Dok je Grad prepun turista, kao i sadržaja namijenjenih strancima i dok se sve to skupa krčka u potentnom turističkom loncu, drugi predjeli Grada žive neki svoj život. Uvala Lapad je jedina još sasvim lijepo ispunjena, ali Babin kuk zjapi praktički prazan.

Tako, sinoć, u 22 sata, na Babinom kuku atmosfera komorna. Što izuzetno žalosti. Logično je da turista nema u Mokošici ili na Montovjerni, kao što je logično da će Gruž biti tek njihova tranzitna stanica, iako ni to ne mora biti tako, posebno na predjelu Parka Luja Šoletića. No, Babin kuk je smišljeno izgrađeno turističko naselje, koje je 80.-ih preuzelo na sebe poprilično turističkog prometa i noćne zabave.

Oni koji se sjećaju Babinog kuka u predratnom razdoblju pamte izuzetan šušur, onu fontanu, raznorazne sadržaje, ulične prodavače, onako sve skupa po mjeri britanske i njemačke srednje klase, kojima je, sad je dojam, Babin kuk bio omiljen. Takav Babin kuk ušao je zapravo u kolektivnu memoriju Dubrovčana.

Bilo je tu i vrijednih eksponata, odnosno skulptura, poput legendarne Dunje Vanje Radauša specifične po izbočenim prsima koje su putnici namjernici dirali, valjda za sreću...

Danas, ostalo su tako samo uspomene. No, Babin kuk ne treba promatrati samo kroz nostalgiju. Babin kuk je i dalje u jako dobrom stanju i platforma za nešto razviti itekako postoji.

No, iz godine u godinu to se ne događa ništa. Sada ovim hotelsko-turističkim kompleksom upravlja Valamar, a gostima tamošnjih hotela očito je draže poći do Grada nego provoditi vrijeme na Babinom kuku.

Nikad nije kasno za oživjeti ovaj predio. Ima stvari koje su same po sebi jasne i gdje ne trebaju objašnjenja i pojašnjenja, pa je tako jasno i da se pojedini događaji moraju odvijati u Gradu, ali da se, uz radi i promociju, onaj sadržaj koji možda i ne odgovara Gradu može razviti na prostoru gdje je to nekad, danas već davno, bilo i zamišljeno. Turisti dolaze u Dubrovnik da bi vidjeli Grad, zidine, kulturne spomenike, poneki da vide gdje su snimane njima omiljene serije, ali drugi sadržaj koji im se treba ponuditi ne mora se koncentrirati samo u povijesnu jezgru.

Ovo je način kako bi Grad Dubrovnik u budućnosti trebao surađivati s okolnim općinama, mi jesmo u različitim jedinicama lokalne samouprave, ali zajedništvom možemo puno toga pokrenuti. - rekao je gradonačelnik Mato Franković uz potpisivanje ugovora između Libertasa, Grada Dubrovnika i općina Konavle, Župa dubrovačka, Dubrovačko primorje, Ston, Janjina, Orebić i Mljet, a s kojim se utvrđuju međudobna prava i obveze vezano za obavljanje komunalne djelatnosti prijevoza putnika.

Radi se o ugovoru koji je preduvjet za povlačenje novčanih sredstava iz EU fondova za obnovu voznog parka Libertasa.
- Odavno nije bio ovakav jedan sastanak konstruktivne prirode po pitanju odnosa Libertasa, Grada Dubrovnika i općina koje sudjeluju u vlasništvu Libertasa. Ugovor se sklapa na razdoblje od pet godina, do 31. prosinca 2022. godine. U ovu svrhu od strane Ministarstva mora, prometa i infrastrukture određeno je 18 milijuna kuna što bi trebalo biti dovoljno za nabavku 11 autobusa, koji će se dakle financirati 85 posto iz sredstava EU fondova te u iznosu od 15 posto od strane Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. - kazao je Franković, dodajući kako je "Ugovor prethodno i prošao kontrolu resornog Ministarstva".

- Sastavni dio ugovora su standardi i kvalitete javnih usluga prijevoza putnika u javnom prometu. Sastoji se od tehničkih standarda kvalitete, operativnih standarda kvalitete te standarda komunikacije s putnicima. - objasnio je Franković.

Načelnik Općine Župa dubrovačka Silvio Nardelli kazao je kako mu je drago da je potpisan ovaj ugovor, izrazivši zadovoljstvo u ime svih koji koriste javni prijevoz na prostoru Župe dubrovačke.

Ugovore su potpisali gradonačelnik Mato Franković, načelnik Općine Konavle Božo Lasić, načelnik Općine Župa dubrovačka Silvio Nardelli, načelnik Općine Dubrovačko primorje Nikola Knežić, načelnik Općine Ston Vedran Antunica, načelnik Općine Mljet Đivo Market, načelnik Općine Janjina Vlatko Mratović, zamjenik načelnika Općine Orebić Kristian Kapiteli te direktor Libertasa Ante Vojvodić.

Dakle, ugovori su potpisani s predstavnicima općina sljednica bivše Općine Dubrovnik, izuzev Općine Trpanj na čijem području Libertas ne prometuje.

U autobusima Libertasa putnici se u ljetnim mjesecima ne voze kao ljudi nego kao kakav teret. Za donijeti takav zaključak ne treba više od toga nego povremeno se voziti javnim gradskim prijevozom u Dubrovniku ljeti, dok su oni koji su svakodnevno ovisni o Libertasu tako osuđeni na svakodnevni stres hoće li zbog prekrcanosti autobusa uspjeti ući u autobus.

Vrijeme je tu za korjenite promjene jer ovako stvari više ne mogu funkcionirati. Nenormalno je da autobusi prevoze više putnika nego što je to zamišljeno. Štoviše, radi se tu i o kršenju zakona što se ponavlja i ponavlja. Kad je stanje kakvo jest, onda je potrebno pojačati linije, odnosno uvesti dodatne polaske autobusa, posebno u najfrekventnijim urama, posebno na linijama 1A i 1 ljeti, a na što u Libertasu očito ne pomišljaju budući da je već godinama ovakva situacija.

Jasno, za stvari promijeniti treba kupiti dodatne autobuse jer ih je sada premalo. Ali, kada je isto htjela bivša gradska uprava tada je većina u Gradskom vijeću, koja je danas na čelu Grada to odbila iz političkih razloga. Dakle, zato jer bi ti autobusi stigli taman uz prošlogodišnje lokalne izbore pa nisu tadašnjem gradonačelniku Andru Vlahušiću htjeli davati vjetar u leđa. To što se na koncu Vlahušić nije mogao kandidirati druga je stvar, u trenutku kad se odlučivalo o autobusima, to se nije znalo. Danas postoje obećanja kako će se autobusi kupiti uz pomoć EU fondova, a poznato je koliko "dobro" gradske strukture te iste fondove koriste te je pitanje koliko je još birokratskih uvjeta potrebno zadovoljiti da novi autobusi konačno i stignu. Velikim dijelom i zbog toga situacija je danas takva kakva jest. No, nije problem samo u prekrcanosti putnicima, postoji tu još detalja koji otežavaju normalan prijevoz putnika.

Tu je standardan problem kupnje karata u autobusima. Događa se tako da dođe grupa turista te da svaki plaća svoju kartu krupnom novčanicom što dodatno usporava stvari. Evo, lani se spominjala mogućnost naplate karate putem mobilne aplikacije ili automata na stanicama, što je normalno u svakom turističkom gradu osim Dubrovnika. No, od toga barem za ovu sezonu nema ništa.

Nadalje, zašto vozači Libertasa turistima koji nose sa sobom ogromne putne torbe ne naplaćuju dodatnu kartu? Upravo te torbe zauzimaju itekako mjesta u autobusu što dovodi do još većeg kaosa. Kad bi se naplaćivala dodatna karta tada bi barem putnik koji sa sobom ima dva ogromna kufera dva puta razmislio hoće li taksijem ili autobusom.

Također, zašto u većini autobusa više nema rukohvata uzduž cijelog autobusa? Putnici su tako primorani držati se za sjedala, posebno oni nižeg rasta.

Sve nabrojano doprinosi kaosu na linijama Libertasa. Kako u zadnje često spominje i gradonačelnik Mato Franković, riba smrdi od glave, pa tako treba reći i kako su najmanje vozači krivi za svakodnevne spektakle koji se mogu doživjeti u autobusima Libertasa, a prvi su na „udaru”. Oni rade svoj posao najbolje kako znaju i umiju.

Kriva je Uprava Libertasa na čelu s direktorom Antom Vojvodićem koja očito nema dovoljno hrabrosti da bi stvari promijenila, tj. uvela dodatne linije, promijenila način kupovanja karata, itd. Očito je lakše na probleme zažmiriti i čekati da sezona prestane nego se pokušati prilagoditi situaciji.

No, u Libertasu smatraju sezonu očito nužnim zlom pa samo čekaju da ljeto završi, pritom krpajući rupe, umjesto da se pokušaju prilagoditi potrebama i uspostave javni gradski prijevoz koji je po mjeri čovjeka u turističkom središtu kakav je Dubrovnik. Ali, do toga očito barem ove godine neće doći nego će se putnici Libertasa voziti i dalje u nehumanim uvjetima.

Srijeda, 30 Svibanj 2018 22:30

Predstavljen "Skriveni trečento"

Izložbena instalacija u obliku kocke "Skriveni trečento" autorice Katarine Alamat Kusijanović predstavljena je večeras ispred Kneževoga dvora. Naime, radi se tu o višegodišnjem projektu Hrvatskog restauratorskog zavoda "Nepoznata trečentistička slikarska radionica - deatribucija Matka Junčića i Ivana Ugrinovića" uz koji su učinjeni konzervatorsko-restauratorski radove na lopudskom i kalamatskom poliptihu koji se nalaze na oltarima tamošnjih crkava.

Nekoć se smatralo kako su ova dva oltara djelo majstora 15. stoljeća, a slijedom arhivskih zapisa pripisivana su dvojici dubrovačkih slikara. Rezultati istraživačkih radova pomaknuli su vrijeme njihova nastanka u drugu polovicu 14. stoljeća. Raznovrsne tehničke i komparativne analize pokazale su potencijalnu bliskost njihova autora krugu Paola Veneziana. Novo je tumačenje prihvaćeno u stručnim krugovima i donosi nove, važne spoznaje u interpretaciji povijesti dubrovačkog slikarstva.

Upravo su te nove spoznaje predstavljene javnosti izložbenom instalacijom. Unutar posebno konstruirane „kocke“ projicira se tako videoprezentacija s kompjutorskom simulacijom, a na vanjskim stranicama otisnuti su kolaži "trečentističkih" likova svetaca s panela ovih dvaju oltara.

Biskup dubrovački Mate Uzinić kazao je kako ovaj projekt "pokazuje ne samo da imamo restauratore i znanstvenike koji se mogu prihvatiti ozbiljnog posla, nego i da naša umjetnička baština nije samo muzejski eksponat nego da naš naraštaj potiče na nova pitanja i pristupe".

Ravnateljica Hrvatskog restauratorskog zavoda dr. sc. Tajana Pleše rekla je kako joj je drago da je ova instalacija izložena vani, naglasivši kako je izlazak iz prostora radionica i muzeja i jedan od ciljeva Europske godine kulturne baštine, koja se obilježava u 2018.

Akademik Igor Fisković istaknuo je kako je Katarina Alamat Kusijanović talentirana umjetnica koja je pokazala plodove restauratorskog mukotrpnog rada javnosti. Pak, sama autorica instalacije Alamat Kusijanović zahvalila se svima zaslužnima za ovaj projekt, dodavši "da je kocka prilagođena raznim godinama, interesima, tehnologijama". Rekla je "kako će neki pogledati video simulaciju unutar kocke, drugi će preuzeti QR kod koji je na stranicama kocke", ističući "kako se nada da će Skriveni trečento označiti i ovaj Grad". Nazočne je pozdravila i zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić.

V.Salvia

Nakon što se pročulo da je u Opću bolnicu Dubrovnik stigao pacijent obolio od ospica, evo odjedanput roditelji su se dozvali pameti i sad cijepe svoju djecu. Očito, moralo se dogoditi ovakvo nešto, dakle da se došlo do toga da zaprijeti bolest kako bi se očito nekima upalile moždane vijuge nakon godina i godina ignoriranja poziva na cijepljenje.

Dakle, kad bolest nije izravno prijetila onda se pozivalo na teorije po Internetu, vadile stvari iz konteksta i dokazivalo valjda da su glupi svi oni koji cijepe svoju djecu, a sad kad postoji realna mogućnost epidemija odjednom se vjeruje znanosti. Tako telefoni dubrovačkih pedijatara neprestano zvone pa je eto od jučer 50 posto više zahtjeva za cijepljenje. Očito, mora se dogoditi ovakav slučaj da napokon neki izađu iz stanja svoje trajne neosviještenosti i gluposti.

Nažalost, tematika cjepiva postalo je svojevrsno svjetonazorsko pitanje. No, kad se raspravlja o tome je li zemlje okrugla ili ravna ploča ili treba li zabraniti npr. petokraku ili GMO hranu, tada ustvari žrtava nema, a nazadni stavovi ostaju samo nazadni stavovi. No, kad se ugrožavaju drugi tvrdoglavošću u branjenju svojih stavova, onda je to već ozbiljan civilizacijski problem. A to se dogodilo u Dubrovniku s cijepljenjem. Pa, kad se toliko vjeruje u alternativne metode liječenja, teorije da cjepiva mogu izazvati autizam, vjerovanje da suvremene vakcine sadrže toksične tvari te da je sve prilika za zaradu farmaceutskih kompanija, zašto se sad pohrlilo cijepiti svoju djecu?

Eto, moglo se i sad lijepo nastaviti istom matricom i vjerovati kako dijete ne treba cijepiti.

Sarkazam na stranu, žalosno je što se mora dogoditi ozbiljna prijetnja epidemije da bi se odlučilo cijepiti dijete i da bi se tek sad teorije koje veću poveznicu imaju s 19. nego 21. stoljećem odbacile.

A procijepljenost u Dubrovniku je zaista porazna. Kako je rečeno na konferenciji za novinare na ovu temu koja se održala u siječnju procijepljenost djece protiv ospica rođene 2015. godine iznosila je 43 posto u Županiji dubrovačko - neretvanskoj, a samo 26 posto u Dubrovniku. Postotak djece koja su primila cjepivo protiv ospica, rođene 2016. godine, u Županiji je iznosila 23 posto, a u Dubrovniku katastrofalnih deset posto. Izneseno je tada da ukupno u Dubrovniku nije cijepljeno 2200 djece predškolske dobi.

Međutim, nije tu odgovornost samo na roditeljima iako je takva protuzakonita odluka isključivo njihova. Zašto se u škole upisuju djeca koja nisu cijepljena, iako zakoni kazuju da je cjepivo obavezno? Ako se zna da samo u Dubrovniku, prema podacima HZJZ-a, nije cijepljeno 2200 djece predškolske dobi, što radi sustav da tome stane na kraj? Jer, to je slučaj za Centar za socijalnu skrb. No, da bi Centar reagirao, on treba zaprimiti prijavu od strane zdravstvenih radnika o roditeljskom odbijanju cijepljenja. Koliko je bilo takvih prijava u zadnje dvije godine? Nula.

Tu roditelji očito nalaze rupu u zakonu, odnosno teorije koje pišu po svojim društvenim mrežama, a što graniči s idiotizmom, ne govore i liječnicima. Ispred liječnika samo prolongiraju cijepljenje jer je dijete jedanput kao bolesno, a drugi put kao zaborave doći. Pa tako niti zdravstveni radnici nemaju neke osnove prijaviti takve roditelje.

Kako onda dijete koje nije cijepljeno može upisati školu? Jednostavno, zato jer je osnovno školovanje obvezno za svu djecu u Republici Hrvatskoj. A obveza toga, u slabo definiranim hrvatskim zakonima, očito ima veću težinu od obveze cijepljenja. Uostalom, zašto ravnatelji, s obzirom da je osnovno školovanje obavezno, ne prijavljuju takve slučajeve Centru za socijalnu skrb.

Morao je ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo DNŽ na jučerašnjoj konferenciji za novinare odgovarati i na pitanje je li Zavod proteklih godina radio loš posao. Naime, procijepljenost u županiji povećala se tek uslijed epidemije u Srbiji. Lakić je kazao kako Zavod itekako radi sve što može da se djeca cijepe i kako jedini u Hrvatskoj tiska brošure u cijepljenju, ali i da su roditelji ti koji odlučuju o tome hoće li cijepiti svoju djecu.

On tu u teoriji ima pravo, ali činjenica jest da je upravo u zadnjih nekoliko godina u praksi doživljen potop po pitanju procijepljenosti. Kad već brošure ne pomažu, a ruku na srce, brošure malo kad pomažu, onda je vrijeme na neke druge, konkretnije akcije, kako bi se nesavjesni roditelji jednostavno pritisnuli da ne ugrožavaju zdravlje cijele populacije.

Puno toga je tu ozbiljno zakazalo, ali od svega je najžalosnije dakle tek onda kad je problem ozbiljan i realan djeca počnu cijepiti. Lako je vjerovati u nadriteorije i biti pametniji od svih doktora i znanstvenika svijeta kad prijetnje nema. Onda se lako ismijavati sa znanošću, a to su upravo dubrovački roditelji koji nisu cijepili svoju djecu radili. Kad prigusti, stvari već poprimaju drugačije konture, a što se sad upravo događa.

Pacijent obolio od ospica je bolje, uskoro bi trebao kući, a naznaka epidemije nema, rekao je na konferenciji za novinare ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik dr. Marijo Bekić. Podsjetimo, 33-godišnji pacijent u OB Dubrovnik zaprimljen je u petak, sumnjalo se da je obolio od ospica, a sad su to potvrdili i testovi koji su poslani u Zagreb. Pacijent je stigao iz Stona, a prethodno je boravio u Albaniji.

- Nema razloga za uznemiravanje, procjepljivanje se pojačano provodi otkako je počela situacija s epidemijom ospica u Srbiji. U OB Dubrovnik je napravljen akcijski plan, mi smo ekipirani, odredili smo raspored prostora gdje bi pacijenti oboljeli od ospica bili zbrinuti. Cjepiva ima dovoljno. Naravno, postoje rizik-faktori koji se odnose na nekada nisku procijepljenost koja je porasla, ali i na to da smo turističko središte gdje dolaze ljudi iz cijelog svijeta. Ali, naš zdravstveni sustav je spreman i nadam se da će ovaj slučaj ostati izoliran. - rekao je dr. Bekić.

Voditelj odjela za infektologiju i dermatovenerologiju Opće bolnice Dubrovnik dr. Stjepan Đuričić kazao je kako je uskoro predviđeno puštanje pacijenta na kućnu njegu.

- Dakle, primili smo ga u petak, imao je karakterističnu kliničku sliku koja odgovara ospicama, koja je nesvojstvena drugim bolestima. Kod prvog dijela bolesti oboljeli ima simptome akutne respiratorne infekcije, znači kašalj, kihanje, a onda nakon četiri dana razvija osip. On se specifično javlja. Ide s čela, iza uški, po licu i vratu, tijelu i ekstremitetima. Treći dan po osipu se smatra da pacijent nije više zarazan za okolinu. - objasnio je dr. Đuričić.

Na novinarsko pitanje kako je i prije bilo oboljelih od opcija i je li ovo sve skupa stvaranje panike, dr. Đuričić je odgovorio:

- Sad imamo spoznaju o postotku procijepljenosti u Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Sam postotak procijepljenosti diktira može li doći do epidemije ili sporadičnih oboljelih bolesnika. Imamo epidemiju u susjedstvu, u Srbiju gdje je 15 ljudi umrlo od ospica. Radi te dvije stavke sve ovo zahtijeva veću pozornost. - odgovorio je Đuričić.

Ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo DNŽ dr. med. Mato Lakić kazao je kako su testirani i oni koji su s pacijentom bili u kontaktu.

- Tu se radi o zdravstvenim radnicima, ali i pacijentima koji su bili blizu njega pri obradi na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu. Nećemo isključiti šansu da je nekoga zarazio, zato molim liječnike da obrate pozornost na pacijente koji imaju simptome koji bi mogli odgovarati ospicama. Inače, pacijent je nakon dolaska iz Albanije boravio kod kuće, a sad je li pri svakodnevnim kretanjima nekoga zarazio, ne znamo. Također, nitko iz okoline pacijenta nije se javio sa zdravstvenim problemima koji bi mogli odgovarati ospicama. - dodao je Lakić, koji je pozvao i pedijatre da pojačano proaktivno djeluju i pozivaju roditelje na cijepljenje.

Na novinarsko pitanje je li činjenica da je uslijed epidemije u Srbiji pojačana procijepljenost i u DNŽ govori o tome da Zavod za javno zdravstvo u proteklim godinama nije radilo najbolji posao po ovom pitanju, Lakić je kazao kako Zavod itekako radi sve što može da se djeca cijepe i  kako jedini u Hrvatskoj tiska brošure u cijepljenju, ali i da su roditelji ti koji odlučuju o tome hoće li cijepiti svoju djecu.

Ponovo je na dubrovačkom Gradskom vijeću bilo riječi o spomeniku braniteljima na Pilama. Radi se o stalnoj temi, koja se kroz sjednice Gradskog vijeća već duži niz godina provlači. Je li to zato jer isti toliko "žulja" vijećnike kroz različite sazive ovog predstavničkog tijela ili zato jer su toliko neinventivni da druga vijećnička pitanja ne mogu smisliti, pitanje je za sebe, ali činjenica je da vijećničke rasprave po ovom pitanju zapravo nisu evoluirale.

Tako je i na jučerašnjoj sjednici stvar išla uobičajeno uz nešto zabrinutosti, sarkazma i začuđenosti. Tako bi se Marko Potrebica spomenika riješio na način da bi ga poslao na „popravak”, Rikard Rossetti je kazao „kako je spomenik loš, ali nije postavljen u lošoj namjeri”, dok bi Krešimir Marković umjesto ovog spomenika „trajni spomenik braniteljima”. I Ljubo Nikolić smatra da spomenik „nije idealno rješenje”.

Sva ta promišljanja o spomeniku tek su reciklaže prethodno izrečenih stavova. Tako je i Gordan Špero na sjednici održanoj još u studenome pitao gradonačelnika Mata Frankovića što će biti sa spomenikom, no pravi odgovor nije dobio. Franković je tada naglasio kako spomenik ne izaziva pijetete kod stanovnika Dubrovnika, dodajući kako na Pile treba postaviti novi spomenik, po mogućnosti od kamena. Kazao je tada kako nije jednostavno odraditi razgovore s arhitektom i ukloniti taj spomenik s Pila.

Podsjetimo, spomenik je djelo arhitekta Igora Franića, a njegovo postavljanje koštalo je 10,6 milijuna kuna. Postavljen je 2007. godine. Upravo je Franić naglašavao kako je spomenik potrebno promatrati kroz prizmu tada zamišljenog projekta uređenja platoa Pila, gdje je spomenik bio samo jedan element.

Nikad do takvog plana uređenja nije došlo, a spomenik tako postaje problem te služi kao ogledalo prolaznicima te uobičajeno mjesto uz koje kruzer kompanije razvuku konopac kako bi putnike ukrcali u autobuse.

Rješenje se očito ne nazire, problem je navodno u autorskim pravima. No, kad je već tako kako jest uporno se zaboravlja činjenica da to konkretno jest spomenik namijenjen braniteljima. Stoga, umjesto sarkazma i iščuđavanja trebalo bi taj prostor uistinu urediti. Jasno je da građani spomenik baš i nisu prihvatili te da ga se različite političke strukture žele riješiti.

No, sve dok je tamo, treba se barem potruditi da taj predio sliči na nešto. Dakle, sanirati napuknuti pločnik, koroziju te zabraniti, ako ništa pa onda barem na državne praznike, razvlačenje kruzer traka oko njega itd.

Najlakše je zabiti glavu u pijesak nazvati stvari ruglom i pustiti ih da propadaju samo zato jer nisu idealne. Urediti stvari da sliče na nešto, iako nisu ispale onako kako je zamišljeno, daleko je teže. U ovom slučaju i potrebno jer u očima stranaca nije samo spomenik ruglo. U njihovim očima ruglo su i oni koji ga održavaju.

Ugostitelji će na poljanama i trgovima, a uz dopuštenje gradonačelnika Mata Frankovića, moći postaviti arle pokraj svojih restorana. Naime, gradski vijećnici na sjednici Gradskog vijeća donijeli su Prijedlog odluke o izmjenama i dopunama Odluke o zakupu javnih površina, kao i Prijedlog izmjena i dopuna Plana korištenja javnim površinama u Povijesnoj jezgri.

- Mijenjamo odluku zato što odluke trebaju pratiti život. Imali smo prilike komunicirati s partnerima ugostiteljima, objasniti im neke stvari i uvažiti njihove zahtjeve. Ugostitelji su nam ukazali na problem, a on se odnosi na graste, posude, zdjele i lonce koji bi se nalazili na zakupljenim javnim površinama. Utvrdili smo da bi bilo dobro da se zelene oazice nalaze isključivo na poljanama i trgovinama. Druge su ulice previše uske. - rekao je pročelnik UO za gospodarenje gradskom imovinom Zdenko Medović.

Također, u Prijedlogu odluke o izmjenama i dopunama Odluke o zakupu javnih površina stoji i kako će Ministarstvo kulture, uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Dubrovniku svojim rješenjem moći naložiti uklanjanje opreme tarace ukoliko je ona u suprotnosti s odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara postavljena na javnoj površini koja ima svojstvo kulturnog dobra.

No, uz raspravu o Odluci o zakupu javnih površina došlo je do zanimljive rasprave koju je započeo Jadran Barač (SDP). Naime, Barač je rekao da Pizzerija Castro koja se nalazi na Poljani Ivana Gundulića koristi javnu površinu ispred prostora gdje se nalazila Zagrebačka banka. ž

Podsjetimo, radi se o prostoru koju je Grad Dubrovnik uz donaciju Društva prijatelja dubrovačke starine kupio od Zagrebačke banke, kako bi je ustupio DPDS-u.

Dodao je "kako su Franković i Potrebica naglasili da u slučaju kupnje ovog prostora od strane nekog drugog subjekta Grad Dubrovnik neće dozvoliti postavljanje ugostiteljskih stolova". Stoga, zaključio je "da su Potrebica i Franković lagali kako neće biti tu stolova".
Gradonačelnik Mato Franković rekao je "kako se Barač mora pripremiti za sjednicu iako razumije njegovu mladost i neiskustvo". Baračeve navode o stolovima ispred zgrade Zagrebačke banke nije komentirao, ali mu je poručio "da miješa babe i žabe i da ga možda nisu htjeli primiti u DPDS pa je zato frustriran".

Predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica podsjetio je na konferenciju za novinare Jadrana Barača, koju je on održao upravo o navedenoj kupnji. Potrebica je rekao da je "Barač govorio o kriminalcima, a lažno je prijavljen na Pločama gdje se kandidirao na kotarskim izborima". Dodao je "da je to kazneno djelo". Barač je kazao kako kao podstanar živi u Lapadu.
Vijećnik DUSTRA-e Rikard Rossetti je rekao kako se prešlo na politički skup HDZ-SDP, dodavši da se potrebno vratiti na dnevni red.

Sinoć se na Stradunu održala jedna od onih zabava kafića Cele i La Bodega, što se u sezoni održe „svako nekoliko“, a koja je trajala do kasno u noć. Zabave su to uz koje bi Dubrovnik trebao imati kao dobar noćni život, no to je prije svega u nesrazmjer između želja i mogućnosti. Jer sve je u okolnostima. S jedne strane tu je potreba za takvim događanjima u turističkom Dubrovniku, a s druge strane potreba stanovnika povijesne jezgre za njihovim mirom.

Recipročno-uzročna veza, koja svoje korijene ima i u licemjerju jer što više raste broj onih koji osjećaju blagodati turističkog razvoja, to se ima biti povećava i njihovo nezadovoljstvo uvjetima života u Gradu. Čaša je to koja se stalno nadolijeva jer stvar iz sezone u sezonu sve više izmiče kontroli. No, turističke zakonitosti imaju svoje krute okove, turizam smo htjeli mi sami, ili netko drugi umjesto nas i sad ga valja živjeti pa i onda kad stvari krenu drugačije nego što se planiralo.

U tom kontekstu, ove zabave nisu nepotrebne, kad je Grad pun gostiju, onda ponudu treba prošiti izvan okvira sladoleda i smrznutih oliganja. No, ono što u priči može smetati je jedna druga činjenica, koja proizlazi tako iz političkih sfera.

Naime, sinoćnja zabava trajala je do iza 1 sat ujutro, dok su drugi ugostitelji svoju muziku morali ugasiti već u 23.30 sati. U protivnom, suočili bi se s komunalnim redarima, policijom i kaznama. Odredba je to gradonačelnika Mata Frankovića koji vjeruje da su turističke zakonitosti u restrikcijama te smatra da se iste moraju poštivati, usprkos gubicima koje izazivaju. A očito smatra Franković i da je tu najvažnije poštivanje javnog reda i mira kroz ograničenja lokalima.

No ipak, nisu sinoć Cele i La Bodega odlučili održati zabavu onako "na svoju ruku". Ista je danima reklamirana na Facebooku, pisalo je tu da će trajati i do jutarnjih sata, pa je logično da su imali potrebne dozvole, tj. da su dobili Frankovićevo dopuštenje. Koje on, dakle, u posebnim okolnostima ima pravo izdati, o čemu je bilo riječi i na prošloj sjednici Gradskog vijeća.

No, isti taj Franković na sastanku s ugostiteljima spominjao je kako ga je lani muzika kod Orlandovog stupa imala odnijeti koliko je bila bučna. Kazivao je on o tome kroz prizmu ove zabave, očito smatrajući to nečim negativnim. Ali, nije ga to spriječilo da dozvoli ponovno održavanje ovakve zabave.

Nameću se tu i pitanja zašto baš Cele i La Bodega imaju privilegiju za ovakva dopuštenja, zašto isto pravo ne može uživati i ugostitelj iz neke od gradskih ulica, već on gašenjem muzike zapravo u 23.30 sati kafić slobodno može zatvoriti? Pritom, neki se i kažnjavaju oduzimanjem javne površine zbog odlaganja riblje glave na odlagalište otpada, iako je tu odgovornost na Čistoći koja tu problematiku godina ne zna riješiti, dok se evo drugima daju dozvole da bi mogli održavati svoje bučne zabave.

Ispada tako da Franković bira kome će se izaći ususret, a kome neće. Cinik bi mogao primijetiti i da je tu stvar možda u političkoj pripadnosti vlasnika Cele... U svakom slučaju, pitanje potrebitosti ovakvih zabava uvijek će raslojavati građane, dojam je da su argumenti onih koji su za ovakve događanje, ali i oni koji su protiv, jednako postojani. Ali istovremeno, ono što je jasno je da bi barem gradska uprava trebala imati jednake kriterije prema svima, a ne jedno govoriti, a drugo provoditi.

Svečana sjednica Općinskog vijeća Općine Župa dubrovačka održana je danas povodom obilježavanja Dana Općine i 26. obljetnice oslobođenja. Na Svečanoj sjednici dodijeljena su javna priznanja Općine Župa dubrovačka za 2017. godinu.

Dobitnici nagrade za životno djelo su časna sestra Anđela Ćesić i jedan od legendi župskog plivanja i vaterpola Petar Ivelja. Nagrada Općine Župa dubrovačka dodijeljena je automobilistu Mariju Baroviću.

Nazočnima se obratio načelnik Općine Župa dubrovačka Silvio Nardelli, koji je posebni pozdrav uputio "obiteljima branitelja koji su položili život na oltar Domovine".
- Prošle godine sukladno smjernicama Europske unije, između 555 jedinica lokalne uprave i samouprave, naša Općina je svrstana na visoko 13. mjesto, u najvećoj kategoriji razvijenosti. Jasno da nam taj podatak imponira. Ali, donosi nam i određene teškoće u razvijanju projekata vezanih za ovaj kraj. Odnosno, limitira nas i onemogućuje pristup određenim novčanim sredstvima koje nudi EU. U proteklom razdoblju, Općina Župa dubrovačka je dočekala ono što čeka dugi niz godina, još od završetka Domovinskog rat.a Mislim tu prvenstveno na obnovu hotelskog smještaja. - rekao je Nardelli.

- Među brojnim aktivnostima koje Općina provodi oko poboljšanja kvalitete života, treba istaknuti dva projekt. To je groblje Dubac na čemu radimo skupa s Gradom Dubrovnikom i uređenje šetnice u Srebrenom što će biti gotovo vrlo brzo i očekujemo je gotovo kroz par dana. - dodao je Nardelli.

- Blizina Grada Dubrovnika nam je itekako dobrodošla. Sam Dubrovnik je jedan poseban brend, ali s obzirom i na našu blizinu moram reći da se pokušavamo izjednačiti s Gradom Dubrovnik u svim pravima koje želimo omogućiti našim građanima. Mislim tu na socijalnu skrb, zdravstvo, školstvo,.udruge u kulturi i sportu... Moram reći i da smo zadnjih godina imali rekordne proračune, ove godine je pao, ali to je vezano uz investicije koje smo tada imali, ali i status područja od posebne državne skrbi kojeg smo uživali pa su nam sredstva bila veća. No, sva prava na koje smo naučili naše građane su ostala ista. Ne da ih nismo ukinuli, ostavili smo ih istima, a neka smo i povećali. - zaključio je općinski načelnik Nardelli.

Dan Općine Župa dubrovačka ovom prilikom čestitali su i zamjenica župana Žaklina Marević, zamjenica gradonačelnika Grada Dubrovnika Orlanda Tokić i načelnik Općine Dubrovačko primorje Nikola Knežić.

Stranica 8 od 141

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250