Temeljem prijedloga zaposlenika, od 15. rujna. do 1. svibnja nedjeljom neće raditi većina Pemovih butiga, rekao je direktor Društva Pemo Nikola Butigan na konferenciji za novinare, na kojoj je kazao kako će manji dio butiga biti nedjeljom dežuran, pretežno u jutarnjim satima.

- Pemo posluje preko 23 godine, počevši na placi, a danas ima 33 butige, 267 zaposlenika i prihode od 320 milijuna kuna. Proveli smo interni upitnik koji je ispunilo 87 posto zaposlenika. Pitanja su bila o radu nedjeljom izvan sezone, ali i općenito o prijedlozima kojima se poboljšavaju njihovi radni uvjeti. Njih 83 posto je podržalo inicijativu da nedjelja izvan sezone bude neradna. - rekao je Butigan, dodajući "kako Pemo tako u svoje društveno-odgovorno poslovanje implementira i dobrobit za zaposlenike".

Na konferenciji za novinare govorila je i radnica Pema Biljana Bender, inače zaposlena u trgovini u Mokošici. Kazala je "kako je nedjelja obiteljski dan uz koji voli poći na misu, objedovati s obitelji i prošetati", dodajući "kako joj puno znači što će nedjelja u ovom trgovačkom lancu postati neradni dan".

Novinarima se obratila i Angelina Tadić, inače voditeljica Ureda za medije Dubrovačke biskupije. Butigan je kazao kako ona govori kao "kupac i novinarka", dok je i sama Tadić rekla "kako ne govori u ime institucije u kojoj radi, nego u osobno ime kao katehistica i novinarka".
- Zašto nam je nedjelja toliko važna? Živimo u kršćanskoj kulturi, a kršćanska kultura se temelji na kršćanstvu. U nas i više od 13. stoljeća. U svijesti ljudi se formiralo da je nedjelja poseban dan, drugačiji od drugih. Za kršćane je to dan Gospodnji, spomen na Kristovo uskrsnuće, uz to i dan odmora, kao i dan činjenja dobrih djela, rezerviran za obitelj. Nedjelja je dan kad obitelji idu na misu... Pa iako svi kršćani ne idu svake nedjelje na misu, sačuvali su u obiteljima kulturu nedjelje. Dakle, dan koji je poseban, obilježen većim okupljanjima obitelji, ali i svečanim obiteljskim ručkom, opširnijim razgovorima i boljom komunikacijom. - objasnila je Tadić.

- Zato kulturu nedjelje treba sačuvati. Kao što čuvamo materijalnu baštinu, tako i nedjelju treba njegovati. Mi starije generacije znamo da se može živjeti, a nedjeljom ne kupovati. Dobro, prije je bio i drugačiji ekonomski sustav, ali ni to nije danas nemoguće. - kazala je Tadić, objasnivši kako se i biskupi zalažu za neradnu nedjelju, ali pripomenuvši i kako od 2011. postoji i Europski savez za nedjelju, koji na razini cijele Europe naglašava vrijednosti nedjelje.

- Pokušavala se i u nas uvesti neradna nedjelja, 2004. i 2009. godine. Išlo je to jedno vrijeme, ali više instance su taj zakon oborile i od toga nije bilo ništa. Zato mi je drag primjer Pema, zakon ih ne prisiljava na neradnu nedjelju, ali oni su se za to odlučili jer je to dobro za njihove radnika. Dobro je to i za dubrovačku sredinu, možda će postati primjer kako se može nešto učiniti za radnike, odnosno radnice jer najviše osoba zaposlene u trgovini su žene. Drago mi je što će se oni sad moći posvetiti obitelji. Kao društvo imamo problema s djecom, obitelji i mladima pa se i to može učvrstiti i osnažiti. - rekla je Tadić, pozvavši i kupce da se raduju ovoj odluci, zaključivši kako se nada da će primjer Pema biti poticaj i drugim trgovačkim lancima i trgovinama da se odluče na ovaj korak.

Jesen nakon lokalnih izbora dobrom djelu dubrovačkih stranaka proteći će i za provjetravanja, odnosno za unutarstranačke izbore. U Dubrovniku će tako u izborni proces članovi HNS-a, SDP-a, i DDS-a.

Što se tiče HNS-a, još je predsjednik Županijske organizacije HNS-a Dubrovačko-neretvanske županije Valentin Dujmović u kolovozu za portal Dubrovnikpress.hr najavio kako će izbori biti najesen, budući da Statut stranke propisuje da u roku od šest mjeseci sve podružnice moraju provesti izbore. Za očekivati ih je u listopadu ili studenome.

Nakon gubitka lokalnih izbora, ali još više i zbog izlaska iz stranke predsjednika podružnice Andra Vlahušića, te drugog članstva zbog koaliranja s HDZ-om, u HNS-u je situacija specifična. Oni će svog predsjednika odabrati uz pomoć ankete uz koju će građanima predložiti nekoliko imena iz stranke, kako bi vidjeli tko je od njih prihvatljiv građanstvu.

Što se tiče SDP-a, kako je jučer Dubrovnikpress.hr pisao, izbori će se održati u listopadu ili studenome, a nakon izbornog procesa novi predsjednik će se znati do Nove godine. Ono što je jasno je da sadašnji predsjednik Mladen Gojun se neće kandidirati. Može se čuti kako je središnjica tu sklona direktoru Luke Dubrovnik Božu Memedu, dok Gojun navodno naginje Jadranu Baraču, koji je bio kandidat za zamjenika gradonačelnice Tatjane Šimac Bonačić na prethodnim izborima. Pak, Šimac Bonačić navodno preferira svog drugog zamjenika, Ronija Mladinića.

U DDS-u izbori bi se trebali održati u listopadu. Još je u izbornoj noći predsjednik Pero Vićan najavio kako neće ići za predsjednika stranke. Prije nego što je uopće čuo i pitanje portala Dubrovnikpress.hr, Vićan je rekao:

- Kome sam ja više interesantan? - kazao je Vićan, koji je nakon što je čuo pitanje kazao da ga se nazove idućeg tjedna kad će više znati.

Inače, u DUSTRA-i se neće izlaziti na izbore.

- Po Statutu stranke, bez obzira na lokalne izbore, unutarstranački izbori ne moraju biti odmah nego svako četiri godine. Mi smo osnovani prije malo više od dvije godine, kod nas su redovni izbori za godinu i pol dana. S obzirom i na dobre rezultate za to nema potrebe, - objasnio je Raguž.

Također, i HDZ prema Statutu nije dužan raspisati izbore pa, jasno, do toga neće niti doći, a u ovoj stranci ostvaren je odličan rezultat na lokalnim izborima.

Problem je u Gradu na svim nivoima oko poboljšanja života osobama s invaliditetom, a ne samo što se tiče zapošljavanja, rekla je za portal Dubrovnikpress.hr predsjednica HGK Županijske komore Dubrovnik Terezina Orlić ususret stručnom skupu „Zapošljavanje i rad osoba s invaliditetom – prilika, a ne namet", koji će se održati ovu srijedu. Upravo je Županijska komora organizator ovoga skupa, u suradnji s Uredom pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.

Naime, zakonski je propisana obveza kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom kako bi se potaknulo njihovo zapošljavanje, a što kod dijela poslodavaca izaziva otpor. Terezina Orlić, inače i dubrovačka gradska vijećnica, objasnila je detaljnije o čemu se točno radi, podvukavši kako poslodavci radije plaćaju kazne nego što zapošljavaju osobe s invaliditetom.

- Naime, ovim Zakonom poslodavci se penaliziraju ako nisu zaposlili na 20 ljudi jednu osobu s invaliditetom. No, poslodavci se češće odlučuju na penalizaciju nego zapošljavanje takvih radnika. Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak čini napore kako bi objasnila načine na koje se ovo može preokrenuti, dakle kao prilika, a ne namet. Sve je to u vezi direktive Vijeća EU koja kaže da je neosiguravanje uvjeta rada za osobe s invaliditetom diskriminacija. Nažalost, u nas mora doći direktiva EU, da bi prihvatili ili više pažnje počeli posvećivati bilo kojem problemu pa tako i ovom izuzetno važnom problemu za funkcioniranje suvremenog društva. - rekla je Orlić.

- I sada, kad se gledaju statistike, samo 17 tisuća osoba s invaliditetom je zaposleno naspram od 250 tisuća ljudi koji imaju neki oblik invaliditeta. - objasnila je Orlić.

Odgovorila je na pitanje kakva je u tom smislu situacija u Dubrovniku.

- Prema informacijama koje imam s terena, poslodavci u Dubrovniku radije plaćaju penale, nego da se prilagođavaju zapošljavajući osobe s invaliditetom.S nekima sam od njih imala razgovor, kažu da bi i zaposlili, ali nemaju mogućnosti dolaska takve osobe, lifta... Nažalost, nisu nam uvjeti prilagođeni, trebali bi više voditi računa o tome. Od same lokalne samouprave, institucija, trgovačkih društva i poslodavaca u cjelini. - kazala je Orlić.

- Što se tiče cijeloga Grada, infrastrukture pa nadalje, nismo učinili što bi trebali. Pomaci se vide u odnosu na prije deset godina, ali abeceda ima 30 slova, a mi smo možda odradili slova "a" i "b". Nedovoljno se radi. Davaju se potpore, oni su dodatni stimulansi da se nešto učini, ali problem je na svim nivoima. Kako osobe s invaliditetom mogu doći na kazališnu predstavu? Oni su hendikepirani u svim vidovima, od zapošljavanja do ostalih procesa življenja. - konstatirala je Terezina Orlić.

Što se tiče stručnog skupa, objasnila je kako će sudjelovati stručnjaci iz područja radnog prava Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Instituta za razvoj tržišta rada te predstavnici Fine koji će prenijeti iskustvo poslodavaca, pojasnivši kako je upravo FINA zaposlila preko 20 osoba s invaliditetom.

Neću se kandidirati za drugi mandat na čelu stranke, rekao je predsjednik Gradske organizacije SDP-a Dubrovnik Mladen Gojun za portal Dubrovnikpress.hr, pojasnivši kako bi novi predsjednik trebao biti izabran okvirno do siječnja iduće godine.

- Sad će mi uskoro i 60. godina. Mislim da treba mlađa generacija preuzeti veću ulogu u SDP-u. Trebao bi se isprofilirati netko tko bi za četiri, odnosno za osam godina bio kandidat za gradonačelnika. Dakle, moj motiv je jednostavan, želim vidjeti mlađe od sebe, a kad to kažem mislim na one od 30. do 50. godine, koji bi preuzeli stranku. Mislim da je vrijeme za mlađe ljude i predsjednika koji bi se pripremao za gradonačelničku kandidaturu, a to je smjer koji je vjerujem najbolji izbor i za županijski SDP. - rekao je Gojun, koji je na pitanje ima li favorita, odnosno osobu koja je prema njegovom mišljenju idealna za preuzeti stranku, odgovorio "kako ne bi o imenima, kako ima mladih ljudi unutar organizacije".

Objasnio je budući izborni proces u SDP-u.

- Po sadašnjem statutu izbori trebaju biti 180 dana od završetka lokalnih izbora. No, nama je sada u tijeku izmjena i dopuna Statuta, kako bi se postupak izbora dodatno demokratizirao. Stoga su i izbori po odluci Predsjedništva zaustavljeni. Krajem rujna bi trebao biti gotov prijedlog novog Statuta, koji će biti usvojen na Konvenciji SDP-a Hrvatske. Stoga, unutarstranački izbori bi bili raspisani za lokalnu razinu negdje u listopadu, najkasnije u studenom, a završili bi do Nove godine. - zaključio je predsjednik dubrovačkog SDP-a Mladen Gojun.

Uslijed problema odlaska liječnika iz Opće bolnice Dubrovnik, odnosno činjenice da doktori iz vanka i nisu toliko ludi za zaposlenjem u dubrovačkoj bolnici, budući da se i na natječaje ne prijavljuje dovoljan broj liječnika, jedan od planova je tim doktorima ustupiti stanove na korištenje.

Grad Dubrovnik trenutno je u procesu revizije svih stanova u vlasništvu Grada, a kako je gradonačelnik Mato Franković rekao sredinom kolovoza, deset stanova dat će se na upravljanje Općoj bolnici Dubrovnik, na korištenje za sve liječnike koji bi došli raditi u Grad, a trenutno za to čini se i nisu toliko motivirani.

Na stranu što Grad Dubrovnik, koji nije osnivač bolnice, već je to Županija dubrovačko-neretvanska, najviše brine o ovom pitanju, iako bi isto trebalo brinuti i ostale općine koje gravitiraju ka ovoj bolnici, pitanje je koliko ova odluka zaista pospješuje problematiku?

Naime, doktori koji su i otišli iz dubrovačke bolnice, mahom su imali svoje stanove, odnosno riješeno stambeno pitanje, pa ih ono nije spriječilo da napuste Dubrovnik i sreću pronađu negdje gdje se profesionalno, ali i financijski bolje mogu ostvariti.

Ukoliko stan ili kuća, odnosno riješeno stambeno pitanje, liječnike neće zadržati u Dubrovniku, pitanje je zašto bi osiguranje istoga neke druge doktore privuklo u Grad? Odnosno, koliki je problem samo u plaćanju podstanarstva? Banalan primjer, na Manhattanu najam stana košta deset do 15 tisuća dolara. Opet, tamošnje bolnice nemaju problema s ljudstvom. Doktori dolaze, zapošljavaju se i iznajmljuju stanove. Jasno, zna se i zašto.

Koliko god se Manhattan naizgled ne može preslikati na Dubrovnik, poanta je postojana, a zasniva se na prosječnoj doktorskoj plaći. Za istu u Dubrovniku nije odgovorna Uprava bolnice na čelu s ravnateljem dr. Marijom Bekićem, niti je kriv Grad Dubrovnik, jednostavno radi se tu o pitanju tržišta, kao i cjelokupnoj situaciji u hrvatskom zdravstvu.

I, baš zato, ne treba očekivati da će samo ustupanje stanova rješiti problem. Imalo bi to možda smisla u kontekstu organskog rasta iznutra, odnosno dodjeljivanja stanova mladim specijalizantima iz Dubrovnika, ali kad se tiče doktora iz vanka, jasno je da bi oni, "poučkom Manhattan" ipak na pogodnije zapadno tržište pa makar plaćali i stan.

No, problem je tu i stvaranja jaza između dubrovačkih doktora koji su već zaposleni u OB Dubrovnik, a žive kao podstanari, i ovih drugih, bili oni iz Dubrovnika ili ne, koji bi dobili pogodnosti, a dubrovački doktori podstanari šipak. Podsjeća to sve skupa na priču raznih teleoperatera koji uz raznorazne blagdane nude specijalne pogodnosti za nove korisnike, dok stari, oni koji su uostalom iskazali vjernost, ne dobivaju - ništa.

Jasno je kako Uprava OB Dubrovnik i Grad žele Dubrovčanima i svim korisnicima bolnice osigurati najbolju moguću uslugu, koje nema bez kvalitetnog kadra, ali iz svih navedenh razloga priča oko besplatnog korištenja stanova tu ne drži vodu, posebno dok postoje dubrovački doktori koji su također podstanari i koje očito tu nitko ništa ne pita.

Ponedjeljak, 04 Rujan 2017 11:43

Počela škola

Nova školska godina počela je danas, a nastavu u šest dubrovačkih osnovnih škola pohađa ukupno 3420 učenica i učenika, što je 85 učenika više nego u prošloj pedagoškoj godini. U školske klupe prvi put je sjelo 452 učenika, također više nego lani kada je bilo 406 prvašića.

Živo je tako danas bilo i u Osnovnoj školi Ivana Gundulića. Održana je priredba za prvašiće, a kojoj je nazočio i dubrovački gradonačelnik Mato Franković, koji je nakon priredbe, na kojoj je pozdravio učenike, zasadio i maslinu u školskom đardinu. Učenicima se obratila i ravnateljica Vedrana Elez, poželjevši im sve najbolje.

Inače, u ovoj školskoj godini OŠ Ivana Gundulića pohađat će 813 učenika, odnosno 109 učenika prvih razreda.

V.S.

Svi mi imamo svoja prava iako su prava bolesnih često samo na papiru jer se većina nije u mogućnosti boriti svakodnevno s jačima od sebe, ja se ne želim bosti s rogatima već živjeti svoj život onakav kakav jest, govori Sandra Bulum, majka 13-godišnjeg dječaka Marka, koji se rodio sa srčanom greškom, a poslije mu se razvila epilepsija, te su uslijedile nove dijagnoze, ADHD, odnosno hiperaktivnost i razvojno-pervazivni poremećaj. Njegova mama Sandra u razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr rekla je više o borbi njezine obitelji. Ne samo s ovom bolešću, nego i o barijerama koje uzrokuje sami sistem, ali još više i oko onih drugih barijera, koje nerijetko postavljaju ljudi, kojima nije mrsko pokazati opako lice kad se susreću s onima koje se oni usuđuju vidjeti drugačijima od sebe.

Sandra se prisjetila kako se Marko rodio s teškom srčanom greškom koja nije bila otkrivena na vrijeme.

DOKTOR U SPLITU SE BIO OPROSTIO OD NJEGA

- Nekoliko puta su ga oživljavali, ostajao je bez kisika. Tu su i nastala neka oštećenja na mozgu, a neka je zadobio i pri porodu. Svi su govorili da nema šanse preživjeti, bilo je nevjerojatno da je preživio. Mi smo ga hitno prebacili u Split, a u Splitu se doktor oprostio od njega. Onda je bio prebačen u Zagreb, on je išao helikopterom, a mi automobilom. Tada su nam dosta pomogli i gospari Andro i Darko, te drugi koji su se van radnog vremena vraćali na posao kako bi Marku izradili dokumente, budući da je morao preko granice. Iz Zagreba je hitno prebačen u Linz u Austriji gdje je 11. dan nakon rođenja i uspješno operiran. Doktor mi je prije operacije kazao da može imati oštećenja uslijed operacije, ali onda o tome nisam mogla razmišljati niti ulaziti u to. Dapače, rekla bih da sam ja psihički najbolje bila onda kad se i rodio, kad je borba za njegov život bila svakodnevna, onda je bilo važno samo da preživi.- rekla je Sandra.

Ubrzo, dijagnosticirana mu je i epilepsija, a zatim, navodi ona, "počela su se otkrivati i druga oštećenja i poteškoće". Išao je na fizikalnu terapiju, logopedske tretmane... Epilepsiju je liječio u Rijeci u centru za epilepsiju u Bolnici Kantrida nekih sedam godina, a srce u Dubrovniku i Zagrebu. Zatim se njegovo stanje naglo pogoršalo, terapija koju je primao vise nije djelovala, pa su uslijedili svakodnevni epileptični napadi i ponovo borba za život.
sbulum2- To je bio najgori period. Bio je jako loše i nismo mogli ići u Rijeku s njim, zbog udaljenosti, pa smo ga prebacili u Split kod neuropedijatrice koja ga je uspjela stabilizirati. Taj period je trajao osam mjeseci, on osim u bolnicu nije išao nigdje, a ja svega nekoliko puta izašla iz kuće. Nakon toga se počeo refavati, ali shvatili smo da je unazadio zbog epileptičkih napada i nuspojava od puno lijekova, jedva je govorio, a i nije mogao hodati. I kada su se epileptični napadi smirili, opet se stanje sa srcem zakompliciralo. Hitno smo letjeli u Zagreb na elektrokonverziju koja je srećom uspješno obavljena. U tom kontekstu, nama je bio problem i što do kuće imamo 110 skalina pa još njih 20 od đardina do doma. Skoro smo i preselili u drugi stan - kazala je Sandra.

Epileptične napade više nema, iako mu, objašnjava Sandra, nalazi nisu dobri. No, ima nuspojave od lijekova, i dalje je preosjetljiv na mirise, svjetlost, buku i vrućinu. Ljeta su mu najgora. "U konstantnoj smo potrazi za idealnom kombinacijom lijekova koja bi njegove bolesti držale pod kontrolom, a da pri tom ima sto manje nuspojava od samih lijekova", dodaje Sandra. Dakle, borba u pronalaženju što snošljivijeg života za Marka je stalna.

DEŽURANJA ISPRED VRTIĆA

Koliko je na svakom polju potrebno davati od sebe, iako to Sandra, jasno, ne smatra odricanjem, govori i to što je tri godine svaki dan dežurala ispred vrtića.

- Doktori su savjetovali da ide u vrtić, da se socijalizira. Njemu je to puno pomoglo. Cilj i jest djecu dovesti među zdrave i ne izolirati ih. No, govorili su u vrtiću da je bolje da stoji doma, jer je bolestan. Nisam se dala pa sam tri godine dežurala ispred vrtića. Teti Sandri zaista svaka čast, odradila je sjajan posao, dok su postojale one koje nisu htjele raditi u grupi u kojoj je on. Posljednju godinu je dobio asistenticu u vrtiću, što je sjajno, ali se tad, čini mi se, opet izolirao od grupe. - dodala je, kazavši kako je ubrzo počeo i predškolski program u Školi s posebnim programom, u koji je također išao.

Bulum je rekla više i o razvojno-pervazivnom poremećaju.

- Dosta često teško kontrolira svoje emocije, pa u momentu eksplodira, viče, puno toga ga može izbaciti iz takta. Najviše gužva, buka, mirisi i vrućina. Tako da sam naučila kako razmišljati o tome što mu može zasmetati. Nedavno smo letjeli avionom, veliki je rizik bio hoće li sve biti u redu.  Ali uz pomoć osoblja na aerodromu, proveden je najbrže moguće do aviona. - kaže.
sbulum3Smiruje ga, govori, slušalicama na ušima, odnosno glazbom. Sluša Olivera, Tonija Cetinskog... Inače, obožava glumce, voditelje, javne ličnosti. Sve njih zna i prati, a sada bi, govori željela da upozna ekipu iz "Lud, zbunjen, normalan", dakle Mustafu Nadarevića, Senada Bašića i Moamera Kasumovića koji krajem mjeseca izvode predstavu "Sjajni momci" u Dubrovniku.

NE MOŽEŠ TI SVAKOME NA PUTU OBJAŠNJAVATI

I, tako, dok razgovaramo o tim sitnicama koje njemu uljepšavaju život, dolazimo i do teme života u Dubrovniku. Odnosno, općenito u Hrvatskoj. Dojam je kako baš tih sitnica od samog sustava, ali i sugrađana po nekom pravilu najviše i nedostaje. Sandra kaže kako se milimetarski pomaci osjete, ali i da to nije niti približno dovoljno

- Nema u Hrvatskoj prave podrške. Medicina učini svoje, ta djeca se spase. Ali, poslije su problemi s usklađivanjem raznih termina, čekanja pregleda, terapija. Puno toga se mora i platiti. Onda treba misliti i na prijevoz, smještaj, sve ostale troškove puta. Znam da ima dosta ljudi koji bi sve dali za svoju djecu, ali nažalost ne mogu podnijeti sva ta davanja. - govori Sandra.

- Tu su i ljudi. Oni ga ne vide kao ja. Naime, ja ga u svemu razumijem, kad viče meni to ne smeta. Ali, ljudi sa strane, ne znam... Vole pametovati, misle da je neodgojen. Prije bi nešto čula pa bi me i zaboljelo. Nedavno smo bili u parku, bio je stvarno loše. Naravno da prenese nervozu, ali muž i ja se trudimo ne reagirati jer bi onda i on postao nervozniji. Bio je tu jedan postariji čovjek na pivici, ustao se i došao do nas. Počeo pametovati! Tek tako, mužu i meni. Mene je uhvatio smijeh. Reagirala sam u smislu, daj čovječe, ajde vrati se na pivo, ostavi nas na miru. Ali, ne možeš ti svakome na putu objašnjavati. Kako pohađa Školu s posebnim programom na Ilijinoj glavici lakše mi je jer tamo postoji grupica ljudi koja razumije stvari, razumiju i mene i dijete. - riječi su Sandre Bulum.

Smatra kako bi ljudi mogli olakšati život onima s nešto drugačijim potrebama samo kad bi imali više razumijevanja.

- Jasno je da je i najzdravijem čovjeku teško opstati u svakodnevnom ljetnom životu Dubrovnika. A onda zamislite da imate zdravstvenih poteškoća. Možda Dubrovnik ostavlja dojam kao sto posto zdravi grad, jer jako malo osoba s poteškoćama možete sresti na ulicama, ali to je tako jer nemaju osnovne uvjete za kretanje Gradom. Kad pokušavamo živjeti svakodnevno, jer i mi smo dio ovog društva, nailazimo na prepreke, bahatosti i neprihvaćanja. Za takve stvari nemamo snage. Znam na Facebooku objaviti "postove" o bahatosti vozača u Dubrovniku, o onima koji parkiraju na invalidskim mjestima. Najžalosnije je da su to mahom dubrovačke registracije. Rekla bih da briga o slabijima govori o nama samima. Pa sljedeći put kada oduzmete prednost invalidima zapitajte se kakva ste vi osoba. - kazala je Sandra.

RAVNOPRAVNI SMO ČLANOVI OVOG DRUŠTVA

Navodi tako kako je u dogovoru s hotelom President uspjela osigurati jedno parkirno mjesto kako bi sina vodila na kupanje, a koje je skoro svakodnevno bilo zagrađeno drugim automobilom usprkos oznakama zabranjenog parkiranja i invalidskog znaka. Navodi, očito ljude nije briga što je to osigurano za nekoga.

- Evo još jedan primjer. Prijateljica mi živi na Petki, kad idem sa sinom kod nje, počinje trening Škole trčanja Dubrovnik. Sve zakrčeno automobilima, toliko da se jedva auto provuče. I da Marko dobije napad, hitna pomoć do njega ne bi mogla doći. Zamolila sam ih da to ne rade, a dobila odgovor da svi tamo parkiraju. Ljude nije briga. Ali nisu svi zdravi, morate malo misliti i na druge. – pojasnila je.
subulum4Dodaje kako ne želi isticati samo negativne stvari, dodajući da ima divnih ljudi koji itekako pomažu. Nedavno je Marko želio upoznati pilota, dodaje, "a kad on nešto želi, muž i ja se trudimo to ostvariti, jer nema puno stvari koje njega čine sretnim".

- Već nakon par dana, dobila sam poruku s brojem telefona pilota koji je bio spreman dio svog slobodnog vremena odvojiti za Marka. To su momenti koje on nikad neće zaboraviti! A niti mi kao roditelji. - rekla je.

- Voljela bih da ne moram ljudima apelirati na osnovne ljudske vrijednosti, na poštovanje i prihvaćanje različitosti. U početku je ljudima puno toga simpatično, srca se paraju na slike male bolesne djece. Ali, ona brzo rastu, pa postaju odrasli koji su na teret, koji su nesposobni, pa se vrlo brzo govori o ludarama, ustanovama i slično. A mi roditelji dajemo sve od sebe da nam djeca žive što bolje s obzirom na poteškoće koje imaju i razmišljamo o njihovoj budućnosti koja u našem društvu nije niti malo sjajna. Moje društvo i okolina se dosta isfiltrirala i to su sve osobe koje su osviještene i poštuju sami sebe i druge oko sebe. Ipak, moram naglasiti da mi nismo oni koje treba žaliti kad dođe Božić, nego smo ravnopravni članovi ovog društva i očekujemo da se ono tako prema nama i ponaša. - zaključila je za portal Dubrovnikpress.hr Sandra Bulum.

U zadnjih godinu dana otkako sam predsjednik nemamo niti jedan slučaj "mobbinga" u našoj bolnici, rekao je predsjednik dubrovačke podružnice Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara/tehničara Ivan Večerin za portal Dubrovnikpress.hr. Naime, u Sisku nedavno je došlo do pobune zdravstvenih djelatnica upravo po pitanju "mobbinga", a naposljetku morao je intervenirati i ministar zdravstva Milan Kujundžić.

Podsjetimo, čak 13 sestara Opće bolnice Sisak otvorilo je ljetos istovremeno bolovanje "jer uslijed pritisaka i zlostavljanja dovedene u stanje da nisu sposobne voditi brigu o pacijentu". No, po tom pitanju, izgleda, u Dubrovniku je sve u redu.

Večerin, koji je i predsjednik Radničkog vijeća, pa objedinjuje dva tijela koja bi svakako trebala biti informirana o eventualnom zlostavljanju radnika, dakle govori kako nema zabilježenih slučajeva, ali napominje i "kako naravno ne isključuje mogućnost da je isto postojalo".

- Ne bih stvarao neke pretpostavke, ima li toga u bolnici ili nema, ali ono što želim naglasiti je da, ukoliko i ima takvih slučajeva, kako se oni svakako trebaju prijaviti. Ovim putem pozivam sve djelatnike bolnice da ako trpe nekakvo zlostavljanje od bilo koga, da mi se obrate s punim povjerenjem, a ja garantiram da će i Sindikat i Radničko vijeće stati iza njih 100 posto! Dakle, za takav oblik ponašanja imamo nultu stopu tolerancije, a isto se očekuje i od odgovornih institucija. - objasnio je Večerin.

Objasnio je i kako bi s aspekta medicinskih sestara, ali i drugog osoblja, ocijenio atmosferu rada u dubrovačkoj bolnici.

- Gledajte, rad u kolektivu kao sto je jedna opća bolnica se sigurno u mnogočemu razlikuje od rada u nekim manjim i jednostavnijim kolektivima. Prvenstveno, u takvom jednom kolektivu zajedno radi i surađuje mnogobrojno osoblje različitih struka te različitog stupnja obrazovanja, a svakako treba naglasiti i da je sami posao prilično stresan. Uzimajući sve to u obzir, naravno da ima situacija i momenata kada atmosfera i nije baš najbolja, tj. da je narušena. Ali, to su izolirane situacije i momenti, za razliku od "mobbinga" koji je po definiciji učestalo i dugotrajno sustavno zlostavljanje pojedinca s ciljem ugrožavanja njegovog ugleda, časti, dostojanstva i integriteta. - objasnio je Večerin.

- Prostora za napredak uvijek ima, a on se može ostvariti boljom komunikacijom, edukacijom osoblja, te naravno rasterećenjem jer smo svjesni da su danas zdravstveni djelatnici opterećeni obujmom posla i prekovremenim radom te da im je odgovornost sve veća i veća. - zaključio je za portal Dubrovnikpress.hr predsjednik predsjednik dubrovačke podružnice Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara i Radničkog vijeća Ivan Večerin.

Nedjelja, 03 Rujan 2017 13:57

Kad je loše, neka bude do kraja loše

Nakon micanja njegove biste s Pantovčaka, Maršal je izgubio i Trg u Zagrebu. Ovaj grad tako više nema trg koji nosi ime po Josipu Brozu. Pobjeda desnice, reklo bi se, iako, stvar je tu puno kompleksnija od toga, budući da su sve podržali i oni drugi, tobože normalniji, a ne redovni pacijenti kojima su usta uvijek puna revizija povijesti.

I, tu politička ucjena ne opravdava stvari. Nije tu važno što iza tog dizanja ruke za micanje trga stoji sitnošicarska politička ugođavanja u Skupštini Grada Zagreba. Upravo naprotiv, kad je došlo do toga da je na prodaju i Trg maršala Tita, jasno je kako je društvo prizemljilo točno do točke s koje se najbolje vidi veliko lice Hrvatske, a koje uglavnom definira zalupljivanje vrata antifašizmu, odnosno onoga kroz što se ocrtava sloboda i napredak, dok u prikrajku čuči nježno njegovani fašizam.

Nazvati to prokletstvom bilo bi pogrešno jer bi značilo da je za stanje netko drugi kriv, nazvati nekim državnim pitanjem opet bi bilo pogrešno. Pa, iako je izazvalo više pozornosti od recimo slučaja Piranski zaljev, gdje se slijepo brani kadin mora, nije da je nešto nekoga previše briga. Valjda onim poučkom uz koji naknadni metak ne boli, samo prvi ubija, a svjedoci smo, po antifašizmu bilo ih je...

Bio je tu i nekakav prosvjed, ako je suditi po fotografijama, ljevičara palih s Marsa, grogiranih od stvarnosti koji biju neke svoje bitke, u grubo rečeno, odgajanih na nekoliko dokumentaraca o zaštiti prirode i propasti kapitalizma, kojima je sve dio folklora, poput nezrelog bedža na vindjaci. Sve skupa bez nekog konstruktivnog sadržaja i motiva za ono što bi ustvari taj prosvjed trebao biti.

No, uz ovu hrvatsku kompilaciju budalaština, jer kako drugačije nazvati bavljenje pločama i Titom u državi pred bankrotom, kao svojevrsni antiklimaks priče dođu i oni koji su stvar zakuhali. O čemu se radi? O posjedovanju ploče s nekadašnjom adresom ovoga Trga! Tako novinaru Velimiru Bujanca, ploču, stvarnu ili imitaciju - nebitno, poklanja Zlatko Hasanbegović. Pak, vlasnik nekakve zagrebačke birtije, koji je kako kaže, "zbog ovog zlikovca proveo 500 dana u zatvoru", vlastitim rukama skinuo je ploču te je odnio u svoj kafić.

Što im posjedovanje ploče znači nije jasno, valjda se tu radi o nekakvim atavističkim, špiljsko-trofejnim porivima. No, ujedno dobar je to šlagvort cijele priče oko naziva Trga. Zamislimo da je, recimo, tu ponešto dostojanstva. Pa da taj Hasanbegović poslije skidanja ploče i kaže nešto smisleno i pomirujuće. Ili, da se vlasnik kafića nikad nije pojavio u javnom prostoru, odnosno da ploču nije odšarafio. Onda bi to bio ajde i neki argument, označavalo bi kakvu-takvu borbu. Pogrešnu, ali zasnovanu na principima. Ovako, samo je ono što i jest, a što se antagonisti priče ne trude sakriti - opsesivno orgijanje po prije 37 godina umrlom Josipu Brozu Titu.

Na neki uvrnut način, i bolje da je tako. Kad je loše, neka bude do kraja loše jer ponor ponora prema kojemu država stremi uvijek može biti novi početak. A uostalom kad je već tako, odnosno, kad oni koji govna mute to i ne pokušavaju sakriti, na koncu i po pravilu, govno i pojedu.

Nedjelja, 03 Rujan 2017 11:52

U Gružu šahovski turnir uz Kurban-bajram

U organizaciji Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Dubrovnika, brzopotezni šahovski turnir održava se danas u zgradi Gradskog kotara Gruž. Turnir se održava uz blagdan Kurban-bajram.

Više o turniru rekao je predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Dubrovnika Esad Čustović.

- Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Dubrovnika i ove godine je organiziralo jubilarni, deseti po redu, međunarodni brzopotezni šahovski turnir u čast Kurban-bajrama, našeg najvećeg blagdana. Sudjeluje ukupno 20 natjecatelja. - rekao je Čustović.

- Četvorica najbolje plasiranih dobit će prigodne nagrade, a poslije turnira održat će se i domjenak s bosanskim specijalitetima. - zaključio je predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Dubrovnika Esad Čustović

V.S.

Stranica 5 od 85

frendy250

fabrio250

adriatic maestral 250
aerodrom250
cistocareciklazno 250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250
transporterban250