Općina Župa dubrovačka raspisala je natječaj za stipendije učenicima i studentima za 2017./2018. školsku, odnosno akademsku godinu. Riječ je o tri kategorije stipendija, a dodijelit će se uspješnim i nadarenim učenicima i studentima, onima koji dolaze iz obitelji slabijeg imovnog stanja čija mjesečna primanja ne prelaze 1700,00 kn po članu obitelji, djeci koja su ostala bez oba roditelja, te djeci stradalnika Domovinskog rata. Ove godine, kao i predhodnih, posebno su istaknuta i deficitarna zanimanja u Općini Župa dubrovačka koja su se se na temelju podataka Zavoda za zapošljavanje kao takva uvrstitila u natječaj za stipendije.

Općina Župa dubrovačka u ovoj školskoj odnosno akademskoj godini dodijelit će oko osamdeset stipendija za što će iz vlastitog proračuna izdvojiti više od pola milijuna kuna. Natječaj je objavljen u ovom broju Dubrovačkog vjesnika kao i na službenim stranicama Općine gdje se može preuzeti i Zahtjev.

Prijave za dodjelu stipendija dostavljaju se u zatvorenim omotnicama osobno ili putem pošte na adresu: Općina Župa dubrovačka, Vukovarska 48, 20207 Mlini s naznakom „Natječaj za stipendije- ne otvarati!“ do 30. listopada svakim radnim danom od 09 do 12 sati.

Odsjek za društvene djelatnosti na raspolaganju je za konzultacije i pojašnjenja eventualnih nejasnoća vezanih uz natječaj na broj telefona: 020/487-481 i 020/487-485 .

Nepotpune prijave i prijave izvan roka neće se razmatrati.

Općina Župa dubrovačka

Gradski vijećnik Mosta Maro Kristić sutra ide na novo radno mjesto. Naime, Maro Kristić će raditi u Odjelu za razvoj kao stručni suradnik Čistoće, iako se dugo špekuliralo da će ići za zamjenika direktora ovog poduzeća Grada Dubrovnika.

Od održavanja lokalnih izbora u svibnju, traju nagađanja oko njegovog budućeg zaposlenja. On je htio posao direktora Luke Dubrovnik, no Povjerenstvo za sukob interesa po tom pitanju odgovorilo mu je negativno, budući da Kristiću, kao bivšem saborskom zastupniku tek u svibnju ističe godina dana otkad je prestao obavljati dužnost saborskog zastupnika zbog čega ne može obavljati funkciju direktora trgovačkih poduzeća.

Tako se i vratio na "zamrznuto" radno mjesto u Županiji dubrovačko-neretvanskoj, na mjesto pomoćnika pročelnika za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku, a zbog čega je morao izaći iz Županijske skupštine.

Pak, krajem rujna, na pitanje portala Dubrovnikpress.hr ide li u Čistoću, Kristić je odgovorio "da nema ništa još o bilo kakvom mom prelasku negdje drugdje, nema ništa konkretno".

Sjednica Gradskog vijeća, koja je planirana za oko 20. listopada, a na kojoj se trebao naći i rebalans proračuna za 2017. godinu, pomjerit će se zbog pada servera Grada Dubrovnika.

Predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica rekao je kako bi se sjednica trebala svejedno održati do kraja ovog mjeseca.

- Zbog pada servera nije se moglo raditi na rebalansu proračunu. U četvrtak je planiran sastanak odbora za proračun i financije gdje će se zajedno s gradonačelnikom proći dio amandmana dostavljenih od strane vijećnika i klubova vijećnika. - rekao je predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica.

V.Salvia

Uvjetno rečeno, podrhtava u HSS-u. Nakon što je predsjednik stranke Krešimir Beljak poručio kako stranka mijenja svoju doktrinu, odnosno kako će se ubuduće temeljiti na liberalizmu i republikanizmu, nekadašnji predsjednik Branko Hrg poručio je kako se tu radi o rušenju ideala Stjepana Radića, pozvavši članove da se bore za modernu Hrvatsku na temeljima braće Radić i demokršćanstva. Možda on opipava tu svoj utjecaj nad tako trusnim područjem kakvim se HSS pokazao u prošlosti, a vjerojatnije da je samo ljut jer doktrina u koju vjeruje u HSS-u postaje prošlost.

Gledajući državnu sliku, prvi dojam je kako bi simpatizeri SDP-a nakon kamomile od Bernardića valjda baš tako odrješitog šefa stranke poput Beljka željeli imati, no koliko taj zaokret HSS-a, koji je započeo puno prije, a sad je eto verbaliziran, znači za dubrovački ogranak ove stranke, koji se ima priliku isprofilirati u ozbiljnu oporbu u Dubrovniku?.

Prvo, Bogdanović je sam, nakon što je ponovo u ožujku preuzeo dubrovački HSS, kazao kako je "vjera u Boga i seljačka sloga", lijep stranački pozdrav, ali i kako to nije politika, izazivši nadu kako će stranka pod Beljkom napokon dobiti političku platformu. Sad, može se raspravljati koji je smjer kojega Beljak propagira, a jesu li demokršćanske vrijednosti koje spominje Hrg, ustvari nešto retrogradno? U idealnom svijetu, nisu, u Hrvatskoj, veže se to uz konzervatizam, koji na ovom području biva nezaraslim čirom koji u sebi nosi gnoj onoga što u osnovi zatire sve drugačije. Pak, sami Bogdanović, nakon što se vratio u politiku, rekao je kako "biti konzervativan znači biti nazadan", ali i naveo da se Radić "nije bavio ustašoidnim glupostima nego je govorio o pravednom društvu". Rekao je tada i da "smo mi Radićevci, a biti Radićevac je jedan poseban odnos prema javnoj stvari".

Čini se kako upravo taj HSS kojega najavljuje Beljak, paše Bogdanoviću. HSS je to koji će se pozivati na svoju radićevsku povijest, ali ne kako bi tog ni krivog, ni dužnog Radića prišio na dokazivanje ispraznog hrvatstva, nego kako bi podsjetio na nekadašnje moderne tijekove ove stranke.

Drugo pitanje je koliko Bogdanović u samome članstvu ima ljude koji to mogu slijediti? HSS se iščistio. Što je nekad dobro, ali u ovom slučaju, iščistio se do te granice da je stranka bila praktički nepostojeća. Prvi put nakon što je stranku napustio Željko Raguž i značajan broj članstva upisao u DUSTRA-u, drugi put zaokretom u politici kad je i Silvija Petrlić Saltarić, baš zbog Beljkove politike, iz stranke izašla i ušla u HDZ.

Koliko je god stranka jaka onoliko koliko ima članova, s ova dva egzodusa, izašli su oni koji bi na ovaj ili onaj način talasali, bilo zato jer bi htjeli eto novi posao ili zato jer bi radije pratili konzervativne ideje. Tko je ostao? Sam Bogdanović, ponovo u svojem povratničkom govoru, rekao je kako se Skupština održala sa zakašnjenjem od par mjeseci, jer je trebalo skupiti "55, 57 nas koji su spremni biti članovi HSS-a". Naravno da svi od njih nisu u stanju pratiti Beljkove i Bogdanovićeve ideje, ali su spremni pratiti samoga Bogdanovića, što je ipak korak više od ništa.

I čini to koliko-toliko stabilan fundament za daljnje djelovanje.

No, sve bi ovo bilo praktički nebitno, hoće li stranka ići više desno ili lijevo, da nema još jedne odrednice koju Bogdanović mora iskoristiti, a to je dubrovački predznak za koji se svaka ozbiljna oporbena opcija mora uhvatiti ukoliko želi parirati HDZ-u, a za što gradski HSS, opet zbog Bogdanovića, ima potencijala. I zato, tu su Beljkovi vjetrovi itekako pogodni. Recimo, prema Hrgovim parametrima, Bogdanović je Hrvat, ali slabi Hrvat, zakržljali, Hrvat koji zna reći da se Hrvatska gasi, Hrvat koji govori kako nas pozivanje na zabranu abortusa vraća u vještice... Kao takav, on ne bi niti imao priliku voditi ogranak kako želi. Dobro, da nije bilo Beljka, ne bi se ponovo niti politički aktivirao, ali ovako, jasno je, svoju dubrovačku priču ima priliku forsirati do kud god želi, bez da se zamjeri nekim višim instancama.

Prvi korak već je učinio, a to je zauzimanje stava kod mnogih pitanja kao prvog koraka odvažnosti, no ono što slijedi u motivaciji samoga članstva, ustvari je težak i rovit posao, za koji za sad, kako bi se prometnuo u vođu oporbe na dubrovačkom političkom nebu, barem ima osiguran manevarski prostor.

Gradski vijećnik DUSTRA-e i zamjenik direktora Luke Dubrovnik Željko Raguž, koji je dužnost zamjenika gradonačelnika obnašao četiri godine, za portal Dubrovnikpress.hr prokomentirao je rad svoje nasljednice na toj poziciji Orlande Tokić. Raguž već desetak mjeseci ne obnavlja posao zamjenika te se također i osvrnuo i na svoj minuli rad.

- U posao zamjenika ide ono što vam gradonačelnik povjeri. Orlanda Tokić zadužena je za komunalije i promet te joj je olakšanija situacija jer nije dobila vrući krumpir u vidu taksista i ugostitelja, kao i nekih drugih osjetljivih stvari s kojima sam se ja bavio. Tako da se baš može isključivo bazirati na komunalije i promet jer je gradonačelnik preuzeo na sebe te osjetljivije stavke koje oduzimaju puno energije. Premalo je dana za nešto više komentirati, sama njezina struka govori da je stručna, ali započete projekte mogu komentirati vrlo pozitivno, a za nekih godinu ili dvije svakako ću biti još pametniji u procjeni njezinoga rada u ovoj oblasti. - rekao je Raguž.

Naveo je kako su Tokić i on drugačiji tip političara.
- Više sam volio biti na terenu, ona više radi iz kancelarije, ali sve za sada mogu reći da je pohvalno. Dosta istupa i na sjednicama Gradskog vijeća, ustvari zamjenici istupaju na sjednicama onoliko koliko im gradonačelnik dopusti, čini mi se da obadvije zamjenice imaju veliku slobodu, što njihov rad čini upečatljivijim. - dodao je Željko Raguž.

Što se tiče njegovog rada na toj funkciji, otkrio je što mu je najveća satisfakcija.
- S odmakom već od desetak mjeseci, najveća satisfakcija mog rada je da me dan-danas zaustavljaju ljudi misleći da sam još uvijek zamjenik gradonačelnika pa govore da ne radi bumbeta, da treba popraviti dio ceste, kažu gdje se nalazi polomljena klupa, pitaju kad će subvencije. Znači, ljudi se i danas poistovjećuju s tim da sam još uvijek zamjenik. Dobro, bio sam puno u medijima, ali to znači da sam bio puno i na terenu s ljudima, obavljao svoj posao. - govori Raguž.

- Pozicija je to koja troši, tako da mogu reći da je i više nego dovoljno četiri godine biti na toj funkciji, posebno kad sam je obavljao tako srčano. Bi li nešto sad uradio drugačije? Ne znam, ali najvažnije je što znam da sam davao cijelog sebe. Uvijek ima dobrih i loših odluka, ali kod građana očito prevladava ovo dobro. Na kraju krajeva, na izborima su se birači izjasnili i dali mi povjerenje, zajedno s mojim kolegama. Sad smo tako druga najjača stranka u Gradu, nije mala stvar ostaviti iza sebe SDP, Most, srđevce, gospara Pera i sve ostale, kao i HNS koji nije išao na izbore sam nego s HSLS-om. To je nešto što je čast, ali i obavezuje da nastavimo ovim putem i dalje. - zaključio je za portal Dubrovnikpress.hr Željko Raguž.

Nedjelja, 15 Listopad 2017 12:52

Nije „močvara“ tu od jučer

"Isušivanje močvare", "nogomet narodu", "sloboda navijačima", "vratiti kult reprezentacije"; samo su neki od pojmova kojima se opisuje sadašnje stanje u hrvatskom nogometu, a da nitko egzaktno ne navede u čemu je problem. Ispod glasa provuče se tu teza eto kako su hajdukovci zanemareni, kako se ne igra na Poljudu, kako Lokomotiva kao "B" ekipa Dinama ima priliku natjecati se u prvoj ligi, ajde spomene se i utjecaj Zdravka Mamića na sami nogomet, odnosno biranje izbornika, ali u biti, močvaru nitko ne definira.

Što je ta slavna močvara koja je eto kriva za svaki problem u hrvatskom nogometu? Kad uopće nogomet nije bio močvara? Recimo, 1990.-ih nogometom je vladala Croatia, klub u koji je utučen gradski i državni novac, igralo se jedne godine po sistemu "play offa" na način da je prvi u "regularnom" dijelu Prvenstva imao šest bodova, drugi četiri boda, sve do šestoga, koji je startao s jednim bodom, a koji je bio prvak Druge lige!?

Dakle, močvara?

Bilo je to vrijeme u kojemu je navodno sami predsjednik države, u maniri afričkih državnika, zvao izbornika na telefon da mu kaže tko treba braniti u ključnim utakmicama, a ujedno i vrijeme kad je Rijeci na onaj slavni način poništen regularan gol za nacionalnog prvaka. Tad su kroz nogomet defilirali likovi poput pokojnih Stjepana Spajića i Đura Brodarca, ali recimo i Zlatko Canjuga, dok je sve bilo nabijeno tom vremenu pripadajućem nacionalizmu.

Sve u svemu, močvara jednaka, ako ne i gora onoj koja se sad događa. Pa, ipak, sami problem sad se pripisuje sadašnjosti jer netko eto ima utjecaj na suce i navodno uzima sebi pare od transfera, iako na nekakvoj imaginarnoj ljestvici dobra i zla, to ne strši puno gore od događanja iz tih 1990.-ih godina. Ipak, danas se smatra kako je trava po kojoj su gacali nogometaši očito nekad bila zelenija.

A objašnjenje je u suštini jednostavno, a tiče se općenitog otrježnjenja od nogometa jedne generacije, koja sad ima dovoljno godina da ono što joj smeta i artikulira, potpomognuta konstantom raznoraznih malverzacija u toliko profitabilnoj djelatnosti poput ovog sporta. Jednom kad se probudi iz dječačkog nogometnog sna, nove generacije s nogometnih polja nesretne države gledaju se drugačijim očima, kao što je to sada.

No, problem je kad ti isti, otriježnjeni, ustvari smatraju da je sve počelo jučer, pojavom tog Zdravka Mamića i njegovog Dinama, koji bi trebali biti kao karcinom nogometa, a ustvari su samo daleko uznapredovala bolest. Izravan proizvod šerifovskih 1990.-ih, sjeme zasijano iz ropotarnice "tuđmanizma", koje se sad samo raspolođuje te zadaje mjeru i lice onih koji uspijevaju i onih koji su osuđeni na propast.

I dva Dubrovčanina, nominalno intelektualca par excellance Ivo Banac i Slobodan Prosperov Novak potpisala su apel kojim se traži od „političkih, pravosudnih i drugih vlasti jamčenje slobode mišljenja, govora i povijesnog istraživanja“. Zvuči to lijepo i romantično, kao što to uvijek tako zvuči kad je povod borba za slobodu mišljenja, ali u praksi inicijativa je to kojom se bori protiv zakonskog prijedloga IDS-a za zabranu pozdrava „za dom spremni“. Dakle, radi se o apelu koji propagira očuvanje fašističkih vrijednosti, niti manje niti više od toga.

Iako, u samoj srži, inicijativa ima neke logike, jer se prije svega odnosi na osnivanje Plenkovićeg Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, koje bi trebalo pisati povijesne istine i određivati neistine, ma koliko god da je jasno da se sve istine i neistine mogu samo organski usaditi u samo društvo, a ne za nikakvim zelenim i inim stolovima. Pa, ipak, koliko god inicijativa imala tu osnovnu logiku, zar se stvarno potrebno boriti za očuvanje pozdrava „za dom spremni“?

Očito jest, ako je suditi prema Bancu, Prosperovu Novaku, ali i Zlatku Hasanbegoviću, Ani Lederer, Nikici Bariću, odnosno svim ostalim potpisnicima ove inicijative. Fašistički revizionizam, kao takav nekako i manje boli kad dolazi iz društvenih struktura koje se ne mogu možda pohvaliti nekim naročitim obrazovanjem, ali kad dolazi od onih koji pored svojega imena nose još i doktorske prefikse, stvar je koja žalosti.

„Demokratskom je poretku lakše otrpjeti negativne posljedice zloporabe totalitarnih simbola i apologije totalitarnih režima, koliko god one nerazumne i štetne bile, nego li ugroziti slobodu misli i govora, slobodu izražavanja i istraživanja.“ - stoji u apelu autora poziva, koji se usput budi rečeno može potpisati i na Internet stranici slobodamisljenja.com.

I Banac, ali i Prosperov Novak, toliko su se puta okretali drugim sistemima, redovito po logici strane na koju vjetar puše da se čovjek može i našaliti zašto im je baš toliko stalo do slobode mišljenja, no tko bi drugi u protivnom svako deset godina piskarao i govorio o različitim polovima?! Baš poput poput Zdravka Tomca. Samo što kod dotičnoga to ima veze s religijskom obojanosti što je za čovjeka njegovih godina, uvjetno rečeno, koliko-toliko probavljivo.

No, kod Banca ili Prosperova Novaka okretanje drugačijemu može biti samo iritantno, a posebno kad se o rado o koketiranju s onoliko desnim da mu trulež uzvika „za dom spremni“ određuje puteve.

Vlahušić se pobrinuo da subota ne bude dosadna, riječi su kojima je predsjednik DUSTRA-e Željko Raguž s kupanja za portal Dubrovnikpress.hr prokomentirao Vlahušićeve navode "kako je uslijed koalicije s HDZ-om DUSTRA politički mrtvac" o čemu možete čitati OVDJE.

Raguž je kazao kako je od Vlahušića u četiri godine naučio puno toga dobroga.
- To dobro primjenjujem i danas, ali naučio sam i lošega što ne treba primjenjivati u budućnosti. On i njegova ekipa oko njega su i za ove izbore govorili kako imam šanse kao glineni golub na streljani da dobijemo jednog vijećnika, a znamo kako je to završilo. Vidjet ćemo za četiri godine tko je u pravu. - rekao je Raguž.

- U ovom trenutku DUSTRA i Željko Raguž su jako bitni, a on bi u ovom trenutku bio preskočen i da se radi popis stanovništva. Toliko u ovom trenutku je on značajan. DUSTRA ima svoju snagu koja će biti samo jača, prvi put je napravio krivu prognozu, a ja sam uvjeren da će napraviti i drugi put. - zaključio je Željko Raguž.

Gradski vijećnik smije imati svoje mišljenje, bez obzira kakvo to mišljenje bilo, ako nije baš profašističko, uostalom u Vijeću je da bi razmišljao i govorio, riječi su kojima je gradski vijećnik HSS-a Vido Bogdanović prokomentirao najnoviji istup gradskog vijećnika DUSTRA-e Rikarda Rossettija, koji je javno iznio stavove oko predviđenih ulaganja Društva prijatelja dubrovačke starine za austrougarsku tvrđavu na Prevlaci, o čemu više možete pročitati OVDJE.

Bogdanović kaže kako je i njega iznenadila ova inicijativa DPDS-a.

- Što se tiče konkretne stvari, začudio sam se toj inicijativi da se novci od dubrovačke baštine ulažu u tolikom iznosu u obnovu nečega što je upitno dubrovačko i upitno hrvatsko. Mislim, to je jedna okupatorska tvrđava. Meni ona kao Dubrovčaninu i Hrvatu ne znači ništa, osim da se može komercijalizirati poput Revelina, kako se to kaže, da se tako proširi turistička ponuda i da netko na tome ubere novac. - rekao je Bogdanović.

- Ne vidim opravdanje da se u cijeli projekt ide na ovaj način. Nemam ništa protiv toga da Društvo koristi svoje bogato iskustvo i manji dio novca uloži da se projekt pokrene pa se povuku neka sredstva EU fondova, ali dok se dubrovačka baština raspada na puno mjesta diljem cijele bivše Dubrovačke Republike, mi idemo obnavljati tvrđavu na Ponti Oštro, što će nam to? - zapitao se Vido Bogdanović.

Naveo je što ga još smeta u cijeloj priči.

- Dakle, potpuno je legitimno da Rossetti iznese svoj stav i postavi pitanje koje je postavio, ali nije legitimno da predsjednik DPDS-a Niko Kapetanić s njim polemizira na političkoj razini. Gospodin Kapetanić je predsjednik građanske udruge, nije politička osoba i on sad proziva gradskog vijećnika što se usudi razmišljati?! To je u cijeloj priči najveći skandal. - rezolutan je Bogdanović.

Nije želio previše komentirati Rossettijev stav kako je i donedavnom gradonačelniku Andru Vlahušiću zbog DPDS-a zabranjeno političko djelovanje.

- To je sad već sad čista politika, od toga nema niti juhe niti blitve. Političari vole govoriti što bi bilo kad bi bilo, no govorimo o konkretnim stvarima. O Ponti Oštro, pročistaču, kanalizaciji, to se može vrednovati. Reagirao je i Vlahušić, bio je osam godina na vlasti, znamo što je govorio i pričao, a vidimo stanje u Gradu Dubrovniku. Bolje bi mu bilo da šuti. - zaključio je gradski vijećnik HSS-a Vido Bogdanović.

Povodom 73. obljetnice oslobođenja Dubrovnika od fašističkih okupatora u Drugom svjetskom ratu, u organizaciji Udruge antifašista Dubrovnik, danas je održana tribina "Tumačenje povijesti Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj i Danskoj". Gost predavač bio je povjesničar dr. Zlatko Jovanović, sveučilišni profesor u danskom Kopenhagenu.

Jovanović, inače rodom iz Tuzle, rekao je kako je padom Berlinskog zida došlo do svojevrsne revizije povijesti, dodajući kako su se raniji heroji počeli predstavljati kao zločinci, a oni koji su činili zločince, kao njihove žrtve.

- Zapravo, Drugi svjetski rat jedan je od najjasnijih primjera kako politika koristi povijest da prokaže neke stvari koje se tiču sadašnjosti. - izjavio je Jovanović

Govorio je o danskim primjerima, objasnivši kako je i u 1930.-im godinama prošlog stoljeća u Danskoj bilo onih koji su simpatizirali naciste, ipak navevši kako nikad nisu bili toliko jaki jer su Danci osjećali odbojnost prema Njemačkoj. Danska je kapitulirala isti dan kad ju je Hitler napao te je uspostavljena Vlada protektorata, koja je usko surađivala s Njemačkom. Za razliku od naših prostora, naveo je Jovanović, Danska je sačuvala svoje institucije i puno toga je išlo dotadašnjim tijekom.

- No, postoji mit otpora u Danskoj. Naime, uz pomoć ribara, danski Židovi prebacili su se u Švedsku, koja je bila neutralna. To je centralni element o snazi otpora u Danskoj protiv nacizma. Naglašava se tako da je cijeli danski narod bio protiv nacizma što je problematično sa znanstvenog položaja. - rekao je Jovanović, dodajući kako su neki Danci prigrlili njemačku politiku te kako je i broj žrtava u Danskoj bio mali.

Naveo je kako je tek početkom 1990.-ih u Danskoj došlo do promjene svijesti oko Drugog svjetskog rata, kad su se počela postavljati pitanja upravo po pitanju ideološkog sukoba među ljudima onih koji su bili fašisti i antifašisti.

Oko zemalja bivše Jugoslavije, kazao je kako neki novinar prelagano prihvaćaju teze povjesničara koji primjerice izjednačavaju četnički i partizanski pokret. Dodao je kako se slika nastoji učiniti crno-bijelom, ističući kako se i Josip Broz Tito smatra totalitarnim vođom, pa da se tako navodi da su svi njegovi protivnici automatizmom pozitivni.

Također, na pitanje što Danci misle o ovome području danas, kazao je kako oni danas na ta područja gledaju prvenstveno kroz prizmu siromaštva, ali i dodao kako nekim desničarima raspad Jugoslavije služi kao primjer da nije dobro primati imigrante.

Stranica 9 od 99

frendy250

fabrio250

adriatic maestral 250
aerodrom250
ciban3
konavle 250

zupa 250

zupanija 250