Šime Duvančić

Petak, 13 Srpanj 2018 12:34

Ciljani lov ribe iz mračnih priča

Malobrojnoj skupini riba čija se populacija u Jadranu nije smanjila pripada i murina. Zbog njene lakomosti i agresivnosti lako se lovi, lovni primjerci su znatno krupniji od većine ostale lovine u sportsko - rekreativnom ribolovu, a njeno meso je vrlo ukusno… Unatoč svemu tome, murina nije čest i osobito omiljen plijen naših udičara. Štoviše, ima ribolovaca koji slučajno ulovljene vraćaju u more kidanjem strune daleko od udice. Razlog su njena opasna čeljust i otrovna krv te sluz, zastrašujući zmijoliki izgled, agresivnost, o čemu postoje brojne mračne priče.

Ipak, iskusni i oprezni ribolovci rado je love, posebice ljeti, jer je murina među malobrojnim ribama koje se tada najbolje love udicom, osobito u vodama južnog Jadrana, gdje su njena staništa najbrojnija.
P508 MurinaZa ciljani lov murine, tijekom koga plijen može biti i koja druga riba, najčešće ugor (gruj), škrpina, sarak i kavala, najvažniju je odabir mjesta lova. Naime, ta se riba može uloviti samo na kamenitom škrapastom dnu, najlakše uz obalu. Važan čimbenik uspješnosti lova je dubina. Istina je da se murine mogu uloviti i u plićaku, ali i da s porastom dubine raste šansa za ulov, ali i njihova veličina. Najbolje ih je potražiti na dubinama od preko dva metra.

Iako je moguć i dnevni, pogotovo u Dubrovačkom primorju popularni lov ostima u plićaku, neusporedivo je učinkovitiji noćni lov udicom, čak i po mrklom mraku. Naime, murina tijekom dana rijetko napušta skrovište pa se uloviti može jedino ako joj se mamac ponudi u neposrednoj blizini. No, sa zalaskom sunca kreće u akciju pretraživanja okoliša.

Osim uobičajenih za noćni ribolov, problem koji se najčešće javlja u lovu murine je često zapinjanje i kidanje pribora. Najprikladnije rješenje za to je pribor s olovnicom za gubljenje. To se rješava spajanjem olovnice na pribor pomoću priveza manje jačine nego što je ostatak pribora. Pri izboru debljine, odnosno jačine tog priveza valja voditi računa da on mora biti sposoban podnijeti bacanje olovnice težine do 150 grama, ali i puknuti kad olovnica zapne. Zato je potrebno imati barem dva kalema najlona različitih jačina. Jedan promjera 0,28 mm za bacanje mamaca na male i srednje udaljenosti pomoću olovnice čija težina ne prelazi 100 grama. Za bacanje na veće daljine pomoću teže olovnice potreban je najlon promjera 0,38 mm. Takav je potreban i za bolje držanje mamca na dnu kada se lovi po velikim i jakim valovima, a sve zbog toga da bi osnovna struna stalno bila napeta. No, treba znati da se murina, ali i ugor najbolje love po mirnom moru. Bez obzira koliko debeli bili, treba pripremiti više priveza, ali i živce jer je to cijena koju treba platiti u lovu na dnu gdje su zapinjanja česta. Najprikladniji završnjak za lov murine i ugora je onaj sa samo jednim privezom i klizačem - nosačem utega na osnovnoj struni.
DSC04555 Anti tanglPrednost treba dati „antitangl“ klizaču jer ta cjevčica omogućava najbolju osjetljivost sistema na ugriz. Jeftinije, ali lošije rješenje za klizač je obična vrtilica s kopčom.

Završnjak pribora, koji se postavlja posredstvom vrtilice s kopčom, čini samo jedan privez promjera 0,45 do 0,50 mm. Zbog mogućnosti ulova ugora, koji za razliku od murine zubima može prerezati bilo koliko debeli najlon, privez je najbolje izraditi od 15-tak centimetara najlona na koji se nadovezuje 20-tak centimetara čelične sajle jačine 30 kg. Na tu sajlu, najbolje pomoću spoja cjevčicom, postavlja se udica širine luka 15 do 21 mm, najbolje oblika „Cyrcle“ ili „Beak“.

Ovako kompletiranim priborom loviti se može „preko prsta“, ali je neusporedivo lakše štapom i rolom. Najprimjereniji su štapovi za „surf“ i „rock“ ribolov dužine 375 do 425 cm i težine bacanja 100 do 225 grama. Na njih se može postaviti stacionarna rola veličine 10 000 ili multiplikator rola od 12 do 16 libri.

Zahvaljujući istančanom čulu mirisa, murina će i u potpunom mraku vrlo brzo i nepogrešivom preciznošću pronaći i pograbit mamac. Unatoč tome mamac treba biti što mirisniji, najbolje srdela i to njen file u koji se sakrije udica i dio priveza pa zatim sve dobro obmota elastičnom niti. Nakon odbacivanja mamca strunu treba zategnuti i čekati.
IMG6263 MurinaNapad murine je munjevit. Ona ščepa plijen i polako se počne povlačiti unatrag. Indikator ugriza, ako je postavljen na pribor, se pritom rijetko oglase, a štap ostaju tek malo napetiji nego što je bio. Zbog stanke između dva ugriza murine se najčešće kače za usta, za razliku od ugora koji svoj plijen odmah gutaju. Kad osjeti ubod udice, murina prestaje povlačiti i do pola sata miruje ne odajući ničim svoju nazočnost. Kontra gotovo i nije potrebna, a u izvlačenju i nema nekog značajnijeg otpora - tek nešto malo bacakanja i zavlačenja. Prava drama počinje u trenutku kad murina izroni. Tada se žestoko trza i najčešće veže u komplicirani čvor, što olakšava njeno prihvaćanje pomoću mrežne prihvatnice.

I na suhom se murina žestoko bori pa je treba čim prije umiriti udarcima kakve batine, a zatim i usmrtiti te osloboditi otrovne krvi.

Petak, 06 Srpanj 2018 11:53

Vrijeme lova „grbavog kraljevića“

Malobrojnoj skupini riba koje su brojnije u južnom nego u ostalim dijelovima Jadrana pripada i okan. Mnogi ovu ribu smatraju vrstom arbuna, zbog čega ga, posebno na jugu, i nazivaju spomenutim imenom, ali i arbunom velikog oka ili arbunom grbićem. No, radi se o posebnoj vrsti, srodniku arbuna. Zbog velikih očiju najčešće ga nazivaju okanom, ali i očalinom, rumencem okanom i zlopogledom. Ime grbić te batakljun, batoglavac duguje tupastoj glavi zbog čega izgleda pogrbljenije nego arbun. Neki ga smatraju mješancem, čemu duguje ime kopile, kopilić, mulac. Naš ga narod naziva i ugotica, baok, bajok, bičuga, bokandula, bokodorom…

Uglavnom, on se udicom najbolje lovi u najtoplijem dijelu godine, kad su i meteorološki uvjeti najpovoljniji za odlazak na pučinu, gdje se ova riba u pravilu najmasovnije zadržava. Zato je narednih mjesec, dva najbolje vrijeme za njegov lov udicom.
okan1Grbavi kraljević iz dubine, kako ga mnogi zovu, znatno je veći od pobratima arbuna. Naraste do 60 cm i pet kilograma težine, ali su prosječni lovni primjerci teški od 300 do 500 grama. Osim što je „okatiji“ i krupniji od arbuna, znatno je crveniji, a ima i crnu mrlju iznad prsnog peraja. Nedorasli primjerci zalaze i u plitko more, no odrasli se zadržavaju u dubinama od 50 m, najčešće između 50 i 90 m, a zalaze i do 500 metara.

Zbog velike udaljenosti njegovih staništa od površine i kopna, okan se lovi dubinskim spustcem, bulentinom, a u posljednje vrijeme i „vertical jigging“ tehnikom, i to vrlo uspješno. Iako se hrani tijekom cijelog dana, najintenzivnije to čini pred zalazak sunca. Premda se pretežito hrani planktonskim beskralježnjacima i rakovima, okan će veoma rado posegnuti za sitnim ribama i glavonošcima. Zato ga naši udičari najčešće love rakom samcem, komadima sarđele, gavuna i gire, ali i sipice, te lignje.

Čime ga je najbolje loviti ovisi o očekivanoj ili ciljanoj veličini ulova. Krupniji se mogu loviti samo velikim komadima spomenutih i drugih riba te glavonožaca. Zbog toga, ali i vrlo izgledne mogućnosti kačenja i drugih riba velikih dubina, pri lovu okana dobro je rabiti deblju strunu, od barem 0,60 mm, ako je u pitanju najlon. Bulentin za njegov lov nekad se izrađivao od čak 0,75 mm debelog najlona, što je, međutim, danas nepotrebno jer su najloni puno jači nego prije. Još bolje je osnovnu strunu praviti od suvremene PE višenitke odgovarajuće snage, znači nosivosti 20-tak kilograma.
img3248 OkanPrednost PE višenitke je u tome što bolje prenosi signal uzimanja mamca i kontru, ali manje je osjetljiva na utjecaj morske struje. Na osnovnu strunu, obvezno preko vrtilice, postavlja se završnjak izrađen od elastičnog najlona, tek neznatno manje nosivosti od osnovne strune. Klasični je dugačak dva do tri metra, ima 2 do 3 priveza (pjoka, primule) od po dvadesetak centimetara i ravnomjerno raspoređena poviše olovnice na dnu predveza, osnove završnjaka. Predvez s privezima je najbolje spojiti pomoću trokrakih vrtilica, a predveza s olovnicom posredstvom kopče, s ili bez vrtilice.

Ovisno o dubini lova i snazi morskih struja na mjestu ribolova, bulentin treba opteretiti sa 100 do 250 grama teškom olovnicom. No, kako su kurenti na otvorenom moru, gdje se okan najčešće lovi, često vrlo jaki, dobro je u pričuvi imati i teže olovnice. Što se tiče udica, standardno se koriste one veličine 8 do 12, odnosno 10 do 14 mm, ali se krupniji primjerci mogu loviti i s broj ili dva većima. Nekada su se koristile „parangalke“, odnosno udice oblika „Aberdeen“, te „Crystal“. No, u posljednje vrijeme se najviše koriste kružne, udice oblika „Circle“, koje dozvoljavaju zakašnjelu kontru, odnosno same se kvače. Većima je dobro loviti, i to samo s jednom na priboru, kada se opravdano očekuje ulov i koje krupnije te borbenije ribe od okana. U tom slučaju i završnjak treba biti duži, čak do šest metara. Na njega treba postaviti i duži privez (do jednog metra) i to bliže olovnici, najmanje na polovini predveza.

Loviti na velikim dubinama preko prste iznimno je naporno pa je to najbolje obavljati štapom i rolom. Oni mogu biti klasični, ali najveće snage, ili pendulaški, snage od 10 do 20 libri. Zbog velike dubine na kojoj se lovi, može se koristiti i multiplikator s elektromotornim pogonom.
P330 OkanUdičarenje okana ne zahtjeva posebnu ribolovnu vještinu, nego samo snagu i izdržljivost. Pribor treba spustiti da olovnica dotakne dno, najbolje tvrdo, pa lagano zategnuti strunu.

Ako je u blizini, okan će brzo zagristi. Kontrirati treba što prije, osobito ako je osnovna struna najlonska. Izvlačiti valja bez taktiziranja, premda će se okan odupirati snažnom trešnjom. No, bez ulova se može ipak ostati, i to ako se udica zakvači za parazita u ustima okana, ali ako tijekom dugotrajnog izvlačenja ulov presretnu i pojedu krupne grabljivice. Ako riba ne grize, poslije kratkog čekanja treba promijeniti mjesto lova.

Kad se otkrije plov okana, treba sidriti kako kurenat ne bi odnio plovilo izvan zone dobrog lova. Tada u more valja spustiti još dva pribora jer okan u jatu „radi kao lud“. Tada treba imati na umu da jedan športski ribolovac dnevno smije uloviti najviše 5 kilograma ribe plus jednog kapitalca. Također, iako zakon to ne propisuje, pravi će športski ribolovac vratiti u more svakog nedoraslog okana kraćeg od 18- 20 cm.

Kako se okan lovi daleko od obale, najisplativije je ići na višednevni ribolov, a kako se radi o naivnoj ribi, od ribolovne je važnija nautička sposobnost ribolovca. Zato je dobro otisnuti se u ribolov na većem i opremljenijem plovilu u društvu srodne duše.

Vrijeme je „đita“, tradicionalnih višednevnih krstarenja obitelji i družina duž obale i između otoka. Neizostavni im je dio i ribolov, kako zbog prehrane, tako i gusta. Najrjeđe se lovi pendulom, što je posve pogrešno. Oni koji to i čine, u pravilu uz obalu i oko brakova traže „okrunjene“ riblje glave, što je naporan i zahtjevan posao i to s pretežito po ribolovce negativnim rezultatom. Umjesto toga, puno je bolje penduližat tijekom plovidbe između odredišta. Doduše, plijen neće biti najcjenjenije, nego plave ribe, ponajprije širun, lokarda, iglica, polanda, vrnut, škaram ili strijeljka. Znači, ribe težine do kilograma, dva, rijetko pet. No, moguća su i ugodna iznenađenja u vidu višestruko težih ulova, primjerice krupnih polanda, luceva, lica, trupova, lampuga, tunica…

Penduližat se može sa svih vrsta plovila na kome barem jedan član posade mora stalno vršiti nadzor nad priborom. No, ne treba, a i ne može stalno držati pribor, jer se ulov u pravilu dugo čekati. Zato je umjesto klasičnog, puno bolje koristiti suvremeni pribor, štapove i role postavljene u držače, najbolje raspoređene na krmenim bokovima broda.

Štap i rola mogu biti najlakši, snage 6 ili 12 libri, kakvi su idealni za lov iglica, ukjata, širuna, vrnuta i drugih sitnih grabljivica. Međutim, zbog velike vjerojatnosti ulova težih i jačih riba, primjerice polande, škarma ili strijeljke, puno je bolje koristiti pribor snage 16 ili 20 Lb. Umjesto specijalnog pendulaškog pribora, odnosno multiplikator role i štapa s vodilicama s gornje strane, moguće je koristiti i klasične štapove i role. Štap treba biti dugačak do 2,5 m, težine bacanja 50 do 150 grama, akcije A ili B, a rola veličine barem 60, odnosno kapaciteta 150 do 200 metara najlona promjera 0,30 do 0,40 mm.

Pribor od 30 libri, najjači kojim smiju loviti sportsko- rekreativni ribolovci, može se koristiti kad se očekuju krupni ulovi lampuge, polande, lice ili feluna.

Što će se uloviti, ovisi o području kroz koje se plovi, dobu dana, brzini plovidbe i dubini vođenja mamca. Sporom pendulom, brzinom do tri čvora najbolje se love ukjate, iglice i lice. Feluni, vrnuti, lokarde, lice i širuni najbolje se love srednje brzom, pendulom koja se povlači s tri do pet čvorova. Pri brzini od pet do osam čvorova plijen će najčešće biti polande, lampuge, rumbaci… Međutim, vrlo često će se te ribe uloviti pri brzini većoj ili manjoj od one s kojom se najbolje love. Zato je tijekom „đite“ najbolje ploviti optimalnom brzinom plovila.

Većina spomenutih riba obitava u gornjim slojevima mora, ali zalazi i do 50 m dubine. U površinskom sloju, do tri, a najviše 10 metara dubine, zadržava se iglica, često od ostalih i ukjata. Najdublje, uglavnom između 10 i 30 metara najčešće su lampuga, lica i male tune. Zbog toga se mogu penduližat plitkom površinskom, odnosno zarona do 3 metra, srednje dubokom, zarona dva do 10 metara, te pendulom dubokog zarona od 10 do 30 metara.

Iskusni pendulaši na krstarenju najradije love s dva pribora, površinskim i srednjim. Tako pretražuju cijeli gornji sloj mora. Također, najradije koriste tzv. tursku, odnosno panulu s mamcima tipa „sabiki“ ili tzv, grmjelice, postavljenim poviše utega.

Zakonom je kod nas dozvoljeno koristiti udičarski alat s najviše tri udice, treba podsjetiti na to iako se grmjelice porodavaju i sa po šest udica.
DSC00491Za lov ukjata, iglica i drugih sitnih grabljivica blizu površine koristi se osnovnu strunu promjera 0,25 do 0,30 mm. Na nju preko vrtilice s kopčom postavlja se predvez od istog ili 0,05 mm tanjeg najlona, s olovnicom na kraju, a težine 20 do 60 grama. Na predvez, najbolje posredstvom trostrukih vrtilica, postavljaju tri oko pola metra duga priveza (primule) promjera 0,15 do 0,20 mm s udicama širine luka 5 do 10 mm. Što se tiče oblika, posve je prikladna udica oblika „Aberdeen“, „parangalka“. Razmak između priveza te donjeg priveza i olovnice je oko jedan metar.

Srednja pendula, odnosno pribor za lov plavica, polanda i drugih krupnijih riba dalje od površine pravi se na posve isti način, ali drugih dimenzija. Osnovna struna treba biti debljine oko pola milimetra, a predvez oko 0,40 mm, dok priveze valja izraditi od najlona promjera 0,25 do 0,30 mm. Privezi trebaju biti dugi oko dva pedlja, međusobno i od olovnice odmaknuti oko pola metra. Udice na njima trebaju biti široke 8 do 16 mm. Olovnica treba biti dosta teška, i do pola kilograma, ovisno o brzini plovidbe. Što je brzina veća to olovnica treba biti teža.
P9223 Felun na planuluUmjesto s više, penduližat se može i sa samo jednom udicom, odnosno varalicom na priboru. Na takvu pendulu olovnica se postavlja na kraj osnovne strune koja nosi predvez dužine 2 do 3 metra za površinski, odnosno do 10 metara za srednje teški pribor. Zbog mogućnosti skidanja, što znatno olakšava izvlačenje plijena, prednost treba dati spiralnoj i drugim olovnicama koje se lako i brzo montiraju. Još bolje je koristiti potapalice. Osim što se lako i brzo montiraju, ta pomagala su znatno lakša od olovnica, pa se njihovom primjenom poboljšava osjetljivost pribora na signaliziranje ulova.

Penduližat se može s prirodnim i umjetnim mamcima. Od prirodnih je osim trake lignje, najbolje koristiti filete kožice širuna ili iglice. Što se, pak varalica tiče, praktično se mogu koristiti sve. Kad se rabe metalne, mogu se koristiti lakše olovnice. Veličina mamca ovisi o materijalu izrade i vrsti. Metalne varalice trebaju biti najmanje, a varalice od mekane plastike te fileti traka najduži.

Za lov sitnih riba metalne varalice, teturavci (wobleri), mogu biti dugački tek 30 mm, a varalice od mekane plastike, fileti i trake do 100 mm. Za krupnije ribe treba koristiti i krupnije mamce. Žlice, pilkeri i ostale metalne varalice dužine do 70, čak i 100 mm, teturavci do 130 mm, a „silikonci“, varalice od mekane plastike dužine 130 do 160 mm.

Petak, 22 Lipanj 2018 13:02

Što s obale ponuditi zubacu…

Na popisu željenih ulova jadranskih sportsko - rekreativnih udičara jedno od prvih mjesta zauzima zubatac, koji se zbog klimatskih promjena već nekoliko godina tijekom ljeta i, osobito, jeseni, sve bolje udičari uz kopno, čak i sa same obale.

No, susret sa zubatcem i u ovo doba godine dosta je rijedak, a njegov lov, o kome smo pisali prije tjedan dana, iziskuje puno znanja i još više strpljenja. Posebno strpljenja treba imati u lovu ometcem, kako s obale tako i iz plovila usidrenog neposredno uz nju. U takvom lovu uspjehu se može nadati samo ribolovac koji zaboravi na sve druge ribe i „caru“ posve prilagodi vrijeme, mjesto i način lova, izbor strune, udice, utega i, što je osobito važno, mamca.

Poput svih „okrunjenih glava“; zubatac bira što jede. Najradije glavonošce, velikog crva i nekoliko vrsta ribica. Što mu je najbolje od toga ponuditi umnogome ovisi o načinu prezentacije mamca. Kada se lovi polaganjem mamca na dno klasičnim ometcem, odlično je rješenje srdela, svježa ili usoljena.

Iskusni lovci na zubace veoma rado koriste cijele manje ili krakove velikih hobotnica jer kažu gdje ima hobotnica, ima i zubaca. Dobra zamjena je muzgavac, posebice oguljen, te glava sipe i lignje. Drugi, pak preferiraju lov komadom velikog crva jer je on poslastica svim okrunjenim glavama, pa i zubacu. Oni komade crva dužine 20 - 30 cm nadijevaju na 2 ili 3 udice u nizu. Mekšim dijelovima, od polovice nadolje, za noćni lov, kad male ribe nisu aktivne, dok najtvrđim dijelom, od glave, love od zore do podneva, kad su sve ribe aktivne. Međutim, za cjelodnevno lov s dva pribora potrebno je desetak crva. Toliko ih osobno pribaviti nije lako, a nije ni kupiti.

Lignja i sipa su odličan mamac, ali samo živi, i za lov „žičarom“ i „balerinom“. No, za takav način lova ipak je bolje koristiti ribe, također žive. Mogu poslužiti mnoge ribice, ali se najčešće rabe šparmi, ukjate, cipoli, pijerke, škrpuni, fratri…

Nad i oko livada posidonije zubatac se posebno dobro lovi namamčenom bukvom, girama i širunom. Bukva je sklona uvrtanju i kratko živi na udici. Širun je puno otpornije i bolje se drži jer se s drugom udicom mamči za tvrdu bočnu liniju.

Zubatac veoma rado napada trlju, ali je nju teško pribaviti i ima mekano tijelo, posebice ona s mekanog tla. Ukjata se lakše nadijeva i održava na životu, a i vrlo je živahna na udici pa „šijavanjem“ lijevo - desno privlači pozornost. Živahna je i iglica, ali manje učinkovita nego u lovu pendulom.

Ipak, većina iskusnih ribolovaca u lovu čekanjem preferiraju mamčenje kneza, vladike. Osim što je, zbog svoje višebojnosti, najuočljiviji na svim terenima i u svim uvjetima vidljivosti, najlakše se lovi i ima ga svuda i sve više. No, njegovo mamčenje je otežano jer je sluzav, a još veća mu je mana što ga pretežito napadaju manji zubaci.

Što se drugih riba tiče, svjetlije i bljeskave je najbolje mamčiti noću i za lov nad tamnim dnima, dok će tamne ribe biti uočljivije u lovu nad pjeskovitom i drugim svijetlim podlogama.

Ribice - mamce najbolje je mamčiti čim se ulove. Učini li se to pod morem to bolje jer će mamac dulje živjeti Mamčiti se može na jednu do tri udice, ovisno o veličini mamca i udice. Udice, jasno, treba što pliće zabosti, tik ispod kože.
sparzub1

Petak, 15 Lipanj 2018 13:56

Na zubaca s obale, i to se može

Zbog klimatskih promjena već se nekoliko godina zubatac, jedan od najpoželjnijih lovina naših ribolovac, sve bolje lovi udicom tijekom ljeta. Čak i sa same obale, što se ne tako davnih godina vrlo rijetko događalo. Osim toga, zubatac je sve brojniji te su mu staništa sve bliža naseljima, ali nikad nije u njihovoj neposrednoj blizini.

No, unatoč svemu nabrojanom, susret sa zubatcem bit će dosta rijedak, a njegov lov iziskuje puno znanja i još više strpljenja. Posebno strpljenja treba imati u lovu ometcem, kako s obale tako i iz plovila usidrenog neposredno uz nju. U takvom lovu uspjehu se može nadati samo ribolovac koji zaboravi na sve druge ribe i „caru“ posve prilagodi vrijeme, mjesto i način lova, izbor strune, udice, utega i, što je osobito važno, mamca.

Osnovni preduvjet uspješnosti lova zubaca je naći i koliko- toliko upoznati mjesto gdje se zadržava. A najradije se zadržava oko usamljenih rtova koji blago poniru u dubinu, ali i ispod strmijih stjenovitih obala, posebice u kanalima između otočića. Ne živi stalno na istom mjestu, među podvodnim grebenima i odronjenim stijenama, nego obilazi stjenovita područja i livade posidonije te njihove rubove. U ovo doba godine na takvim pozicijama je najčešće između 5 i 10, ali zalazi i do 30 metara dubine. Iako se ponekad podigne i poviše njega, najčešće je na samom dnu, osobito na mjestima gdje ima nautičkog prometa.
zub1Ometcem se loviti može „preko prsta“, ali tada valja računati na posjekotine po dlanovima, ako se zakvači krupniji zubatac. Zato je bolje loviti štapom i rolom. Za ribolov s obale treba odabrati duži, od 3,0 do 3,6 m i težine izbačaja oko 150 grama. Spretni udičari mogu koristiti i štapove dužine do 4,2 m namijenjene „surf casting“ i lovu komarče. Na sve njih treba montirati samo veliku i kvalitetne rolu, čak i srednji pendulaški multiplikator.

Zubatac se s obale, ali i iz plovila usidrenog uz nju može loviti polaganjem mamca na dno i malo poviše njega. Klasičnim ometcem, odnosno polaganjem mamca na dno najbolje je loviti s priborom koji završava utegom iznad koga je na dva, tri pedlja vezan do pola metra dugi privez (pjok, primula) s jednom do tri udice u nizu, ovisno o njihovoj i veličini mamca koji će se koristiti. Za lov na škrapastom dnu umjesto direktno ili posredstvom kopče olovnicu je s ostatkom pribora bolje spojiti gumicom za staklenke. Tako će u slučaju zapinjanja olovnice pucanjem gumice biti spašen ostatak pribora.

Debljina osnovne strune može biti od 0,50 do 0,70 mm, a priveza 0,30 do 0,50 mm. Privez, ali i završni dio osnovne strune najbolje je izraditi od nevidljive, FC, fluorougljične strune.

Puno bolji ulovi se postižu kada je mamac malo poviše dna pa se bolje i dalje vidi. Dva su načina za takvu prezentaciju mamca. Jedan je pomoću „balerine“ - velikog plovka, a drugi pomoću „žičare“ - kliznog priveza.

Pribor za lov „balerinom“, osim plovka velike nosivosti na kraju još ima jednu do tri udice.

„Žičara“ je nešto kompliciranija. Na kraju njene osnovne strune, posredstvom kopče s vrtilicom, postavlja se olovnica težine ovisne o dubini na kojoj se lovi, najčešće od oko 100-tinjak grama. Na 2 do 4 m poviše olovnice postavlja se graničnik hoda priveza, čvor od debele strune ili gumeni valjčić. Poviše graničnoga, posredstvom kopče se na osnovnu strunu postavlja do metar dugi privez s jednom ili dvije udice, ovisno o veličini plijena, na kraju i malom olovnicom na sredini. Uloga olovnice, rijetko teže od 10 grama, je da mamcem na privezu poteže naniže te da mu sputava kretnje i tako ga čini zanimljiviji grabljivicama.

Višestruka je prednost ovakvo kompletiranih pribora, osobito „žičare“, nad klasičnim ometcem. Zato što se prvo odbaci osnovna struna, pa niz nju spusti privez, pjok s mamce, nema trzaja koji skraćuje život mamcu. Drugo, dok lagano tone, mamac pretražuje gorenje slojeve mora, a kad graničnik zaustavi privez, mamac ima veliku pokretljivost i ne može se tako lako zapetljati za osnovnu strunu ili sakriti u kakav procjep.
P6209 ZubataczicSvi opisani pribori moraju biti opremljeni udicama širina 15 do 21 mm, ovisno o očekivanoj veličini plijena. Najbolje je koristiti tzv. kovane sa vrhom zakrivljenim unutra, tipa „Cyrce“ ili, „Live bait“, za nadijevanje živih ribica.

Klasičnim ometcem na dnu se lovi tako da se mamac odbaci što dalje. Kada potone pribor treba lagano zategnuti, ali i ostaviti slobodnim pet, šest metara strune da riba ne osjeti otpor kad potegne. Obično prvo mamcu priđu sitnije ribe. Kad počnu jesti privući će pozornost zubaca. Poslije sitnih trzaja sve će se smiriti pa će struna poletjeti u more velikom brzinom. Treba je pustiti, jer nema toga tko će uspješno odmah zaustaviti zubaca. Tek poslije nekoliko metara treba snažno kontrirati. Tad nastaje žestoka borba u kojoj ribolovac mora nametnuti tempo, jer ako zubatac to učini skoro je sigurno da će se spasiti. Srećom, „car“ se veoma brzo preda.

Kao i u lovu na dnu, za lov poviše njega mamac je najbolje postaviti na prijelaz kamenitog u pjeskovito dno, osobito u blizini kakve stijene ili drugog zaklona, gdje zubatac voli čekati u zasjedi.

Najčešće mamcu prvo priđe koja manja grabljivica. Ribica - mamac se tada panično trese, što se može osjetiti na priboru. Zatim prilazi zubatac i napada vrlo agresivno. Plijen hvata zubima od repa i silovito ga trese. To se na priboru osjeća kao brzi i jednolični udarci. No, čim postane svjestan prevare, prekida s napadom. Zato je veoma važno kada kontrirati, što najviše ovisi o vrsti mamca kojim se lovi. U lovu iglicom, cipolom i drugim ribicama, kontrirati treba na prvi znak napada. Ako mamac uzme bez jasnog zatezanja pribora, iako uz znatan rizik od gubitka plijena, bolje je sačekati najpovoljniji trenutak. Kad se lovi lignjom ili sipom, treba sačekati nekoliko sekundi, dok se ne osjeti odlučno povlačenje.

Čim se plijen izvuče, najbolje mrežnom prihvatnicom, treba ga izmjeriti i ako je kraći od 30 cm, vratiti u more. Gdje se ulovi jedan, treba potražiti i druge, jer su zubaci često u paru.

Od prije godinu, dvije i kod nas se mogu kupiti dva pomagala koja znatno olakšavaju lov krupnih riba potezanjem mamaca.

Lovu pendulom živom ili uginulom ribom namijenjena je „Live Bait Trolling Lure“ tvrtke „PredoPro“ iz SAD-a, mala naprava koja rješava problem komplicirane i dugotrajne montaže te slabog držanja ribe- mamca na priboru.
P966 PredaproOsmišljena je tako da se na mamac postavi bez velikih napora i kompliciranih zahvata za samo nekoliko sekundi. Način postavljanja na ribu – mamac prikazan je crtežima na kutiji u kojoj se prodaje. Srednji dio tog držača se ugura u usta ribe u čiju se glavu i čeljust zatim zabodu jedna, odnosno dvije žice. Te žice ne nanose velike povrede mamcu, pa se mogu koristiti i živi. Preostaje još „Live Bait Trolling Lure“ spojiti s udicom ili više njih prstenom na njegovoj prednjoj strani, a potom sve povezati s pendulom i ribolov može početi.
P10516 Predapro inox2
P10514 Predapro inoxOsim što čvrsto drži mamac, pa se mogu koristiti za potezanje brzinom do čak osam čvorova, ovo pomagalo stalno drži usta mamca zatvorenima, čime znatno smanjuje otpor pri potezanju. Uza sve to, kad je montirano, ovo pomagalo je slabo primjetno, a mamcu omogućava posve nesputane prirodne pokrete, što je vrlo važno kod lova opreznih grabljivica. „Live Bait Trolling Lure“ proizvodi se od nehrđajućih metala u dvije veličine, dužine 12 do 16 i 16 do 21 cm.

Puno širu primjenu ima „Sea Waver Jighead“. Ta olovna glava je izmišljena i oblikovana za lov bakalara i listova skosavanjem, „vertical jigging“ tehnikom pomoću „shad“, varalice od mekane plastike s poprečnom repnom plohom. No, pokazala se kao odlično rješenje i za lov tuna te ostalih krupnih grabljivica i to ne samo skosavanjem nego i pendulom te „driftingom“, puštanjem mamca u struju mora.

Oblikovana je tako da s varalicom postavljenom ispod nje izgleda poput ribe, ali i na način da može držati udicu blizu repa, što je još važnije. Time je otklonjena mana klasično montiranog „shada“ - veliki broj nezakačenih riba.
F22843 Sistem za panulavanje mrtvom ribomNa glavi su s donje strane dvije kuke za pričvršćivanje mamca, te četiri ušice. Dvije s prstenima za postavljanje udica i dvije za spajanje s ostatkom pribora. Praksa je pokazala da je za lov skosavanjem dovoljno postaviti jednu trokraku udicu na krajnju, a za lov puštanjem u struju mora na donju ušicu. Također, praksa je pokazala da je za lov potezanjem glavu najbolje spojiti preko ušice na prednjem, a za lov skosavanjem i puštanjem u kurenat na srednjem dijelu.
P0076„Sea Waver Jighead“ proizvodi se u težinama od 130, 200, 300, 400 i 500 grama, što znači da se njome može loviti na svim dubinama i pri svim brzinama potezanja. Osim „shad“ varalice, na nju se mogu montirati i brojne druge od mekane plastike, ali i prirodni mamci, ponajprije cijele ribe.

Petak, 01 Lipanj 2018 11:55

Odstojnici sprječavaju mršenje struna

Jedan od najvećih problema s kojim se susreću udičari jest međusobno kvačenje i mršenje dijelova završnjaka, sistema. To je osobito izraženo u lovu na velikim dubina bulentinom s više udica. Naime, najčešće već tijekom spuštanja takvog pribora dolazi ne samo do kvačenja nego i obmotavanja bočnih priveza oko predveza, osnove završnjaka. Zbog toga mamci nemaju prirodnu prezentaciju, a ribe pri njihovom uzimanju dodiruje strune, što ih upozorava na opasnost.

Da bi spriječili opisane probleme, udičari izrađuju završnjake na kojima su udice podalje od osnove. To postižu na nekoliko načina, između ostalog i pomoću posebnih dijelova opreme - odstojnika.
DSC0245 odstojnici1Industrija ribolovne opreme i sami ribolovci izrađuju odstojnike najrazličitijih oblika i konstrukcijskih rješenja. Nekad su ih najčešće pravili od čvrste i elastične žice, a plastične za izradu lakših pribora. Danas ih najčešće izrađuju pomoću perlica, kako posebnih s dvije rupe, poznatih pod talijanskim imenom „snodi“, tako i od klasičnih perlica svih veličina.
DSC0403snodiŽičani mogu biti jednokraki i dvokraki (na crtežu), koji su znatno jači i prikladniji za lov najkrupnijih riba i na najvećim dubinama. Za tu namjenu dobrim su se pokazali i odstojnici izrađeni od perlica ili vrtilica na koje je dodana plastična cjevčica.
F4940 Odstojnik
Osim na bulentinima s više priveza i udica, odstojnici su odlično rješenje i za bulentine i odmete s jednom udicom za lov čekanjem krupnih grabljivica živim ribicama. Da bi se u takvom ribolovu odstojnici uspješno primjenili, potrebno je da ribica - mamac bude dovoljno velika da bi mogla pokretati odstojnik, a ne da je on svojom težinom zamara i ometa. To na umu moraju imati posebno ribolovci koji sami izrađuju odstojnike.

Koliko će odstojnik biti od koristi na odmetu ovisi i o nagibu dna na mjestu lova. Ako dno blago ponire, odstojnik neće biti od velike koristi, jer će i osnovna struna biti pod malim kutom u odnosu na dno, pa će mamac teško moći pokretati odstojnik iz najnižeg u viši položaj.

Pri odbacivanju odmeta ostojnik ne stvara teškoće ako je dovoljno čvrst i ne krivi se. Na to utječe i njegov oblik. Dvokraki odstojnici, kojima su krakovi pod oštrim kutom, lakše se krive od onih kojima su krakovi pod kutom od 90 stupnjeva. Lakše se krive i odstojnici kojima su krakovi izrađeni savijanjem jednog od onih izrađenih iz dva komada žice.
P330 OkanDa bi ispravno djelovao, pribor s odstojnikom mora se stalno držati zategnutim. Zato se takav pribor ne može rabiti za ribolov slobodnom strunom. S odstojnikom nema teškoća poslije kontriranja, osim ako se lovi na dnu s puno prepreka. Ima li ih, odstojnik od žice će puno lakše zapeti od običnog priveza. No, ovaj problem se umanjuje pomoću odstojnika kroz koji struna prolazi tako da je mamac zapravo na osnovnoj struni završnjaka dok je uteg vezan posebnom strunom na donji kraj odstojnika. Odstojnici za koje se vezuju predvezi, osnove strune završnjaka i za njih privezi s mamcima mnogo su lošiji jer se pri zapinjanju ulova često gube.
img2292 dubinskakan2Kada je mamac direktno na glavnoj struni, najčešće se dogodi se da zakačeni odstojnik iskrivi, deformira i nekako otkači, a da za sve to vrijeme ulov nije ugrožen. Zato je nabolje koristiti dvokrake odstojnike na koje se osnovna struna tako montirati da prolazi kroz gornji pa kroz bočni prste, i tu se veže vrtilicom s kopčom za privez s mamcem. Za srednji prsten odstojnika vezuje se struna s utegom.

Petak, 25 Svibanj 2018 13:27

Bulentin za lov na velikim dubinama

Nagle i česte promjene vremenskih i uvjeta na moru karakteristične za svibanj i prve dane lipnja uskoro će biti prošlost. Dok se to ne dogodi ljubitelji ribolova bulentinom daleko na pučini do tada mogu obaviti posljednje pripreme za ribanje, poput kompletiranja bulentina.

Bulentinom na velikim dubinama mogu se loviti broje ribe, u pravilu nadprosječno teške. Zato i bulentin treba biti jak, koliko, ovisi o dubini na kojoj će se loviti.

Za lov na dubinama do 120, najviše 150 metara najprikladnija je osnovna struna promjera 0,90 do 1,00 mm, najlonska ili Dakron odgovarajuće snage. Dužina joj treba biti dvostruko veća od dubine na kojoj će se loviti. Boja strune je nebitna, a po navici se koristi akvamarin plavi ili bezbojni najlon.

Kad se lovi „preko prsta“ osnovnu strunu treba namotati na veliko motovilo, najbolje dimenzija barem 20x30 cm, kakvih je od stiropora nažalost teško naći u našim prodavaonicama. Na sreću, lako ih je izraditi, ali ne od stiropora, jer je onaj u prodaji za izolaciju mekan, nego od stirodura, također ploča za izolaciju. Poslužiti može i drveno motovilo za pendulu, ali i okruglo.
dubinskibulentinsv1Završnjak (sistem, predvez) tipa „očenaš“, je najprikladniji za „svaštarski“ ribolov na pučini, a najbolje ga izraditi od bijelog ili bezbojnog najlona promjera 0,40-0,45 mm i dužine oko 6 m. Na tako dugački završnjak idealno je rasporediti čak šest priveza (pjoka, primula) s udicama, ali Zakon dozvoljava samo tri. Dužina bezbojnih priveza ne treba biti veća od 10-15 cm. Najbolje ih je vezati „uz dlaku“, da udice drže dalje od predveza. Poželjno je na kraj predveza postaviti i privez dužine oko 25 cm za nošenje olovnice.

Olovnica, najbolja piramidalna i s četvrtastom osnovom treba biti teška između 250 do 350 grama. Spoj olovnice s ostatkom pribora najbolje je izvesti s kopčom na vrtilici, baš kao što je njome najbolje izvesti spoj osnovne strune i završnjaka.
dubinskibulentinsv4Što se tiče udice, optimalne su one oblika „Crystal“ i „Aberdeen“ broj 1 ili 2 po „Mustad“ skali, a još bolje one oblika „Cyrcle“ jer bolje kvače plijen, što je vrlo važno za lov na velikim dubinama na kojima je teško dati pravovremenu kontru. Zbog debljine najlona priveza bolje je koristiti udice s alkom nego s pločicom.

Pribor za lov na dubinama od preko 150 metara, također sa završnjakom tipa „očenaš“, treba izraditi od nešto jačih struna. Osnovnu od najlona debljine 1,00 - 1,20 mm ili Dacron odgovarajuće jačine, a završnjak od najlona promjera 0,60 do 0,70 mm. Na predvez dužine 10 do 12 m optimalno je postaviti 6 do 10 priveza dužine 15 do 20 cm i međusobno razmaknutih 45 do 50 centimetara, ali opet treba podsjetiti da Zakon predviđa samo tri. Kao i na svakom bulentinu za lov na iole većim dubinama, sve spojeve priveza i predveza obvezno treba napraviti pomoću vrtilice, u ovom slučaju najbolje trostruke.
dubinskibulentinsv3Zbog mogućnosti ulova kapitalnih kijerna, kirnji, i ostalih dubinskih riba treba koristit udice širine luka do 25 mm, najvećih dimenzija koje zakon dopušta sportsko- rekreativnim ribolovcima.

Ovisno o dubini i snazi kurenta na mjestu lova, bulentin je najčešće potrebno opteretit s olovnicom težine 350 do 600 grama.

Kad se želi loviti štapom i rolom, a oni znatno olakšavaju ribolov, za dubine između 120 i 150 m najprikladniji je štap snage 12 do 20 libri i dužine oko dva metra. Vršnjak mu treba biti pun, vrlo osjetljiv.

Rola mora biti tolika da primi svu količinu strune debljine 0,45 - 0,50 mm, kolika je dovoljna kad se lovi štapom - veličine barem 6000, s kvalitetnom kočnicom velike snage, te s mehanizmom koji će dugo izdržavati velike napore.

Za ribolov na dubinama od preko 200 metara optimalno rješenje je štap i rola jačine 30 libri, najjača koju smiju loviti sportsko- rekreativni ribolovci. Odlično rješenje je multiplikator rola, posebice ona s električnim pogonom, koja znatno smanjuje fizičko naprezanja pri izvlačenju plijena.

Na kraju, ali ne manje važno, skoro nezaobilazni dio opreme za ribolov daleko na pučini je suvremena brodska elektronika.

Spisak morskih organizama koji se mogu, a još uvijek kod nas ne rabe kao mamci u morskom ribolovu iznenađujuće je dug. Na njemu je i crvena moruzgva (Actinia equina), kod nas poznata i kao đerdan i konjska moruzgva te crvena vlasulja i morska poma.

Ova životinjica pripada skupini žarnjača jer posjeduje žarne stanice kojima se brani od neprijatelja te omamljuje ili ubija hranu. Tijelo joj je mješinasto s jednim otvorom oko kojeg se nalaze čak 192 lovke u kojima je do 500 milijuna žarnica s otrovom. Nasuprot lovki ima stopalo kojim se kreće i drži za podlogu. Naraste između 3 i 15 cm visine.
P799 MoruzgvaOsim purpurno crvene, može biti i zelene ili smeđe boje, ovisno o temperaturi mora i vrsti hrane. Vrlo je česta u Jadranu, na dubinama do 20 m, a najbrojnija je u plimnoj zoni. Živi pričvršćena na kamenju i stijenama. Dobro podnosi boćatu vodu i velike temperaturne razlike. Pažljivi promatrači mogu zapaziti slingurice (babice, mačkuljice, kokočice) koje ne samo što se pred progoniteljima skrivaju u opasni „cvijet“ moruzgve, nego je i jedu jer su otporne na njene otrove. No, te su ribice sitnog rasta pa su zato i nezanimljive ribolovcima. Međutim, ima i krupnijih riba otpornih na moruzgvino „kemijsko oružje“, ali ne i na njeno ukusno meso. Od njih je najlakše primijetiti pica kako s priobalnog kamenja čupka crvene moruzgve. Udicu namamčenu njome najbolje mu je ponuditi tako da se spustiti uz ozidanu obalu, do samog dna samo ako na njemu nema drugih riba.
DSC6499 Pomodore di mare Actinia equinaOsim „zubatog princa“ moruzgvu jedu još neke ribe. Koje sve, ne zna se točno. Dosadašnje spoznaje skupine naših ribolovaca koji eksperimentiraju s moruzgvom kao mamcem kazuje da ju je za lov ostalih riba, čak i onih najcjenjenijih, najbolje koristiti u koktelu, odnosno pomiješanu s ostalim mamcima.

Njena izrazito crvena boja čini vidljivijim koktel u kome su i sivi, bijeli i blijedi mamci. Međutim, meso moruzgve i okusom privlačiti ribe.

Ta skupina ribolovaca također je spoznala da je crvenu moruzgvu najbolje kombinirati s mušulom, dagnjom i drugim školjkama, pa s crvima, komadima rakova te s puževima. Mamac se može praviti i od kombinacije crvene i smeđe moruzgve. Iako se iznenađujuće dobro drži na udici, poput dagnje i moruzgvu je dobro uz udicu dobro učvrstiti elastičnom niti.

Crvenu je moruzgvu za mamčenje lako pripremiti. Nožem ili kakvim drugim oštrim predmetom je treba odvojiti od podloge. Ovisno o njenoj i željenoj veličini mamca, potom je treba izrezati škarama poprijeko po pola ili uzdužno na pljoske. Prethodno je dobro, ali se ne moraju ukloniti njene lovke. Zatim te komade treba mamčiti tako im crvena vanjština budu što vidljivije.

Ovako pripremljenim mamcima mogu se loviti brojne ribe, ne samo one koje obitavaju u priobalnoj zoni gdje obitavaju i moruzgve. Kao što se u Engleskoj love bakalari, osobito često parangalom, u našem se moru miješanim mamcem, ali i samom moruzgvom mogu loviti i srodnici bakalara poput mola, tabinje, ugotice…
P823 MoruzgvaOtrov crvene moruzgve nije osobito opasan za ljude jer najčešće samo blago iritira kožu. Ipak, mjesto njenog dodira treba tretirati kao i poslije dodira s opasnijim vlasuljama. Prvo ga treba isprati morskom (nikako slatkom!) vodom pa politi alkoholom ili vinskim octom. Kad se osuši treba ga namazati kortikosteroidnom mašću. U slučaju težih posljedica, koje najčešće počinju s pojavom mjehura na mjestu dodira, a zatim s vrtoglavicom, povraćanjem ili bolovima u trbuhu, pomoć treba potražiti od liječnika.

Visoka temperatura uništava sve moruzgvine otrove pa se ona za ljudsku ishranu sprema pohanjem, kao i vlasulja.

Lov pica moruzgvom najbolje je obavljati u ovo doba godine, kad se pic posve primakne obali. Taj period počinje kad i sazrijevanje trešanja, po kojoj je nadaleko poznat Lovran. No, taj je gradić poznat i po vrsnim udičarima. Netko od njih davno je pokušao umjesto moruzge ponuditi trešnju jer one bojom i donekle oblikom nalikuju moruzgvi. Rezultat opita bio je više nego dobar pa se u Lovranu i okolini u vrijeme sazrijevanja trešanja pici već desetljećima skoro isključivo love tim voćem!

Za takvu primjenu trešnja mora biti posve zrela, očišćena od koštice i skoro prepolovljena tako da se može izravnati. Nadjeva se tako da joj mekana unutrašnjost bude s vanjske strane udice koju mora u potpunosti prekrivati. Tako nalikuje maloj crvenoj moruzgvi.

Kao posljedica klimatskih promjena, umjesto u ožujku ili travnju, tek početkom svibnja u priobalne vode južnog Jadran pristigle su veće količine riba. Dolazak će završiti najkasnije do početka lipnja, a u uskom priobalnom pojasu, sve ribe koje nisu izrazito pučinske, ovisno o području, boravit će do kraja srpnja. Svo to vrijeme bit će vrlo raspoložene za ishranu pa je predstojeći period pravo vrijeme ne samo za uspješan nego i raznovrstan ribolov udicom s obale, ali i biranje ciljane lovine.

Bez dvojbe, najviše će ribolovaca poželjeti loviti podlanicu ili ovratu, oradu. No, nju treba dugo čekati pa je puno bolje njoj se nadati, a ciljano loviti njene nešto manje cijenjene, ali znatno brojnije srodnike - fratra, pica, sarka i arbuna. U takvom lovu plijen su i pijerka, lumbrak, smokva, vrana, škrpina, često većih dimenzija.

Iako prilaze i posve blizu obale, sve te ribe u ovo doba godine su najčešće na dubinama između 5 i 15, čak i do 20 metara. Osim kao i podlanica, na mirnim blago ponirućim kamenitim obalama, te se ribe više ili manje rado zadržavaju i na drugim, obližnjim terenima. Tako na pjeskovitom dnu djelomično prekrivenom travom, voli boraviti fratar i osobito pic koji rado čupka mlade izdanke smeđe alge citozire. Sraka će se, pak, rado zadržavati i na strmijem te neravnijem terenu, baš kao i škrpina. Za razliku od njih, lumbraka i, osobito, pijerke i vrane, nema na strmim, ali ima na svim ostalim terenima, posebno onim obraslim.

Iz svega navedeno, jasno je da je u predstojećem periodu najbolje loviti na miješanom dnu, s kamenite obale koja se blago spušta u dubinu, a u čijoj je blizini strmije kamenito i položito pjeskovito obraslo dno. Podjednako je dobro, a najbolje dok ribe posve ne priđu obali, loviti na prijelazu kamenite, strma ili ne, obale u pjeskovito dno.

Nasuprot rasprostranjenom mišljenju da najveće ribe obitavaju u najudaljenijim morskim kutcima, veliki, često kapitalni fratri, pici i sarci, baš kao i uostalom i podlanice te lubini, češće će se naći uz kopno nego uz pučinske otoke.

Iako se dobro love i noću, koje su sve ugodnije, u lov na nabrojane ribe bolje je ići tijekom dana jer je većina njih najaktivnija u to doba, pogotovo zorom i u smiraj dana. No, uspješno se loviti može tijekom cijelog dana, posebice pijerke i usnača te u vrijeme plime. Najbolji vremenski uvjeti za lov jesu mirno more, bez ili uz tek lagani vjetar, a dobri kad je more malo valovito.
sobaletekst1Loviti se može s više načina kompletiranim priborom. Najčešće se koristi pribor kojim se lovi podlanica. To znači s jednom udicom na struni koja klizi kroz šuplju olovnicu čiji je hod ograničen na 40 do 50 cm od udice. Međutim, kako su nabrojane ribe lakše od „kraljice“, jasno je da pribor za njihov lov treba biti slabiji, a udice manje, osobito ako se pretežito lovi pic.

Najprikladnija je udica širine luka 8 do najviše 15 mm, odnosno 10 mm ako se pretežito lovi pic. Također, najprikladnija je udica oblika „Crystal“, ali nešto kraćeg tijela, koja je inače najbolje za lov uz obalu. Posve je dobre i udica oblika „Aberdeen“, tzv. parangalka. Love li se pretežito sarak i fratar najbolje je koristiti udice oblika „Limerick“, kakve se najbolje i za lov podlanice.

Zbog mogućnosti ulova podlanice, osnovnu strunu pribora treba izraditi od najlona promjera 0,35 do 0,45 mm, a završnjak 0,25-0,35 mm. I za najdalje odbačaje najčešće dovoljno pribor opteretiti s olovnicom težine 30, najviše 50 grama.

Većina spomenutih riba se kreću malo poviše dna, a za hranom se nerijetko podigne i bliže površini. Zbog toga ih se može loviti i priborom nešto drukčije kompletiranim, koji mamac drži poviše dna i tako ga čini bolju vidljivim.

Na takav se ometac olovnica postavlja na kraj pribora, a udica se vezuje na privez (primulu, pjok) dužine 20-tak centimetara koji se za predvez, osnovu završnjaka, vezuje pola metra iznad olovnice. Na privez, najbolje na njegovu sredinu, dobro je staviti kuglicu plutnjak, „pop-up“, koja će mamac držati poviše dna i kad pribor polegne po njemu. Ako se ne lovi na izrazito škrapastom terenu, takav završnjak može biti klasični „očenaš“, odnosno imati i tri priveza. Posebno je pogodan ako se pretežito love pijerka i ostale neoprezne ribe.
sobaletekst2Bez obzira kako se kompletiranim završnjakom lovilo, koristiti je najbolje laki, eventualno srednje teški štap tipa „bolognese“ ili, još bolje „beach“ ili „beach ledgering“. No, svi ti štapovi mora imati osjetljiv vrh. Na njega je dovoljno montirati laganu, ali je bolje srednju, rolu veličine 50. Prednost treba dati nešto bržim, prijenosnog odnosa oko 5,2 :1.

Što se tiče taktike lova, najbolja je ona prilagođena podlanici. To znači pa poslije odbacivanja mamaca strunu treba samo lagano zategnuti. Ako su u blizini, pijerka, škrpina i usnače mamac će brzo i bez oklijevanja prihvatiti. Međutim, pic, fratar i sarak te arbun znatno manje, dugo će oklijevati. Zato treba biti vrlo strpljiv. Kad riba ponese mamac i snažno zategne strunu treba odlučno kontrirati i izvlačiti bez velikog taktiziranja kako bi se spriječilo ovratu, fratra i sarka da se zavuku u kakav procjep ili sakriju iza kamena i tako pokidaju strunu.

Za razliku od taktike, mamac ne treba biti prilagođen lovu podlanice. Istina, sve će navedene ribe posegnuti i za golim štrcaljcem i volkom, ali je bolje ponuditi im koji mekši, ali i mamac jeftiniji od velikog crva. To mogu biti komadi srdele i drugih sitnih riba - gavuna, girovki... Mamčiti se mogu i crvi, račići te ostali stanovnici dna.

Čim se izvuče iz mora, ulov treba premjeriti. Naime, zakonom je zabranjeno loviti arbuna kraćeg od 15, fratra i pica od 18, ovrate od 20, sarka od 23 cm…

Stranica 1 od 10

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250