Doktorica na odjelu otorinolaringologije Katarina Doršner, koja je i HDZ-ova gradska vijećnica, relativno je novo, široj javnosti relativno nepoznato lice u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika. U razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr kazala je više o gradskim političkim prilikama, osvrnuvši se na osobne političke aspiracije, ali i na dubrovačko zdravstvo, koje joj je kao liječnici domena u koju je itekako involvirana.

Kad ste ušli u HDZ?
- Bilo je to prije šest, sedam godina. Od tada sam formalni član. Ali, cijeli sam život uz HDZ, moji roditelji su jedni od prvih članova dubrovačkog HDZ-a.

LIJEPO JE SUDJELOVATI U POLITIČKOM ŽIVOTU GRADA

Dakle, kao ona ekipa iz Karake?
- Da, majka je bila i prva predsjednica Zajednice žena "Katarina Zrinski", ali i predsjednica tadašnjeg predstavničkog tijela građana.
kdorsner intervju1Ušli ste prije šest, sedam godina u HDZ. Nije to bilo dobro vrijeme. Onda je HDZ izgubio izbore, bio na samom dnu...
- Baš sam se te godine kad je SDP došao na vlast učlanila u stranku. Nisam se upisala s interesom, osim općeg društvenog interesa. To nije floskula, ali želim dobro ovom društvu, mislim da je to odgovornost nas intelektualaca, liječnika, kao i novinara. Eto, da doprinosimo boljitku na sve moguće načine koje znamo. Lijepo je sudjelovati u političkom životu Grada u kojemu živiš. Otvara se tu puno mogućnosti za djelovanje, ali i provođenje nekih ideja o tome kako bi naš Grad trebao izgledati, kako omogućiti građanima dostojanstven život. Kod mene tu se radi i o altruizmu, ali i obiteljskom naslijeđu. Govorim tu o političkoj opredijeljenost obitelji koja je generacijama sanjala suverenu, nezavisnu, demokratsku hrvatsku državu. Sad, kad to imamo, dužni smo sudjelovati koliko možemo za boljitak zemlje.

Dobro, Vi ste ušli u politiku kao već, u kontekstu karijere, izgrađena osoba. Mnogi u politiku ulaze kako bi se ostvarili. Jasno, to su ti popularni uhljebi.
- Ima onih koji ulaze iz svog najnižeg interesa, to nije dobro ni za jednu stranku ili društvo. Nadam se da toga nema puno.

Ne znam...
- Svi dolazimo iz različitih struka, profesija, ali i drugačijih obiteljskih povijesti. Možda te različitosti donesu i bogatstvo. Zemlja smo kratke demokratske povijesti, puno toga treba raditi kako bi se neke stvari isprofilirale i u tom smislu. Mislim da će vrijeme, uz rad svih nas, učiniti svoje i da se to promijeni.

HVALA FRANKOVIĆU NA PRILICI

A kako ste se ustvari aktivno uključili u rad stranke, dakle kad više niste bili samo član nego osoba koja promišlja politike?
- Nema dugo, možda zadnje dvije godine ima kako sam se aktivno angažirala i tu sam zahvalna Gradskom odboru HDZ-a i gospodinu gradonačelniku koji me angažirao, uključio u Gradski odbor stranke. Dao mi ovu časnu priliku biti vijećnik u Gradskom vijeću. Uvijek sam bila pristaša ideja, podupirala akcije, ali baš politička aktivnost ne traje tako dugo.
kdorsner intervju2Čuo sam da ste na sastancima jako aktivni, da često imate nešto za reći.
- O, pa to mi je divno čuti! Hvala! Zato sam se učlanila u stranku, ne zato da bih šutala.

I, kako Mato Franković vodi te sastanke. Uvijek nečija mora biti zadnja, ali...
- Nas je puno, teško da svi možemo misliti uniformirano. No, osobno dolazim iz struke gdje je važna hijerarhija i gdje se ona poštuje. U bolnici je to tako i tako to mora biti. A onda tako doživljavam i angažman unutar političke stranke gdje također mora postojati hijerarhija. Međutim, naš predsjednik, a sadašnji gradonačelnik je otvoren za razgovore, prihvaća tuđe ideje. Možemo promišljati razne teme i smišljati rješenja i provoditi ono što smo osmislili. Mislim da tu čovjek ima svoju slobodu. Tako velika stranka ne može imati sve koji jednako misle, ali možemo imati donekle istovjetnu političku orijentaciju i političko usmjerenje, u ovom slučaju opredijeljenost desnom centru. Opet, to ne znači da čovjek ne može izraziti slobodu i individualnost.

NEZADOVLJSTVO PRIJAŠNJIM VOĐENJEM GRADA

Kad sam Vas pitao kad ste ušli u politiku, konkretno me zanimalo je li to bilo iz nekih eventualnih nezadovoljstava tadašnjim stanjem, konkretno u Gradu Dubrovniku.
- O svakoj politici govore rezultati, pa tako i o bivšoj vlasti. Tako će i o nama govoriti. Nisam bila zadovoljna sa situacijom u Gradu Dubrovniku, to je istina. Željela sam korjenite promjene u vođenju Gradom, transparentnije vođenje Gradom. Željela sam da se Grad vrati građanima i Dubrovčanima, a bude otvoren za sve ljude koji tu žele živjeti, kao i turiste. Željela sam da se dogodi jedna drastična promjena u vođenju Dubrovnikom. Sad mi prilaze ljudi, kažu kako se nešto u Gradu počinje događati, da se Grad počeo vraćati nama i da moramo biti svoji na svome. Uostalom, politika je sredstvo putem kojega čovjek može izraziti svoja promišljanja.
kdorsner intervju3Ne vjerujete u ono "neću politiku u svoju butigu"?
- Ne vjerujem.

To su parole, ali to ignorantstvo je opasno.
- Ne vjerujem onima koji se javno proklamiraju kao neovisni. Živimo u društvu gdje je neminovnost biti politički opredijeljen. Takva je država, takve su i povijesne okolnosti. I, ne vidim ništa loše da se čovjek politički aktivira. Važno je uspostavljati komunikacijske mostove, razgovarati, kritizirati, samokritizirati. Samo to donosi napredak!

KULTURU ČUVATI KAO ŠTO ČUVAMO ZIDINE

U Gradskom vijeću istupali ste oko Dubrovačkih muzeja, referirajući se na promjenu Statuta, kazavši kako je sramota da u Muzejima ima samo jedna pedagoginja za rad s djecom, ali i dodali kako kustosi i pomoćno osoblje nisu dobro raspoređeni.
- Nisam kulturni radnik, ali volim muzeje, kazališta, glazbu. Uvijek me to intrigira, kao građanku, ali i turistkinju, dakle u mjestima koja obilazim rado konzumiram kulturne sadržaje. Istup u Vijeću je bio uz želju da budemo bolji jer sve što imamo moramo čuvati, posebno za generacije iza nas. I UNESCO se referirao o očuvanju ne samo prirodne i kulturne baštine, nego i muzeja u smislu da postoji zabrinutost gdje se oni pokušavaju previše proklamirati kao trgovačka društva. Mislim da prevelika komercijalizacija baštine i muzeja nije dobra. Kustosi su bogatstvo i Dubrovnik može biti ponosan što imamo toliko kulturnih djelatnika. Tu je Orkestar, Kazalište, Ljetne igre... To je bogatstvo koje moramo čuvati kao što čuvamo zidine ili otok Lokrum.
kdorsner intervju4Mislite da su onda Dubrovački muzeji na tragu te komercijalizacije.
- Samo želim prevenirati da se to ne dogodi. Poput još jednog disko kluba u Revelinu, eventualno komercijalizacije parka Gradac koji kreće u rekonstrukciju, tehno festivala na Lokrumu. Otvoreno ću reći, jako sam protiv takvih projekata, nepotrebno je da se održavaju na mjestu zaštićene prirodne baštine. Nikad se na Lokrumu nije, otkako ja živim, smjelo noćiti. Nije to pitanje mogućeg požara nego svih vrsta devastacija. Treba promišljati turizam na jedan drugi način. 

TKO ZNA, MOŽDA JE FRANKOVIĆEV DOBAR RAD USPAVAO OPORBU

Kako smo sad na Vašim istupima u Gradskom vijeću, kažite mi što mislite o ovako jalovoj oporbi u ovom predstavničkom tijelu građana.
- Za dinamiku Vijeća, interesantnost gledanja sjednica, bilo bi bolje da je jača oporba nego je trenutno. Ali, vjerujem i nadam se da će se to i dogoditi, možda su i oni u svojim previranjima. Bilo je takvih situacija i u HDZ-u, od Grada od države. Istina jest da je zanimljivije gledati nekakva sučeljavanja različitih političkih struja nego nailaziti na odobravanja. Ali, za provedbu programa nekad i to nije loše. Mi u HDZ-u imamo stabilnu većinu, koalicijske partnere prema kojima smo otvoreni za razgovor, ali vjerujem da će HDZ biti središnji pokretač promjena i veselim se što ću biti dio tima koji mora opravdati povjerenje. Vjerujem da će se s oporbom situacija promijeniti. Recimo, prije sam voljela gledati i slušati prepirke gospara Antuna Kisića s bivšim gradonačelnikom, iako nisam bila aktivno uključena u politički život. Voljela bih da se takvo nešto počne događati, sigurna sam da hoće.

Neće se Frankoviću dogoditi da se uz ovakvu oporbu opusti?
- Ma neće! Mislim da je već prešao s riječi na djela. Dobro je govorio, sad vidimo i djela. Počeo je hrabro, ne ponaša se samo kao politička figura nego i kao gospodarstvenik, domaćin koji brine o Gradu. Tko zna, možda je i to uspavalo oporbu. Možda predobro radimo!

STANOVANJE LIJEČNIKA NIJE JEDINI PROBLEM

Moramo se dotaknuti i zdravstva. Konkretno, evo jačeg involviranja Grada Dubrovnika u financiranje Opće bolnice Dubrovnik. Tu je i primjer stanova, odnosno projekta da se isti osiguraju liječnicima koji dolaze izvan Dubrovnika. Malo je nelogično jer što je s onima koji su iz Grada, a opet su podstanari...
- Po tom pitanju je nezadovoljstvo akumulirano. Ne samo liječnika nego mnogih struka. Čitam da se i ugostitelju bune jer sezonski radnici koji dolaze iz drugih krajeva imaju dodatke za stan i režije, a naši nemaju. Nije to samo specifikum za liječnike. Svakako, problem s liječnicima je njihovo dugotrajno obrazovanje, odricanja uz koja pati obitelj. Čovjek kasno postaje samostalan i počne zarađivati za život. Kad me pitate što je sa stanovanjem, to je veliki problem jer je Grad skup, ali nije stanovanje najveći problem. Rješenje mora biti cjelovito, ništa parcijalno nije dugoročno dobro.
kdorsner intervju5Što je važnije?
- Nama je kao liječnicima najvažniji strukovni kolektivni ugovor, koji bi omogućio liječnicima da pregovaraju o uvjetima svog rada. Dobrobit liječnika je dobrobit pacijenata jer nema zadovoljnih pacijenata bez zadovoljnih liječnika. Nije samo pitanje stanovanja, ali reći ću otvoreno, to jest problem. Nijemci po glavi stanovnika u zdravstvo ulažu pet tisuća eura, Hrvati 750 eura. A razlika u zdravstvu između te dvije zemlje nije toliko velika. Svakako, nositelj zdravstvenog sustava u nas je požrtvovnost liječnika i medicinskih sestara. Ministarstvo i država zajedno s udrugama moraju donijeti hitan akcijski plan za zadržavanje liječnika u Hrvatskoj, kao i u Gradu Dubrovniku. To mora ići sustavno.

SPECIFIČNOSTI OB DUBROVNIK

I uz uključenje Grada pod čiju ingerenciju bolnica ne pripada.
- Svakako uz uključenje Grada Dubrovnika. Žao mi je što liječnici iz izvršne vlasti u Gradu Dubrovniku nisu učinili ništa po tom pitanju da Grad pomaže bolnicu. To se mora reći. Ovo je grad u kojemu je bolnica u specifičnom položaju, nije to pitanje volje jednog ravnatelja, inače mog dugogodišnjeg prijatelja Marija Bekića, to je pitanje problema koji se opet mora rješavati sustavno. OB ima specifičnosti, udaljena je od kliničkih bolničkih centara, najbliži nam je Split za koji znamo koliko je daleko. Trebali bi nam priznati status regionalne bolnice jer mi sigurno nismo obična županijska bolnica gdje imate pola sata vožnje do sljedeće klinike, udaljeni smo i moramo imati oformljene službe koje druge bolnice ne moraju imati.

Ali, bolnica jest županijska, ona nije gradska.
- Jedan kolega mi često citira riječi jednog svećenika, koji kaže: "Nitko vam ne brani da budete dobar". Bez obzira na to što je županijska, nitko ne brani gradonačelniku, pa tako i našem sadašnjem, da uključi bolnicu na gradski proračun. Ona je dio grada, prvenstveno služi građanima Grada, ali i svim posjetiteljima i ne vidim kako to može biti odvojeno. Nažalost, država ne daje dovoljno novca i trebaju lokalne zajednice sudjelovati. Iako, mislim da bi trebala sudjelovati i Turistička zajednica, postoje zemlje u Europi gdje postotak od turizma, pristojbi ide direktno u zdravstveni sustav.

ZDRAVSTVENOM TURIZMU PRISTUPATI OPREZNO

Sad tu možemo govoriti o zdravstvenom turizmu. I nekadašnji gradonačelnik Andro Vlahušić, ali i Franković govore kako je taj turizam dubrovačka prilika.
- Došlo je do zasićenja u klasičnom turizmu, sad su tu kongresni i zdravstveni turizma koji nude nove prostore. Što se tiče kongresnog turizma, treba izgraditi kongresni centar. A ideju o zdravstvenom turizmu pozdravljam. Možemo postati u tome jaki, ali htjela bih naglasiti da treba biti oprezan.
kdorsner intervju6Jasno, sve što je prilika, ujedno sa sobom nosi i određene stranputice.
- Tržište je to koje uključuje 500 milijuna ljudi, svih zainteresiranih za razne oblike medicine, od one koja uljepšava pa do regenerativne, personalizirane, do rješavanja ozbiljnih zdravstvenih problema. I, ako nećemo mi, netko će drugi. Ali, treba to biti uz oprez, o čemu je bilo i riječi na prvom kongresu zdravstvenog turizma u Hrvatskoj, koji se održao u srpnju. Moramo sačuvati kvalitetu zdravstvene zaštite stanovnika. Trenutno nam nedostaje u sustavu 2500 liječnika specijalizanata. U zadnje četiri godine izgubili smo 15 posto specijalista. Ako želimo disperzirati stručnjake i na zdravstveni turizam, moramo dobrim zakonima i osmišljenim programom zadržati jednaku razinu zdravstvene zaštite. To je najveća zadaća države, zaštiti građane, a onda pružiti zdravstvene usluge drugima. Jer se počelo događati i Dubrovniku, ali i drugamo, da dio specijalista odlazi iz bolnica u privatni sektor, gdje zarađuju više, a rade, neka se nitko ne uvrijedi, vjerojatno manje. Postoji opasnost da će nam se isprazniti bolnica. Zdravstveni turizam da, ali osmišljen uz veliki oprez države.

BITI POLITIČAR NIJE NIŠTA LOŠE

Za kraj se možemo vratiti na politiku. Vidite li se jednog dana u Saboru?
Ne, ne! Zaista ne!

Mislim, je li se doživljavate političarkom ili rad u Gradskom vijeću više smatrate nekim radom za društveno dobro?
- Ne doživljavam se političarkom, ne bih htjela niti da me Vi tako predstavite. Ali bih htjela reći da biti političar nije ništa loše. Šteta što ima loš predznak, ne znači da čovjek nije dobronamjeran ako je političar. To moramo mijenjati. A ja? Ja sam samo osoba koja ima volju da Grad učinimo boljim Jer Grad može, mora i hoće bolje!

Dubrovnikpress.hr pisao je o problemu voznog reda Libertasa, između ostalog i na prigradskim linijama o čemu možete čitati OVDJE, a načelnik Općine Dubrovačko primorje Nikola Knežić uz vozni red ističe još jedan problem za žitelje te općine.

- Postoje neke stavke koje bi voljeli da se promijene, a ne tiču se termina ili voznog reda, nego bi omogućile našim žiteljima normalnije funkcioniranje, poput toga da se ne moraju ukrcavati na kolodvoru u autobus itd. Neke stavke nas tu muče i po deset godina, bivša uprava Libertasa tu nije puno napravila, a nadamo se da ćemo problem uspjeti riješiti s novom upravom, do kraja godine. – rekao je načelnik Općine Dubrovačko primorje Nikola Knežić.

Što se tiče voznog reda načelnik Knežić tvrdi da za stanovnike Dubrovačkog primorja noćne nisu toliko važne, pa ni što se tiče mladih, jer, kaže on, mladi danas kasnije izlaze vanka.
- Kako izlaze kasnije, vraćaju se puno kasnije, tako da bi njima ionako malo značilo je li autobus kreće u 23 sata ili u ponoća iz Dubrovnika. Tako da ispada svejedno kad je zadnja linija. - objasnio je Knežić.

No, istaknuo je kako je Općini bitna linija do Imotice, do koje Libertas vozi jednom dnevno, u 13 sati.
- Kako linija kreće u 13 sati, učenici koji imaju šesti sat ne mogu na nju stići, i tu smo u pregovorima s Libertasom. Nezgodno je što se sve promjene moraju uskladiti sa Zakonom o cestovnom prometu. – kazao je Knežić.
Načelnik Općine Konavle Božo Lasić kazao je kako su iz Općine s Libertasom u stalnim kontaktima te da će tražiti neka poboljšanja.

- Razgovarat ćemo s upravom Libertasa, a kako bi barem tijekom vikenda produžili vozni red, odnosno kako bi se prilagodili mladima koji bi u to vrijeme htjeli i izaći. Osim toga, nemamo primjedbe na Libertas koje bi se posebno trebale istaknuti. - rekao je načelnik Općine Konavle Božo Lasić.

Inače, obje općine suvlasnici su Libertasa, a načelnik Općine KOnavle Božo Lasić bio je i direktor Libertasa.

U Libertasu iz godine u godinu zaboravljaju kako je ispred imena njihova poduzeća stajao prefiks "javni gradski prijevoz", a otkako ga nema u službenim dokumentima u Libertasu se i ponašaju zapravo kao da nije riječ o poduzeću koje vodi brigu o javnom prijevozu.

Uzmimo za primjer sezonu. U Libertasu izgleda misle kako smo u 1917. godini, a na 2017. Njima sezona okvirno završava ceremonijom zatvaranja Dubrovačkih ljetnih igara. Mogu se iz Libertasa pozivati i na ekonomske računice pa tako pravdati kako autobusi ne voze po noći zbog raznoraznih isplativosti, ali nečuveno je da Libertas u jeku sezone skraćuje svoj vozni red, kao što je to slučaj iz godine u godinu.

Nije tu problem samo u sezoni, odnosno u prijevozu turista, tu su uostalom i taksiji, neka se turisti voze taksijima ili Uberom, svejedno. Problem se odnosi više na građane koji do kasno rade po raznoraznim ugostiteljskim objektima ili butigama, ali i na stanovnike koji bi samo možda htjeli ostati vani do nešto kasnijih sati.

Libertas na ljetni raspored vožnji kreće tek 11. srpnja, dakle dan nakon otvaranja Ljetnih igara, a početkom rujna ponovo počinje s vožnjom koja za ciljanu publiku valjda ima penzionere, kako one inozemne tako i dubrovačke. Uostalom, i sezonski vozni red je katastrofalan i autobusi ne voze na svim linijima. Diskutabilan je i taj raspored u samom srcu ljeta, ali vozni red prema kojemu od 4. rujna s Pila zadnji autobus kreće u 1.15 sati, ne govori ni o čemu drugome nego da u Libertasu zaista misle kako početkom škole nema potrebe niti voziti do kasnijih sati jer eto kao Grad u to vrijeme ne živi.

Tako zadnja "jedinica i "šestica" kreću s Pila u 1.15, isto kao i "šestica", dok "četvrtica" polazi u 1 sat. I, to su kao udarne linije. Još poraznije je da zadnja "osmica" s Viktorije polazi u 00.30, dok je recimo za one koji žive na Gorici zadnji autobus osiguran u 20.45 sati. Eto, taman za one koji su nakon matineje odlučili malo ostali u Gradu.

Posebna priča su i prigradske linije. U ponoća ide zadnji autobus za Cavtat, što je koliko god bilo porazno još i super budući da Primorci zadnju liniju za Slano mogu nakon 30. rujna uhvatiti u 22.30 sata. Prevedeno, Župljani, Konavljani ili Primorci koji ne voze auto ne mogu u kino ili u kazalište jer je Libertas tako odlučio. Praznicima im Libertas nameće da ostanu doma i sanjaju o Gradu, jer eto postoje odredbe da se praznicima ili nedjeljom u određene ure ne vozi. Eto, ne postoje oni koji ne rade nedjeljom ili praznicima ili koji tim danima nemaju bilo kakve obaveze ili želje.

Na stranu što Libertas ne prati turističke trendove, jer uostalom u turističkim središtima poput Dubrovnika, noć je u 1 sat itekako mlada budući da mladi ionako izlaze tek iza ponoća, Libertas prije svega ovako ne ide niti na korist vlastitih građana.

Libertas ima tendenciju, a tako će biti sigurno i ove godine, da prvim zahlađenjem, zadnji autobusi idu tek nešto iza ponoća. Netko tko bi u to vrijeme htio izaći vanka mora itekako gledati na sat kako bi uhvatio neki od zadnjih autobusa, što je sve skupa žalosno za sveučilišni grad, kojega godišnje posjeti preko milijun turista, dakle Grad koji se reklamira pod onom da živi 365 dana u godini.

No, kako da Grad živi 365 dana u godini, kad su njegovi građani uskraćeni za isto jer je netko procijenio da nema potrebe voziti iza određenih ura? Uostalom, Dubrovnik je Grad mladih ljudi, ali Grad u kojemu ne žive samo oni dokoni, već Grad u kojemu se itekako radi do kasnijih sati, a oni koji rade mogu se osloniti ili na vlastiti prijevoz ili zamoliti nekog da ih vozi. Osim ako u Libertasu ne očekuju da npr. konobarica iz Mokošice svakog dana plaća taksi do doma 130 do 150 kuna. Osiguranje prijevoza od gradskog poduzeća uistinu je minimum koji svaki građanin treba imati.

Napokon, Libertas može kazivati o isplativostima ili neisplativostima, ali radi se o tvrtki koja nije tu da joj poslanje bude donošenje profita, već upravo to da budu servis građanima. No, logika je to koju u Libertasu očito ne razumiju.

Već četiri i pol godine Romana Vlašić stoluje na čelu Turističke zajednice Grada Dubrovnika. Počela je u vrijeme kad je glavna preokupacija bila kako proširiti turističku sezonu, a sad, evo sredinom listopada, osjećaj je da Grad, u onom, dakle, turističkom smislu itekako živi. Kako bi se proširila sezona, osmišljen je i Good Food Festival Dubrovnik, koji se danas otvara po četvrti put.

U razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr, tematski zamišljenome da Vlašić više kaže o samom Festivalu, malo po malo, došli smo i do drugih tema. Tako, osim o četvrtom izdanju Good Fooda, Vlašić se i osvrnula na druge dubrovačke turističke silnice, od ideje gradonačelnika Mata Frankovića da se regulira broj gostiju s kružnih putovanja pa do njezinih osobnih vizija onoga čemu bi se Dubrovnik trebao okrenuti.

NA GOOD FOODU SE NE RADI SAMO O HRANI

Good Food Festival kroz četiri dana održavanja nudi bogat program. Tu su i raznorazne radionice pripreme slastica, Dani slavonske kuhinje, gastro ture, jeftiniji obroci u restoranima, vinokušnje, posebne večere s poznatim hrvatskim kuharima... Možemo reći da je Festival na neki način vaše dijete, iznjedreno na ideji o produžetku sezone. Kako danas gledate na njega, kad evo već ulazi u svoje četvrto izdanje?
- Good Food Festival je postao jedno veliko lijepo događanje, strateški pozicionirano na samom kraju turističke sezone, odnosno na kraju ljetnog reda letenja. To je bilo prije četiri godine potrebno. No, sad smo došli do toga da imamo popunjen cijeli listopad i da krećemo u studeni s dobrom popunjenošću. A i dostupnost smo dijelom uspjeli poboljšati direktnim letovima, tako da Dubrovnik kreće u smjeru grada za sva godišnja doba i cilju produženja sezone.
rvlasic interMožemo onda reći da se uz Festival, osim toga što mu je osnova hrana, onda ustvari strateški promišljaju neki budući potezi.
- Svakako. Festival ima i edukacijski, promotivni i humanitarni karakter, objedinjuje različite ciljeve i poruke kroz jednu lijepu gastro priču. Zahvaljujući dosadašnjim ostvarenim kontaktima i širokom spektru promotivnih aktivnosti, uspješno povezujemo naizgled različite, a opet jednake interese. Prošle smo godine npr. u suradnji s indijskim veleposlanstvom doveli vrhunskog indijskog kuhara koji je predstavio indijske začine. Moja ideja je bila, zbog povećanih broja gostiju iz Indije, približiti indijsku kuhinju našim kuharima i restoranima, educirati ih kako bi bili spremniji za goste iz Indije, koji su u povećanju 70 posto. U istom tom smislu, a u suradnji s kolegama iz tamošnjih turističkih zajednica organizirali smo predstavljanja španjolske kuhinje, slovenske, austrijske. Suradnju s europskim turističkim zajednicama ostvarujemo kroz zajedničko članstvo u ECM-u, udruženju europskih turističkih gradova. Odlično surađujemo s našim kolegama iz drugih županijskih i gradskih turističkih zajednica, svake godine nekoliko od njih dođu posjetiti Good Food Festival, te su izrazili želju za sudjelovanjem. Do sada se predstavila Blatska kuhinja, prošle godine smo imali priliku kušati tradicijska jela Karlovačke županije. Ove godine nam dolazi Vukovarsko-srijemska županija, što mi je posebno drago. Svakako, osim uživanja u hrani, mi se uz ovaj Festival povezujemo s drugima. Kroz edukativni, prezentacijski karakter. Ne radi se tu samo o hrani. Iako, jasno hrana je ta koja najlakše dopire do gostiju i budi osjetila. A i imamo što pokazati, ne samo Dubrovnik, nego i cijela Hrvatska u gastronomskom smislu. Zadovoljstvo nam je predstaviti hranu prepoznatljivu i za neka druga hrvatska područja.

MORAMO BITI CJELOGODIŠNJA DESTINACIJA

Rekli ste kako je cilj bio produžiti sezonu. Sad, zaista, ona ideja o Dubrovniku koji živi cijelu godinu, nikad nije bila bliža, iako smo dugi niz godina slušali ta obećanja.
- Da, nešto se uspjelo u tom smislu. Produženje sezone je uvijek bila tema, priča se o tome barem 20 godina....

Da, ali čini se da je sad ta vizija u određenoj mjeri dosegnuta.
- Ustvari, Dubrovnik već ima najdužu sezonu uspoređujući ga s ostatkom hrvatske obale, a uspjeli smo je dodatno produžiti. Osnovni preduvjet produženja sezone je svakako dostupnost direktnim letovima i to smo ipak pomaknuli na bolje. Moramo i dalje ozbiljno raditi na dodatnom poboljšanju dostupnosti kako bi ublažili imidž sezonske destinacije, posebno po pitanju interesa avio prijevoznika. Uz to se logično nadopunjuje kreiranje različitog sadržaja i programa kako bismo zadržali goste i skrenuli pozornost na Dubrovnik. Recimo, baš nam je namjera bila s Good Food Festivalom doprijeti do mogućih novih posjetitelja, stvorili smo marketinšku platformu, ubrzo smo počeli dobivati interes stranih novinara... Sve su to promocijski kanali koji služe u krajnjem cilju produženja sezone. Iako nam cestovna povezanost ne ide u prilog, tijekom zimskog razdoblja posebno su značajni i gosti iz regije pa dio promotivnih aktivnosti ide u tom smjeru, posebno s naglaskom na Dubrovački zimski festival i doček Nove godine, zatim Festu Sv Vlaha, karnevalska događanja i Uskrs, nakon čega već kreće nova sezona.

Kad smo kod letova, kako je tu priča ustvari išla da je napokon nabolje krenulo, nakon one neizvjesnosti oko Croatia Airlinesa i Frankfurta?
- Zaista smo se svim silama trudili oko povezanosti Dubrovnika, osobno sam uložila puno napora oko uspostave zimskog leta za Frankfurt, ide u zimskom redu letenja već drugu zimu, dakle tri puta tjedno. Prvobitno smo dobili poslijepodnevne termine pa sam uz dosta inzistiranja uspjela izboriti jutarnje letove tijekom tjedna u studenom i prosincu, a posebno su nam važni zbog letova prema SAD-u i Kanadi. Turkish Airlines je tijekom zime povećao broj letenja na četiri tjedno, bitan nam je partner i na Dubrovačkom zimskom festivalu, naime potpisali smo partnerstvo u kojem će odobravati popust putnicima koji dolaze u Dubrovnik, a kroz zajedničke promotivne kanale ćemo promovirati događanje i naravno, Dubrovnik, što će biti na obostranu korist. Turkish Airlines također ima odlične poveznice s cjelogodišnjim tržištima Japana, Koreja i Indije te je partner u organizaciji prezentacija na tim tržištima. Zatim je niskotarifna Volotea vidjela da se nešto događa i najavila zimske letove iz Barcelone i Rima. Znači, pomalo se to kreće i sad više ne smijemo odustati.

Koji je sami mehanizam rada na otvaranju i razvoju stranih tržišta?
- To je nešto na čemu intenzivno radimo, usporedno sa svim ovim aktivnostima koje se događaju, vrlo sam angažirana na razvoju i otvaranju stranih tržišta. Nedavno smo imali nove promotivne aktivnosti na japanskom i korejskom tržištu, gdje smo nastupali uz HTZ i TZ Grada Zagreba, s kojom najviše surađujemo, kako zbog podjele troškova, tako i zbog orjentacije na ista strana tržišta, a ne radi se o konkurenciji. Svojevremeno smo, zbog nedovoljne povezanosti Dubrovnika, u kongresnom segmentu nudili kombinaciju Zagreba i Dubrovnika, gdje smo naišli na odličan odaziv. A u Koreji i Japanu smo radili edukacijske prezentacije za stotinjak agenata. Iste radimo i u SAD-u, koje smatram jednim od najznačajnijih tržišta. Amerikanci se nalaze na drugom mjestu onih koji nas najviše posjećuju, uz ogroman rast od 40 posto godišnje. Tu smo široko involvirani. Osim toga, imat ćemo i dvije kampanje kroz Virtuoso mrežu američkih touroperatora za luksuzna putovanja i već imam dogovoren "webinar" početkom studenoga za članove Virtuosa, kao jednu edukaciju o samoj destinaciji. Te stvari dodatno potiču cjelogodišnji turizam na kojemu radimo. Samo ljeto kod nas, osim kvalitetnog organiziranja u destinaciji, nije toliko potrebno promovirati, ali je ipak potrebno biti prisutan. Promocija na europskim tržištima je u tom smislu uvijek prisutna, nastojimo biti drugačiji od drugih kako bismo zadržali pozitivan trend. A daleka tržišta, uz koja vidimo potencijal za cjelogodišnjim turizmom, su ta na koja stavljamo naglasak, ako izuzmemo regiju koja spada u potpuno drugi segment.

"CRUISE" INDUSTRIJA VAŽNA, ALI...

Gradonačelnik Mato Franković se poziva na održivi turizam, tvrdeći kako u Gradu istovremeno ne bi trebalo biti više od četiri tisuće gostiju s kruzera.
- Već smo trebali krenuti u smjeru održivog turizma, ako ćemo ga tako nazvati. Tajnik Svjetske turističke organizacije je rekao: "Travel, Enjoy, Respect!". To je poruka koja se odnosi na cijeli svjetski turizam, a na nama je da to prepoznamo i primijenimo. Dogodio se osjećaj preposjećenosti u određenim terminima, u vršku sezne. Dogodilo se i da smo imali 2013. preko milijun posjetitelja s kruzera što je uz povećanja smještajnih kapaciteta, kao i broja izletnika dovelo do prezasićenosti u određenim dijelovima sezone. Svakako je potrebno upravljati posjetiteljima kroz organizaciju tzv. destinacijskog menadžmenta, od Grada do svih onih usko uključenih u turizam.
rvlasic inter3Dakako, to ne znači da su gosti s kruzera nužno zlo, kakvima ih neki pokušavaju prikazati?
- Slažem se da je potrebno ograničiti broj posjetitelja s kruzera na razumnu mjeru. Gradonačelnikov prijedlog ide u tom smjeru. Moramo računati da imamo oko 20 tisuća kreveta u privatnom smještaju i oko 13 tisuća kreveta u hotelskom smještaju, kao i na goste iz Cavtata ili Župe dubrovačke koji dolaze u Grad. Ne možemo utjecati na vrijeme koje može biti oblačno pa da ne znamo hoće li svi ti gosti odlučiti doći u povijesnu jezgru, ali naizgled najlakše možemo utjecati na broj turista s kruzera, onda u drugoj fazi i na broj dnevnih izletnika. "Cruise" industrija je zaista važna, ali trebamo osigurati dobre uvjete i za te goste, kao i one stacionarne koji borave u našim smještajnim kapacitetima. Omogućiti im da dožive Grad u najboljem izdanju kako bi nas i preporučili prijateljima i obitelji. Ali, trebamo misliti i na građane. Ako oni u vlastitom gradu nisu zadovoljni, u čemu je smisao turizma?

DVA PROJEKTA

Kad smo se nedavno čuli, bili ste kazali kako imate u planu dva projekta. Može li se znati o čemu se radi, barem okvirno?
- Postoji ideja kojom se bavim godinu dana, a tiče se međunarodne izložbe modernih skulptura na vanjskim prostorima u cijelom gradu. Osim kvalitetnog kulturnog sadržaja, krajnji cilj projekta je disperzija posjetitelja. Iako sam već odradila neke razgovore i konzultacije, predstoji razrada projekta i odluka o samom modelu izvedbe, uključivanje stranih veleposlanstava, ispitivanja mogućnosti povlačenja sredstava iz EU fondova itd. Pretpostavljam da bismo u roku dvije godine mogli imati nešto drugačije, kvalitetno, izložbu vrhunskih svjetskih skulptora postavljenu od Pila, u parku ispred Minčete do gruške obale i Uvale Lapad... Ovakve izložbe postoje u svjetskim gradovima, prikazane su u posebnim promotivnim materijalima i planovima s ucrtanim izlošcima... Mnogi posjetitelji ih obilaze upravo kao jednu od glavnih atrakcija.

A drugi projekt?
- Tu se radi više o jednoj marketinškoj akciji. Dok sam radila jednu od prezentacija gdje sam za temu imala utjecaj filmskog turizma na destinaciju, naišla sam na fotografiju starog ribara u Portu, s unukom i mačkom kraj njega. U prezentaciji sam je nazvala "behind the scene" i tu se rodila ideja. Htjela bih u promotivnom smislu predočiti gostima stvarni Dubrovnik, živi grad onakav kakav jest, pokazati svoj identitet. Turisti žele doživjeti grad onakvim kako ga mi živimo, ne smijemo se pretvoriti u nešto umjetno, moramo im pokazati da volimo živjeti u ovom gradu i da se osjećamo ugodno. Sve drugo što mogu naći u bilo kojem drugom gradu na svijetu nije izvorno i u konačnici ne znači ništa.
rvlasic inter4To je problem većine turistički razvijenih gradova. Taj da se gostima nudi neki unificirani proizvod, od mjesta za izaći, do hrane, itd.
- Prije dosta godina kad sam u Atlasu organizirala "outgoing" aranžmane, iz Barcelone su mi ponudili „turistički“ flamenco organiziran u prostoru koji služi samo za grupe turista. Rekla sam da to ne želim, objasnila sam im da svojim gostima želim pokazati flamenco iz pravog života i način na koji se oni zabavljaju. Mi u gradu ne trebamo nuditi režiran život, to je prirodno samo kad je riječ o kulisama.

NE PRILAZIM POSLU DA BUDE ODRAĐEN REDA RADI

Pozvani ste da u Helsinkiju početkom prosinca govorite o dubrovačkom turizmu, na okupljanju "Chief Executives of Capital and Major Cities 2017", a gdje će biti vodeći ljudi iz turističke branše iz 25 gradova.
- Da, govorit ću o tome kako se Dubrovnik nosi s novim izazovima, o gužvama i preopterećenosti, mogućnostima rješavanja problema, a tema skupa je poznata i zajednička svima. Uvijek možemo nešto naučiti od drugih, a drugi od nas. Ovo je godišnji sastanak TOP 25 najjačih gradova u turizmu, a gdje ćemo razmijeniti naša mišljenja, pokušati doći do nekih rješenja. ECM je najznačajnije udruženje europskih gradova u turizmu, čija je godišnja skupština u lipnju održana u Dubrovniku.

Sigurno da takvo nešto predstavlja čast?
- Jasno, veseli me i drago mi je da se želi čuti na koji način radimo i što radimo, naša iskustva su očito vrijedna, a i moji stavovi također dobro primljeni. To je poticaj za daljnji rad, utoliko mi zaista puno i znači jer nikad nisam niti radila, odnosno prilazila ijednom poslu da bude odrađen reda radi.

Izložba "Baron Gautsch – prva žrtva Prvog svjetskog rata u Istri (1914. – 2014.)" otvorena je večeras u žitnici „Rupe“. "Baron Gautsch" je parobrod koji je potonuo nakon što je u akvatoriju između Brijunskog otočja i Rovinja naišao na podvodnu minu. Riječ je o petoj izložbi koju su Dubrovački muzeji ugostili ove godine u sklopu međumuzejske razmjene, a čija je autorica Katarina Pocedić, viša kustosica iz Povijesnog i pomorskog muzeja Istre. Kustos dubrovačke izložbe je muzejski savjetnik dubrovačkoga Pomorskoga muzeja Đivo Bašić.

Izložba je najprije bila postavljena u izložbenim prostorima matičnog muzeja na Kaštelu u kolovozu 2014., u sklopu obilježavanja 100. godišnjice početka Prvoga svjetskog rata, ujedno i 100. godišnjice potonuća austrougarskoga putničkog parobroda Baron Gautsch.

Predstavljen je izbor od 111 predmeta, većinom izronjenih sa zaštićenog podmorskog lokaliteta Baron Gautsch. Osim nekoliko cjelina koje obuhvaćaju dio o povijesti parobrodarskog društva Austrijski Lloyd, osnovne i tehničke informacije o parobrodu, posadi i putničkoj liniji, na izložbi se predstavljaju i podaci o tragediji parobroda i žrtvama brodoloma, događajima nakon tragedije i naposljetku dio o pronalasku olupine i zaštiti podmorskoga lokaliteta Baron Gautsch.

- Iznimno mi je drago da su Dubrovački muzeji dobili priliku da publici predoče još jednu izložbu koja je posvećena širokoj temi Prvoga svjetskog rata. Temi koja je u našoj historiografiji slabo obrađena. Ova izložba izuzetno je vrijedna, kao i naša izložba "Dubrovnik u Prvom svjetskom ratu", koja je otvorena prije dvije godine. One su dio nacionalnog programa obilježavanja stote obljetnice od početka Prvog svjetskog rata. Ova izložba podsjeća na jednu nepravedno zaboravljenu pomorsku tragediju i njezine žrtve. - rekla je ravnateljica Dubrovačkih muzeja Pavica Vilać, naznačivši kako izložba i čuva uspomenu na te žrtve.

Ravnatelj Povijesnog i pomorskog muzeja Istre Gracijano Kešac više je kazao o izložbi, naznačivši povijesni tijek koji je prethodio potapanju broda. Rekao je kako je putnički parobrod Baron Gautsch "izgrađen 1908. godine kao najljepši i najmoderniji brod parobrodarskog društva Austrijski Lloyd. Plovio je na Lloydovoj brzoj liniji Dalmacija koja je vodila iz Trsta, s pristajanjima u lukama Pula, Mali Lošinj, Zadar, Split, Dubrovnik i Herceg Novi, te tako povezivala istočnu obalu Jadrana sve do Kotora". Dana 28. srpnja 1914. godine počeo je Prvi svjetski rat, a parobrod Baron Gautsch ulazi u ratnu službu sa zadaćom prijevoza ratnog pojačanja u Crnu Goru i evakuacije civila prema sigurnim krajevima na sjeveru. U četiri putovanja koja je izvršio u toj funkciji brod je prevezao 2.855 vojnika i civila te prešao 1.810 nautičkih milja.

Baron Gautsch je 12. kolovoza 1914. godine isplovio iz Kotora prema sjeveru. Idućeg dana, pristaje na Lošinju, gdje ukrcava veliki broj majki s djecom koja su se vraćala s ljetovanja. Na posljednje putovanje prema Trstu isplovio je u 12 sati. Zbog prevelikog broja putnika ne uplovljava u Pulu, nego nastavlja putovanje. Ubrzo je ušao u minsko polje koje je austrougarska ratna mornarica postavila kako bi zaštitila glavnu ratnu luku. U 14.45 sati udario je u podvodnu minu i za sedam minuta nestao s morske površine.

Kazao je kako se uz potonuće Barona Gautscha još uvijek veže mnogo nepoznanica i proturječnosti, poput te da je preživjela većina članova posade uz kapetana, ali i kako je, prema podacima do kojih je došla autorica izložbe Katarina Pocedić, poginulo 355 ljudi, naznačivši kako se taj broj prije umanjivao u raznim publikacijama. Dodao je kako je olupina parobroda Baron Gautsch zaštićeni podmorski lokalitet na kojemu je ronjenje dopušteno isključivo uz dozvolu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbu je otvorio predsjednik Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja Tonći Daničić.

Izložba ostaje otvorena do 20. studenoga.

V.Salvia

Bogdanović je potpisao protupravan i protuzakonit ugovor, htio je najbolje, no ne znajući napravio je s Društvom doživotni ugovor, u kojemu nema datuma dokad DPDS upravlja zidinama, nego je sve to na neograničeno vrijeme, što je protuzakonito. Svaki gradonačelnik bi trebao podnijeti tužbu da se raskine ugovor, jer on po EU zakonima nije održiv, riječi su kojima je gradski vijećnik DUSTRA-e Rikard Rossetti nedavno za portal Dubrovnikpress.hr zapravo definirao sukus problema Grada Dubrovnika s Društvom prijatelja dubrovačke starine.

Dakle, potpisani ugovor 1998. godine, osnažen turističkim procvatom u godinama koje su uslijedile, odnosno stvaranjem tržišta koje je omogućilo porast cijene ulaznice na zidine s 12 na današnjih 150 kuna, stvorio je od DPDS-a udrugu građana koja na godišnjoj razini na raspolaganju ima više sredstava nego što iznose proračuni nekih gradova u Republici Hrvatskoj. Radi se o desecima milijuna kuna svake godine.

U međuvremenu, nekadašnji gradonačelnik Andro Vlahušić potpisao je s DPDS-om aneks ugovoru, koji istječe 2019. godine, prema kojemu Grad Dubrovnik i Društvo prijatelja dubrovačke starine prihod koji se ostvaruje na zidinama dijele po pola, a koji neki brkaju i misle kako 2019. U potpunosti istječe ugovor Grada i DPDS-a, a koji porpisuje da DOPDS zidinama upravlja – vječno ili barem dotle, kako to objašnjava sam Vlahušić, "dok ne dođe do odluke Gradskoga vijeća Grada Dubrovnika o sudskom razvrgnuću istoga".

No, zanimljivo je sada se podsjetiti što su o ovome ugovoru govorili tadašnji kandidati za gradonačelnika, uslijed kampanje. Svi oni, osim Tatjane Šimac Bonačić, koja se usred kampanje nije javljala novinarima Dubrovnikpress.hr portala na mobitel, dali su svoj stav o spornom ugovoru, doduše previše oprezno jer eto u kampanji treba računati na sve birače.

Valentin Dujmović je kazao kako "njegovi stavovi nisu jednaki onima Andra Vlahušića", a recimo Željko Raguž kako "Grad Dubrovnik treba razvijati prijateljske odnose s DPDS-om jer nema razloga da oni ne budu takvi". Pak, Vido Bogdanović je poručio "kako je sad teško prejudicirati što bi bilo kad bi bilo, odnos Grada i DPDS-a treba definirati kroz razgovor i dogovor", dok je Terezina Orlića stava kako "novom ugovoru treba pristupiti nakon 2019. godine". Jasno, stav onoga koji je pobijedio, sad je jedino validan.

- Poštujem dosadašnji rad DPDS-a, ali smatram da ugovor o zidinama u budućnosti treba biti modificiran i spreman sam ga promijeniti kroz dijalog koji ćemo započeti odmah na početku mandata. Inače, smatram kao Grad Dubrovnik mora imati dodatnu kontrolu sredstava i svog predstavnika u najvećim tijelima DPDS-a. Po mom mišljenju Grad bi u tijelima DPDS-a trebala predstavljati pročelnica Upravnog odjela za financije.- rekao je tadašnji HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Dubrovnika Mato Franković.

Što je Franković učinio po tom pitanju? Načelno se dogovorio s predsjednikom Društva prijatelje dubrovačke starine Nikom Kapetanićem kako će sav prihod od ulaznica za zidine ići Gradu, a koji će 30 posto tog iznosa ponovo proslijediti DPDS-u. Što je ustvari na tragu Vlahušićeve ideje koji je bio za opciju da Gradu ide 40 posto, a Zavodu za obnovu Dubrovnika 30 posto, dok bi ostalih 30 posto ostajalo u DPDS-u.

Doduše, Frankovićev načelni dogovor ponovo ne rješava pitanje onoga tko upravlja zidinama, jer bi ponovo DPDS-ovci bili ti koji bi prodavali karte i prosljeđivali ih Gradu Dubrovniku. Jasno kako priča o crnim vrećama punima para koje se u okrilje noći iznose iz DPDS-a ne pije vodu, odnosno kako nitko nema pravo bez dokaza optužiti DPDS za nečasne radnje, ali paradigma je to šire priče, koja govori o onome tko je pravi šef na ovoj dubrovačkoj fortifikacijskoj rasadnici novca. I, uostalom, tko na račun novca koji je utvrđen na gradskoj imovini i pripada svim građanima obnavlja tvrđavu na Prevlaci, koja nema veze s Dubrovačkom Republikom, ali i kupuje nekretnine ili osmišlja suvenire.

Zanimljivo je da Frankovićev načelni dogovor s Kapetanićem nije izazvao niti malo otpora druge strane, kao što je to bio slučaj s, dakle, gotovo istovjetnom Vlahušićevom idejom buduće raspodjele novca. Toliko o tome kako je DPDS udruga politički neobojana.

No, što god da se tu dogodi u kontekstu raspodjele, bit će to samo u vidu traženja kompromisa, odnosno onoga hoće li se Grad izboriti za više ili manje. Što je zapravo žalosno jer je toliko daleko od jedine logične odluke. Da Grad Dubrovnik napokon u cijelosti raspolaže s jednim od turistima najatraktivnijih spomenika u cijeloj Europi.

Gratis perioda nitko od njih nema, očekujem dosadašnji trend održavanja sigurnosti ove policijske uprave, rekao je načelnik Policijske uprave dubrovačko-neretvanske Ivan Pavličević koji je danas predstavio novoizabrane načelnike policijskih postaja na jugu Hrvatske.

Novi načelnici, izabrani na petogodišnji mandat su: Mato Uđenija (načelnik Policijske postaje Dubrovnik), Ante Vuletić (Postaja Prometne policije Dubrovnik), Matko Klarić (Postaja Pomorske policije Dubrovnik), Sretan Marević (PP Ploče) i Đani Bačot (PP Korčula), Braco Roso (PP Ston), Pavo Prkoča (PP Gruda), Ante Jurica (PP Lastovo), Dragan Sršen (PP Metković), Antonio Kocelj (PAP Čilipi), Jurica Volarević (PGP Metković ).

- Radi se tu o redovnom izboru, prema Zakonu o policiji. Na natječaj se javilo više kandidata, oformljeno je Povjerenstvo koje je provelo natječaj. Oni koji su zadovoljili na pismenom dijelu natječaja, prešli su na drugi skalin, motivacijski intervju. izvšrilo se bodovanje i imena sam predložio glavnom ravnatelju policije. - rekao je Pavlićević.

- Ovo su dugogodišnji policijski službenici od kojih očekujemo rad i kontinuitet. Od njih možemo očekivat korektnost i profesionalnost i oni će to kroz svoj mandat pokazati i ostvariti. - rekao je Pavličević.

Odgovorio je na pitanje na koje će područje staviti fokus budućeg djelovanja.
- Svjesni da koliko god policijskih službenika ima, malo vidimo policajce pozornike koji patroliraju ulicama. Građanima ulijeva povjerenje upravo kad vide policijskog službenika. - kazao je Pavličević, dodajući kako se to najviše odnosi na povijesnu jezgru zbog velikog broja posjetitelja u ljetnim mjesecima, a na čemu će se poraditi.

Rekao je i kako 2016. godina u povijesti uprave bila najbolja po pitanju prometnih nesreća.

- Međutim, moje iskustvo i onih koji se bave tom linijom rada, pokazuje da je najveći trend povećanja sa smrtnim posljedicama u jesenskom dijelu jer su ulice manje prometne i razvijaju se veće brzine. Najčešće stradavaju motociklisti, što ove godine nije bio slučaj. Postoji aplikacija na koju se građani mogu javiti sa svojim prijedlozima o mjestima gdje bi se trebala nadzirati brzina. Inače, od jutros u šest sati do sutra u isto vrijeme, na nivou cijele Hrvatske, provodi se takva akcija nadziranja brzine, a mi ćemo kroz nju nastojati pokriti sva područja za koju su građani putem mailova istaknuli kako bi se na njima trebala nadzirati brzina. - objasnio je načelnik PU DNŽ Ivan Pavličević.

Samovolja, koju neki autobuseri provode u Gradu Dubrovniku, nastavlja se evo i u listopadu. Naime, na fotografiji koju je na redakcijski mail portala Dubrovnikpress.hr poslao čitatelj, vidi se prava slika koja govori o kaosu na dubrovačkim prometnicama.

Radi se o jednom autobusu koji je iskrcavao i ukrcavao putnike kod hotela Hilton Imperial te o drugom koji se zaustavio iza njega te na samoj prometnici izvršavao ukrcaj i iskrcaj. Jasno, potpuno je zablokirao cestu.

U ovom slučaju,  jedina moguća opcija je zaobići autobus ulaskom u suprotnu traku. No, ujedno, idealan je ovo primjer zašto točno gužve nastaju na dubrovačkim prometnicama.

V.S.

Utorak, 17 Listopad 2017 13:14

Nije laž nego je to kazao Maro Kristić

Gradski vijećnik Maro Kristić, donedavni pomoćnik pročelnika u županiji za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku, dobio je novi posao stručnog suradnika u odjelu za razvoj Čistoće Dubrovnik. Spominjalo se to već neko vrijeme, ali sad je dakle i bjelodano, no, postavlja se pitanje zašto je u izjavi za portal Dubrovnikpress.hr nedavno kazao: "Naravno da nema ništa još o bilo kakvom mom prelasku negdje drugdje, nema ništa konkretno".

Je li li baš moguće kako nedavno, kada je govorio za Dubrovnikpress.hr nije znao ništa o svom prelasku u ovo gradsko poduzeće da bi evo ovaj tjedan bio zapsolen u Čistoći?! Naravno da je Kristić već odavno sve znao, samo što Maro Kristić voli govoriti neistinu, kako bi to za laž kazao jedan HDZ-ov političar, Andrija Hebrang jr. Reklo bi se u ovom slučaju: nije laž nego je to kazao Maro Kirstić. Naglasio je tako nedavno Kristić tek kako je zaposlenik u Županiji dubrovačko-neretvanskoj, gdje se vratio na mjesto pomoćnika pročelnika za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku.

Zašto je izbjegavao reći istinu i zašto je smatrao da se tu radi očito o informaciji koja po njemu valjda nije za javnost, to samo on zna. Ali, baš zato poruka je to puno dublja od onoga činjeničnog gdje je nešto istina ili laž. Poruka je to koja govori kako političari, a nije tu Maro Kristić jedini, očito ne smatraju da javnost zaslužuje znati istinu, već svoje interese stavljaju na prvo mjesto.

U ovom slučaju, interes je očito zaposlenje u gradskom poduzeću. U društvu, parazitiranje na gradskim ili državnim sisama, bilo to kao direktor ili vratar, svejedno, smatra se očito vrhuncem uspjeha. Nije to možda niti slučajno, govori najviše o okolini, postavljenoj naglavačke, koja zaposlenje u javnim poduzećima, tvrtkama ili komunalnim društvima smatra posebnom sposobnošću, koja podrazumijeva i određeni vid mangupskog snalaženja, koje je uvijek na ovim prostorima na cijeni, nemojmo se lagat.

Valjda zbog svega toga što donosi zaposlenje u Čistoći, a kad već nije mogao postati direktor Luke Dubrovnik, za koju je itekako bio zainteresiran, Kristić nije želio konkretno komentirati svoj prelazak. Ali, naposljetku, zaboravio je najvažnije. Kako je tu, dakle u poziciji da na koncu može preći negdje, ipak zahvaljujući svojoj političkoj karijeri i političkoj trgovini, odnosno zahvaljujući glasovima koje je dobio od svojih birača. Pa, kad od njih živi i egzistira, ako išta, bilo bi lijepo i da zbog njih nastupa iskreno.

Stojim pri svom stajalištu da kao gradski vijećnik imam pravo postavljati pitanja od interesa građana i to ću raditi i dalje, riječi su kojima je gradski vijećnik DUSTRA-e Rikard Rossetti prokomentirao prašinu koja se podigla nakon što je prozvao Društvo prijatelja dubrovačke razine zbog ulaganja novca utvrđenih na gradskoj imovini u obnovu tvrđave na Prevlaci. Danas, "post festum" cijele priče, Rossetti je u kratkom razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr, objasnio i kako ga brojni građani na putu zaustavljaju i čestitaju na njegovom upitu. Ispada tako, dakle, kako je Rossetti kazao ono što i mnogi građani misle.

Podsjetimo, sve je počelo vijećničkim pitanjem Rossettija na temu obnove tvrđave na Prevlaci, a nastavilo se s njegovom Facebook objavom "gdje je naveo i kako su mu rekli da se pripazi jer dira u osinje gnijezdo".

- Znači, kod građana moje riječi su naišle na jako dobar prijem, ali drugi "feedback" je onaj od Društva, koje me napalo da sam protiv Konavala. I ubuduće, na sjednicama Vijeća ja ću pitati sve ono što je u interesu građana. Uostalom, zato sam u Vijeću, a i u nekim sam godinama kad mi nije stalo hoće li se netko na mene ofenđati ili neće. Ako mislim da nešto trebam reći, reći ću. E sad, ja jesam očekivao reakciju DPDS-a, ali kroz argumentiranu raspravu, a oni su išli džonom, uključivši i političku priču kako se zastava treba vijoriti ponosno na tvrđavi. Što bi to trebalo značiti? U Gradu je toliko prioriteta, ne samo Kaše ili kanalizacija, tu je toliko toga drugoga. A ova tvrđava je jedna vojna, zapravo neprijateljska utvrda koju su izgradili Austrijanci. - rekao je Rossetti, dodajući kako se raspitivao koliko bi obnova mogla koštati.

- Pitao sam je li to pet ili deset milijuna kuna. A dobio odgovor da se radi o desecima milijuna kuna? U svrhu Muzeja Austrijske mornarice, dobro, s hrvatskom komponentom, ali svejedno. Pa kakve Austrijske mornarice?! Neka ga onda Austrija uspostavlja! Radi li se tu u Društvu prijatelja dubrovačke starine ili Društvu prijatelja austrijske starine?! - zapitao se Rossetti.

U svojoj objavi na Facebooku dotaknuo se i Andra Vlahušića, objasnivši kako bi "Vlahušić možda i sad bio gradonačelnik da se nije dodirnuo u novac koji je vodstvo DPDS-a zarađivalo na zidinama".

- Zamjeraju mi da sam spomenuo Vlahušića, nisam ga ja spomenuo, nego oni u svom pamfletu gdje su rekli da ja slijedim politiku Andra Vlahušića! A ja Andra Vlahušića nisam tri mjeseca ni vidio ni čuo. Oni su ga stavili u žižu pa sam im odgovorio zašto im on smeta. Govore da rušim koaliciju s HDZ-om. Mi smo u toj koaliciji, jesmo, to i ja govorim. Ali, nisam znao da ako smo u koaliciji s HDZ-om, moramo biti i u koaliciji Društvom prijatelja dubrovačke starine. - rezolutan je Rossetti.

Dotaknuo se i ugovora kojega je nekadašnji gradonačelnik Vido Bogdanović potpisao s DPDS-om.

- Bogdanović je te 1999. potpisao protupravan i protuzakonit ugovor, htio je najbolje, no ne znajući napravio je s Društvom doživotni ugovor, u kojemu nema datuma do kad DPDS upravlja zidinama, nego je sve to na neograničeno vrijeme, što je protuzakonito. Svaki gradonačelnik bi trebao podnijeti tužbu da se raskine ugovor, jer on po EU zakonima nije održiv. Međutim, to se ne radi, ne znam zašto. No, onda je ulaznica na zidine bila 12 kuna, nisu bili toliko veliki soldi, nije se nitko otimao za njih. Danas, drugi soldi, druga muzika. No, sad je situacija takva da je DPDS država u državi, u koju se nitko ne smije taknuti. Oni su nedodirljivi. - rekao je Rossetti.

- Da se razumijemo, ne pretendiram da imam pravo. Jesam za to da DPDS obnavlja baštinu, oni to rade jako dobro. Za to sam da im se da novca koliko požele na temelju troškovnika, ali za obnovu, a ne da oni raspolažu kako oni žele s novcem. U onoj državi, DPDS je u sastavu imao nekoga iz tadašnje Općine Dubrovnik, zašto sad nema nekoga iz gradske uprave ili Gradskog vijeća, nekoga tko bi bio prisutan? Puno toga bi se trebalo mijenjati, ne može to vječno biti tako zacementirano. No, pritom, ja neću dopustiti da me se napada samo zašto jer kao gradski vijećnik razmišljam svojom glavom. - zaključio je za portal Dubrovnikpress.hr gradski vijećnik DUSTRA-e Rikard Rossetti.

Stranica 8 od 99

frendy250

fabrio250

adriatic maestral 250
aerodrom250
ciban3
konavle 250

zupa 250

zupanija 250