Veliki je posao pred novim predsjednikom dubrovačkog SDP-a Jadranom Baračem, pred kojim je sad zadatak konsolidirati stranku i vratiti povjerenje kod građana. Za portal Dubrovnikpress.hr on je pojasnio kako to namjerava u narednom periodu, preciziravši kako je glavni cilj jačati stranku kroz rad svih tijela SDP-a.

- Cilj je jačati Forum žena, Forum mladih, Forum seniora... Potrebno je konsolidirati članstvo i privući stručne kadrove. Pratit ćemo dio našeg predizbornog programa, a uglavnom s naglaskom na društvenu i komunalnu infrastrukturu. Na društvenu infrastrukturu mislim na sve dijelove socijalnog aspekta, a što se tiče komunalne infrastrukture, dosta smo govorili o tome u kampanji, a uglavnom svi znamo koji su najveći komunalni gradski problemi. Više ćemo se izjašnjavati oko važnih tema, istupati u javnost i upoznati Dubrovčane s našim stavovima oko najvećih problema. - rekao je Barač.

- Stranka ponovo može biti jaka, ona to hoće i može! - kazao je Barač.

- Najvažnije je da se mi organiziramo međusobno, preuzmemo obaveze za stranačka tijela, bazirati naše aktivnosti. Činjenica jest da i nije bilo tako u prethodnom periodu, bilo je problema, ali sada idu bolji dani, oni dani kad će se raditi produktivno bez internih sukoba. To je jedan od mojih ciljeva. - objasnio je Barač.

Prokomentirao je rad gradske uprave, odnosno gradonačelnika Mata Frankovića.

- Moram reći da sam zabrinut za smjer Grada Dubrovnika s obzirom na neke odluke koje su donesene. Baš i nisam siguran da gradska uprava ide u dobrom smjeru za građane. Bojim se da ne ide u smjer transparentnosti, a poneke odluke nisu niti racionalne. Prvenstveno tu mislim na dodatak ugovora za zidine, vezano za Društvo prijatelja dubrovačke starine. - rekao je Barač, koji je odgovorio i na pitanje postoji li šansa da ga se vidi u Gradskom vijeću, odnosno hoće li mu mandat prepustiti Tatjana Šimac Bonačić ili Mladen Gojun.

- Sve je stvar dogovora između nas. Ti mandati pripadaju Šimac Bonačić i Gojunu, to je jasno, samim izbornim zakonom. Neću ništa nametati, sve će biti stvar dogovora. - zaključio je novi predsjednik GO SDP-a Dubrovnik Jadran Barač.

Od ukupno devet amandmana koje je predložio Miho Obradović ispred Kluba HNS- nezavisni vijećnici, gradonačelnik Mato Franković na prošlotjednoj sjednici Gradskog vijeća nije usvojio niti jednoga, uz obrazloženje kako su nelegalni. Obradović je za portal Dubrovnikpress.hr obrazložio neke od tih amandmana, podvukavši kako su se mogli realizirati.

Podsjetimo, između ostaloga, Kluba HNS-nezavisni vijećnici predložio je povećanje subvencija za zrakoplovne karte i cestarinu te podstanarstvo mladim obiteljima, besplatan vrtić za svako drugo dijete, rekonstrukciju Lapadske obale. Predložili su i da dobit Lokruma ide u proračun za 2018., kao i dugovanje Excelsa nekretnina za žičaru.

- Predlagali smo devet amandmana. Oni su se uhvatili subvencija avionskih karata, napominjući kako bi isto naštetilo Zračnoj luci Dubrovnik, iako postoji mogućnost da se dobit iskoristi za subvencije. Ali, nisu se uhvatili dobiti Lokruma, što smo predlagali da ide u proračun. Ona će dogodine biti 12 milijuna, a ako su dobit od žičare stavili u proračun, mogli su i Lokrum. - rekao je Obradović.

- Ove godine je dobit iznosila devet milijuna kuna, a na prijedlog tadašnjeg ravnatelja Marija Tevšića ulaznica je povećana 25 posto. Po nekom normalnom izračunu je to između 12 i 13 milijuna kuna, a Lokrum već sad ima između 12 i 13 milijuna kuna na računu. Iz tog novca bi se mogao realizirati dio amandmana. - objasnio je Obradović.

- Nadalje, ako uđete u financijsko izvješće Excelsa nekretnina, vidjet ćete da imaju rezervirana sredstva u iznosu od 9,8 milijuna kuna za 2015. i 2016., a da bi isplatili dugovanje prema Gradu Dubrovniku. Oni računaju na to, ali evo ne postoji način da se to naplati. Moglo je i to biti dio novog ugovora. Moglo se naći načina da ti novci budu dio proračuna. Mi smo htjeli da se taj novac uplatiti u proračun, ali gradonačelnik se uhvatio samo subvencija i Zračne luke. - dodao je Obradović.

Također, gradonačelnik Franković odgovarajući o amandmanima razračunavao se s bivšim gradonačelnikom Androm Vlahušićem. Naime, jasno je rekao da "onaj tko vam je pomagao pisati amandmane ih je znati napisati jer je osam godina predlagao proračun".

- Jasno, mislio je na bivšeg gradonačelnika, ali to je ono što je HNS nosio u svom programu. Nije to ništa novo, nije to naša naknadna pamet. HNS i nezavisni vijećnici jedini nisu pozvani na raspravu o proračunu, očito nas nisu imali potrebu kontaktirati. Stoga, nije bilo niti očekivati da će podržati naše amandmane niti je bilo prostora da se za isto dogovorimo. - zaključio je Obradović.

Stvarno mislim da moj idući posao ne treba biti predmet javnog interesa, rekao je donedavni ravnatelj JU Rezervata Lokrum Mario Tevšić na pitanje portala Dubrovnikpress.hr u kojem smjeru želi da se razvija njegova daljnja karijera.

Podsjetimo, na svom Facebook profilu Tevšić je napisao "kako svojoj osobnosti, svojoj pameti i svojim živcima postavio neke nove ciljeve i izazove i sretno mi bilo u tome".

- U svakom slučaju ne nastavljam u javnom sektoru i samim tim javni interes za mojim profesionalnim odlukama u ovom trenutku ne treba biti bitan. - dodao je Tevšić.

Podsjetimo, do razrješenja ugovora na radnom mjestu ravnatelja Rezervata Lokrum došlo je sporazumno krajem studenoga, a Tevšić je dodao kako nema više želju voditi Lokrum. Pak, danas se Tevšić osvrnuo na prethodno razdoblje koje je proveo na čelu ove ustanove.

- Generalno sam zadovoljan. Većinu ciljeva koju smo si zadali smo i ispunili. U smislu da smo ojačali ustanovu. Kadrovski smo je ponovo učinili ustanovom za zaštitu prirode, financijski smo je ojačali. I Lokrum smo približili Dubrovčanima. To su tri glavna cilja koja smo ostvarili. Mislim da to nitko ne može osporiti. - kazao je Tevšić.

Otkrio je što mu je bio najveći izazov.
- Kad sam imenovan, u JU Rezervat Lokrum sam bio najmlađa osoba u ustanovi. To mi je predstavljalo profesionalan izazov s obzirom na činjenicu da su svi od mene stariji. Na kraju smo uspostavili dobru komunikaciju i relativno pristojnu organizaciju. Dobro smo odradili posao i ja sam s učinjenim zadovoljan. Sigurno da ima stvari koje su se mogle dovršiti, a nisu. Sigurno da ima nešto što se moglo napraviti bolje, a napravilo se možda prosječnije. Ali, nema savršenih stvari. Zadovoljan sam, a mislim i da je osnivač zadovoljan. Nisam primijetio neko nezadovoljstvo, negativnu reakciju. Može biti izdvojenih mišljenja, svatko svoje mišljenje može izgraditi na temelju svojih saznanja, ali mislim da objektivan promatrač ipak više vidi pozitivnih nego negativnih stvari. - zaključio je Mario Tevšić.

Ima u životu stvari koje se poslože u nekom zadanom skladu, u tolikoj mjeri da izgleda kako je i stvarnost bajka. Primjer toga je dubrovački slikar Ivo Mladošić, kojemu se opet ništa nije posložilo, onako, samo po sebi, već je u svemu trebalo odricanja. Jer, tko bi se, naizgled tek tako, u svojoj skoro pa pedesetoj uputio na splitski odsjek Akademije Assenza Mallschule Muenchestein Basel, diplomirao u roku, kako bi uhvatio jedan od svojih životnih ciljeva?

Očito, taj je bio Mladošić, kojemu u onom profesionalnom smislu akademija i nije toliko trebala jer i puno prije nje on bio etablirani dubrovački slikar. No, unatoč tome što je talent uvijek pouzdana činjenica, Mladošić je znao da samo težnja ka boljemu biva sudbinski važnom odrednicom, koja bi se mogla svesti i na onoga u narodu poznatog kovača svoje sreće...
iml3U razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr slikar Ivo Mladošić rekao je više o svojoj karijeri, nedavno otvorenoj izložbi u Galeriji Dulčić Masle Pulitika i Atelieru Pulitika Imaginarij svakodnevnog“ koja se može pogledati do 14. siječnja kao, kako je kazala Delić Gozze, retrospektiva u malom, ali iznio i neka ostala životna, ali i slikarska razmišljanja.

SLIKAR OD ROĐENJA

Počnimo, dakle, s izložbom, na kojoj je njena kustosica, cijenjena povjesničarka umjetnosti Vesna Delić Gozze kazala "kako je Mladošić jedan od vodećih suvremenih likovnih autora ovoga Grada".

- Moram biti zadovoljan njezinim riječima. Ako misli da sam takav... Iskreno o tome nisam razmišljao. Koliko sam velik ili ne, to je zaista ono što ne znam, ali lijepo je čuti. Rekla je da joj se sviđa moj apstraktni ekspresionizam. Svakako, njene riječi su i obvezujuće. Što ću sad, moram još bolje raditi. - govori kroz smijeh Mladošić.

- No, osim tih riječi, jako sam zadovoljan s izložbom. Prije svega s izborom slika, postavom... Jedino što je razmještena u dva prostora, naizgled je to hendikep, ali i to zna imati draž kad se ide preko zidina u Atelier Pulitika. - govori Mladošić.
imlslika3Za Mladošića je sve počelo od malih nogu. Govori kako je "slikar od rođenja".

- Kao dijete sam u dječjem vrtiću pokazivao interes za slikanje, da bi kroz svoj odgoj to nadopunio. Prvu izložbu sam imao na Pilama gdje sam tada živio. Koliko sam imao? Nekih 12, 13 godina. Sjećam se da bih onda precrtavao Vincenta Van Gogha, njegov most preko rijeke, slikao sam portret sestre. Uvijek sam puno radio s bojama. Kasnije, kako sam odrastao, razmišljao sam i o nekakvim školama. Godine 1968. pokušao sam na školi Primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, ali nisam prošao. Onda me Josip Škerlj odveo kod Koste Strajnića i tu sam radio, nosio mu mapu. Puno smo razgovarali, učio me radu na ikonama. Kasnije mi je mentor bio i Josip Trostmann. - objasnio je Mladošić.

- Bili su tu još neki prijemni, neka razočarenja 1972. godine, ali ispalo je tako da sam prestao ozbiljno pokušavati. Oženio sam se, dobio familiju, trebalo je živjeti. Iako iz tog razdoblja moram izdvojiti izložbu na Dubrovačkom salonu 1979. godine. - rekao je.

NIKAD NIJE PRESTAO SLIKARSKI RAZMIŠLJATI

Nakon nekog razdoblja Mladošić se zaposlio u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik kao kućni meštar i tehničar, gdje je radio punih 28 godina, sve do 2013.

- Upoznao sam tu puno slikara, ljudi uz čija sam razmišljanja sebe educirao. Uostalom, imao sam i mogućnost korištenja biblioteke, puno sam čitao... Dala mi je UGD jednu priliku da bih uznapredovao. - dodaje Mladošić.
iml4Foto: Miho Skvrce

Inače, izložba koju ističe iz 1979. godine, nije njegova prva izložba. Prva je bila izložba u dubrovačkom Domu sindikata 1972. godine, a sudjelovao je i na skupnoj izložbi "Hrvatski umjetnici Cetinju" iste godine. Ipak, od sudjelovanja na Dubrovačkom salonu 1979. do grupne izložbe uz Festu svetoga Vlaha prošlo je 13 godina, a zatim još čertiri do sljedeće samostalne izložbe U Sebastianu,

- Sve to vrijeme ja nisam prestao biti slikar. Nikad nisam prestao slikarski razmišljati. Slikarstvo je uvijek bilo u meni, išao bih putem i gledao svijet slikarskim očima. - govori Mladošić.

DUGA PAUZA U IZLAGANJU, PA ZATIM NIZ IZLOŽBI I PARIZ

Devedesetih je tako uslijedio veći broj izložbi. Što se tiče onih samostalnih, tako je 1996. uz već spomenuti Sebastian izlagao i u Klovićevim dvorima, odnosno galeriji Fortezza kao u i Zelenom salonu hotela Argentina. Pak, 1997. otvorena je izložba "Dubrovačke nostalgije", u Galeriji Ars longa vita brevis, a godinu nakon izložba u Galeriji Fotokluba Marin Getaldić. Izložba "Boja ptice sreće" je otvorena 2000. u Sponzi, a "Kameno podne" 2006. u Sebastianu. Pak, 2016. otvorena je izložba u Matici hrvatskih iseljenika Dubrovnik.
imlslika1Brojne su i skupne izložbe na kojima je izlagao Mladošić. Nakon već spomenute otvorene uz Festu svetoga Vlaha, uslijedila je 1994. "Izložba u izlozima Place", realizirana u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara. Pak. 1995. Mladošić je izlagao u Međugorju, 1999. u Osijeku, a 1999. u Parizu. Radi se o izložbi "Le salon grands et jeunes d'aujourd'hui, u Galerie Espace Eiffel-Branly. Odgovorio je na pitanje kakav je zapravo osjećaj izlagati u Parizu. Dojam je kako se s tim malo što može mjeriti.

- To je izložba "Stari i mladi, poznati i nepoznati". Organizator izložbe je bio u Gradu, u biti išao po ateljeima vidjeti tko bi izlagao, ali nije našao ono što je želio. Svratio je onda u moj atelje, koji je onda bio u Galeriji. Vidio je slike i rekao: "Evo čovjeka čija slika mora ići u Pariz". To je bilo jedno sjajno iskustvo, znati da vas je prepoznao kustos iz Pariza. - kazao je Mladošić.

Kasnije su uslijedile grupne izložbe "Obala i more" u Sponzi 2000. godine, Dubrovački mostovi u Ranjini 2002. godine, Dubrovački likovni trenutak 2004. godine. Sudjelovao je na "Izložbi recentnih radova članova HDLU-a" u Zagrebu 2004., 2006., 2008. i 2009 godine. Na Dubrovačkom likovnom trenutku ponovo je izlagao 2008. godine. Na Salonu sakralne likovnosti izlagao je 2009. godine u Splitu. Svoj rad predstavljao je još u Splitu, Zagrebu, Solinu, a bio je tu i još jedan Dubrovački likovni trenutak, otvoren ove godine.

KROZ ASSENZU SE NIŠTA NIJE PROMIJENILO OSIM MENE

Rekao je više o odlasku na splitski odsjek Akademije Assenza Mallschule Muenchestein Basel.

- Uglavnom se u Splitu održavala nastava. U Baselu sam bio nekoliko puta. Odnosno, nakon svake završene godine. Upisalo nas je 12 u generaciji, završilo nas osam. Drugačije je to tamo. To je jedna napuštena tvornica pretvorena u pravo umjetničko carstvo, što je meni bilo potpuno novo. Tamo su i sobe za studente. Upisao sam to skroz slučajno, Antun Karaman mi je rekao da je vidio napis u novinama o tom odsjeku. A eto, bio sam uporan i isplatilo se. Ali, da pravo kažem, ništa se nije promijenilo. Promijenio sam se ja u svom tom procesu, ali uvjeti slikanja su ostali isti, naravno da sam nešto više toga znao, ali rad kao rad nije se bitno promijenio. - istaknuo je Mladošić.
imlslika2Za Mladošića, oni koji znaju, kažu da je vrstan kolorist.

- Ljudi kažu da su se rodili za ovo ili za ono... A ja mislim da sam rođen za slikarstvo. Ne znam, valjda imam taj osjećaj za boju. Kad slikam, ne crtam olovkom pa poslije dodavam boju. Ne. Boju uzimam kao osnovu svega, počnem crvenom, završim na potezu plave... U svemu tome tražim svoj vidljivi znak. Od toga stvaram sliku. - objasnio je.

MNOGI SLIKAJU DUBROVNIK DA BI PRODAVALI SLIKE, JA NE ŽELIM

Dojam je kako za razliku od većine dubrovačkih slikara, Mladošiću Dubrovnik nije neki učestali motiv.

- Ne slikam Dubrovnik zato što ga svi slikaju, svi ga prodavaju i mnogi slikaju samo da bi prodavali, a ja ne želim slikati Dubrovnik. Neka to drugi rade, ne smeta mi, neka i zarade na Dubrovniku. No, ja nemam te aspiracije. A i ima ga previše. Imam neke skrivene motive, neke neobičnosti koje vidim u Gradu. Ali, u mene se ne može vidjeti onaj klasični Dubrovnik, poput svetoga Ivana i takvih motiva. - precizirao je.

- Ne radim slike za prodaju i ne biram tako motive. To je ono što ne želim. Moje slike treba voljeti! Ne radim s tom mišlju da bih prodao sliku. Volim regalat sliku više nego prodati onima za koje vidim da ih vole. - rekao je Mladošić.

ŽIVIM UMJETNIČKI ŽIVOT, NEMAM DRUGIH ZANIMACIJA

Već je četiri godine u mirovini, danas ga se može vidjeti u društvu slikara Josipa Škerlja i Miša Baričevića, kaže zajedno idu na likovne kolonije, puno razgovaraju o umjetnosti...

- Recimo, da sam diplomirao 1972. kad sam prvi put išao na Akademiju i bio slikar, moj život bi bio drugačiji nego danas. A danas zapravo otkako sam u mirovini zaista živim umjetnički život. Nemam drugih zanimacija nego se bavim umjetnošću. Nikad nisam više i slikarski promišljao nego danas. - naglasio je.
iml2Odgovorio je na pitanje što bi te 1972. godine kad je, kako kaže, "doživio razočarenje", rekao da mu je netko spomenuo kako će se za njega jednog dana govoriti kao o jednom od značajnijih suvremenih dubrovačkih autora.

- Ne bih mu vjerovao. Svatko tko radi i slika, ima o sebi neko mišljenje, to je jasno. Ali, da će tako sad netko govoriti za mene, ne bih mu povjerovao. Sve je to obaveza za buduće. Moram to opravdati. Ako bude mogućnosti, prilike koje se budu pružale, iskoristit ću. - zaključio je za portal Dubrovnikpress.hr Ivo Mladošić, dubrovački slikar za kojeg je i očekivati kako će mu se rad još više rasplamsati, kako to obično i bude u spletu želja i očiglednih mogućnosti.

Ponedjeljak, 25 Prosinac 2017 22:22

Crkva vas sve ljubi, ali neke ipak više od drugih

Na ponoćki u Katedrali uobičajena slika. Ne, ne radi se tu o tome da je bilo, recimo, uobičajeno puno vjernika, ili o tome da je galama iz vanka dopirala u Crkvu, ili o tome da je ponovo dostojanstveno dočekano rođenje Isusa Krista... Radi se o tome da je misa u samoj Katedrali ponovo bila pod filterom odabranosti. U načelu, radi se o rezerviranim mjestima za gradske dužnosnike, kao i ovoga puta predstavnike Srpske pravoslavne crkve.

Uz predstavnike Srpske pravoslavne crkve, bili su tu tako gradonačelnik Mato Franković, njegova zamjenica Jelka Tepšić sa suprugom, predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica, kao i gradska pročelnica Zrinka Raguž. Za sve njih mjesto je bilo rezervirano u prvom redu.

I, svaki vjernik koji bi možda eto sjeo u prvi red, dok dotični nisu došli, to nije mogao, nego je stajao sa strane. Dojam je upotpunio i biskup Uzinić koji je na početku propovijedi, taman prije nego je spomenuo da nas sve Bog jednako ljubi, poimence pozdravio spomenute! Dakle, kao da je riječ o otvaranju novog asortimana obuće na drugom katu Robne kuće Srđ, a ne o misi, k tome misi koja slavi rođenje Krista, na kojoj bi apsolutno svi trebali biti jednaki.
rezerkatUopće, čemu rezervacije na misama? Nije ponoćka izdvojeni slučaj. Isti scenarij bude i na misi ispred Katedrale na Veliku Gospu, kao što je sličan slučaj bio na otvaranju Feste svetoga Vlaha kad je ograda puk odijelila od svećenstva i političara, odnosno tobožnjih visokih gostiju.

Posebno zabrinjavanja što se ovdje nije povodilo niti za onim da je eto Božić pa da nema potrebe izvoditi monade oko mjesta. Ono, iako živimo tako da su neki jednakiji od drugih, ajde barem da reda radi na Božić bude sve kako bi trebalo biti. Ne, nije bilo niti toga. I na Božić se nije zaboravilo pokazati kako se ne brine, ako već ne o osjećajima, onda o guzicama, svih jednako. I za Božić je dato do znanja da u društvu postoje neke svete krave koje treba maziti i paziti, eto da se ne osjećaju zakinutima.

Ne treba se čovjek razumjeti u religijski nauk da bi znao da je misa osnovni crkveni događaj spasenja, čija je svrha jedino i isključivo u zajedništvu oko oltara. Prema tome, biranje crkvenih veledostojnika tko će gdje sjesti, jer netko eto čini svjetovnu vlast, a drugi istu ne čini, nije prilično. Uostalom, gradski dužnosnici nisu štićene osobe koje bi trebale sjesti u prvi red da se bolje na njih može paziti u slučaju nekog incidenta.

Radi se o građanima koji su tek na izborima izabrani od strane drugih građana, pa čak ni o njima, jer kad se vidi da se gradskoj pročelnici, inače izabranoj na namještenom natječaju za posao, rezervira mjesto na misi, uistinu je nejasno čemu njihovo izdvajanje. Zamislimo samo tu važnu personu Zrinku Raguž da se za nju rezervira mjesto u prvom redu Katedrale. Podsjeća sve ovo s ponoćkom na Jugove utakmice s ložom gdje sjede odabrani ili na predstavu Dubrovačkih ljetnih igara, gdje se također u prve redove smješta ta famozna elita. Samo što Uprava Juga ili Igre, ma koliko god bilo pogrešno, imaju pravo oformiti nekakav oblik lože... Odnosno, o tome se onda može raspravljati. Ali, na misi imati ekskluzivitet prvog reda, kako bi se valjda bolje primile svete tajne ili bilo koji drugi Božji darovi, to se u nijednom slučaju ne bi smjelo događati, možda tek kad je riječ o štićenim osobama.

Očito od Crkve ne možemo bolje očekivati, jer prema njoj s oltara svi smo manje-više dežurni grešnici, dok je ona uvijek svetija od sebe same, no gdje je političarima draž u tako povlaštenom položaju?

Zar ne bi bilo normalnije, logičnije da odbiju sjedati u prvom redu. Odnosno, da ako im se već sjedi bliže oltaru, da dođu na vrijeme pa ako su uhvatili slobodno mjesto, uhvatili su ga. Zar ne bi bilo ljepše živjeti u društvu gdje se Frankovića ili Potrebicu može vidjeti u trećem redu od kraja? Jasno, ne vrijedi to samo za sadašnju garnituru na vlasti, nego vrijedi za sve prijašnje dubrovačke gradonačelnike i njihove ekipe, a zasigurno niti Dubrovnik tu nije iznimka.

Naravno da bi bilo ljepše i ljudski toplije, ali to onda ne ulazi u paket uz koji se iskorištavaju sve moguće usluge onoga što visoka pozicija nosi sa sobom. A što uključuje i prodavanje za malu cijenu sjedenja u prvom redu na ponoćki. No, Crkva takve očito ljubi više od drugih.

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković održao je tradicionalni govor na Badnji dan ispred zgrade gradske uprave. Tom prilikom građanima je čestitao Badnji dan.

- Nazdravlje vam Badnji dan. U iščekivanju Kristovog rođenja, tog najznačnijeg povijesnog događaja, prisjetimo se i pomozimo potrebitima. Otvorimo svoja srca i svoja vrata onima koji su i u ove dane sami. Dubrovnik je preteča u mnogo čemu, ali s čvrstim korijenima Kršćanstva ostao je vjeran svojoj tradiciji, slaveći Badnji dan. Nazdravljajući ga na jednaki način kao i Božić. I, s tim dajući iznimnu važnost iščekivanju Kristovog rođenja. - rekao je gradonačelnik Franković.

- Nikad kao u ovim danima čovjek nije tako blizak čovjeku. Stoga, neka upravo taj osjećaj bude što dulje prisutan. Vama, i vašim obiteljima želim čestit i blagoslovljen Božić. - poručio je gradonačelnik Mato Franković.

V.S.

Nedjelja, 24 Prosinac 2017 12:50

Pokoj duši Dubrovačkog zimskog festivala

Ako se pojedinima za vrijeme koncerata održanih prethodnih tjedana doimalo da su vremenske okolnosti utjecale na činjenicu da je Grad za vrijeme njihovog održavanja više pust nego pun, nakon sinoćnjeg koncerta Marka Tolje nema nikakve dvojbe. Dubrovački zimski festival je mrtav. Pokoj njegovoj duši.

Kad je bio Jacques padala je kiša, isto i za vrijeme nastupa Massima, pak na Pavelu je bilo zima, sve to moglo je poslužiti za opravdanje užasnoj posjećenosti adventskog programa u Dubrovniku. Slaba su to opravdanja jer je i lani padala kiša i bila je zima pa bi Grad bio pun. No, ajde, te okolnosti skrivale su golu istinu, koja je sinoć bila potpuno jasna. Četvrti Dubrovački zimski festival doživio je potpuni neuspjeh. Fijasko.

Sinoć je vrijeme za ovo doba godine idealno. Ne puše bura, nema niti južine, datum je bio 23. prosinca kad bi sve trebalo biti u blagdanskom ruhu, kad bi se u zraku trebalo osjećati to božićno veselje, proslaviti. Povrh svega toga, subota je tradicionalno dan kad se izlazi. Ali, unatoč svemu navedenom, zabava je izostala, iako, oni koji su bili, malobrojni, lijepo su se zabavili i rasplesali.

No, sam Grad ponovo je bio pust. Dakle, ne u dva ujutro ili u 19 sati, već u samo „špici“, između 21 i 22 sata. Prostor oko pozornice bio je nekako prazan, a šetajući se i između kućica moglo se vidjeti da baš i nema ljudi. Odnosno, bilo ih je nedovoljno za 23. prosinca, kad bi, dakle, sve trebalo prštati od živosti. Da ne govorimo kako je bilo kad bi se prošao prostor gdje su smještene kućice... Od kućica nadalje – pustinjski elementi, nakon Igre prijestolja, Robin Hooda i Ratova zvijezda može se tu snimiti novi nastavak Dina.

Prštat će Grad od blagdanske atmosfere na badnji dan ujutro, na dan kojim bi, i da se ništa i ne organizira, Dubrovčani pohrlili na Stradun. Bit će Stradun pun i za doček Nove, ali općenito Dubrovnik ne pršti od blagdanske atmosfere. Razlozi? Bez ikakvog uvijanja treba reći da se izmišljala topla voda dok za to nije bilo potrebe. Bivša gradska uprava udarila je dobre temelje Zimskom festivalu. Atmosfera se stvarala i po mjesec-dva prije, uostalom i počeo je petnaestak dana ranije nego ove godine, trajao je duže nego što će sad trajati. A recept je bio jednostavan, građanima se ponudila zabava i mnoštvo kućica, kičastih ukrasa, jer ma koliko se šutalo o tome, ukrašavanje u vrijme Božića jest kič, onaj pozitivni kič. No, za puritance sve je to bilo očito previše, iako je to recept koji pali diljem Europe. Pa neće se adventski programi stvarati za odabrane ili one koje oči bole zbog kućica i kobasica! Adventski program se osmišlja s ciljem da okupi ljude.

A to je ono u čemu je promašeno. Stvari su se odradile eto da se odrade. Kućice raspoređene po modelu "na parove razbroj se" nisu stvorile blagdanski dojam, a izostao je i umjetni snijeg, kao i neki konkretniji program, atraktivniji izvođači, atraktivni ukrasi i figure za djecu. Potpuni neuspjehom je i program u parku u Pilama, kao uostalom i događanja u Uvali Lapad.

Stoga, sinoćnji koncert je pokazao svu tugu i jad Dubrovačkog zimskog festivala. Bilo je lijepo, nakon godina i godina pustog zimskog Dubrovnika, u kojem se, čini se, godišnja doba najviše preslikavaju na samog čovjeka, biti u Gradu. Sad je opet gotovo sve kako je bilo prije pet ili deset godina. Mrtvo.

Ako je zdravstvo sasvim jasna preslika općeg stanja u pokradenoj državi u kojoj je opći interes u podređenoj ulozi na onaj privatni, onda je i Opća bolnica Dubrovnik preslika dubrovačkog društva, gdje je važno da se nasmijana lica pokazuju prema vanka, dok unutra puno, puno toga ne funkcionira. Govori o tome i koncert koji, kao i mnoštvo događanja ovih dana nosi sa sobom prefiks božićni.

Održao se koncert u predvorju OB Dubrovnik, uz prigodni domjenak. Nastupili su tenor Stijepo Gleđ Markos uz klavirsku pratnje Jelene Đuraš Gleđ, kao i Naira Asatryan na klaviru te kvartet Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Oni koji su koncert slušali bili su uglavnom djelatnici bolnice, kao i mnoštvo podobnih sistemu, odnosno „jaki“ dubrovački HDZ-ov kadar. Pozvani su, uostalom, bili i podobni mediji. I sve je tu bilo kao po špagu. Red uvodne riječi ravnatelja dr. Marija Bekića, nazočnima se obratio i biskup Mate Uzinić, onda malo muzike pa nešto bakalara i prikala. Idealna slika demokršćanskog Dubrovnika.

Ali, kako svemu postoji mjesto i vrijeme, tako postoji i koncertima, kojima mjesto nije u bolnici. Bolnice su namijenjene za bolesnike, koji tamo muče svoju muku, osobito u krutim okolnostima liječenja u Hrvatskoj pa je za pretpostaviti da im nije do zabave. Kad čovjeka boli zub, ne zna za sebe, a kamoli će mu biti do veselja dok leži na bolničkoj postelji. Dapače, ovakve okolnosti im mogu nanijeti još više štete, u onom drugom smislu, nego koristi, a to bi čelni medicinski dužnosnik dr. Bekić morao znati. Ako u to ne vjeruje, neka zatraži mišljenje struke iz oblasti psihologije, pa će se lako uvjeriti u činjenicu da je ta lakrdija za bolesnike samo golemi promašaj i ništa više od toga.

Međutim, nije vrag tako crn kako izgleda, jer okupi se tu lijepi broj odabranih za feste i sprovode, zagrize se štogod, a ni fotografiranja ne manjka. I sve vrca u sjaju općeg zadovoljstva društva, samog sebi dovoljno, valjda i nesvjesnom u kolikom je zaostatku za suvremenim svijetom. No, to je samo aspekt priče koji kazuje o, za Dubrovnik, tipičnoj atmosferi društvene palanke, raznoraznih dubrovačkih pijavica kojima je bitno valjda samo se pokazati, kasnije nije zgorega i pohvaliti se na Facebooku. Makar nazočnošću na bolničkom koncertu.

No, pravi problem je u onom praktičnom dijelu priče, koja se zasniva na potrebitosti koncerata dok bolnica doslovno grca u dugovima. Dug Opće bolnice Dubrovnik mjeri se u iznosu od 124 milijuna kuna, a spada u četiri bolnice koje su veledrogerijama dužne više od tisuću dana. Neće neodržavanje koncerta i prigodnog zalogaja spasiti OB Dubrovnik, ali kad se duguje koliko se duguje, raditi feste ne spada pod domenu odgovornog poslovanja. A sve i da je iznos koji se utrošio za koncert bio cijelih nula kuna, uključujući i prigodni zalogaj, poruka koja se šalje je pogrešna. Evo, recimo Facebook grupa Mame iz Dubrovnika i okolice skuplja novce za defibrilator za djecu, u iznosu od 77 tisuća kuna što i ne zvuči toliko puno novca da ga bolnica ne može osigurati. Ali, valjda se zabave mogu raditi dok građani skupljaju novce za aparate i humanitarne akcije.

Pritom, dubrovački bolesnici ostaju uskraćeni za mir. Zasigurno bi pacijenti članovima Uprave OB Dubrovnik na čelu s dr. Bekićem bili zahvalniji na spokoju, nego na koncertu usred bolničkog hodnika. Ali, mir, što uključuje i adekvatno liječenje, osigurava se u tišini. A onda nema aplauza, nema slikavanja i najčešće izostaju tapšanja po ramenu.

Za takvo što razumjeti trebalo bi najprije ozdraviti zdravstvo, ali tu ne ide glazba i tu nema lažnih i licemjernih osmijeha.

U Konavlima u sklopu adventskog programa gotovo svakodnevno se održavaju razne manifestacije. Načelnik Općine Konavle Božo Lasić za portal Dubrovnikpress.hr rekao kako je povratna informacija od Konavljana odlična, ali je najavio i doček Nove godine.

- To je zapravo vrlo zanimljivo. Ove godine organiziran je „Advent u Cavtatu“, ali nismo išli u pretjerani glamur. Nekako spontano, naši ljudi su se u to uključili. Dakle, ne samo Općina, nego i Turistička zajednica, naša udruga Mame iz Cavtata, Agroturizam Konavle... Ne radimo mi to ništa komercijalno, više iz srca... I svi ljudi su se dragovoljno uključili. Ne možete sve platiti novce, nešto je u dobrovoljnom radu. - rekao je Lasić.

- Evo nekidan je bila prekrasna večer s cavtatskom glazbom, tu je bila i naša rock grupa Bjelouške, koja gaji zvuk starog rock i baš je to bilo super. Dosta je događanja u Čilipima, a i na Grudi, ne samo u Cavtatu. Napravljena je jedna zajednička sinergija u ozračju mira, kako smo i promicali kroz predizbornu godinu, to se ostvaruje. Uhvatili smo se za isti štap i radimo za dobrobit Konavala. - riječi su Boža Lasića.

Što se tiče dočeka Nove godine, Lasić kaže da je to prvi nakon Domovinskog rata. Nastupit će Art Band i DJ Bačvar, bit će vatromet, lutrija s bogatim nagrada, jelo i piće lokalnih ugostitelja...

- Sve će to biti u šatoru. Bit će to lijepo i zabavno druženje. Sigurno će biti jako puno ljudi tako da ćemo se zabaviti svi mi Konavljani i naši gosti te zajedno dočekati novu godinu. Nisu to nekakva čuda niti Hollywood nego naše Konavle na prvom mjestu, a onda sve ostalo. - zaključio je načelnik Općine Konavle Božo Lasić.

Povodom božićnih i novogodišnjig przanika, domjenak župana Nikole Dobroslavića održao se danas u hotelu Excelsior. U bakalaru i ostalpj hrani uživali su tako djelatnici Županije, suradnici, ali i brojni Dubrovčani iz političkog, javnog i vjerskog života.

Kako je bilo na županovom domjenku pogledajte u fotogaleriji.

V.S.

Stranica 6 od 111

frendy250

fabrio250

adriatic maestral 250
aerodrom250
ciban3
konavle 250

zupa 250

zupanija 250