, na red došao i taj mletački lav što bi valjda, baš kao gusar s Porporele, trebao "čuvati barke i brodove" u budućoj marini na Lapadskoj obali.

Pobunili su se tako Dubrovčani sveudilj, jer tko je to on, Franjo Pašalić, pa nije on Dubrovčanin ili netko naš, da nam postavlja lava? I, to mletačkoga.

Može samo postavljanje lava biti nakaradno i narušavati prostor, ustvari to je i neupitno svakome s iole smisla za decentno i lijepo. Lav na tom mjestu ne pripada. Izgleda kičasto, blesavo i jednostavno nepripadajuće Dubrovniku. Ali, koja je razlika između ovoga lava kojega je postavio Pašalić, s lavovima na kući u Orsanu? Zašto nitko ne prigovara npr. vlasniku kuće u Orsanu? Zato što čovjek ima na kuću pravo staviti što god hoće. E, pa tako isto pravo ima i Pašalić, koji je dobio 30-godišnju koncesiju za nautički centar u Gruškom zaljevu.

I, tu bi sva priča s lavom trebala završiti. Je li nakaradno? Jest. Može li se išta promijeniti kad je netko već čovjeku dao u ruke koncesiju? Ne može.

No, može se kukati, i tu je ustvari osnovni problem priče. Kad se već kuka i žali, na lavu se samo troši energija. Jasno, on je oku vidljiv, o njemu svatko sa zdravim vidom može imati svoje mišljenje, a za razumijevati neke druge odnose potrebno je ipak neko znanje. Ali, i upornost, za što se očito nema vremena.

Tako pored zdravih očiju prolazi i preveslavanje oko vezova, korištenje parkinga od benzinske pumpe do hotela Lapad za svega šest tisuća kuna mjesečno, što je jednako iznosu najma osrednjeg uredskog prostora, pojašnjenja hoće li na kraju i kad investitor "dati ruke" po pitanju tamošnje infrastrukture, odnosno proširenja Lapadske obale, ali i ostalim vidovima suradnje Grada i Marine...

Bilo je riječi o svemu tome, tu i tamo, pa bi se jednako brzo zaboravilo. Zaboravit će se i ovaj nesretni lav, koji je ionako dobio previše prostora. I sve će tu biti onako kako je već zapisano. Ostaje jedino kako oni koji tako rado prigovaraju s rukama u špazima, zapravo bivaju promatračima. A promatrači kojima nešto smeta, nisu ništa nego mazohisti, kojima u ovom slučaju smeta tek veliki, masni zalogaj u tuđim ustima.

Neraspadnuto tijelo sv. Leopolda Mandića, zaštitnika Županije dubrovačko-neretvanske, koje idućeg tjedna dolazi u Dubrovnik iz Herceg Novog, odakle će krenuti za Split, jedan je od važnijih događaja ove godine u Dubrovačkoj biskupiji.

Tijelo će biti izloženo u svetištu Gospe od Milosrđa u Gospinom polju, stići će tamo u pratnju festanjula, trombunjera... I, bit će to lijep vjerski događaj. No, kad je u Zagrebu sarkofag sa sv. Leopoldom bio izložen, osim što su se pokrenuli vjernici koji su mu došli iskazati poštovanje, pokrenuli su se i oni koji su u tome pronašli metu za ispaljivanje vlastitih frustracija.

Za očekivati je da će i u Dubrovniku vjernici u koloni čekati ne bi li uživo vidjeli sv. Leopolda, ali praktički za očekivati je i cinizam te zgražanje nekih drugih. Uopće, kako je društvo u globalu došlo do te razine da ono vjersko smeta do te mjere da ateizam postaje agresivan?

Jasno je kako tome pripomažu i sami biskupi te svećenici, često fanatici koje ne interesira njihovo svećeničko poslanje nego politiziranje uz veličanje aveta prošlosti, kojih bi se svatko normalan morao sramiti.No, to ne znači se "mali" ljudi, vjernici trebaju ponižavati, odnosno smatrati zatucanima jer eto idu vidjeti balzamiranog sveca.

Vjera nije samo stvar samog vjerovanja u Adama i Evu, opći potop ili života prema naputcima iz Starog zavjeta. Dio je to i obiteljske tradicije uz koji se pronalazi svoj mir, dio intime, ponekad i uspomena na one koji nisu tu, a koji su svoju obitelj učili vrijednostima koje su uspjeli pronaći u Bibliji, na misi...

Stoga, otrovne strjelice trebale bi se odapeti tamo gdje im je mjesto; protiv desničarenja s oltara ili ostalih žalosnih moralnih uspavanosti Crkve. A pritom vjernike, kojima je to možda jedino što i imaju pustiti na miru. Kako u svakodnevnom životu, tako i u obilasku sarkofaga s tijelom sv. Leopolda Mandića.

U najmanju ruku zanimljivo pitanje osvanulo je na forumu internetskog turističkog portala Trip advisor. Naime, jednog od turista, inače iz Škotske, zanimalo je niti manje niti više, kako se zove mačka koju je viđao pored jedne konobe u Zatonu.

Naime, pod naslovom "Blesavo pitanje, ali mačka", on je otvorio temu u kojoj pita je li netko zna ime prelijepe narančaste "maine coon" mačke koja živi u konobi Gusar, napominjući da je to zaboravljao pitati.
mackazatonTuriste inače zanima doslovno svašta, ali evo ovoga gosta zanimalo je ime mačke što je, koliko god bilo bizarno, ujedno i simpatično. Ne treba posebno niti napominjati da na njegovo pitanje nije pristigao niti jedan odgovor.

V.S.

Postavljanjem rasvjete na mostu na Pilama i službeno su na njemu završeni radovi Društva prijatelja dubrovačke starine. Tim povodom, u parku u Pilama, danas kod mosta, predstavnici DPDS-a simbolički su, kako su kazali, "vratili most građanima i gradonačelniku Matu Frankoviću".

Radovi na mostu izvođeni su u dvije faze. Prva faza započela je 2007. godine i trajala do 2010. godine. Druga faza radova odvijala se u razdoblju od 2013. do 2017. godine. Ukupna investicija stajala je oko 10 milijuna kuna bez PDV-a.

Više o kronologiji radova rekao je predsjednik DPDS-a Niko Kapetanić.

- Početkom ovoga stoljeća donijeli smo jednu dalekosežnu odluku. Dakle, obnoviti i urediti ulazak u Grad, s Ploča i Pila. Maknuti asfalt oko Straduna i s jedne i s druge strane. To je značilo obnoviti sva tri mosta. Tko se sjeća, zna da se tada govorilo da ti mostovi samo što ne padnu. Bili su statički ugroženi, trebalo ih je i estetski sanirati. - rekao je Kapetanić, dodajući kako su od 2002. do 2007. trajali radovi na ulazu u Grad s Ploča, kazavši kako su tada vraćeni i originalni skalini kod ulaza u crkvu sv. Dominika.

- Od 2007. do 2010. ovdje bila je prva faza obnove, uključivala je skidanje asfalta oko Straduna do ceste, rađena je tu i vrlo zahtjevna arheologija i gornji dio mosta je dovršen. Tada je bila mala pauza, dvoumili smo se kako i što dalje. Na kraju smo 2013. nastavili s radom, koji je trajao do prije par dana kad je ovdje postavljena rasvjeta da se ovaj most bolje vidi. Da smo znali što nas čeka vjerojatno ne bi imali hrabrosti ući u ovo. Čudili smo se kako su svi tada govorili da nešto treba učiniti, a nitko ništa nije poduzimao: Poslije mi je bilo jasno, ali bilo je kasno. - kazao je Kapetanić, dodajući da je ukupna investicija, uključivo i s ulazom u Grad na Pločama, koštala nekoliko milijuna eura.

Gradonačelnik Mato Franković podsjetio je kako je danas Svjetski dan povijesnih gradova.

- Kad razgovaramo o odnosima Grada i DPDS-a, oni se baš manifestiraju kroz ovo. Nije bitno tko obnavlja, je li to Grad ili DPDS, bitno je što se obnavlja. Vidimo kako je društvo pristupilo rješavanju ovoga problema. Trebalo je otrpjeti razne kritike građana i nekih drugih, ali oni su strpljivo radili kao mravi i dobili smo reprezentativni primjer mosta na ponos Gradu i građanima. Nedavno smo otvorili Minčetu, sada nakon par mjeseci riješili smo i ovo pitanje mosta. Vjerujem da su pred nama i brojni drugi projekti na korist Gradu i građanima. - zaključio je Franković, a Kapetanić je dodao "kako će ove godine biti još svečanih otvaranja".

 

Postavljanjem rasvjete na mostu na Pilama i službeno su na njemu završeni radovi Društva prijatelja dubrovačke starine. Tim povodom, u parku u Pilama, danas kod mosta, predstavnici DPDS-a simbolički su, kako su kazali, "vratili most građanima i gradonačelniku Matu Frankoviću".   Radovi na mostu izvođeni su u dvije faze. Prva faza započela je 2007. godine i trajala do 2010. godine. Druga faza radova odvijala se u razdoblju od 2013. do 2017. godine. Ukupna investicija stajala je oko 10 milijuna kuna bez PDV-a.   Više o kronologiji radova rekao je predsjednik DPDS-a Niko Kapetanić.   - Početkom ovoga stoljeća donijeli smo jednu dalekosežnu odluku. Dakle, obnoviti i urediti ulazak u Grad, s Ploča i Pila. Maknuti asfalt oko Straduna i s jedne i s druge strane. To je značilo obnoviti sva tri mosta. Tko se sjeća, zna da se tada govorilo da ti mostovi samo što ne padnu. Bili su statički ugroženi, trebalo ih je i estetski sanirati. - rekao je Kapetanić, dodajući kako su od 2002. do 2007. trajali radovi na ulazu u Grad s Ploča, kazavši kako su s njima vraćeni i originalni skalini kod ulaza u crkvu sv. Dominika.   - Od 2007. do 2010. ovdje bila je prva faza obnove, uključivala je skidanje asfalta oko Straduna do ceste, rađena je tu i vrlo zahtjevna arheologija i gornji dio mosta je dovršen. Tada je bila mala pauza, dvoumili smo se kako i što dalje. Na kraju smo 2013. nastavili s radom, koji je trajao do prije par dana kad je ovdje postavljena rasvjeta da se ovaj most bolje vidi. Da smo znali što nas čeka vjerojatno ne bi imali hrabrosti ući u ovo. Čudili smo se kako su svi tada govorili da nešto treba učiniti, a nitko ništa nije poduzimao: Poslije mi je bilo jasno, ali bilo je kasno. - kazao je Kapetanić.   Gradonačelnik Mato Franković podsjetio je kako je danas Svjetski dan povijesnih gradova.   - Kad razgovaramo o odnosima Grada i DPDS-a, oni se baš manifestiraju kroz ovo. Nije bitno tko obnavlja, je li to Grad ili DPDS, bitno je što se obnavlja. Vidimo kako je društvo pristupilo rješavanju ovoga problema. Trebalo je otrpjeti razne kritike građana i nekih drugih, ali oni su strpljivo radili kao mravi i dobili smo reprezentativni primjer mosta na ponos Gradu i građanima. Nedavno smo otvorili Minčetu, sada nakon par mjeseci riješili smo i ovo pitanje mosta. Vjerujem da su pred nama i brojni drugi projekti na korist Gradu i građanima. - zaključio je Franković, a Kapetanić je dodao "kako će ove godine biti još svečanih otvaranja".   Novinarima se obratio i predsjednik Nadzornog odbora DPDS-a Zoran Zec     - Završetkom radova DPDS je još jednom dokazao kontinuirano služenje javnom, općem i zajedničkom interesu. Svjedočimo značajnom doprinosu u očuvanju i zaštiti kulturne baštine Grada i obnovi povijesnog sjećanja. Društvo se još jednom potvrđuje kao jedina valjana garancija stalne, sustavne i osmišljene zaštite i očuvanja povijesne i kulturne baštine i namjenskog trošenja novca. Za mene nema dvojbe oko mišljenja kako je DPDS apsolutni unikom u Europi. Društvo je to koje u cijelosti zaslužuje potporu struke i odgovornih pojedinaca. - istaknuo je Zec.   - Želim da ova duga i svijetla tradicija DPDS-a, koja dugo i neprekinuto svijetli od 1952. godine, a koju se u jednom trenutku pokušalo protuzakonito i nasilno ugasiti, svijetli i dalje. Nakon promjene i ustroja nove gradske vlasti okreće se nova stranica u odnosu Grada i Društva. Stoga, nemam straha za buduće djelovanje DPDS-a  i očekujem dobru suradnju Grada i Društva. Odnosno, daljnje razvijanje i osiguranje uvjeta koje će DPDS-u omogućiti da se nesmetano posveti osnovnoj zadaći, koja je očuvanje, zaštita i obnova spomeničke i kulturne baštine, ne samo na području Grada i okolice nego na cijelom području nekadašnje Dubrovačke Republike. - objasnio je Zoran Zec.    Grad Dubrovnik i Društvo prijatelja dubrovačke starine sa zadovoljstvom Vas pozivaju na obilazak parka u Pilama i Mosta od Pila, gdje su nedavno uspješno završeni izvedbeno složeni, opsežni i iznimno vrijedni radovi na mostu.   Obilježavanje završetka radova održat će se u petak, 8. rujna u 18:30 sati, a tim činom estetski i statički obnovljeni Most od Pila, kao jedna od posljednjih uistinu vrijednih investicija u očuvanje graditeljske baštine, bit će i simbolično predan Gradu Dubrovniku i građanima na korištenje.   Investiciju Društva prijatelja dubrovačke starine pobliže će predstaviti predsjednik Društva Niko Kapetanić i tajnik Društva Denis Orlić, a samom činu u ime Grada Dubrovnika prisustvovat će gradonačelnik Mato Franković i zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić sa suradnicima.   Podsjetimo, radovi na Mostu od Pila izvođeni su dvije faze, s tim da je prva faza započela 2007. godine i trajala do 2010. godine. Radove je izvodila tvrtka Građevinar Quelin d.d. Druga faza radova koju je izvodila tvrtka Vodopija d.o.o., odvijala se u razdoblju od 2013. do 2017. godine. Ukupna investicija stajala je oko 10 milijuna kuna bez PDV-a.

Nema muzike u Gradu od 23.30 nadalje. Odluka je to gradonačelnika Mata Frankovića koja je zaživjela još ovoga ljeta, a koja se odnosila na glazbu koja se izvodi na javnim površinama. Pak, na sjednici prošloga Gradskog vijeća Franković je rekao kako će to biti tako i unutar kafića.

Dakle, tko je slušao muziku do 23.30, slušao je, iza toga zabave koja počiva na glazbi u kafićima nema. Nije sad tako niti neobično vidjeti uniformirane policajce kako obilaze kafiće, kako bi se pripazilo da se ova odredba poštuje.

Ova se odluka komentira i  prevelikim čistunstvom, a čini se, do odluke je došlo prerano, odnosno bez strateške odrednice koja će prvo one koji u noćnim satima traže zabavu razmjestiti u neke druge dijelove Dubrovnika.

Priča o suživotu građana povijesne jezgre i turista u onom dnevnom kontekstu često je prenapuhana, traži se tu dlaka u jajetu turizmu, spominju raznorazna "resetiranja" unatoč tome što puno građana povijesne jezgre od turizma živi. Stvar naravne prirode su turistički obilasci prostora unutar zidina i tu je priču nemoguće disperzirati na ostale gradske predjele pa je i jedinio što preostaje malo se "zagužvati".

No, ne bi trebalo to vrijediti i za noćni život, koji uopće ne mora biti smješten u Gradu. Koliko je god gužvanje ajde preko dana dio šire slike prosperiteta, jasno je kako na području gdje građani žive, spavaju, ujutro se ustaju - ne treba biti centar noćne zabave u Dubrovniku, budući da je buka zaista neizdrživa.

Naravno da kafiće ne treba sve pozatvarati, uostalom oni i jesu dio priče o živom Gradu na koji se upravo stanovnici povijesne jezgre pozivaju, ali svejedno ne treba baš Grad biti jedina opcija, niti je to tako u prošlosti bilo. Ima prostora koji bi mogli zaživjeti kao središnje mjesto turističke zabave. Uostalom za noćna "perverzna ispiranja dna", mjesto je najmanje bitno.

Stoga, odluka o gašenju muzike je za pozdraviti ako postoji plan B. Njega zasad nema, a za nadati se kako će u budućnosti biti jasno određeno koja druga područja u ovom smislu oživjeti, kako uistinu se ne bi sve to skupa svelo tek na puko čudoređe.

Ministarstvo unutarnjih poslova neće obnavljati zgradu bivše Prometne policije u Gružu, barem do daljnjega. Naime, ova zgrada, u kojoj je četrdesetak godina obitavala Prometna policija, trebala je zaživjeti kao stacionar za smještaj policajaca Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.

Na upit portala Dubrovnikpress.hr, iz MUP-a su naglasili kako su imali probleme s ishodovanjem dozvola.

"Za rekonstrukciju, dogradnju i nadogradnju objekta policije u Gružu, koji je koristila Postaja prometne policije u Dubrovniku, 2013. godine ishođena je lokacijska dozvola s rokom važenja od 2 godine, odnosno do 5. veljače 2015. g. Po zahtjevu investitora produljena je do 5. veljače 2017.g. " - navode iz MUP-a.

"Zbog složenosti i dugotrajnosti postupka koji je slijedio za ishođenje potrebnih dozvola, a u međuvremenu je iz sredstava Schengenskog instrumenta obnovljena zgrada Mladost u Kuparima čime je riješen problem smještaja službenika granične policije na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Ministarstvo unutarnjih poslova je za sada obustavilo postupak rekonstrukcije, dogradnje i nadogradnje objekta u kompleksu policije u Gružu." - zaključili su iz MUP-a.

U svakom slučaju radi se o logičnoj odluci budući da je zgrada u Kuparima obnovljena novcem Europske unije, dok bi se ova u Gružu trebala financirati vlastitim sredstvima. No, unatoč tome, zgrada zahtjeva obnovu budući da je u ozbiljno derutnom stanju pa je i za očekivati da će se, sukladno potrebama PU dubrovačko-neretvanske, ovoj zgradi u dogledno vrijeme ipak pronaći njena svrha.

Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, koji je nazočio današnjem potpisivanju Ugovora o izvođenju radova na izgradnji infrastrukture Zračne luke Dubrovnik, novinarima je kazao i kako Hrvatske ceste izrađuju daljnje dokumentaciju za izgradnju brze ceste od ZL do Dubrovnika. Podsjetimo, već prije napravljena je studija izvodljivosti ovoga projekta.

- To je jedan od bitnijih infrastrukturnih projekata, radi se o predjelu na kojemu, uz onaj dio kod Stobreča, Omiša i Splita nastaju najveće gužve. Hrvatske ceste osim što izrađuju dokumentaciju, ugovorili su i studiju utjecaju na okoliš navedene ceste. - rekao je Butković.

Također, Butković je govorio i o Pelješkom mostu, naznačivši kako radovi kreću na jesen "jer nema pravne prepreke". Podsjetimo, BiH strana osporava gradnju mosta zbog toga što, tvrde, " Hrvatska njegovom gradnjom osporava BiH status pomorske zemlje".

- Hrvatska most gradi na svom teritoriju. Potvrdili smo da susjedna BiH ima pravo na neškodljivi prolaz našim morskim prostorom. Zajedno smo s njima usuglašavali tehničke karakteristike mosta, upravo je bosanska strana tražila da visina mosta bude 55 metara, a širina kolnog puta 200 metara. Mi smo to prihvatili, ugradili u projekt. Natječaj je u tijeku, nakon 15. rujna prihvaćamo ponude, donijet ćemo odluke i ako ne bude žalbi na redu je potpis ugovora i počinjemo graditi. - zaključio je Butković.

V.Salvia

Ugovor o izvođenju radova na izgradnji infrastrukture i suprastrukture Zračne luke Dubrovnik, a uz koji će se između ostaloga rekonstruirati i uzletno-sletna staza, potpisan je danas u Zračnoj luci. Ugovor su potpisali direktor ZL Dubrovnik Roko Tolić i predstavnik izvođača radova Marko Milardović, ispred zajednice ponuditelja koju čine Poduzeće za ceste Split, Strabag i Elektrocentar Petek. Potpisivanju ugovora, vrijednoga 1,1 milijardi kuna s PDV-om. Potpisivanju ugovora nazočio je i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković.

Ugovor će se realizirati u sklopu projekta "Razvoj Zračne luke Dubrovnik", a isti je financiran putem Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014.-2020.

- Kreće se s velikim poslovima u Zračnoj luci. Nakon 1992. godine, kad je hrvatska vojska istjerala agresora, nikad valjda neće biti više električnih gusjenica. Uz projekt će se realizirati uzletno-sletna staza, nakon oštećenja koje je zadobila u Domovinskom ratu. Ovo je pravi trenutak da napravimo taj važni dodatak. Radit će se i nova upravna zgrada, višekatne garaže, financirati nadzor tijekom gradnje, kao i puno projekata iz segmenta sigurnosti i ekologije. - rekao je direktor ZL Dubrovnik Roko Tolić.

Zamjenica dubrovačko gradonačelnika Orlanda Tokić rekla je kako je značenje ZL Dubrovnik za turizam i život Grada nemjerljiv, dodajući kako daje punu podršku svim projektima koji unaprjeđuju Dubrovnik. Ministar Butković je kazao kako ga raduje da se pristupa ovom projektu. Objasnio je kako će i realizacija ovog projekta imati veliki utjecaj na rast hrvatskog BDP-a i gospodarstva, čestitavši svima uključenima u projekt.

Dubrovačko Gradsko vijeće na prošloj sjednici donijelo je Inicijativu za pokretanje projekta Arene Lapad, odnosno lapadskog stadiona, koja je došla od strane vijećnika DDS-a. Za vrijeme rasprave, vijećnik HSS-a Vido Bogdanović spočitnuo je određene stavke u tom projektu, konkretno njegovu nedefiniranost u kontekstu hoće li biti pomoćnog igrališta, atletskog poligona i trgovačkog centra, postavivši pitanja i o kapacitetu stadiona. Za portal Dubrovnikpress.hr, Bogdanović je konkretnije objasnio što mu smeta u tom projektu.

- Po suvremenim civilizacijskim kriterijima, dakle urbanističkim, prostornim i ekološkim, tamo stadion ne može biti. Mislim, oni uporno to pokušavaju tamo ugurati i meni je jasna ta želja da se igralište dobije, ali nažalost cijela energija je usmjerena u krivom pravcu. Prema mom mišljenju, naravno. - kazao je Bogdanović.

- Mislim da tu stvar treba građanski i politički raspraviti pa neka onda stručnjaci to razrade. Stručnjaci su spremni izgraditi svugdje stadion pa i na Stradunu. Nije to problem! Ali, moramo imati stav. Na kraju krajeva, zbog nečega tamo smo izabrani. Možda smo krivi izabrani, ali izabrani smo. - dodao je Bogdanović.

Podsjetio je kako je u vrijeme njegovog gradonačelničkog mandata napravljen Prostorni plan koji nije usvojen.

- Prema tom prostornom planu mi smo predvidjeli da stadion s pomoćnim igralištem bude u Gospinom polju. A da se onaj prostor stadiona u Lapadu iskoristi za urbanu izgradnju, uključivo s kvartovskim sportskim sadržajem poput igrališta za djecu, za rekreaciju, a ne da se tamo gradi stadion. - istaknuo je Bogdanović, dodavši "kako misli da nas je sad vrijeme preskočilo".

- Vjerujem da sad niti Gospino polje nije pogodno za stadion budući da je to sad rezidencijalna četvrt. Ne možete u rezidencijalnu četvrt staviti stadion. To više ne postoji u svijetu. I stari Dubrovčani su išli u smjeru da igrališta budu u predgrađima. Prvo je bio stadion na gruškom polju pa u Hladnici, onda u Lapadu. Sve u predgrađu, koje više nije predgrađe. Sad je to grad. Svakako, mislim da stadion treba gurati van Grada. Je li to Bosanka, Župa dubrovačka, Čibača? Suludo je graditi stadion usred rezidencijalne četvrti. - objasnio je Bogdanović.

Smeta ga što nije još odlučeno niti kakav bi se stadion gradio.

-  Nisu odlučili bi li stadion bio s atletskim poligonom ili bez atletskog poligona. Znam da nogometaši hoće bez atletskog poligona. Ali, nije pitanje što nogometaši hoće, nego što Grad hoće. A mi nemamo novaca za imati tri stadiona. Ne možemo imati atletski stadion, nogometni stadion i, recimo, jedan stadion za Thompsona. Ne možemo. Mi smo selo i možemo imati jedan stadion, sad je pitanje da u taj stadion uključimo sve gradske potrebe, a ne samo one Pera Vićana. Pero Vićan je odlučio da on hoće stadion i sad to treba ići. Neka ga gradi u Topolom! - zaključio je vijećnik HSS-a Vido Bogdanović.

Od gradnje azila, u onom roku od godine dana koji si je sam zadao gradonačelnik Mato Franković kad je preuzeo gradonačelničku dužnost, neće biti ništa. Govorio je on o tome na prošlom Gradskom vijeću, a razlog je što stanovnici Osojnika i Pobrežja, kao i Zatona, dakle mjesta u blizini kojih su pronađene potencijalne lokacije za azil, ne žele životinje u svojoj blizini.

Dugo je azil pitanje prijepora između gradske uprave i Društva za zaštitu životinja. U tolikoj mjeri je to po principu povuci-potegni išlo s bivšim gradonačelnikom Androm Vlahušićem, da su članovi Društva u jednom momentu na sebe preuzeli ulogu njegove najglasnije oporbe pa je čak održan i prosvjed ispred njegove kuće.

Obećao je Vlahušić izgradnju azila na Žarkovici, odmah pored sadašnjeg neregistriranog azila, projekt je to, kojega je Franković, kao tadašnji šef oporbe, nazvao i spomenikom gluposti, predsjednica Društva Anica Sambrailo „kokošinjcem“, a koji nije zaživio jer su radove, koji su započeli, zabranili konzervatori.

No, problemi na relaciji Grad-Društvo traju puno prije tih obećanja. Prijepori su nastajali i oko odvođenja dijela životinja u sklonište u Kaštel Sućurac, pitanjima oko novca za hranu, navodno teških uvjeta u kojima životinje žive kako su to iz gradske uprave napominjali, mogućeg zatvaranja neregistriranog azila po naputku inspekcije Ministarstva poljoprivrede, a za koje je isto bio „kriv“ Vlahušić jer prema mišljenju Društva nije obavijestio Ministarstvo o aktivnostima koje je Grad Dubrovnik poduzeo po pitanju izgradnje novog azila... A baratalo se tu s inozemnim udrugama koje ispada ne mogu dočekati da doniraju sredstva za izgradnju azila.

Ukratko, radi se tu niti o čemu drugome nego o političkom pitanju. I dok je Mato Franković dočekan kao netko poslan s nebesa, očito ponovo to neće ići tako lako uz svu njegovu dobru volju ili novac famoznih inozemnih udruga.

Franković je na prošloj sjednici Gradskog vijeća govorio kako novi azil „neće biti ograda iza koje skaču kučki“ i kako neće biti buke, ali jednostavno - napuštene životinje stanovnici ne žele jer ga poistovjećuju upravo kroz prizmu žice. Ne treba niti zanemariti dugogodišnje žalopojke stanovnika Bosanke kojima upravo smeta lavež nekoliko stotina pasa, a zabilježeni su i napadi pasa na tamošnje domaće životinje.  

U svakom slučaju, kad se neki problem opetovano događa, nevezano s političkom opcijom koja je na vlasti, jasno je kako problem više nije u nekom propisu ili inatu, nego praktički u sveukupno lošoj klimi, zasnovanoj negdje između očekivanja jednih i mogućnosti drugih.
 
U kontekstu mogućnosti, bit će uistinu i teško pronaći lokaciju; dovoljno nenaseljenu da azil stanovnicima ne smeta, a opet dovoljno pogodnu i pristupačnu da se tu životinje mogu smjestiti. Uostalom, niti samoj izgradnji nije lako pristupiti budući da je sad tu više od 300 životinja, koje sve treba nekako zbrinuti.

Što se tiče očekivanja, propitkivati moralne vrednote onih koji ne žele životinje u svojoj blizini nije ništa drugo nego naivna demagogija. I, to bi članovi Društva trebali i prihvatiti. Koliko god da se plemenito brinuti o životinjama, i osuditi svako pa i najmanje njihovo zlostavljanje, treba shvatiti i stanovnike koji "bolnicu na kraju grada", koja se u ovom slučaju personificira kroz azil za napuštene životinje, ne žele baš u svojoj blizini. Najlakše je takve proglasiti „kurvinim sinovima“, najteže shvatiti kako postoje razlozi zašto azil treba biti daleko od naseljenih područja.

Stoga, teško je očekivati i neke velike promjene na planu odnosa između gradske uprave i Društva za zaštitu životinja. Po svoj prilici,već je narušen do sada skladan odnos Frankovića i članova Društva, kao još jedan dokaz da azil ostaje ono što je dugi niz godina i bio. Kamen spoticanja, ne samo kroz tehnički aspekt zbrinjavanja životinja, nego kao i stalni generator političke nestabilnosti u Dubrovniku.

Stranica 4 od 85

frendy250

fabrio250

adriatic maestral 250
aerodrom250
cistocareciklazno 250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250
transporterban250