lokrumdandr

dandr3

Šime Duvančić

Petak, 23 Lipanj 2017 11:36

Smrznuta ješka; kako je odabrati…

Jedan od većih problema sportsko - rekreativnih udičara tijekom najtoplijeg dijela godine jest kako mamce održati u koliko - toliko svježem stanju, kakvi su najprivlačniji većini riba. Od kvarenja ih čuvaju brojnim načinima. Najrjeđe zaleđivanje, iako u mnogim situacijama takvi mamci daju bolje rezultate od onih sačuvane na ostale načine. Osim toga, zaleđeni mamci imaju i drugih prednosti pa ih ne treba izbjegavati, osobito ne u najtoplijem dijelu godine kad su neusporedivo bolje rješenje od sumnjivo svježeg mamca.

Mnogi se mamci mogu zamrzavati, a neki se mogu i kupiti u takvom stanju. Kod nas je najbolje ponuda zamrznutih glavonožaca. Iz bogate ponude zamrznutih riba za mamčenje su pogodne one iz skupine plave ribe: srđela i vrnut, skuša. Od rakova nude se repovi škampa i kozica, dok je ponuda školjki svedena na očišćene mušule, dagnje. Što, kako i kada odabrati iz te ponude?

Pri kupovini zamrznute ribe, treba obratiti pozornost na nekoliko znakova njene kvalitete. Prvo treba provjeriti koliko je dugo zamrznuta. Naime, vrnut i sve druge plave ribe, koje imaju veliki postotak ulja, već nakon tri mjeseca u zamrznutom stanju gube na kvaliteti. Kod manje masnih riba taj period je duplo duži.

No, i ribe koje su kraće vrijeme bile u ledu mogu biti manje kvalitetne, ako je prošlo puno vremena između njihovog lova i zamrzavanja. Plave ribe zamrznute tako imaju mutne i po rubu krvave oči te puno krvi oko tkiva škrga. U periodu do smrzavanja meso im ispušta krv, sokove i ulje koji ga čine atraktivnim ribama, pa će znatno izgubiti na kvaliteti. Poslije odmrzavanja bit će previše razmekšano i bezlično, te stoga teško za rezanje i postavljanje na udicu, što je inače glavni problem sa zamrznutom plavom ribom-mamcem. 
oociscensmrz2Na kvalitetu mesa zamrznute ribe utječe i gdje je, odnosno na kojoj je temperaturi ulovljena. Bolja je ona ulovljena u hladnijem moru, odnosno hladnijem dijelu godine, a o čemu govori deklaracija na pakiranju.  

Meso kvalitetne zamrznute ribe ima prirodnu boju, ali je neizbježno da malo izblijedi. Malo je bljeđa i vanjština. Trbuh mora biti posve srebrnobijeli, a ne sa žutim odsjajem, koji je znak loše kvalitete.

Pri kupovini smrznutih riba treba paziti ima li u pakiranju tragova krvi i masnoće, što su gotovo sigurni znakovi da je riba bila barem djelomično odmrzavana i ponovo zamrznuta.

Vrnut je, bez dvojbe, najbolji izbor. Dobro se drži na udici, jedu ga sve ribe, dovoljno je velik da se može poslužiti i za lov najkrupnijih riba, može se koristiti cijeli, izrezan na komade i filete, čak i trake kožice. Podjednako dobre su i plavice, koje se nude pomiješane s vrnutom. Zbog žilave bočne linije odlično se mamči i zamrznuti širun, koji se doduše rijetko nudi na našem tržištu. Za izradu manjih mamaca, ali i primame, najbolje rješenje su srđele iz leda.

S glavonošcima je puno lakše jer zamrzavanjem najmanje gube na kvaliteti, posebice  čvrstoći. Zamrznuta lignja, koja se najčešće koristi, treba imati bijelo meso. Roza ili ljubičasta boja znak su da je bila odmrzavana, a i najmanja količina tamne tekućine ukazuje na to da je proteklo puno vremena između lova i zamrzavanja.

Kod zaleđene mušule znak kvalitete jest žuto-narančasta boja. Ukoliko je siva, znači da nije bila svježa u trenutku zamrzavanja. Po otapanju dagnje su mekše od svježih. Nešto se teže stavljaju na udicu i s nje lakše spadaju pri odbacivanju, odnosno povlačenju, a i sitne ribe, kojima nisu ciljano namijenjene, brže ih pojedu. Zato ih je najbolje mamčiti polu zamrznute- prije nego se posve odlede, odnosno totalno razmekšaju i pritom puste tekućine.  

Iz kupovine, ali i u ribolov, zamrznute mamce je najbolje nositi u transportnom hladnjaku ili, ako ih je manje, u termos boci. Bolje je kupiti manje, a najbolje pojedinačno pakiranje zamrznute ribe. Također, kad se ona uzima iz velikog pakiranja, bolje je uzeti onu dalje od centra jer je bila brže zaleđena, zbog čega je kvalitetnija.

Noćni lov udicom iz barke bez dvojbe je jedan od najsportskijih načina sportsko- rekreativnog ribolova. U njemu je čovjeku, kao izrazito dnevnom lovcu, otežan, ponekad čak i posve onemogućen vizualni kontakt, ne samo s lovinom nego i ribičkim priborom, mamcem… To je osobito izraženo u lovu riba koje obitavaju daleko pod površinom.

Jedna od takvih riba je i kantor ili kantar. On je, osim po mjesečini, ponekad aktivan i po mraku, a kad nije može se isprovocirati da počne s hranjenjem. To je posebno moguće u toplijem dijelu godine na plićim pozicijama, osobito brakovima. Idealne pozicije su brakovi kojima vrhovi dosežu na samo pet, a nisu na više od 20 metara pod površinom mora.

Praktično uvijek spremnog na hranjenje, kantora je isprovocirati vrlo lako primamljivanjem, abrumavanjem ili brumanjem. U tu je svrhu najbolje koristi sitno isjeckane srdele, zbog uštede pomiješane sa zemljom, najbolje ljepljivom glinom. Umjesto srdele se mogu koristiti samljevene mušule. Mješavina ta tri sastojka isprovocirat će i najsitijeg kantora da se mirisnim tragom podigne i pod sami površinu.

Iako nije osobito oprezan, kantora je najbolje loviti „a volo“ , priborom bez dodatnog otežanja. To omogućava da mamac tone prirodno, podjednako sporo kao i primama.
img2899 KantarPribor za lov u propadanju vrlo je jednostavan. Za lov „preko prsta“, čini ga osnovna struna promjera 0,40 do 0,50 mm, na čijem je kraju vrtilica. Na njoj treba biti „brk“ -dva priveza (pjoka) debljine 0,25 do 0,40 mm nejednake dužine, primjerice 20 i 30 cm. Udice na njima ne smiju biti šira od 10 mm, niti dugog tijela, jer kantor ima relativno mala usta.

Ako je brak dublji od 10 metara, a kantor se nije podigao k površini, poviše vrtilice je dobro postaviti malu rascijepanu olovnicu.

Osim za primamu, srđela i mušula se mogu koristiti kao mamac. Međutim, neusporedivo bolji ulovi se postižu s komadima velikog crva, najboljeg mamca za noćni ribolov bilo koje ribe dna.

Isprovociran mirisom i okusom primame koju ne može jesti, kantor veoma neoprezno napada mamac i najčešće se sam ulovi. Osim zbog toga, kontru, barem ne jaku, ne treba davati jer već ulovljen kantor može spasti zato što se najčešće zakvači za relativno mekane usne. Kako je dobar borac, zbog toga ga je potrebno oprezno izvlačiti.
F6278Nakon dužeg lova počinje spadati, zajedno s udicom, i zbog toga što ima brojne i iznimno oštre sitne zube kojima brzo ošteti i prekine strunu poviše udice. Zbog toga je dobro povremeno provjeravati u kakvom su stanju privezi, pjoke, primule.

Na dobrim postama, a one nisu rijetke, moguće je u jednom ribolovu, čak vrlo kratkom, uloviti veliki  broj kantora. Zato podsjećamo da sportsko- rekreativni ribolovac u jednom lovu smije uloviti najviše pet kilograma ribe plus jednog kapitalca, a takvim se smatra kantor težak od 500 grama naviše, odnosno duži 30 - 35 cm. Kao i ostali ljuskavci, kantor  vrlo sporo raste pa te dimenzije dosegne između četvrte i šeste godine života.

Osim kantora i umjesto njega, u ovakvom ribolovu je moguće ostvariti i ulove drugih riba. Uz dno se redovito lovi fratar, ponekad i sarak, nerijetko kapitalan, koji se zna podići i pod samu površinu. Uz njega, pod površinom se s kantorom se love i ukjate, također nerijetko kapitalnih dimenzija. Potraje li lov do jutra, u zoru se ljeti i u ranu jesen redovito ulovi i pokoji zubatac, ako ih ima na braku.

Petak, 09 Lipanj 2017 12:23

Širun, poslastica za grabljivice

U tijeku je sezona dobrog priobalnog lova širuna, jedne od najbrojnijih jadranskih plavih riba. U najčešće obilatom lovu te ribe uživat će mnogi, ali rijetki će je koristiti kao mamac. To je posve pogrešno jer širun posjeduje sve osobine dobrog mamca - vrlo je privlačan ribama zbog velikog postotka masnoće, odnosno ulja koje uz to i intenzivno miriše, dobro se drži na udici, nadjenut cijeli dugo živi….

U Jadranu obitava tri vrste širuna - dubinski, pučinski i golemi. Razlikuju se samo po dimenzijama, boji i sitnim detaljima u izgledu, ali su svi podjednako dobri za mamčenje.

Nekada su naši lignjolovci širuna postavljali na peškafondo, tradicionalni lignjarić u obliku štapića s vijencem iglica. Također, koristili su ga za nadijevanje parangala osobito onih namijenjenih lovu divljači na mekanom dnu. Razlog tome jest njegova dosta velika čvrstoća zbog čega se dobro i dugo drži na udici. No, osim goluba, grdobine, raže i kučaka, za širunom će vrlo rado posegnuti i puni cjenjenije ribe poput smuduta, zubaca, kijerne, gruja, murine ili orhana. 
sirunkaomamac2Sve te, a i neke druge ribe mogu se loviti teškim ometcem, bulentinom te pendulom namamčenim cijelim ili širunom izrezane na manje ili veće komadiće ili filete. Cijele, žive ili uginule, osim za lov veoma krupnih grabljivca - morskih kučaka, tuna, luca, polanda i njihovih srodnika čekanjem na dnu i puštanjem u morsku struju (driftingom), širun se koristi za lov cijenjene bijele ribe - zubaca, pagra, krunaša, kijerne, ovrate, smuduta… Smudut će pritom radije posegnuti za mamcem koji  se počeo kvariti nego za posve svježim.

Manji ili veći komadi i fileti širuna odlični su mamci kako za krupne tako i srednje te sitne grabljivice i mirne ribe. U lovu plovkom vrnuta, iglice, uklate i drugih sličnih vrsta pa čak i njega samog, s velikim se uspjehom koriste fileti otkinuti s trbuha ili boka širuna.

Živi širun je odličan mamac u ribolovu čekanjem s obale ili iz plovila. Smudut, lica, strijeljka, lampuga, polanda i druge grabljivce njime se mogu hvatati pomoću plovka ili tehnikom slobodne strune, odnosno puštanjem ribica da izvlače strunu s kalema i udaljavajući se od obale „traže“ grabljivicu.

Iz plovila se živim širunom na više načina u površinskim i srednjim vodenim slojevima. Posebno je dobar za lov pendulom Osim zbog dobrog držanja, pogodan je i zbog vitalnosti na udici. Nadjenut će poživjeti puno duže nego ostale ribe koje se rabe za lov potezanjem. Štoviše, dugo će živjeti i pri potezanju brže od čvora i pol, što ne može preživjeti niti jedan drugi mamac, osim skuše.
sirunkaomamac3Uz sve to, širun bolje od većine riba podnosi i naglu promjenu temperaturu mora te pad koncentracije kisika u njoj pa se danima u njoj može čuvati prije mamčenja. Tako se malo jato širuna do nadijevanja može dugo držati i u običnoj kanti zapremine 50 litara, napunjene do tri četvrtine, uz povremenu, barem jednom dnevno, zamjenu manjeg dijela mora.

Vitalni širun, ma kako namamčen, stalno se pokušava osloboditi pa neprestano trese pribor, a te vibracije grabljivice osjete i na velikoj daljini. Osim vibracija, pokretima širun uzrokuje i bljeskanje svoga tijela, što dodatno provocira grabljivice. Zbog bljeskanja ga je zato dobro, čak i uginulog, koristiti u ribolovu čekanjem na tamnim ili travnatim terenima.

U penduli cijeli širun težak do 150 grama optimalan je za lov lice, smuduta i zubaca, dok su veći bolji za lov orhana. Osim cijelog, na pendulu se može postaviti i dio širuna, najbolje filet. Posebno onaj izrezan s boka. Naime, koža širuna, osobito u predjelu dvostrukog loma okoštane bočne linije, veoma je žilava. Zato se može rabiti za penduližanje brojnih riba, počevši od samog širuna, preko iglice do smuduta. Za tu se svrhu rabi traka kože s mesom, ali se smuduti bolje love samom kožom.

Iako im nije svakodnevna hrana, za mesom širuna posegnut će i druge ribe. Zato se njegovo meso u obliku trake ili komadića može rabiti u lovu svih usnača i većine sparida, te ostalih riba.

Petak, 02 Lipanj 2017 10:29

Umjetne kozice za smudute i ovčice

Po učinkovitosti i univerzalnosti kozice (gambori) su u samom vrhu prirodnih mamaca. Naši ih udičari koriste za lov brojnih riba svim načinima udičarenja. Unatoč tome, izuzme li se lignjolov, varalice oblika tih račića rijetko se koriste na našoj obali.

Za razliku od naših, ostali mediteranski sportsko-rekreativni ribolovci umjetne kozice veoma rado koriste u lovu potezanjem, kako s obale ili mirujućeg tako i s plovila u pokretu. Najmasovnije na laganim pendulama, kod nas poznatim kao turske, namijenjenim lovu širuna i drugih sitnijih grabljivica. Osim iznimno niske cijene, razlog tome je i velika učinkovitost takvih varalica od mekane plastike. 
img128 SabikiTalijanski i francuski ribolovci umjetnim kozicama veoma uspješno pendulom i spinanjem, potezanjem s obale love „kralja“ priobalja – smuduta ili brancina (lubina). Iako ih love i varalicama od tvrde, puno ih uspješnije varaju onima od mekane plastike. Takve najčešće postavljaju na „jigg“ udice, osim modela s već ugrađenom olovnicom.
F1317 KoziceZa lov puštanjem u struju mora nadijevaju ih na udice bez olovnih glava. Bez obzira kako i gdje lovili, to čine kozicama dužine 70 do 90 mm. Ulov se može postići i s kraćim, ali je plijen najčešće nedorasli brancin.  

Umjetne kozice više ili manje oblikom oponašaju prirodni uzor, ali, pokazalo se, vjernost uzoru nije presudna za njihovu učinkovitost. Bolju lovnost imaju modeli od mekše plastike ili oni kod kojih je konstrukcijom postignut dobar rad repa i veća razina vibracija, kao što je slučaj s modelima s tzv. shad repom, odnosno poprijekom plohom na njemu. U protivnom, da bi se ribe isprovocirale da napadnu, varalica se mora povremeno trzati, što je, uostalom, i inače preporučljivo, posebice u spinanju i penduližanju na smuduta. Naime, smudut će u prirodi radije napasti kozicu koja u panici počne panično bježati skačući nego onu koja miruje ili pravolinijski pliva.

Za potrebe noćnog ribolova umjetnim kozicama Talijani preporučuju modele sa svjetlucavim, fluoroscentnim očima. Omiški ribolovci, najbolji poznavatelji umjetnih kozica kod nas, odavno takvim modelima love i danju, jer su im se pokazali najučinkovitijim.
img15221 Umjetne koziceKozica je omiljena hrana i ovčice. Zato se i ona poput brancina može loviti imitacijom tog račića od mekane plastike, kako spinanjem tako i pendulom. No, za razliku od brancina, za nju varalicu treba potezati iznimno sporo i to po samom dnu, pjeskovitom i muljevitom, tako da podiže oblačiće mulja i time izaziva pozornost ovčice.

Za takav ribolov kozica treba biti dugačka 20 do 50, najviše 60 mm. Ako je kupljena bez udice, treba je postaviti na onu dugog vrata, primjerice „parangalku“. Za razliku od onih koje se uobičajeno montiraju na pendulu, udica namijenjena penduli za ovčice može biti i u stranu zakrivljenog vrha. Neće „šijavati“ jer se poteže po dnu, a znatno će se bolje od ravne udice ubadati u usne oprezne ovčice. Kao i za mamčenje prirodnih mamaca, udica treba biti široka 6-11 mm, ovisno o očekivanoj veličini plijena. Kad se lovi spinanjem, najbolje je neophodnu olovnicu postaviti na mamac u vidu tzv. jigg glave.

U Italiji i Francuskoj za ovakav lov ovčice koriste se udice čiji je vrat premazan fosforoscentnim premazom, koji svjetlucanjem, posebice noću, snažno provocira ovčicu. Takvih udica kod nas nema, ali ima mekanih kozica s fosforoscentnim tijelom, koje još više privlači ovčice.

U ovakvom lovu umjesto ovčice nerijetko se ulovi pauk bijelac. Ostali pauci, ali i škrpina te njeni srodnici škrpuni također se dobro love sporim potezanjem umjetne kozice po dnu, ali tvrdom. No, o takvom varaličarenju, vrlo zanimljivom i često iznimno uspješnom, drugom prilikom.

Petak, 26 Svibanj 2017 11:10

Do lovine ispod plutače i naplavine

Odavno je uočeno da se mnoge ribe otvorenog mora tijekom cijele ili samo u toplijem dijelu godine često okupljaju ispod raznovrsnih objekata, kako prirodnih tako i umjetnih koji plutaju morskom površinom. To se ponajviše odnosi na tune i lampuge, ali i ostale grabljivice, kako velike tako i male. Tijekom ljeta im se iz velikih dubina pridruže čak i kijerne, ali samo sitnije.

Znanstvenici su ovom zanimljivom ponašanju brojnih riba posvetili dosta pozornosti, ali još uvijek nisu sigurni zašto se ribe okupljaju u sjeni lišća te granja palmi i drugog drveća, komada plastike, dasaka, splavi, bova i svega drugoga što pluta morem. Zasad postoji nekoliko hipoteza, od koncentracije hrane, mjesta reprodukcije, orijentacije u prostoru, do zaštite od drugih grabljivica, itd.

Ribolovci  previše ne „razbijaju glave“ tražeći pojašnjenje te pojave nego mnogi od njih nastoje iskoristiti je za uspješan ribolov. Osim što se plutajućim objektima služe kao orijentirima na pučini, mnogi su se dosjetili da ih i sami izrađuju, prilagođavajući njihovu konstrukciju određenim ribljim vrstama i konkretnim uvjetima. Ta praksa postoji u mnogim dijelovima svijeta, uključujući i Mediteran te Jadran.

Tako u Boki mnogi ribari već godinama lovi lampuge i druge grabljivice oko plutajućih predmeta. Što više, neki od njih po uzoru na talijanske izrađuju naprave za privlačenje riba. Neke puštaju da slobodno plivaju, a druge sidre, najčešće u blizini rtova, ovisno o vrsti grabljivce koju žele loviti, dubini mora, jačini kurenta, itd. Najčešće se koriste bove s granjem. Za bolje uočavanje na njih postavljaju zastavice, čak i svjetla, ne samo zbog lakšeg pronalaženje noću nego i za privlačenja riba u to doba. Za bove se s donje strane vezuju konopi ili sajle, za koje se na manjim ili većim rastojanjima kače grane bora, palmi, vreće za povrće, itd. Krajevi konopaca i sajli se opterećuju kamenjem ili drugim teškim predmetima.
bovanaplU našem dijelu Jadrana, koliko je poznato, nitko ne pravi tekve plutače, što je dobro, jer su one opasnost za plovidbu. Međutim, ima ribolovaca koji rado udičare oko i ispod signalnih i bova za vezivanje te drugih plutajućih predmeta. U vodama oko Makarske neki ondašnji sportski ribolovci redovito love oko skupina naplavina koje iz Neretve donosi gornji kurenat. Orhan na naslovnoj fotografiji „pao“ je ispod plutače za sidrenje u uvali šibenske Rogoznice, a neki splitski udičari uspješno penduližaju oko takvih plutača i transportnih pontona u Kaštelanskom zaljevu.

Iskustvo naših ribolovaca u takvom ribolovu nije osobito veliko, ali kazuje da se on posebno isplati u najsunčanijem dijelu godine. Tune je u priobalju teško očekivati, ali lampuge nisu rijetke. Tu su mogući ulovi i brojnih drugih grabljivica, od vrnuta, polande i širuna, preko lice do strijelke i škarama. Neke grabljivice se drže ispod same plutače, na manjoj ili većoj dubini, a druge se kreću i traže žrtvu. To znači da su takva mjesta koncentracija raznih vrsta i dimenzija riba idealna za ribolov, kako u mjestu tako i u pokretu.
lampnaplU lovu čekanjem preporučljivo je primamljvati i to tako što će se od plutajućeg predmeta udaljiti milju-dvije i onda se vratiti, bacajući u more izmrvljenu ili srdelu u komadima. To treba ponoviti na još dva, tri pravca. Nakon toga plovilo treba sidriti blizu plutaće ili prepustiti kurentu pa odbaciti mamac. Loviti je najbolje živom ribicom, ali se mamčiti može i uginula te filet srdele ili koje druge plave ribe. Pribor može biti „a volo“, bez utega ili s njim, ovisno o jačini morske struje i dubine na kojoj se očejuje ulov.

Druga mogućnost je varaličarenje, spining. S rastojanja od nekoliko desetina metara prena plutaći se zabacuje varalica. Konačno, loviti se može i pnulavanjem tako što se oko plutaće opisuju koncentrični krugovi različitih promjera i s različitim dubinama vođenja mamca.

Petak, 19 Svibanj 2017 19:05

Odbacuj „metalce“ i lovi „plavce“

Do početka lipnja južnojadranskim obalama prići će širun, vrnut i plavica (lokarda), najbrojnije plave ribe koje se love udicom. U manjim ili većim jatima tu će neumorno i dosta neoprezno jurcati za svim što im se učini jestivim. Prilika je to sportsko - rekreativnim ribolovcima za obilat i nadasve dinamičan priobalni lov sve do početka jeseni, kada će ti „plavci“ otploviti k otvorenom moru.

Dok ne osjete zov pučine, najčešće svaka u svom jatu, te će se ribe stalno kretati duž obala, ali malo kada u vodama plićim od 5 do 10 metara. Zbog toga će ih s obale moći loviti samo udičari koji prakticiraju tehnike dalekog bacanja - „surfcasting“ i „spininng“. Znatno atraktivniji, učinkovitiji, ali i naporniji te zahtjevniji je „spininng“, spinanje, koji je tema ovog teksta.

Gdje loviti „plavce“ nije lako utvrditi jer se radi o ribama lutalicama. Ipak, iako se zadržavaju nad svim, češće su nad hranom najbogatijim tvrđim dnima. U njihovom pronalaženju od velike pomoći su sitne ribe kojima se hrane. Naime, pred nasrtajima širuna, vrnuta i plavica jata ribica očajnički bježe na sve strane, čak i iskaču iz mora- „igraju“, što se vidi s velike daljine.

Kada nema vidljivih znakova nazočnosti ovih grabljivica, špinati je najbolje sa strmije  kamenite obale, oko rtova, stijena koje strše u more i lukobrana. Treba birati manje posječena i dostupna mjesta.

Pri odabiru mjesta odakle će se loviti treba voditi računa o mogućnost za mahanje štapom. Za spinanje je jako važno imati puno slobodnog prostora. Bilo kakva prepreka u obliku nadvijenih grana drveća ili grmova predstavlja opasnost za pribor. Potrebno je barem 3 - 4 metra oko i iznad ribolovca da bi ispravno i bez straha mogao zamahnuti štapom. Zato ne treba žaliti vremena i truda da bi se prije početku ribolova stvorili što bolji uvjeti za neometano baratanje štapom.

A štap, ali i ostatak pribora je važan čimbenik u ribolovu spinanjem. Ako je pribor dobro kompletiran, daljine od 60-70 metara, što je više nego dovoljno za lov „plavaca“,  postižu se bez problema, jasno s priborom za „spinning“. 
img3405 PlavicaDovoljan pribor klase „Medium light“, ali zbog mogućnosti ulova težih primjeraka te ostalih većih grabljivica najbolje je loviti priborom klase „Medium“, a koristiti se može i „Medium heavy“. Optimalni štap je onaj težine bacanja 10- 40 grama, akcije B i dužine 3, čak i 3,3 m.

Na štap je najbolje postaviti rolu većeg prijenosa, barem 5,5:1 , kako bi se lakše pokupio „trbuh“ strune koji se stvara kod daljih izbačaja i uspjeli što duže održati varalicu u gornjim slojevima mora.

Za navedene daljine izbačaja, dobar osjećaj varalice (griza) te izdržljivost na dugotrajno mahanje optimalna je debljina kvalitetnog podatnog najlona 0,25 do 0,30 mm.  S tanjim najlonom (0,22- 0,25 mm) varalice dalje leti, ali su ostale karakteristike lošije.

Umjesto najlonske, može se koristiti „PE“ višenitka koja omogućava dalje odbačaje, ali i učinkovitije kontre na daljinama većim i od 50-tak metara. Dovoljna je ona oznake debljine PE1.0.

„Plavi trio“ podjednako žestoko napada sve vrste varalica. Zato je najbolje koristiti jeftine, i to one koje se mogu odbaciti dovoljno daleko, ali i potonuti dovoljno duboko bez dodatnog otežavanja pribora. Ovisno o vrsti i veličini plijena koji se lovi, mogu se koristit varalice dužine između 30 i 70 mm. One moraju biti dobrih letačkih sposobnosti. Najbolje su one težine između 10 i 40 grama, ali ima i onih od svega 6-7 grama, ali s obzirom na njihove male dimenzije i aerodinamičnost oblika, posve sposobnih za dovoljno daleki lete.

Lovit se može tijekom cijelog dana. Najbolje po jugom namreškanim, a najlošije po posve mirnom moru. Od rano jutra pa do 9 ili 10 sati najbolje se love skuše. Sve tri ribe podjednako dobro rade u sumrak i tijekom noći s mjesečinom. Širuni su najčešće najdublje, čak i na samo metar ili dva poviše dna. Bliže  površini i obali prilaze u sumrak. Vrnuti i plavice su znatno bliže površini, često i pod njom samom.
img4624 PlavicaKad se otkrije ili pretpostavi gdje su, varalicu treba odbaci što dalje, ako može preko, a ne u plov riba. Što se tiče tehnike bacanja, nužno je prakticirati jednu od posebnih za  ribolov dalekim izbačajem. Međutim, nikako onu u kojoj treba ljuljati mamac prije odbačaja. Varalica mora mirovati jer se tako postiže veća preciznost odbačaja i, što je još važnije, izbjegava takozvani bič. Naime, zamah unatrag pa nagli unaprijed izaziva učinak „bičevanja“, što za posljedicu ima pucanje pribora, u najboljem slučaju čvora na struni i nepovratni let varalice.

U spinanju na većim daljinama sa spomenutim varalicama dobro je koristiti taktiku da se netom prije pada varalice u vodu zatvori hvatač strune na roli i odmah po padu varalice počne s namotavanjem strune, odnosno privlačenjem varalice. Na taj način se postiže najduže vrijeme zadržavanje varalice u gornjim slojevima mora, gdje su grabljivice.

Privlačiti se može na brojene načine, najbolje kombiniranjem raznih tehnika- privlačiti neujednačenom i dosta velikom brzinom uz  povremeno polako ili brže, duže ili kraće podizanje i spuštanje vrha štapa. Tako će varalica prilaziti sve bliže kopnu i površini. Ako se pritom provuče kroz plov ili blizu njega, ulov je zagarantiran. Plijen treba izvlačiti bez taktiziranja, osim ako se umjesto „plavog trija“ ne zakači polanda, škaram, strijeljka ili koja druga krupnija grabljivica…

Ako je plijen skuša kraća od 18, odnosno širun kraći od 15 cm, obvezno ih treba vratiti u more jer su to njihove minimalne lovne dužine. U tom slučaju je najčešće potrebno i promijeniti mjesto love  jer su te ribe u jednom plovu iste ili približne veličine.

Petak, 12 Svibanj 2017 12:43

Kako držati štap dok se čeka riba...

Ribolov pomoću štapa pruža znatno više mogućnosti za uspjeh od onog „preko prsta“ ili „iz ruke“. Međutim, mnogi ribolovci ne uspijevaju iskoristi sve dobre osobine štapa te ne postižu optimalne rezultate. Razlog je to što, čak i iskusni ribolovci, ne obraćaju dovoljno pozornosti i na naoko nevažne detalje koje mogu poboljšati ili smanjiti uspješnost udičarenja. Primjerice, na položaj štapa tijekom čekanja napada ribe na mamac.

Velika većina ribolovaca ima običaj štapove uvijek postavljati u isti položaj u odnosu na more ili vodu, bez obzira pod kojim uvjetima udičarili. Međutim, način na koji će se postaviti štap, a time i mamac, ne može odabrati jednom zauvijek. Što više, ribolovac koji teži što boljem rezultatu nekada će tijekom jednog ribolova promijeniti nekoliko položaja štapa kako bi otkrio onaj koji u određenim okolnostima daje najbolje rezultate.

Prvo i najvažnije je postaviti štapove tako da se oni mogu brzo i sigurno dohvatiti te uspješno kontrirati. Ribolovci koji o tome ne vode računa uspijevaju reagirati samo pogledom žaljenja što je plijen pobjegao. U kratkim, jednodnevnim, odlascima u ribolov s obale najbolje je biti stalno uz štapove, koje treba postaviti tako da budu na dohvat ribolovcu. U višednevnom ribolovu potrebno je uvijek biti blizu mjesta na kojemu su štapovi.

Bez obzira lovi li se s obale ili plovila, tri su osnovna načina postavljanja štapova. Štapovi vrhovima uzdignutim vrlo visoko, koji s površinom zaklapaju veliki kut i drže zategnutom strunu što u more ili vodu ulazi daleko od obale, podesni su za ribolov s obale na dnima koja obiluju podvodnim preprekama, koje mogu oštetiti ili presjeći strune. Tako postavljati štapove dobro je i na terenu gdje se u pojasu od nekoliko metara od obale prostiru podmorske livade i grebeni, pa je njihovo „preskakanje“ jedini način da struna ostane čitava. Ovaj je način postavljanja štapova obvezan u „surfcastingu“, ribolovu dalekim bacanjem mamca.

Univerzalni, možda najbolji način postavljanja štapova, a u svakom slučaju najčešće rabljen, jest tzv.direktni način. Štap se postavlja gotovo paralelno s površinom, tako da struna pod vrlo malim kutom ide prema moru ili vodi i u nju. U tom slučaju uspostavlja se najbolja moguća veza između mamca i štapa, odnosno ribolovca jer svaki, pa i najmanji trzaj, biva lako registriran, a kontra snažna i dovoljno duga.

U slučajevima kad vjetar otežava ribolov, odnosno uzrokuje lažne signale uzimanja mamca, vrh se štapa može postaviti centimetar, dva iznad površine. Čak i uroniti u more ili vodu do prva dva ili tri provodnika strune.

Petak, 05 Svibanj 2017 11:33

Lov arbuna skosavanjem

U lovu  krupnijih arbuna s obale, o čemu smo pisali prije tjedan dana,  može se uživati dva ili tri tjedna, a onda će se oni, nakon obavljenog mrijesta, povući u malo dublje more. No, čak i kad se to dogodi, skoro do kraja srpnja, ovisno o položaju, krupni će arbuni biti u velikim jatima i relativno blizu obale. Još dulje, do kraja listopada, ponegdje i sredine studenog, dobro će raditi na pločastim i koraljnim dnima 25 do 50 metara pod površinom.  Prilika je to za ciljani lov velikih arbuna iz plovila, ne samo bulentinom i prirodnim mamcem nego i varaličarenjem!

Zapravo, skosavanjem, odnosno „vertical jiggingom“ O toj tehnici smo detaljno pisali početkom godine, a sad vas podsjećamo da je riječ o varaličarenju povremenim dizanjem i spuštanjem raznovrsno oblikovanih varalica.

Najboljom se pokazala „Tenya“, varalica olovnog tijela u koju je učvršćena jedna velika, a za koju je vezana druga manja udica. Na veliku se nadijeva prirodni mamac, najčešće kozica, komad lignje ili dagnja. Druga varalica učinkoviti u lovu arbuna skosavanjem je „Kabura“. Najčešće je izrađena u obliku olovne kugle a koju su vezane nitaste lamele među kojima se krije jedna ili dvije udice.

Bez obzira na vrstu varalice, lovi se tako da se pribor spuste na dno pa sporo povlači prema površini uz povremena zastajkivanja i spuštanja. Te kretnje iznimno provociraju arbuna pa se on bez oklijevanja bacaj na ove varalice halapljivo gutajući lamele i mamac, a s njima i skrivene udice.
arbuntkstTehnika skosavanja je za lov arbuna prikladna samo ako se prakticira na relativno čistim, dnima bez jačih zadijeva. Pribor za takav način lova arbuna mora biti nešto jači nego za lov bulentinom jer je izložen većim naporima.

To isto vrijedi i za lov „sabiki“ završnjakom čije su udice „okićene“ perlicama, perjem, trakama i drugim ukrasima. Njega treba izraditi na posve isti način kao i završnjak klasičnog spustca. Varalice, ali i olovnica na njemu trebaju biti barem djelomično crvene boje jer ona najviše privlači arbuna. A zato što ga privlače i zvukovi, tijekom ribolova sabiki priborom dobro je povremeno olovnicom lupkati po dnu. Umjesto olovnicom, još bolje zajedno s njom, pribor je dobro opteretiti s hranilicom  napunjenom dobro usitnjenom primamom. Ako se koristi s olovnicom, hranilicu je najbolje postaviti poviše varalica.

Loviti je najbolje sa štapom i rolom posebno pravljenim za „ultra light vertical jigging“, vrlo lako skosavanje. No, poslužiti može i oprema za druge načine udičarenja. Primjerice „bolognese“ štap, ali lov s njim zahtjeva velike napore i uzrokuje dugotrajne bolove u ramenima. Bolje rješenje je“spinning“ štap težine bacanja 40 do 60 grama, a još bolje štap specijalno pravljeni za lagani lov iz broda bulentinom, i to nešto sporije akcije. Ipak, poslije „ultra light vertical jigging“, najbolji su „egging“, štapovi za lov lignje.

Bez obzira koji se štap koristio, na njega je dovoljno postaviti stacionarnu rolu veličine do 30.  Prednost treba dati rolama s aluminijskim kalemom jer je osnovnu strunu pribora najbolje izraditi od nerastegljive „PE“ višenitke kako bi se u svakom trenutku imao što je moguće neposredniji kontakt s lovinom. Odlično rješenje je i lagani multiplikator te štap za „spinning“.

Ribolov je najbolje, barem dok se ne otkrije plov riba, obavljati iz plovila koji se lagano kreće, veslanjem ili nošen strujom mora. Završnjak se uz povremeno podizanje i spuštanje vuče po dnu ili neposredno iznad njega. Pribor se ne mora stalno držati u ruci pa se istovremeno može loviti s više njih, istovjetnih ili različitih.

Štap povremeno treba uzimati u ruke i skosavati, što je nepotrebno ako su štapovi spore akcije, a plovilo ljulja na valovima. Skosavati se ne treba ili vrlo rijetko i u lovu na dnu kad olovnica nošena kurentom poskakuje po njemu.

Prevarene arbune ne treba odmah izvlačiti nego je puno bolje dozvoliti da „zauzmu“ sve udice na priboru. Što više, u lovu na pola dna dobro je i pribor na čijim su svim udicama zakačene ribe ostaviti još kratko vrijeme u moru, a sve u nadi da će sitni plijen napasti krupnije ribe, ponajprije kovač.

Kada se očekuje i krupnija lovina dobro je umjesto olovnice ili hranilice na kraj pribora postaviti kakvu težu varalicu, ne nužno onu specijalno pravljenu za „vertical jigging“. Kao odlično rješenje pokazali su se mali „pilkeri“. Želi li se pribor opteretiti varalicom za skosavanje, najbolje je da ona budu tipa „tenya“, „kabura“ i „yabai“, jer su kao i „sabiki“ te varalice pogodne za lov sporim skosavanjem.

U ovakvom ribolovu uz arbuna može se očekivati i ulov drugih riba, posebice kanjca, širuna, rjeđe pauka, pirke, škrpine,… Ponekad se dogodi da izostane bilo kakav ulov iako je riba nazočna u zoni lova. Najčešće je to zbog nedovoljno opterećenog  pribora, koji zato nije zategnut i ne stoji okomito, što je preduvjet da bi skosavanje prisililo varalicu na „ples“, a primamu na rasipanje. Čest uzrok lošeg lova su i udice neprimjerene veličine. Najbolje je rabiti one širine luka oko 10 mm.

Uz brojne druge ribe, tijekom travnja kopnu su masovno prišli i arbuni. U najjužnijem dijelu našeg mora, čak i najkrupniji, koji inače preferiraju srdnje i veće dubine. Zato je sad pravo vrijeme za priobalni lova krupnih „crvenih prinčeva“, kako arbune zbog ljepote i srodstva s „kraljicom“ ovratom (oradu) mnogi nazivaju.

Inače, kad ne bi bilo arbuna, sportski bi ribolov na moru izgubio dosta na svojim dražima, jer je ta riba borbena do zadnjeg trena, a i vrlo rasprostranjena. Ima je na svim dubinama, ali najčešće između 10 i 60 metara, ako je dno ljušturasto, pjeskovito ili mješovito. Rjeđe se lovi na kamenitom, a najviše na dnu obraslo validalnim, algama perjastih listova, poznatih pod imenom rudić.

Tijekom svibnja, a tako će biti sve do rujna, arbun najintenzivnije jede od izlaska sunca do 10 ili 11 sati te poslije podne sat i pol prije sumraka. U tim periodima, najčešće, ne jede stalno. Halapljivo guta sat, dva, a zatim pauzira, od jednog do tri sata, pa ponovo navali na hranu. Tada će uzeti skoro svaki mamac pa s dobro odabranim i na dobroj poziciji u kratko vrijeme može se uloviti i nekoliko kilograma ove kvalitetne i cijenjene bijele ribe.

Loviti je najbolje sa svježim mamcima. Najučinkovitiji su komadi velikog crva i golog štrcaljca (bibija), ali su skupi. Zato je puno bolje loviti dostupnijim i jeftinijim mamcima poput raka samca, kozice, komadića srdele, lignje, sipice… Ipak, najjeftiniji i najpristupačniji i među najučinkovitijim mamcima jeste meso školjke dagnje, mušule. Međutim, treba znati da ti i ostali mamci nisu podjednako uspješni u svim ribolovnim područjima, kao i u svako doba godine, pa je u ribolov dobro ponijeti barem dvije vrste mamaca.
F18679arbPoput većine riba kamenitog i ljušturastog dna, arbun hranu traži na samom dnu, rjeđe mamo poviše njega. Zato pribor za njegov lov treba kompletirati tako da udice drži na ili neposredno poviše dna. U ovo doba godine, kao i u rujnu, kada su arbuni blizu obale, loviti se mogu i s kraja.

Pribor može biti kompletiran kao za lov ovrate (orade), s kliznom olovnicom poviše jedne udice. Međutim, puno je bolje, osobito ako se lovi na čistom terenu, rabiti pribor kojim se može loviti i iz plovila. Kompletira se tako da se na osnovnu najlonsku strunu promjera 0,25 do 0,30 mm preko vrtilice nadoveže završnjak koga čini pola metra dugi predvez od najlona promjera 0,20 mm te „brk“- dva priveza (pjoka, primule) izrađeni od jednog komada najlona debljine kao i predvez ili malo manje. Dužina priveza treba biti oko pedalj, a najbolje je ako su nejednako dugi. Njihov spoj s predvezom najbolje je izvesti dvostrukom petljom. Ovako kompletiran pribor dodatno opteretiti je najbolje pomoću fiksne olovnice  postavljenom neposredno poviše vrtilice. Težina olovnice ne treba biti velika (5-10 grama) , jer se lov odvija na malim dubinama.

Kako su  plijen najčešće krupniji arbuni, na pribor je najbolje montirati nešto veće udice nego inače, širine luka 9 do 12 mm. To mogu biti „parangalke“, odnosno udice oblika „Aberdeen“, ali je puno bolje koristiti one oblika „Crystal“ i „Limerick“. Zbog oblika posve prilagođenog zubalu arbuna, posebno je dobra udica „Abumi“ veličine 1 do 6 tvrtke „Sasame“.
F25562arbMalo gdje se arbuni toliko približe kopnu da se s njega mogu loviti „preko prsta“. Zato je štap s rolom obvezni dio pribora. Najprikladniji su štapovi „beach“ ili s nešto dužim bacanjem („beach ledgering“), a poslužiti mogu i oni namijenjeni lovu vrlo dalekim bacanjem („surfcasting“). Ti se štapovi nude u dužinama od 2,5 do 4,0 i više metara  Preporučljivo je koristiti duže, one oko 4,0 m. Na „surfcasting“ štapu treba biti isto takva rola, koja je dobrodošla i na druga dva štapa, iako se za lov kratkim bacanjem može rabiti i univerzalna rola. No, bez obzira kojoj vrsti pripadali, štap i rola ne moraju biti jaki nego su dovoljni i lagani, ali štapovi moraju imati iznimno osjetljive vrhove. Dobro je ako rola ima slobodni hod kalema, jer  umjesto arbuna može zagristi komarča.
F28587 ArbunS obale se arbuni love čekanjem. Mamce treba odbaciti što dalje, najbolje na kakvu oazu pijeska ili šljunka u polju rudića, gdje arbuni traže crviće i račiće. Da bi se to postiglo potrebno je dobro poznavati teren jer arbuni obično ne zahvaćaju veliku površinu. Kada olovnica dotakne dno, najlon treba lagano zategnuti i uključiti slobodni hod kalema, ako ga rola ima. Ako su u blizini, arbuni će brzo prići mamcima. Sitniji će ih dugo čupkati, a krupniji će nakon što probaju odmah uzeti  ponuđeno i povući pribor. Kontra, zbog veće dužine strune, treba biti snažna i odlična. Plijen treba izvlačiti bez taktiziranja, ali i žurbe, jer arbuni dosta teško spadaju iako stalno treperenjem nastoje osloboditi se udice. Ako, pak, ne grizu, poslije kratkog čekanja pribor treba premjestiti barem malo dalje.

Uspješnost ribolova arbuna znatno se može poboljšati primamljivanjem. Primama se može praviti od svih poznatih mamaca, ali je najjeftinije rabiti samljevene ježince i školjke skupljene uz obalu.

S arbunom veoma često obitavaju i pauci čiji je ubod bodlje leđnog i škržnih peraja veoma bolan. Zato je neophodan oprez, posebice  manje iskusnih ribiča koji ne razlikuju ponašanje arbuna i pauka na udici.  

U marini hotela „Le Meridian Lav“ u Podstrani kraj Splitu otvoreni su 9. Dani hrvatske male brodogradnje. Na manifestaciji koja će potrajati do nedjelje posjetiteljima je omogućen direktan kontakt sa skoro svim proizvođačima plovila i prateće opreme s područja Republike Hrvatske. Na kopnu i u moru 25 domaćih proizvođača izložilo je preko 40 plovila. Osim plovila namijenjenih sportu, turizmu i gospodarstvu, izložen je i širok izbor nautičke i ribolovne te ronilačke opreme.

Među izloženim plovilima ima i novih modela. Sigurno će najveću pažnju izazvati „Sea Pearl 56“, obiteljska jahta duga 18 metara te „Sampe 6“ s jarbolom, plovilo koje je izuzetan spoj tradicionalnog izgleda i moderne tehnologije.  

U okviru ove manifestacije po treći put se održava i izložbeno- prodajni „Sajam turističkih atrakcija“. Na njemu su predstavljeni najnoviji proizvodi iz segmenta sportske, turističke, adrenalinske, plažne, komunalne i druge opreme namijenjene koncesionarima plaža, vlasnicima apartmana, agencijama, hotelima i ostalim turističkim subjektima. Među brojnim izlošcima je i „Greyp“, električni bicikl hrvatskog inovatora Mate Rimca.

Tijekom trajanja DHMB-a odvijat će se brojna događanja, poput prvog amaterskog prvenstva Hrvatske u odbojci na moru, regate jedrilica na daljinsko upravljanje, „Kite challenge“ i „Kayak family cup“-a, „Cro SUP Tour- sup challenger“ natjecanja…

Ulaz na ovu manifestaciju i ove je godine besplatan uz osiguran parking te probne vožnje svih plovila izloženih u moru. Radno vrijeme sajma je od 9 do 19 sati.

Stranica 1 od 4

frendy250

fabrio250

adriatic maestral 250
libertas250

aerodrom250
cistocareciklazno 250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250
transporterban250