Šime Duvančić

Petak, 14 Rujan 2018 11:03

Izvlačenje orhana

Suvremeni pribor za lov orhana pendulom, osim olova čuvara ili „downriggera“, o čijima smo prednostima i manama pisali prošli petak o čemu možete čitati OVDJE, obvezno čine još i štap te rola, a više nego dobrodošao njegov dio je i borbeni pojas ili gljivasti oslonac štapa.

Zbog mogućnosti ulova vrlo krupnih primjeraka, za lov se koristi pribor snage 30 libri, najjači dozvoljen sportsko - rekreativnim ribolovcima. Najbolji izbor je multiplikator i „trolling“, pendulaški štap s velikim prstenastim ili još bolje, valjkastim provodnicima. Kalem role je najbolje napuniti „PE“ ili „Dacron“ višenitkom na koju se posredstvom vrtilice spaja završnjak koga čini 30-tak metara najlonske strune. Završnjak na kraju treba imati dvije ili tri udice ovisno o vrsti mamca, odnosno njegovoj dužini.

Kada se lovi na pendulu olovom čuvarom, za isti prsten gdje je spojen kraj osnovne strune, vezuje se i trometarski i manje od 0,50 mm debeo privez koji nosi olovo čuvar. Olovnica treba biti težine 100 do 500 grama, ovisno o željenoj dubini lova. Naime, sa 100 metara u more ispuštene pendule pri sporoj vožnji od jednog do 1,5 čvora na dubinu od 29 do 30 metara mamac će spustiti olovnica težine 150 do 250 grama, dok je za uron od 40-tak metara potreba olovnica od 350 do 400 grama.

U slučaju da se lovi „downriggerom“, cijela pendule može biti od jednog komada najlona, s udicama direktno vezanim na nju. Na oko 40 metara od udica na struni treba biti petlja kojom će spojiti „downrigger“.
P8162 GofBez obzira kako se kompletiranom pendulom lovilo, tijekom traženja orhana štap se drži u brodskom držaču, a mamac barem pedesetak metara iza plovila, da bi se zvuk i vibracija motora dovoljno udaljili od ribe te ona zato oslobodila straha. U takvoj situaciji orhan će mamac napasti u bilo kojoj fazi ribolova. Napad nije uvijek silovit kao kod zubaca, tune ili brancina. Što više, odrasli orhan ponekad i ispljune mamac i nestane, zauvijek ili ponovo napadne mamac. Zato mu je najbolje kontrirati odmah.

Iznimno je važno ne dozvoliti zakačenom orhanu da bježi jer on tada proizvodi snagu koja je pet puta veća od njegove težine pa ako kočnica role nije dobro podešena da proklizava, osrednji orhan bez problema prekida i strunu znatno jaču od 30 libri. Prekinut će je i kad je kočnica dobro podešena ako je struna labava pa je zato neophodno držati je stalno lagano zategnutom.

Poslije uspješnog kačenja i okretanja orhana glavom ka plovilu, potrebno je što prije oboje udaljiti od stijena. Najbolje je potegnuti lijevo ili desno, nikad ravno nazad. Tako je riba uvijek iza krme plovila i pruža joj se dovoljan otpor a da ona nikad ne izvuče previše strune s kalema role.

Tijekom borbe ne treba „pumpati“ jer promjena snage djelovanja na usta orhana može uzrokovati samo rizik od pucanja strune. Također, bez obzira na veličinu plijena, nikad ne treba pokušavati borbu okončati što prije. Orhan je pun energije i dosta dugo nakon kvačenja, odnosno početka borbe.

U lovu pomoću olova čuvara, najkritičniji trenutak je kad taj uteg treba skinuti s osnovne strune. Osim što u tom trenutku ribolovac mora zastati s izvlačenjem i pribor držati samo s jednom rukom, tada riba jasno vidi barem brod pa će upotrijebit svu svoju snagu da se oslobodi. U oba slučaja treba samo malo mirnoće i strpljenja.

Međutim, čak i kada se tijekom borbe postupa ispravno, može se dogoditi gubitak plijena. Više je uzroka tome, a jedan je od njih je izgled usta orhana. Naime, on nema zube poput zubaca nego sitno nazubljeno ždrijelo. Kada se udice zakvače unutar ždrijela ili dublje, struna koja ih nosi izložena je djelovanju nazubljenog ždrijela tijekom žestokih pokušaja orhana da ispljune udice tresući glavu, lamatanja lijevo-desno. Rješenje tog problema nije deblja najlonska ili metalna struna jer one smanjuje broj napada orhana na mamac, čak i najživahniji i najbolje nadjenut. Najbolje je vrijeme izvlačenje plijena sveti na optimalno.

Optimalno vrijeme izvlačenja orhana u naponu snage iz dubine od preko 30 metara je 10 minuta, ako je težak oko 5 kg. Dvostruko težeg optimalno je izvlačiti 20 minuta. Feluna teškog oko 15 kg s najmanje rizika se izvlačiti 40 minuta, onog teškog oko 20 kilograma jedan sat. Kapitalca od oko 30 kg optimalno je izvlačiti kraće, oko 45 minuta jer toliko težak orhan je pravi onemoćali starac.
P8814 GofČest uzrok gubitak već dobro zakvačenog i izmorenog orhana jest upotreba nedovoljno jake i elastične glavne, lovne udice. Drugi, još češći uzrok gubitka ribe, kad je u pitanju udica, jest je upotreba nedovoljna kvalitetne udice. Naime, većina udica s vezištem u obliku prstena, a samo su takve dobre za izradu pribora namijenjenog lovu orhana, imaju prsten koji nije posve zatvoren nego između njegovog kraja i tijela udice postoji zazor. Tijekom borbe struna se oštećuje dodirujući rub kraja prstena. Zato je najbolje koristiti udice sa zavarenim prstenom, a u njenom nedostatku dobro rješenje tog problema je umjesto čvorom, spajanje lovne udice pomoću omče izrađene „crimping“ načinom – pomoću metalne cjevčice.

U južnom dijelu Jadrana tijekom jeseni glavna ciljana lovina najozbiljnijih udičara je orhan, gof. Najčešće ga love tradicionalnim načinom, pendulom sa živim ili barem svježim prirodnim mamcem. No, umjesto klasičnom, sve više suvremenom opremom, štapom i rolom.

Štapom i rolom umjesto „viškom“, pendulom opterećenom olovnicama postavljenim direktno na osnovnu strunu, bolje je loviti pendulom s „guardianom“, olovom čuvarom, ili s olovnicom na posebnom priboru, „downriggeru“.
img4201 GofSvaki od ta dva načina upotrebe olovnice ima prednosti i nedostatke. Prednost pribora s olovom čuvarom je što se sa štapom u ruci može najbolje mamac voditi tako da prati liniju dna duž padina i procijepa. Pritom ribolovac svaki put osjeti kad olovnica dotakne dno pa može brzo namotati rolu i podignete mamac da ne zapinje. Tako se pretraži više terena i to po različitim dubinama te po različitim pravcima, a ne samo pravolinijski što može izazivati pozornost grabljivica.
guardianU slučaju zapinjanja za dno, najčešće će se izgubiti olovnica i nešto najlona priveza, relativno niske vrijednosti. Ta činjenica potiče ribolovce da love svugdje, osobito gdje su stijene strme, procijepi i stjenjaci.

Dobra osobina pendule s olovom čuvarom je i da omogućava trenutnu i sigurnu kontru. Nedostaci, pak, ovog pribora su što ribolovac mora uvijek štap držati u ruci te može koristiti samo jedan pribor i to na srednje dubokim terenima. Znači, nije moguće da s istog plovila love dva ribolovca ili jedan s dvije pendule, jer se dvije vrlo lako zapetljaju.

Osnovna struna pribora s olovom čuvarem ulazi u more daleko iza plovila, što može uzrokovati probleme. Njena dužina se može skratiti kad se primjerice lovi s niskog gumenjaka, ili jedrilice koja je uz to i tiha pa bukom motora ne plaši ribu.

Osim toga, kada se lovi u jakom kurentu, odnosno s vjetrom u krmu, da bi mamac dosegao veću dubinu, primjerice 50-60 metara, potrebno je duže vrijeme. U tom slučaju primjena teže olovnice ne dolazi u obzir jer je ne može podnijeti štap, ali može „downrigger“, pa se s njim može loviti i na velikim dubinama.
P7211 Down Rigger RubberbandDruga prednosti pendule s „downriggerom“ je što se možete loviti s dva pribora. Jedan čak može biti s laganim olovom čuvarom za lov „na pola dna“ ili pod površinom, odnosno jednim za orhana, a drugim za ribe gornjih slojeva mora.

U lovu s „downriggerom“ nema šanse da bilo koji brod u prolazu prekine osnovnu strunu, jer je ona odmah iza plovila na velikoj, lovnoj dubini. Zato je ovim priborom dobro loviti sve dok je na moru velika flota brodova i brodica koji mogu prekinuti osnovnu strunu pendule s olovom čuvarom.

Glavni nedostatak pendule s „downriggerom“ je što se s njim otežano prati linija dna. Također, ovaj pribor zahtjeva da voditelj plovila stalno prati izgled dna te spuštanjem i podizanjem olovnice drži mamac stalno blizu njega. U slučaju da ovaj pribor zapne, gubi se više nego kod onog s olovom čuvarom - uteg, mamac i dijelovi strune pendule, vjerojatno i „downriggera“. Znači „downrigger“ je posebno dobar za ribolov na dnu koji je relativno ravan, bez puno ponora i uzvisina.

„Downriggerom“ se može loviti na dva načina. Prvi je da se koristi toliko teška olovnica da u trenutku napada na mamac orhanu pruži otpor bez pomoći kočnice multiplikatora. U tom trenutku orhan dobiva prvu kontru preko pribora za spuštanje, a tek zatim se zateže pribor koji je na štapu i multiplikatoru.

Drugi način je da se spoj „downriggera“ i onog koji nosi mamac tako podesi da na prvi dodir popušta, bez imalo otpora. U tom slučaju orhan može komotno pojesti mamac i otplivati. Čak i kočnica multiplikatora može biti slabo prikočena, tek toliko da je otpor vode ne nadjača! Nakon nekoliko sekundi od napad, ribolovac treba pojačati kočnicu i dati kontru svom snagom. Ako je progutao mamac, s udicom u stomaku orhan se neće boriti dugo.

U većini slučajeva, pogotovo u rujnu i prvom dijelu jeseni, bolje je koristiti pendulu s olovom čuvarom. Ne samo zato jer je prema mišljenju mnogih lovnija nego i zato što se orhan u spomenutom periodu lovi na manjim dubinama.

Petak, 31 Kolovoz 2018 11:44

Sve tajne pastele

Većina jadranskih riba su mesojedi, ali veliki broj njih će posegnuti i za hranom biljnog porijekla. No, osim u vrlo rijetkim slučajevima, ne za biljkama nego prerađevinama od njih. Zapravo, jedu skoro isključivo proizvode od žitarica, dok ih ostale biljke privlače samo kao začinski dodaci u tim prerađevinama.

Od svih mamaca biljnog porijekla najviše se koristi kruh, ali je najkvalitetnija pastela. To je smjesa brašna ili kruha s vodom ili kojom drugom tekućinom te s mirisnim i ukusnim dodatcima biljnog i životinjskog porijekla.

Pastela je odličan mamac za lov cipola, sopa (salpa), šparmića, batoglavca, bukve, arbuna, ali i dobar za lov cjenjenijih riba poput fratra, kantora, pica, sarka, ukjate, čak i smuduta (brancina) te ovrate (orade).

Izrada pastele nije komplicirana. Ako se pravi od kruha, neusporedivo je najbolje koristiti bijeli i to samo njegova sredina. Kruh se prvo dobro nakvasi, zatim dobro iscijedi pa gnječi rukama sve dok se ne stvori kompaktna ljepljiva masa. Nakon što se nju po potrebi i želji dodaju začini, treba nastaviti s gnječenjem sve dok se ne stvori masa koja se ne lijepi za prste, a vlaknasto se razvlači.
pastela3Za izradu pastele od brašna najbolje je koristiti bijelo glatko. Brašnu se postupno dodaje voda, mijesi se dok ne nastane mekano i kompaktno tijesto. Tijesto se zatim rastanji i ravnomjerno pospe začinima pa nastavi mijesiti, uz dodavanje brašna ili vode po potrebi, sve dok se ne dobije pastela željene žilavosti.

Umjesto s vodom, pastelu je bolje izraditi s mlijekom ili sirutkom te, osobito, tekućinom odlivenom pri soljenju srdele, koji joj poboljšavaju privlačnost, miris i okus.

Radi poboljšanja mirisa i okusa, u pastele se dodaju razni sastojci i začini. Od biljnih najčešće sjeme konoplje te komorača. Kad se pravi mamac za ciljani lov cipola, u pastelu, koju će iznimno rado prihvatiti i ostale nabrojane ribe, najbolje je dodati sjeme korijandera. Na svaki kilogram pastele dodaje se barem 50 grama isprženog i samljevenog sjemena tih biljaka, najbolje u kombinaciji s istom količinom brašna od tvrdog mirisnog sira ili dobro usitnjene slane srdele.

Od biljnih dodataka privlačnost pastele znatno poboljšava i česna, češnjaka, posebno za ciljani lov cipola i jegulja, čije vrijeme najboljeg lova počinje s prvim jačim jesenskim kišama. Međutim, s dodavanjem češnjaka u pastelu ne treba pretjerati kako se ne bi postigao suprotni učinak, U kilogram pastele je dovoljno umijesiti dva dobro zgnječena češnja češnjaka.

Pastela od kruha lako spada s udice, što joj je najveća mana, koja joj se može otkloniti ili barem umanjiti na više načina. Jedan od njih je dodavanje češnjaka čije ulje znatno poboljšava žilavost, a time i držanje pastele na udici.

Od ostalih tvari biljnog porijekla koje poboljšavaju žilavost pastele najbolja su ulja, posebno maslinovo, koje znatno poboljšava i okus te miris pastele. Može se koristiti i ulje od prženja, ulje iz riblje konzerve te ono u kome se držao sir. Iznimka je pastela za lov sopa. Naime, intenzivni miris ulja, kao i sira, može odagnati umjesto privući tu ribu. Za nju je idealno rješenje pastela u koju su dodana na nekoliko milimetara izrezane vlati morske trave, što je njena omiljena hrana.

Na isti način, pastela se može „armirati“ i nevelikom količinom sitno isjeckanog pamuka, odnosno vate. Mamac napravljen na taj način dobro se drži na udici i pri daljem odbacivanju.
pastelatekstudicaKako će se pastela držati ovisi i o načinu njenog postavljanja na udicu. Najbolje, kao što je prikazano crtežom, ako se komad pastele valjanjem između dlanova oblikujte u duljeg ili kraćeg „crva“, ovisno o veličini udice na koju će te postavljati. Tako napravljenu je treba spiralno obmotajte oko udice, počevši od vezišta pa sve do preko vrha. Zatim je prstima treba oblikujte da izgleda kao cijela dagnja.

Pastela se može pripremiti neposredno prije upotrebe, ali i znatno ranije jer se do upotrebe lako mogu u dobrom stanju sačuvati dosta dugo. Zamotane u samoljepivu plastičnu foliju u hladnjaku ostaje dobra barem tjedan dana, a još više kada je umotana u čisti i lagano nakvašeni platneni ubrus. Tako smještena na prozračnom i sjenovitom mjestu pastela ostaje dobra za upotrebu i do tjedan dana, čak i ljeti, a da ništa ne gubi od primamljivosti kao ona čuvana u hladnjaku.

Petak, 24 Kolovoz 2018 11:04

„Paket“ za fratra

U sve siromašnijem Jadranu malo je riba čiji se broj ne smanjuje. Jedna od njih je i fratar, koji se dobro prilagodio devastaciji mora i klimatskim promjenama, pa je brojan skoro kao i prije, na nekim lokacijama i brojniji. Osim toga, za razliku od većine riba, dobro podnosi i visoke temperature mora te jako dnevno svjetlo pa se i u najtoplijem dijelu godine dobro lovi relativno blizu obale i po danu. Krajem kolovoza će se početi i jatiti i još više hraniti zbog priprema za mrijest. Zbog svega toga u narednih mjesec, dva dana fratar će se udicom moći loviti iznimno dobro.

Osnovni preduvjet za to jest pronaći ga. A u ovo doba godine oni se uglavnom zadržavaju na dubinama između 5 i 15 metara. Manji primjerci s ostalim sitnim srodnicima zalaze i u zatvorene vode i na blago nagnute terene, dok se krupniji radije zadržavaju u otvorenim vodama i uz strmije obale. Sve su to obvezno obrasli kameniti tereni s brojnim procijepima u kojima fratri nalaze sklonište i hranu.

A hrane se, poput ostalih rođaka iz obitelji ljuskavki crvima, mekušcima i račićima.

Odabirom onoga što će se od svega toga koristiti kao mamac može se ciljano loviti fratar i to uglavnom krupne. Naime, dagnja, mušula, pripremljena na poseban način jamči skoro isključiv lov fratara te pokojeg sarka, pica i orade, također vrlo cijenjenih riba.

Za jedan mamac nužne su dvije školjke. Veću od njih potrebno je potpuno osloboditi ljušture, a drugu samo otvoriti. U očišćenu mušulu treba skriti udice i pjoke (primule) bulentina pa sve skupa ugurati u drugu, samo otvorenu školjku. Zatim se to sve skupa utisne u praznu, nerazdvojenu ljušturu veće školjke koju potom treba dobro zatvoriti.
musf1Mamcem pripremljenim na opisani način lovi se samo iz plovila, bulentinom na dnu. Najbolje na kakvoj maloj ravnoj i goloj plohi u kamenjaru, za što je neophodno dobro poznavanje lovne zone i kvalitetno sidrenje pomoću dva sidra.

Sitni fratri i ostale ribice će veoma brzo prići ponuđenom mamcu, ali ga neće moći otvoriti. Čim mu priđe, krupniji će fratar gurkati mušulu sve dok se ona ne otvori toliko da meso s udicom „procvjeta“ i pohrli van iz tijesne školjke. Tada će fratar s neuobičajeno malo opreza prihvatiti zalogaj i zaplivati labavo ga držeći. Treba mu omogućiti da to jedno kratko vrijeme čini bez ikakvog otpora pa je najbolje, bez obzira lovi li se „preko prsta“ ili štapom i rolom strunu držati u ruci i pustit je da lagano klizi. Nakon što potegne pedalj, dva treba lagano prikočiti, tek toliko da fratar dobije osjećaj da bi mu mamac mogao ispasti iz usta. Reagirat će zatvaranjem usta i laganim trzajem glave, što je znak za kontru.

Lov na opisani način najbolje je obavljati bulentinom kompletiranim na poseban način. Osnovna strunu mu treba izraditi od najlona promjera 0,30- 0,40 mm s dva jednako duga priveza, pjoka ili primule na kraju, najbolje dužine 10 do 15 cm. Privezi od strune promjera 0,25 do 0,30 mm trebaju završavati udicama broj 12 do 15, odnosno širine 8 do 12 mm. Od onih oblika „Aberdeen“ i „Crystal“ bolje je koristiti udice oblika „Limerick“, kakve se koriste u lovu orade.

Osim zaštite mamca od grickanja malih riba, ljuštura mušule ima ulogu i utega, ali ako to nije dovoljno da mamac okomito padne i drži se na dnu, pribor se mora dodatno opteretiti. Najbolje na način da se na spoj „brka“, priveza s osnovnom strunom postavi rascijepana olovnica potrebne težine te se sakrije u mamac.

Dodatni odabir veličine plijena vrši se odabirom vremena ribolova. Krupni fratri najbolje se love tek kad sunce počne tonuti k horizontu i u noći s mjesečinom. Posebice se dobro love po mirnom moru, tišini ili laganom vjetru.

Iako se na opisani način lov krupniji primjerci, dobro je znati da zakon zabranjuje lov fratara kraćih od 18 centimetara.

Petak, 17 Kolovoz 2018 09:27

Ribolov iz brodice u podmorskoj livadi

U i nad podmorskim livadama, poslije kamenitog, ribama najbogatijeg dna, lakše i znatno uspješnije nego s obale, o čemu smo pisali prošli petak OVDJE, udicom se lovi iz plovila, čak i u plićacima dohvatljivim s obale.

Loviti je moguće svim načinima, ovisno o dubini i ciljanoj lovini. Najčešće se to zbog velike učinkovitosti radi spustcem, bulentinom, iz usidrenog plovila, najbolje tamo gdje se iz livade uzdiže pokoja kamena gromada ili je dno djelomično neobraslo. Pribor se može spustiti na razne dubine, čak do sredine vodenog stupa, ali je ipak najbolje od dna do malo iznad livade.

Većina riba koje se obitavaju u podmorskim livadama hrane se između korijena i listova trave. Njih je najbolje loviti priborom spuštenim na dno. Za svaštarski ribolov svih vrsta, osobito na „bilajki“ - golom dnu unutar livade, najprikladniji je klasični završnjak (crtež broj 1) s olovnicom na kraju te tri priveza. Kompletirati se može i bez vrtilica na spojevima.
ribbultr1Osnova mu može biti debela tek 0,20 do 0,25 mm, jer nema opasnosti od zapinjanja pribora. Zbog istog razloga i na kalem role može se namotati toliko debeli najlon, a ako se mota PE višenitka, dovoljna je ona promjera 0,15 mm. U tom slučaju predvez obvezno treba biti od elastičnog najlona kako bi amortizirao iznenadne jake udarce.

Privezi, prame, primule trebaju biti još tanji i ne osobito dugi. Na njih valja vezati udice širine luka 7 do 12 mm. Vrsta udice nije osobito važna, ali je ipak najbolje koristiti one oblika „Crystal“, koje su inače najbolje rješenje za svaštarski ribolov blizu obale.

Za dubine lova do 30 m, na kojima se najčešće lovi, ovisno o jačini kurenta, olovnica, obvezno ovalna, može biti teška 30 do 70 grama.

Visina trave može biti i preko jednog metra. Kako bi se u takvoj situaciji udice držale u krošnji ili neposredno iznad trave, a olovnica ležala na dnu, završnjak mora biti dovoljno dugačak. Najbolje je opisanom klasičnom završnjaku pridodati produžetak (a). On na oba kraja treba imati petlju ili kopču za brzu montažu. Dužina mu može biti između pola i dva metra, ovisno o visini trave.

Ribe koje se zadržavaju manje više poviše livada, poput gira, modraka, bukvi i ukjata, bolje je loviti priborom koji se ne spušta na dno. Završnjak, sistem takvog pribora, prikazan crtežom broj 2, mora biti vrlo dugačak, jer je dugačak i vodeni stup u kojemu je riba. Zbog istog razloga i privezi na njemu moraju biti duži, do oko pola, čak i do jednog metra, u slučaju kad riba mamac uzima oprezno.
ribbultr2Kako nemaju gdje zapeti, privezi mogu biti vrlo tanki, čak od samo 0,12- 0,14 mm debele, najbolje FC strune, što je često presudno za lov opreznih riba. Praksa je pokazala da je na završnjak najbolje postaviti tek dva priveza, a zbog navedenog razloga jedan od njih može biti postavljen ispod olovnice, koja treba biti što lakša, tek toliko da pribor drži okomitim.

Svaštarsko kančarenje u i nad podmorskim livadama može obavljati „preko prsta“, ali i štap bilo koje dužine. Međutim, prednost treba dati dužima, do 3,5 metra, jer se s njima može pretražiti veće područje bez premještanja plovila. Štap treba biti vrlo brze akcije, ali i iznimno osjetljivog vrha, kako bi reagirao i na najmanji dodir. Na njega je dovoljno postaviti malu ili srednje veliku rolu. Ukoliko se njen kalem puni PE višenitkom, dobro je koristiti nešto mekši štap, primjerice akcije B, koji će zajedno s najlonskim završnjakom kompenzirati njezinu neelastičnost. Osnovna struna obvezno mora završavati vrtilicom, a poželjno je i kopčom kako bi se brzo i lako mogli mijenjati završnjaci prilagođeni vrsti lovine, odnosno dubini lova.

Podmorske livade nisu ubilježene na nautičkim kartama pa ih oni koji žele ribariti na njima i iznad njih, moraju tražiti uz pomoć drugih sredstava. U plićaku ih je lako vidjeti, dok se na većim dubinama manifestiraju kao manje ili veće tamno zeleno - plave površine.

Pozicije dubljih livada nekada su se pronalazile isključivo sondom, najčešće olovnom. Ona pri padu na takav teren proizvodi mekan i tup udarac, „puzi“ po travi, a na struni koja je nosi direktno se osjeća struganje vlasi trave. Sidro, pak, čupa korijen ili kida listove trave.

Najlakši način pronalaženja podmorskih livada je pomoću elektroničkog dubinomjera. Trava raste na relativno ravnom dnu, pa je takva i crta odraza signala na ekranu dubinomjera. Zapravo, radi se o dvije crte. Gornja je tanja i označava vrhove trave, a donja i deblja prikazuje liniju dna. Između je čist pojas visok koliko i trava. Taj pojas je veoma blijed, jer trava upija i usporava signal dubinomjera. Što je veća dubina to je taj pojas svjetliji, odnosno signal se od livade sporije vraća.

Ukoliko se nema elektronički dubinomjer, debljina travnatog pokrova može se izmjeriti tako da se iščupa list trave. To je najlakše uraditi olovnim lignjarićem, „peškafondom“.

Petak, 10 Kolovoz 2018 14:04

Ribolov s obale u podmorskoj livadi

Po bogatstvu ribljeg svijeta odmah iza kamenitih su travom obrasla dna. U podmorskim livadama i poviše njih udicom se mogu loviti brojne ribe poput arbuna, bukve, svih girovki, kneza (vldike) i ostalih usnača, kanjca, pijerke, salpe (sope), špara, ukjate… Tu se rado zadržavaju i cjenjenije ribe poput kantora, kavale, brancina (smuduta), pica, šarga (sarka), orade (ovrate), zubaca…

Unatoč tome, većina sportsko - rekreativnih udičara izbjegava loviti na tim terenima. Naime, ponuđeni priborom kompletiranim na klasični način, mamci u njima najčešće ostaju nevidljivi za većinu riba ili ih brzo ogole sitne koje tu obitavaju. To osobito vrijedi za lov s obale. Međutim, polaganjem mamca na čiste predjele unutar ili tik uz livade, može se ostvariti iznimno dobar ulov, čak i najcjenjenijih riba poput brancina i orade. Osim toga, uz neznatne preinake pribora, uspješno se može loviti i u livadama, a odlični rezultati se mogu postići i poviše njih, u gornjim slojevima mora.

Na podmorskim livadama ometcem je najbolje loviti s isturenih mjesta poput rtova i izlaza iz uvala. S takvih se pozicija pretežito love špar, pijerka, knez te sve druge usnače, a nešto rjeđe fratar i pic. Poviše livada najčešći plijen su sve girovke, bukva, ukjate…

Ometcem klasične konstrukcije, s kliznom ili olovnicom na kraju, zadovoljavajući ulovi se mogu postići samo u niskoj te rijetkoj travi. U višoj i gušćoj samo ako se mamci ponude dalje od dna, poviše livade. To se postiže završnjakom koji ima nešto duže plutajuće priveze, prame. Da bi privez plutao, na njega treba postaviti plovak, poznat kao „pop- up“. Zapravo, najbolje je postaviti dva, jedan uz vrtilicu na kraju osnovne strune, a drugi malo poviše udice. Veličinu, odnosno uzgonu moć „pop-up“ perlice treba odabrati tako da nakon polaganja pribora mamac stalno stoji na istom rastojanju od dna, najbolje na vrhu livade.
img184ribP729124Osim toga, kao što je prikazano prvim crtežom, umjesto klasične klizne, na pribor treba postavit dugačku olovnicu, poznatu kao „tirolsko drvce“, teško tek toliko da pribor drži na dnu. Ono u moru stoji skoro okomito i tako podiže pribor poviše dna.
img185rbZa lov u gornjim slojevima livade te neposredno poviše nje završnjak je bolje kompletirati na način prikazan drugim crtežom, s olovnicom na kraju. On je nešto kompliciraniji za izradu jer ga čine tri priveza. Osim uz udice na njima, „pop-up“ treba postaviti i na kraj osnovne strune poviše vrtilice s kopčom. Od mogućeg klizanja osigurava se lažnim čvorom. Uloga tog plutnjaka je omogućiti vrtilici i kopči da lebde, ali i spriječiti njihov udar u vršni provodnik na štapu pri namotavanju strune.

A štap, bez ili, bolje, s rolom, znatno pridonosi lakšem i uspješnijem ribolovu ometcem na podmorskoj livadi. Što je duži, to bolje.

Za razliku od drugih vrsta, dna prekrivena podmorskim livadama nisu ubilježena na nautičkim kartama. Zato ih oni koji žele ribariti na njima i iznad njih, moraju tražiti uz pomoć drugih sredstava. U plićaku ih je lako vidjeti, dok se na nešto većim dubinama manifestiraju kao manje ili veće tamno zeleno - plave površine. Siguran znak da je uz obalu podmorska livada jest naplavina iščupane trave, čija debljina odaje koliko je podmorska livada velika.

MORSKA PLUĆA

Na jadranskim podmorskim livadama osim brojnih vrSta algi žive i biljke cvjetnice: morska trava (posidonija, voga), morska svilina, patuljasta svilina i čvorasta morska resa.

Najznačajnija i najrasprostranjenija u Jadranskom moru je morska trava (Posidonia oceanica), u narodu još nazvana posidonija, lažina, maha, maža, purala, purić, voga…
Na mjestima velike slanosti raste na sedimentnom, dnu sastavljenom od pijeska, mulja i šljunka do dubina do kojih dopiru sunčeve zrake, do oko 50 metara. Najbrojnije i najveće njene livade su između jednog i 30 metara dubine. Iz jakog korijena raste joj pet do osam trakastih tamnozelenih listova širine do 10 mm, brzinom od samo jednog centimetra godišnje, pa joj je za dostizanje maksimalne dužine od 140 centimetara potrebno skoro stoljeće i pol! Zato je zakonom zaštićena, ne smije se čupati.
DSC04110lazinaPosidonija cvjeta tijekom proljeća, a iz cvjeta se razvija plod koji se u jesen može naći na obali u naplavinama njezinog otpalog lišća. Plod nalikuje maslini, zbog čega tu travu ponegdje i nazivaju morskom maslinom.

Zostera marina ili morska svilina ima tamnozelene listove dugačke 30- 100 centimetara i široke 3- 9 milimetara. Preferira osvijetljena staništa pa tako raste pretežno na dubinama od 1 do 15 metara.

Zostera noltii ili patuljasta svilina raste u plitkim lagunama, a često se može pronaći na obali za vrijeme velike oseke. Listovi su joj od svjetlo do tamnozelene boje, vrlo su uski, a dužina im je od 5 do 30 centimetara.

Cymodocea nodosa ili čvorasta morska resa ima 15 do 40 cm dugačke te 3-4 mm široke listove, svjetlo do tamnozelene boje. Preferira staništa kao i posidonija, ali od nje bolje podnosi zagađenje, veću količinu organskih tvari i manju količinu svjetla. Zato malo pa pomalo zauzima staništa posidonije.

Morske cvjetnice imaju jako bitnu ulogu u morskom ekosustavu, ali i u našim životima. Tome svjedoči i doista nevjerojatan podatak da morske trave pretvara pet puta više ugljičnog dioksida u kisik putem fotosinteze, nego ista površina amazonske tropske šume! Jedan četvorni metar posidonije dnevno proizvede oko 14 litara kisika. Zato morske livade mnogi nazivaju plućima mora.

Nažalost, morske cvjetnice su jako osjetljive biljke koje veoma sporo rastu, podložne su utjecaju zagađivala, klimatskim promjenama te plovilima koji prilikom sidrenja razaraju njihova staništa. Ako ne postanemo svjesni važnosti ovih biljaka i ne poduzmemo potrebne mjere da bismo iz zaštitili, morske cvjetnice bi mogle nestati već za 50 godina!

Početak kolovoza, zajedno sa zadnjom srpanjskom trećinom, u pravilu je najtoplije desetodnevlje u godini pa se sada iole duži ribolov tijekom dana pretvara u patnju. Uz to, i ono malo riba koje se nisu spustile u mirnije, tamnije i svježije vode danju se gotovo uopće ne hrane. Zato je sada, barem do malo iza blagdana Velike Gospe, kada završava „pravo“ ljeto, najbolje udičariti noću, osobito s obale.

Najcjenjeniji plijen u takvom ribolovu bez dvojbe je smudut, brancin, lubin. Ljeti se pretežito love primjerci težine 250-350 grama pa do kilograma. Tko ulovi teže zaslužuje divljenje, a zadovoljnim trebaju biti oni koji love teške oko 400 grama. Onaj tko, pak, ulovi kraćeg od 25 cm, kakav je obično težak 200-tinjak grama, mora ga vratiti u more jer tako nalaže Zakon.

Ciljano se s obale noću mogu loviti na više načina. Oni navedenih težina najlakše pomoću kozice i raznih crvića priborom s plovkom.

Loviti se mogu u vrijeme mraka, ali samo pod svjetlom obalne rasvjete. Puno bolji ulovi ostvaruju se po mjesečini, jer je lubin poput brojnih ostalih morskih stanovnika u to vrijeme vrlo aktivan. No, u noći punog mjeseca se previše dobro vidi, pa je ribolov složeniji, ali moguć. Najbolji ulovi se postižu u vrijeme polumjeseca, osobito po mirnom moru i plimi.

Osim noći, najbolji periodi za lov su promjene svjetlosnih uvjeta - izlazak i zalazak sunca, osobito ako je crveni zalazak. Otuda talijanska izreka „Rosso di sera, una bella spigola si spera“ („Crvena večer, lijepom smudutu se nadaj“).

Noćni lov lubina moguć je na brojnim pozicijama, počev od luka, gdje je zakonom zabranjen, ali većina lučkih vlasti to tolerira. Najbolji ulovi se postižu gdje ribarice pristaju i čiste mreže, a nadprosječno dobri u širem području ispusta kanalizacije pa tko voli nek' izvoli.

Ma gdje, lov s obale je najbolje obavljati „bolognese“ štapom dužine čak do 6-8 m, rolom veličine 2500 do 3000 te svjetlećim plovkom nosivosti 1 - 2 grama. Dugi štap omogućava veliko lovno područje i dobru prezentaciju mamca, mala i lagana rola doprinosi ugodnom držanju pribora i omogućava učinkovito odbacivanje i privlačenje, a svjetleći plovak točnu informaciju gdje se mamac nalazi.

Završnjak, sistem za lov lubina noću plovkom najbolje je kompletirati na način prikazan crtežom. Privez, pjok, primula završnjaka treba biti duga između 60 i 100 cm, a u slučaju lova na dubinama većim od 3 - 4 m i svih 150 cm. Zbog dobre vidljivosti, mjeseca ili bistrog mora, treba ga izraditi od tanke, strune promjera 0,10, čak i samo 0,08 mm. Što je tanji privez to je zadovoljstvo uspješnog lova veće. On ne mora biti od „FC“ strune jer se ni najlonska ne vidi noću.

Osim priveza, tanka mora biti i udica na njegovom kraju. Što više, može biti i bez kontra kuke, kako bi najbolji, živi mamac na njoj tako ostao živ što duže. Ne treba koristiti veće od broja 17 po „Mustad“ skali, a najčešće se koriste one broj 16, 18 i 20, najbolje oblika „Crystal“.

Najbolje je ako mamac slobodno leluja pa zato plovak i utege treba postaviti na osnovnu strunu koja je s privezom spojena najmanjom vrtilicom. Za lov s otvorene obale i u luci prilično otvorenoj prema pučini dovoljan je plovak nosivosti 1 - 2 g oblika mrkve ili kapi, ovisno o uvjetima mora. Od onog s fluorscentnim štapićem puno je praktičniji plovak sa svjetlećom kemijskom ampulom. Ispod plovka se postavlja 10 rascijepanih olovnica međusobno razmaknutih 10-15 cm. Ako je plovak nosivosti 1 g, olovnice trebaju biti broj 7, odnosno težine 0,09 g, dok za plovak od 1,5 g treba koristiti olovnice broj 5. Pribor na kome je plovak nosivosti 2 grama treba opteretiti s 11 olovnica br. 4, odnosno težine 0,18 g.

Za razliku od udice, mamac mora biti veliki. To može biti mesni crv, larva muhe, zapravo skupini od dva do četiri crva nanizana kroz glavu na krivinu i tijelo udice. Na isti način se nadijevaju i sitne kozice, gambori, dok se veliki probadaju kroz cijelo tijelo, od repa prema glavi da vrh udice viri između nožica. Ako se, pak, nadijeva muljaš, „korejski“ ili koji drugi mali crv, dobro je da osim udice pokriva u dio strune poviše nje, ali i da jednim krajem visi malo ispod vrha udice.

Nakon mamčenja treba izmjeriti dubinu dna gdje će se loviti i postaviti plovak da mamac drži neposredno poviše dne. Ponegdje će lubin hranu tražiti i poviše dna, čak i na površini. Zato treba mijenjati položaj plovka. Neophodno je i primamljivati, najbolje onim čime se lovi. To će privući i zadržati lubina u zoni lova.

Lubin je grabljivica, njegov lov može biti jednostavan i težak u isto vrijeme. Lov na istom mjestu pod istim uvjetima može donijeti posve različite rezultate, jednom odlične, drugi put nikakve.

Tijekom ljeta teško je naći kakav miran položaj za ribolov s obale. Osim toga, priobalne vode ribe su napustile ne samo zbog kupača i nautičara nego i zbog jakog sunca te visoke temperature mora. Zato u ovo godine većina sportsko - rekreativnih ribolovaca lovi dalje od obale iz plovila.

Iako se u takvom ribolovu može koristiti mnoštvo tehnika, većina se ribolovaca - udičara u prvom redu odlučuje za lov klasičnim bulentinima. Takav je ribolov u pravilu jednostavan i ne zahtjeva neku skupu i kompliciranu opremu, pri čemu ulovi ostvareni ovakvim načinom uglavnom zadovoljavaju želje i očekivanja. Završnjaci, sistemi za ovakav ribolov uglavnom su „očenaš“ konstrukcije. Za najčešće prakticirani, priobalni, ribolov do dubine od 30 - tak metara pravi se tako da se iznad olovnice teške 30 do 60 grama vezuju dva do tri priveza dužine 15 do 30 cm i promjera 0,20 do 0,25 mm, na čijim su krajevima udice širine luka 8 do 12 mm, primjerene očekivanoj lovini.

Iako se konstrukcijski ovakav završnjak može činiti savršenim, u nekim situacijama pokazao se kao nedovoljno učinkovit. Naime, na terenima na kojima se riba drži dna, mamci na njegovim gornjim udicama često ostaju netaknute. Nakon prvih nekoliko trzaja, aktivnost ribe naglo prestaje, a nakon izvlačenja samo donja udica „zauzeta“ ili ogoljena. To je posebno izraženo na golim terenima kakva su pješčana dna zarasla rijetkim podmorskim livadama posidonije, purića.

Na takvim je terenima idealno da udice leže na dnu ili da barem budu neposredno poviše njega. Naime, riba se na takvom dnu osjeća golo i ranjivo, pa se zato i ne odljepljuje od dna. Mamac, ma koliko bio ukusan, ako se nalazi pola metra iznad dna, predstavlja možda životni rizik tako da se riba na kraju unatoč mirisnim i vizualnim podražajima ne odlučuju na napad.

Takav je završnjak za „svaštarski“ ribolov idealno je opremiti kao što je prikazano na fotografiji.
bulentingoladnaZavršnjakom izrađenim na ovaj način ne lovi se kao s klasičnim „očenašem“. Da bi sve tri njegove udice ležale na dnu, što je idealno za lov pauka, ovčice, arbuna, ovrate (orade) i ostalih vrsta prehranom i životnim navikama vezanim uz samo dno, završnjak ne smije stajati okomito na dno nego pod manjim kutom, najbolje od oko 30 stupnjeva. Svo vrijeme tijekom ribolova pribor treba držati lagano zategnutim.

I dok će sitnije ribe u pravilu tresti i „tuckati“ na uobičajeni način, kao u lovu „očenašem“, na što je potrebno oštro i kratko kontrirati, krupnije će riba udarati karakteristično snažnim i odrješitim udarcima na koje ne treba odmah reagirati. Dapače, nakon prvog udarca koji najavljuje krupniju lovinu, pribor treba osloboditi napetosti i iz role, odnosno s motovila izvući oko metar strune te tako omogućiti ribi nesmetano gutanje mamca. Sljedeći udarac, koji najčešće ne treba dugo čekati, u 90 posto slučajeva donosi ribu koja se sama zakači.

Naravno, završnjak s ovako postavljenim udicama izloženiji je od „očenaša“ zapinjanju za razne prepreke na dnu, ali ulovi koji se njime mogu ostvariti u potpunosti kompenziraju mogući gubitak nekoliko udica. Osim toga, odbacivanje završnjaka lovi se na višestruko većoj površini pa je i vjerojatnost pronalaska najboljeg mjesta lova, a time i bogatijeg lova, veća.

Spinning, spinanje, špinanje, lov odbacivanjem pa privlačenje varalice s morske obale posljednjih godina doživljava nevjerojatnu ekspanziju na cijelom Jadranu, svakim danom stječući sve više pristalica. Ni na istočnoj obali nije ništa drugačije, iako naši ribolovci poslovično robuju tradicionalnim metodama i alatima.

Prevariti ribu varalicom s obale nedvojbeno je daleko teže nego iz plovila pendulom, spinanjem i jiggom. Ribolovcu koji nije naoružan adekvatnom dozom znanja, vještine i strpljenja, kao i fizičke kondicije, bolje je da se okrenu nekom drugom načinu udičarenja s obale. Ipak, možda baš zbog svega toga spinanje s obale postaje sve zanimljivije pravim sportskim ribolovcima, kojima nije najvažnije meso nego sportski užitak.

Uz sve nabrojano što ne ide u prilog varaličarenju s obale, dodati valja da su neke grabljivice u priobalju prisutne samo u određenim dijelovima godine, a ima i onih koje se mogu loviti skoro isključivo iz plovila. No, unatoč tome, ljubitelji spinanja s obale imaju na raspolaganju brojne vrste riba, koje se mogu svrstati u nekoliko grupa.

Tipični predatori čine prvu kategoriju. Neki od njih stalno obitavaju u plićem moru. Dok drugi u priobalju obično borave u toplijem dijelu godine, od proljeća do jeseni. S globalnim otopljavanjem, međutim, dužina njihovog boravka i sezona lova, na zadovoljstvo varaličara, sve su duži.

Četiri vrste su u prvom planu i uglavnom se samo one ciljano love. Brancin, smudut je neprikosnoveni kralj spininga s morske obale, dok lica može ponijeti titulu kraljice. Škaram ili jadranska barakuda sve je brojnija riba u našim vodama, a strijeljka je nova zvijezda na jadranskom varaličarskom nebu. Ovoj skupini mogu se dodati i neke vrste plave ribe, poput lampuge, polande i iglice, ali se one ipak rjeđe nađu na udici od spomenuta „četiri asa“.

Drugu skupinu čine grabljivice koje su samo sporadično, najčešće tijekom ljeta, plijen varaličara s obale. To su lica modrulja, vrnut, širun, manji zubaci i kijerne, kanjac, pirka, škrpina, pauk…

Treću skupinu čine atipični ulovi. Naime, morski su varaličari davno uočili da pored grabljivica u užem smislu riječi, koje se uglavnom hrane živim ribama, varalicu napadnu i ribe koje se tradicionalno svrstavaju u „mirne“.
DSC1001 pirkaU traženju odgovora na pitanje što ih navodi na takvo ponašanje treba poći od biologije tih vrsta i definicije pojma grabljivica, „predator“. Naime, u klasifikaciji riba prema njihovim prehrambenim navikama, često se pravi greška tako što se suviše kruto ribe dijele na grabljivice i mirne te smatra da je lov umjetnim mamcem rezerviran samo za prvu skupinu. Treba imati u vidu da se većina tzv. mirnih riba također hrani drugim živim organizmima - školjkama, puževima, crvima, rakovima itd. Neke od tih životinja su slabo pokretne, ali su druge sposobne da brzo bježe, pa ih ribe love uz dosta muke, kao što je, primjerice, slučaj s rakom kosmejem, koji je poslastica oradi, ili kozicama, opće omiljenom ribljom hranom.

Osim toga, i „mirne“ vrste često će iskoristiti priliku da zgrabe nesretnu ribicu koja im dođe nadomak čeljusti, osobito ako je bolesna ili povrijeđena. Upravo zato su za takve „povremene“ grabljivice lovni umjetni mamci, posebice oni koji, poput nekih teturavaca, i pri sporom povlačenju vjerno oponašaju ribicu s „problemima“.

Jedan od najzanimljivijih članova grupe „mirnih grabljivica“ je ovčica, koja se hrani tako što čeprka po mekanom, pjeskovito-muljevitom dnu, iskopavajući crve, račiće, školjke itd. Međutim, ona se uspješno lovi po dnu laganim povlačenjem varalice koja prevrće pijesak stružući po njemu, što neodoljivo privlači ovčicu, koja to povezuje s prisustvom neke životinjice. U ovakvom ribolovu uspješno se koriste ne samo prirodni, nego i umjetni mamci, obično imitacije crva i račića od mekane plastike.

Sarak i cipol također se ulove na varalicu - male leptire, teturavce ili jiggove. Za cipola je osobito efikasna kombinacija leptira i crva muljaša, dok će pauk posegnuti za bilo kakvom varalicom. No, do sada pobrojanim vrstama ni slučajno se ne završava priča o varaličarenju s obale, jer se tom tehnikom povremeno love čak i trlje, salpa, neke usnače, glavoči, čak i orada, ponekad i površinskom varalicom, tzv. poperom.

Postavlja se pitanje jesu li to izvjesne ribe promijenile navike ili su navedeni ulovi rezultat usavršavanja ribolovnih tehnika i pribora. Iako vjerojatno ima i toga, treba uzeti u obzir i činjenicu da će neke vrste riba u periodima nedostatka prirodne hrane izmijeniti ustaljeni obrazac ponašanja i posegnuti za plijenom koji odstupa od uobičajenog. Osim toga, pojedine teritorijalne ribe varalicu će nerijetko napasti ne da bi utolile glad, nego da bi otjerale uljeza. Imajmo na umu i to da je spinning relativno mlada disciplina, te da je razmjena informacija doskora izostajala.

Dalje evolucije tog načina ribolova, ponajprije u vidu sve savršenijeg i finijeg pribor te razvoj različitih „podtehnika“, praćena boljim poznavanjem ponašanja riba, vjerojatno će donijet još puno lijepih iznenađenja. A svemu navedenom treba dodati i posljedice tropikalizacije Mediterana, koja ne samo što rezultira pojavom novih predatora, nego i mijenja navike starosjedilačkih vrsta.

Petak, 13 Srpanj 2018 12:34

Ciljani lov ribe iz mračnih priča

Malobrojnoj skupini riba čija se populacija u Jadranu nije smanjila pripada i murina. Zbog njene lakomosti i agresivnosti lako se lovi, lovni primjerci su znatno krupniji od većine ostale lovine u sportsko - rekreativnom ribolovu, a njeno meso je vrlo ukusno… Unatoč svemu tome, murina nije čest i osobito omiljen plijen naših udičara. Štoviše, ima ribolovaca koji slučajno ulovljene vraćaju u more kidanjem strune daleko od udice. Razlog su njena opasna čeljust i otrovna krv te sluz, zastrašujući zmijoliki izgled, agresivnost, o čemu postoje brojne mračne priče.

Ipak, iskusni i oprezni ribolovci rado je love, posebice ljeti, jer je murina među malobrojnim ribama koje se tada najbolje love udicom, osobito u vodama južnog Jadrana, gdje su njena staništa najbrojnija.
P508 MurinaZa ciljani lov murine, tijekom koga plijen može biti i koja druga riba, najčešće ugor (gruj), škrpina, sarak i kavala, najvažniju je odabir mjesta lova. Naime, ta se riba može uloviti samo na kamenitom škrapastom dnu, najlakše uz obalu. Važan čimbenik uspješnosti lova je dubina. Istina je da se murine mogu uloviti i u plićaku, ali i da s porastom dubine raste šansa za ulov, ali i njihova veličina. Najbolje ih je potražiti na dubinama od preko dva metra.

Iako je moguć i dnevni, pogotovo u Dubrovačkom primorju popularni lov ostima u plićaku, neusporedivo je učinkovitiji noćni lov udicom, čak i po mrklom mraku. Naime, murina tijekom dana rijetko napušta skrovište pa se uloviti može jedino ako joj se mamac ponudi u neposrednoj blizini. No, sa zalaskom sunca kreće u akciju pretraživanja okoliša.

Osim uobičajenih za noćni ribolov, problem koji se najčešće javlja u lovu murine je često zapinjanje i kidanje pribora. Najprikladnije rješenje za to je pribor s olovnicom za gubljenje. To se rješava spajanjem olovnice na pribor pomoću priveza manje jačine nego što je ostatak pribora. Pri izboru debljine, odnosno jačine tog priveza valja voditi računa da on mora biti sposoban podnijeti bacanje olovnice težine do 150 grama, ali i puknuti kad olovnica zapne. Zato je potrebno imati barem dva kalema najlona različitih jačina. Jedan promjera 0,28 mm za bacanje mamaca na male i srednje udaljenosti pomoću olovnice čija težina ne prelazi 100 grama. Za bacanje na veće daljine pomoću teže olovnice potreban je najlon promjera 0,38 mm. Takav je potreban i za bolje držanje mamca na dnu kada se lovi po velikim i jakim valovima, a sve zbog toga da bi osnovna struna stalno bila napeta. No, treba znati da se murina, ali i ugor najbolje love po mirnom moru. Bez obzira koliko debeli bili, treba pripremiti više priveza, ali i živce jer je to cijena koju treba platiti u lovu na dnu gdje su zapinjanja česta. Najprikladniji završnjak za lov murine i ugora je onaj sa samo jednim privezom i klizačem - nosačem utega na osnovnoj struni.
DSC04555 Anti tanglPrednost treba dati „antitangl“ klizaču jer ta cjevčica omogućava najbolju osjetljivost sistema na ugriz. Jeftinije, ali lošije rješenje za klizač je obična vrtilica s kopčom.

Završnjak pribora, koji se postavlja posredstvom vrtilice s kopčom, čini samo jedan privez promjera 0,45 do 0,50 mm. Zbog mogućnosti ulova ugora, koji za razliku od murine zubima može prerezati bilo koliko debeli najlon, privez je najbolje izraditi od 15-tak centimetara najlona na koji se nadovezuje 20-tak centimetara čelične sajle jačine 30 kg. Na tu sajlu, najbolje pomoću spoja cjevčicom, postavlja se udica širine luka 15 do 21 mm, najbolje oblika „Cyrcle“ ili „Beak“.

Ovako kompletiranim priborom loviti se može „preko prsta“, ali je neusporedivo lakše štapom i rolom. Najprimjereniji su štapovi za „surf“ i „rock“ ribolov dužine 375 do 425 cm i težine bacanja 100 do 225 grama. Na njih se može postaviti stacionarna rola veličine 10 000 ili multiplikator rola od 12 do 16 libri.

Zahvaljujući istančanom čulu mirisa, murina će i u potpunom mraku vrlo brzo i nepogrešivom preciznošću pronaći i pograbit mamac. Unatoč tome mamac treba biti što mirisniji, najbolje srdela i to njen file u koji se sakrije udica i dio priveza pa zatim sve dobro obmota elastičnom niti. Nakon odbacivanja mamca strunu treba zategnuti i čekati.
IMG6263 MurinaNapad murine je munjevit. Ona ščepa plijen i polako se počne povlačiti unatrag. Indikator ugriza, ako je postavljen na pribor, se pritom rijetko oglase, a štap ostaju tek malo napetiji nego što je bio. Zbog stanke između dva ugriza murine se najčešće kače za usta, za razliku od ugora koji svoj plijen odmah gutaju. Kad osjeti ubod udice, murina prestaje povlačiti i do pola sata miruje ne odajući ničim svoju nazočnost. Kontra gotovo i nije potrebna, a u izvlačenju i nema nekog značajnijeg otpora - tek nešto malo bacakanja i zavlačenja. Prava drama počinje u trenutku kad murina izroni. Tada se žestoko trza i najčešće veže u komplicirani čvor, što olakšava njeno prihvaćanje pomoću mrežne prihvatnice.

I na suhom se murina žestoko bori pa je treba čim prije umiriti udarcima kakve batine, a zatim i usmrtiti te osloboditi otrovne krvi.

Stranica 1 od 10

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250