Šime Duvančić

Petak, 18 Kolovoz 2017 08:10

Pendulom na ukjate

Malo koja sitnija riba uživa toliku popularnost među sportskim udičarima kao ukjata ili ušata. Ne toliko zbog  brojnosti ili veličine koliko zbog ćudljivosti, lukavosti, borbenosti te raznovrsnosti načina njenog lova. A jedan od najučinkovitijih jest pendula, posebno djelotvorna u najtoplijem dijelu godine.

Ukjata je, iako zalazi čak do 70 metara dubine, riba priobalja jer se najčešće zadržava nad dnima 5 do 30 m pod površinom. Uglavnom se kreće između površine i dna, ali se pendulom najbolje lovi tek malo ispod površine. Zadržava se nad kamenitim, šljunkovitim  i dnima obraslim posidonijom. Voli čisto more pa uglavnom ne ulazi u luke i lučice, ali se veoma rado zadržava u njihovoj neposrednoj blizini, s vanjske strane lukobrana. Osim na takvim pozicijama pendulom ju je najbolje tražiti u blizini rtova i oko obalnog stijenja. Loviti se može cijeli dan, posebno uspješno u ranim jutarnjim i kasnim popodnevnim satima. Najbolji se uspjesi postižu u zamućenom ili moru čiju je površinu namreškao ,odnosno lagano ustalasao vjetar.
P6555 UkjataLov ukjate pendulom vjerojatno je popularan i zato što je taj alat za njen lov vrlo jednostavno izraditi i primijeniti. Kompletira se od osnovne najlonske strune promjera 0,25 do 0,30 mm, na koju se preko vrtilice nadovezuje završnjak, zapravo samo predvez od najlona dužine tri do pet metara i debljine 0,15 do 0,25 mm, ovisno o tome je li more bistro ili zamućeno, odnosno posve mirno ili valovito. Po mirnom i bistrom  moru tanak i time manje vidljiv završnjak je preduvjet uspješnosti lova. Moguće je penduližat i s posve jednostavnim privezom, onim bez završnjaka, kao i kompliciranim, s tri bočna priveza  na jednom predvezu.

Ukjata guta sve jestivo pa je popis mamaca koji se uspješno mogu koristiti u lovu na nju prilično dug. U klasične spadaju riblje kožice, fileti, nadjeveni na jednu ili dvije udice  širine luka 5 do 10 mm. Kad se koriste dvije, bolje je koristiti manje, međusobno razmaknute oko 30 mm. Osim „parangalki“, odnosno oblika  „Aberdeen“, koristiti se mogu i udice oblika „Cristal“, ali nikako zakrivljenog vrha,a najbolje srednje i dugog vrata. Ovalni fileti se mogu skinuti s boka ili trbuha vrnuta, plavice, širuna, iglice, cipola te same ukjate, a debljina im ne smije prelaziti  milimetar dok dužina može biti 30 do 50, čak i 70 mm.

Manje pripreme zahtjeva pendula umjetnim mamcima. To mogu biti sve vrste varalica, od onih izrađenih perjem, trakicama i koncima, do metalnih, čak i na moru malo rabljenih leptira. Oni moraju biti najmanjih dimenzija, veličine 0 i 00. I žlice moraju  biti što manje, dužine do  50 mm, najbolje izduženog oblika. Od teturavaca kod nas su se dobrim pokazali  oni poznati kao „pins“ i to dužine 30 i 50 mm. Osim tih vrlo izduženih, odličnu lovnost su pokazali i „bucmasti“ teturavci dugački tek 20 mm. Među mrdavcima, varalicama od mekane plastike, nenadmašnim su se pokazali mlataravci, „twisteri“ dužine do 40 mm. Njima uz bok učinkovitošću su i malo duži mlatirepi, šedovi, „Shad“ varalice.

Zbog relativno malih dimenzija ukjate, a ona može narasti do 600, ali su lovni primjerci prosječno teški tek 100 grama, pribor za pendulu treba biti lagan, zapravo najlakši  koji se koristi, isti onakav kakav se koristi u lovu iglica. Kad se koristi štap i rola, najbolje je rješenje varaličarski štap dužine 2,1 do 2,4 m i težine bacanja do 30 ili 40 grama te rola iste namjene i kapaciteta 100 m najlona promjera 0,30 mm.

Teškoće s takvim priborom, međutim, nastaju kad na mamac ponuđen ukjatama napadnu krupnije grabljivice, što se dosta često događa, pogotovo ljeti kad se brojne grabljivice primiču obali prateći jata  sitne plave ribe. Zato je važno ukjate loviti najkvalitetnijim najlonom, a proklizavanje kočnice na roli precizno podesiti na minimalnu snagu otpora.

Bez obzira  kojim se priborom i mamcem lovilo, brzina povlačenja ne treba izlaziti iz granica dva do tri čvora, a mamac treba biti 40 do 50 metara iza plovila. Dubina plovidbe mamca ne treba biti preko jednog metra, a nju prirodni, čak i neki umjetni nabrojani mamci ne mogu postići vlastitom težinom. Zato pendule s njima valja dodatno opteretiti.

Olovnicu treba staviti na kraj osnovne strune, odnosno barem metar ispred mamca, osim kad se lovi perjaticama, kad mora biti na kraju završnjaka. Ma gdje bio postavljen, uteg treba biti težak 20 grama da bi ronio 30 do 40 cm duboko. S  50 grama teškim postiže se uron do pola metra, dok olovnica od 80 grama jamči uron od cijelog metra. Ploviti je najbolje u cik-cak, a kad se pronađe plov ukjata, pravolinijski, ali ne kroz nego pored njega, što je dosta teško izvodljivo, za razliku od plovidbe u velikim krugovima oko plova. Dobro je istodobno loviti s dva pribora postavljenim  na bokove plovila. Udar ukjate je silovit, a takav je i otpor. Unatoč njemu  plijen treba izvlačiti bez velikog taktiziranja.

Zbog raznih razloga, većina se priobalnih riba sezonski ili čak za stalno sve više udaljava od kopna. Da bi ostvarili ulov, ribolovci koji love s obale zbog toga su prisiljeni mamce odbacivati sve dalje i dalje. Posljedica toga je pojava novih tehnika lova i njima odgovarajućih alata. Između ostalih, tako je nastao i „beach ledgering“, tehnika ribolova bacanjem prirodnih mamaca štapovima na srednje, daljine oko 30-40 metara.  

Ta je tehnika u posljednjih godina stekla veliki broj pristaša, zbog brojnih razloga. Jedan od najvažnijih je to što se može obavljati na svim obalama, od onih s plitkim morem do dubokih, od pjeskovitih do miješanih ili šljunkovitih. Osim s prirodnih kamenih obala, prakticirati se može i sa zidanih obala i riva, uspješna je i na ušćima, na plažama, između kamenitih rtova na krajevima većih uvala…

Najbolji ulovi se ovom tehnikom postižu na mješovitom dnu gdje ima usamljenih stijena, udubljenja, procijepa, morskih struja i livada. Podjednako dobro se lovi i na kamenitom škrapastom dnu, ali u takvom ribolovu trebati često mijenjati pribor koji zapinje.

„Beach ledgering“ tehnikom se može loviti tijekom cijele godine, ali najlakše i najuspješnije  od proljeća do kasne jeseni ili rane zime. Što se tiče, pak, vremenskih uvjeta, najbolji su kad vjetar stane, ali je more i dalje u pokretu po inerciji i podiže talog i otkriva crve, račiće te drugu hranu na dnu. Lijepi ulovi se mogu postići i u mirnom moru, osobito u kasnu jesen. Odlični rezultati se postižu po „mrtvom moru“ - u vrijeme zastoja porasta ili pada razine mora- na prelasku između plime i oseke i obrnuto.

Ova tehnika se može prakticirati i danju i noću. Zato treba loviti u različita doba kako bi se ustanovilo kada je najbolje. Kao i obično, bolje je loviti po plimi i mjesečini.

Plijen nije osobito prestižan niti krupan, osobito po mirnom moru. Najčešće je težak 100 - 200 grama pa do kilograma. Vrsta ulova ovisi i vrsti dna na kojem se lovi. Najbolje je loviti na prijelazu kamenite obale u pjeskovito dno, a najčešći plijen su usnače, pauci te ostale bodeljke…

Od pridnenih riba love se i trlje, arbun, fratar, cipoli, ovčice… Dosta često se love i ribe koje se zadržavaju i poviše dna poput bukve i ukjate. U noćnom ribolovu plijen može biti i ugor (gruj), a od grabljivih lutalica se mogu uloviti mali felun, lica bjelica, brancin, strijeljka, škaram… Od kulinarski i sportski najcjenjenijih riba najčešće se lovi ovrata, ali rijetko iole krupnija.
F28587 Arbun„Beach ledgering“ je tehnika koju može prakticirati svatko jer ne zahtjeva posebnu snagu i znanje, ali zahtjeva posebnu opremu, ponajprije štap. On mora biti jak, ali i vrlo osjetljiv i lagan. Težina bacanja mu treba biti od 30 ili 40 do 70- 80 grama. U specifičnim uvjetima mogu se koristiti i oni težine bacanja do 100, čak i 120 grama. Zapravo, umjesto jednog univerzalnog, najbolje je imati dva štapa koji pokrivaju dvije kategorije težine unutar navedenih vrijednosti. Jedan treba biti lagan, težine bacanja 10 do 40 grama i drugi, srednji, težine bacanja 40 do 70 ili 80 grama. Oni mogu imati različitu akciju, manje ili više brzu, ali oba moraju imati vrlo osjetljiv vršni dio kako bi ribolovac imao jasnu sliku što se događa s mamcem. Prednost treba dati vršnjacima od stakloplastike jer imaju odličnu kombinaciju snage i savitljivosti (osjetljivosti) pa daju mogućnost osjetiti dodir a ne izgubiti plijen.

Dužina štapova može biti od 3,5 do 4,5 m, čak i svih 5 metara. Jasno, toliko dugačak mora biti višedijelan za lakši transport, najbolje teleskopski. Takvi štapovi imaju izmjenjivi vršnjak što omogućava odabir najprikladnijeg ovisno o vremenskim i uvjetima mora i tehnici lova.

Rola mora biti uravnotežena sa štapom - najbolje je koji manji model, veličina 4000 do 7000 za „surfcasting“. Dobro je ako rola ima zamjenski kalem kako bi se brzo moglo mijenjati promjer osnovne strune i tako brzo prilagodilo uvjetima ribolova. Jasno, kalemi moraju biti plitki kako bi omogućili lako postizanje željene daljine odbačaja mamca.

Na rolu ne treba postaviti najlon debljine 0,18 do 0,20 mm pa do 0,30- 0,35 mm, deblji kad se lovi na iznimno škrapastom dnu.

Dobro je između osnovne strune i završnjaka postaviti „shock leader“, najlon nešto deblji od osnovne strune, a dužine koliko i štap. Osim podnošenja trzaja pri odbačaju, uloga mu je i podnošenje povećanog opterećenja u završnoj fazi izvlačenja krupne ribe.

Što se tiče završnjaka, kada su ovčica i ovrata najčešće plijen, on treba biti izrađen od najlona ili, još bolje, FC strune debljine 0.14 do 0,22 mm.

Dobro je imati što veći izbor težina i oblika olovnica. Obično se koriste vitki, elegantni modeli jer su vremenski uvjeti u kojima se lovi uglavnom povoljni, pa ne treba koristiti one koji posebno dobro drže dno. No, treba izbjegavati okrugle i valjkaste olovnice koje se lako kotrljaju, a prednost treba dati piramidalnim i plosnatim, koji dobro drže dno bez valjanja. U optimalnim uvjetima, najbolje je koristiti aerodinamične koji omogućavaju lakši i dalji odbačaj te precizni odbačaj po jakom vjetru.
img3581 Beach ledgering lovinaKao što je uobičajeno u priobalnom ribolovu, u „beach ledgeringu“ se najčešće koriste udice oblika „Crystal“ i „Aberdeen“, ali ima i onih oblikom posve prilagođenih tom načinu lova te pojedinim ribama ili skupinama riba. Što se tiče veličine, ovisno o vrsti mamca i očekivanom veličini plijena, koriste se one širine luka 10 do 15 mm, rjeđe milimetar ili dva uže ili šire.

Od  pomoćne opreme dobro je imati držač štapa, najbolje tripod. Ne samo kako štap ne bi ležao na tlu i bio izložen opasnosti oštećenja, nego i zato što ti držači omogućuju postavljanje štapova tako da se najlakše kontroliraju, on ne bi ležao na tlu nego bio u najpovoljnijem položaju. Naime, položaj štapa ima važnu ulogu koja omogućava dobru vidljivost uzimanja mamca, ali i sprječavanje da se snaga potezanja odmah prenese na rolu. Optimalni položaj štapa u odnosu na površinu mora je između 75 i 85 stupnjeva.

„Beach ledgering“ je ribolov na dnu pa su najbolji mamci oni organizmi koji žive na i u njemu. Najpoznatiji su crvi kolutičavci dostupni na licu mjesta ili kupljeni u specijaliziranim trgovinama. To mogu biti pjeskulj, korejski, veliki morski, goli štrcaljac („bibi“)… Najbolje ih je nadijevati pomoću igle.

Petak, 04 Kolovoz 2017 10:13

„Pop-up“, podvodni plovci

Na pribore namijenjene lovu na mekanom dnu, osobito parangale za lov oslića, profesionalni ribari odavno blizu udica postavljaju različite plovke. Zadatak im je držanje mamaca poviše dna, što ih čini vidljivijim, ali i nedostupnim račićima s dna koji nerijetko ogole udice prije nego što im ribe i priđu.  

Posljednjih godina sportsko-rekreativni ribolovci slično rade i s drugim vrstama pribora. Plutnjaci su se pokazali izvanredno dobrim u površinskom, te u ribolovu na pola dna, primjerice iglice, bukve, širuna, ukjate i cipola. No, najviše su poboljšali učinkovitost udičarenja na dnu lakim i srednjim ometcem. U takvom su ribolovu toliko povećali učinkovitost da im je upotreba na natjecanjima ograničena na samo jedan komad po privezu. Učinkoviti su u svako doba dana, a fluoroscentni posebice noću i u slabim uvjetima vidljivosti. U takvim uvjetima najbolje rezultate daju u ribolovu ovčice.

U početku su ribolovci ta korisna pomagala sami pravili najčešće od pluta zbog čega ih mnogi i nazivaju plutnjacima. Danas se uglavnom rade od umjetnih pjenastih materijala i nazivaju podizačima (engleski pop-up).
DSC09650 Radical EVA pop upsPosljednjih godina se sve više korite industrijski izrađeni podizači. Prvi su bili kuglice od posebne vrste pjenaste plastike promjera 6, 8, 10 i 12 mm. Mogu se koristiti više puta, a postavljaju se na privez (primulu, pjok) neposredno poviše udice tako da se navuku preko vrha, krivine pa tijela udice. Broj postavljenih ovisi o željenoj nosivosti, a nižu se obvezno po veličini, s tim da je najmanja kuglica najbliži mamcu, odnosno udici.

Na priveze s težim mamcima lakše je postaviti crvolike podizače koji su zapravo međusobno povezane kuglice. Nude se u istim promjerima i dužine 20 cm. Potreban broj segmenata- članaka se lako otkine i na posve isti način kao kuglice postavlja na pribor.  

Jednostavno se kida i postavlja i najnovija vrsta podizača - traka pravokutnog presjeka. Ona se nudi u boji krvi čime provocira ribe pa je osobito rado koriste natjecatelji koji ne smiju koristiti primamu. 
DSC02795 Pop upUmjesto tvornički izrađenih, kojih nema u većini prodavaonica ribolovnog pribora, odlično mogu poslužiti podizači koje je lako izraditi od praktično svugdje dostupne pjenoplastike. To mogu biti kuglice „stiropora“ („okipora“) ili komad drugog izolacionog materijala „stirodura“, ali i od sve rabljenije „cell“ pjenoplastike.
DSC02799 Pop up pagar

Oni koji love udicom znaju da je primamljivanje važan čimbenik uspješnosti takvog ribolov. Iskusni udičari tvrde da se primamljivanjem može i poduplati količina ulova, ali samo ako se postupa na ispravan način i s prikladnom primamom. Pogrešnim postupanjem, pak, ne samo što se neće postići željeni učinci nego oni mogu biti  negativni.

Jedna od najvećih pogrešaka vezanih uz primamljivanje posljedica je zablude velike većine ribolovaca. Naime, dominantno je mišljenje da što je neka voda bogatija ribljom hranom da to ribe u njoj slabije uzimaju mamac jer su navodno, uvijek site pa zato na takvim vodama treba loviti bez ili s minimum primamljivanja.

Do posve suprotnih spoznaja došli su znanstvenici proučavajući u duljem razdoblju fenomen gladi slatkovodnih i morskih riba. Rezultati istraživanja pokazuju da obilje hrane u vodi povećava riblji apetit! Ribe u vodi bogatijoj hranom puno se više vremena hrane od onih koje imaju manje hrane.

Pogrešno je i dominantno mišljenje da je najbolje primamljivati onim čime se lovi. To ima prednosti, ali još i više mana. Najbolje je primamljivati posebno za to pravljenom smjesama jer ne samo što su učinkovitije nego se lakše čuvaju i transportiraju, a nerijetko su i jeftinije od mamaca.
F18706 PrimamljivanjeSastav, oblik ali i način plasmana takvih smjesa između ostalog ovisi i o veličini riba koje se žele primamiti. Nastavak teksta se odnosi na smjese namijenjene primamljivanju malim i srednjim ribama.

Da bi primamljivanje bilo uspješno, osim izraditi kvalitetnu primame nužna je precizno je plasirati u onaj dio lovne zone i vodenog stuba gdje je postavljen mamac. To nije moguće svuda uraditi samo s jednom pa je nužno praviti razne vrste primame - za površinsko, pola dna, i pridneno primamljivanje.

Površinska se primama mora raspadati i što duže zadržavati tek nekoliko centimetara ispod površine. Zato se izrađuje od što sitnijih čestica i obilato raskvasiti. Kvašenje, smanjenje kompaktnosti, primame izvodi se vodom ili, još bolje, mlijekom, koje je i samo primama, kako mirisom tako i vidljivošću. Osnovni sastojci ove primame su fino samljeveni osušeni bijeli kruh, dvopek ili krušne mrvice, mlijeko u prahu (oko 10%) , brašno od sira i kozice (5- 10%). Uz njih, kao mirisi u površinske se primame dodaje samljeveno sjeme korijandera i koromača te korice cimeta. Dobar miris se postiže i ako se krušne mrvice lagano zapeku i pećnici. Svim se tim tvarima pod površinom primamljuju cipli, rjeđe gavun, te još neke manje brojne ribe.
F394 PrimamljivanjeU srednjem sloju mora na bolje uzimanje hrane najčešće se potiču bukva, ušata, šarun i  i skuša. Da bi do njih stigla, primama se mora kasnije raspadati, a to je moguće samo ako nije od brašnastih nego malo krupnijih sastojaka. To je najčešće samljevena srdela, slana ili svježa, s dodatkom sitne soli. Drugi obvezno sastojak jesu mekinje. Osim osnovnih, nužne su i tvari koje će ih držati na okupu dok ne potonu na željnu dubinu. Nekada se za to koristilo samo riblje ulje, a danas se rabe fino samljevene mekinje ili ljepljivi glutaminati. Osim toga, reguliranje dubine na kojoj će se primama raspasti i zadržati vrši se i razrjeđivanjem vodom ili, rjeđe, mlijekom.

Mada se koristi i za primamljivanje najcjenjenijih riba, dubinska se primama najčešće na dno polaže zbog primamljivanja pridnenih vrsta cipala. Radi se to relativno gustom masom koju najčešće čine samljevene srdele pomiješane s tijestom od bijelog kruha. Toj se smjesi dodaje riblje (do čak 20 %) i brašno od sira te kikirikija. Kao vezivo se najčešće rabi kukuruzno i brašno od riže. Za dodatno provociranje čula mirisa riba dodaju se kakao prah, riblje brašno, samljeveni korijander, komorač i češnjak, glutamin (5%)…Zbog njihovih učinkovitosti isplati se malo pomučiti i pribaviti sastojke kojih nema u svakom kućanstvu i dućanu. Tako se, primjerice, kalcijev karbonat (talk) može naći u prodavaonicama za vinare, ljubitelje životinja, a plod komorača lako nabrati na neobrađenom zemljištu. No, i bez tih specijalnih sastojaka primame su vrlo učinkovite.
F18798Kad se lovi na većim dubinama, za primamljivanje na dnu, čak i u srednjim slojevima, primama mora biti puno kompaktnija nego za primamljivanje u ribolovu s i uz obalu. Takvu je najlakše napraviti dodavanjem u smjesu veće ili manje količine pijeska i zemlje, najbolje glina jer je masna, zbog čega poboljšava kompaktnost primame. Osim toga, glina raspadanjem u vodi stvara uočljive i mirisne „oblake“.

Na dno je primamu najlakše spustiti nakon što se oblikuje u kuglu primjerene veličine. Odlično je rješenje, čak i za primamljivanje na pola dna, primamu staviti u papirnatu vrećicu koja se zatim konopom spusti na željeno mjesto pa snažno protrese da vrećica pukne i iz nje ispadne primama. Na taj se način na bilo koju dubinu može spustiti čak i vrlo rastresita, kašasta ili prašnjava primama.

Karakteristike ribolovnih štapova ovise o velikom broju čimbenika, više ili manje važnih. Kod štapova s provodnicima, između ostalog u znatnoj mjeri i od toga koliko pri opterećenju zakrivljenost štapa prati zakrivljenost strune na njemu. Što su te dvije zakrivljenosti sličnije, to je veća iskorištenost najvažnijih osobina štapa - snaga i elastičnost. No, ma koliko provodnika bilo na takvom štapu te dvije zakrivljenosti nikad neće biti identične. S druge strane, više provodnika znači teži i skuplji štap. Zbog svega toga  na štap se postavlja manji broj provodnika, tek toliko da omogući dobro iskorištenje mogućnosti štapa, uz prihvatljivu cijenu i težinu.

Identičnu zakrivljenost, odnosno optimalno iskorištenje svih dobrih osobina, uz najmanju težinu, štap može imati samo kad struna prolazi kroz njegovi sredinu. Takav  štap, poznat pod imenom „inter line“, proizvođači nastoje izraditi još od davne 1880. godine, ali su tek posljednja dva desetljeća uspjeli svladati veći dio problema koje ih priječe u tome.
DSC09079 Ivan BabicJedan od većih, još neriješenih problema je izgled i način postavljanja role na štap. Zbog njih struna u štap ulazi manje ili više dalje od role, ovisno je li ona klasična, stacionarna, ili multiplikator. To znači da se do mjesta ulaza zakrivljenosti štapa i strune ne poklapaju, ali je to odstupanje zanemarivo. Postavljanje rola na kraj štapa, čime bi se postiglo da struna prolazi cijelom njegovom dužinom, odnosno identična zakrivljenost, zahtijevalo bi promjenu njihovih konstrukcija, što je neisplativo, ali, što je još gore, i uzrokovalo poremećaj ravnoteže cijelog sistema.

Najbolje rješenje svih tih problema, barem za sada, je upotreba bacačkih nisko profilnih multiplikatora. Struna s njih u štap ulazi pod najmanjim kutom pa mogu biti postavljeni vrlo blizu ulaza, odnosno dalje od kraja štapa. Zbog malog kuta ulaza mali je otpor trenja. Naime, zbog pregiba strune na mjestu ulaska u štap javlja se povećani otpor trenja, pogotovo kas je na štapu stacionarna i klasična multiplikator rola. Isto se događa i na vrhu štapa. Otpori se smanjuje tako da se ti otvori prave od materijala za izradu prstena provodnika struna, a otvor na vrhu štapa i u oblika lijevka.

I samo provlačenje strune kroz štap dosta je težak i kompliciran posao. Otpor koji struna pruža pri povlačenju još je izraženiji pri zabacivanju, čime se smanjuje domet i onemogućava ribolov tankom strunom koja se lijepi za stjenku štapa kada se ovlaži. Zato se još uvijek ne prave „inter line“ štapovi namijenjeni dalekom bacanju. Problem se samo ublažava ubacivanjem specijalnih prstenastih provodnika unutar štapa koji smanjuju otpor strune. Za značajnije smanjenje tog otpora trebao bi se povećati njihov broj, ali bi se time povećala i težina te cijena štapa. Ipak, kako takvi provodnici ne trebaju biti na nožicama, oni su znatno lakši od klasičnih vanjskih.

Unatoč spomenutim i još nekim, manje važnim nedostatcima, „inter line“ štapovi su sve prisutniji na tržištu. Proizvode ih renomirane tvrtke kao dokaz svoje tehnološke superiornosti. Svima im je zajedničko da su jednodijelni te da su namijenjeni ribolovu iz plovila- pendulom i bulebtinom. Posljednjih nekoliko godina osobito ih rado koriste za lov skosavanjem „sabiki“ varalicama. Između ostalog i zato što se izvan upotrebe završnjak s tim varalicama jednostavno uvuče u štap i tako sprečava zapinjanje njegovih brojnih udica za dijelove plovila, ostalog pribor te ribolovca.
DSC09083 In line stapDSC09084 In line stapDSC09088 In line stap

Kako ljeto odmiče tako se granica ribama ugodne temperature mora sve više udaljavaju od obale i površine. Zato oni koji žele dobro loviti u najtoplijem dijela godine moraju ići na udaljene i duboke poste. Što će i koliko loviti ovisi o obilježjima morskog dna na i nad koja će spustiti udice. Po bogatstvu ribljeg svijeta bez pramca su brakovi, ali se dobri ulovi mogu ostvariti čak na naizgled beživotnom muljevitom dnu.

Muljevito dno naseljavaju ili povremeno posjećuju brojne riblje vrste, ponajprije one iz obitelji mekušaca, kokotića, pasa i mačaka. No, bez dvojbe, najbrojnija te vrste dna, i jedna od najbrojnijih jadranskih riba, je oslić, mol ili tovar. Osim toga, on se udicom najbolje lovi upravo u najtoplijim dijelu godine pa je taktiku i opremu za udičarenje na blatnom dnu najbolje prilagoditi njemu.

Unatoč brojnosti, oslića ipak nema baš na svakom djeliću jadranskog mulja. Zato ga treba tražiti. Iako zalazi i pliće, tražiti ga treba samo na velikim dubinama. Naime, primjerci duži od 20 cm, kolika je minimalna dopuštena lovna dužina oslića, rijetko zalaze pliće od 40 metara, pa je najbolje loviti od te pa sve do sportsko - rekreativnim ribolovcima najvećih dostupnih dubina.  

Traženje je najteži dio lova oslića jer treba često spuštati i dizati sidro. Naime, ako na određenom terenu ubrzo poslije spuštanja mamca nema ugriza, treba podići sidro i spuštati ga na druga mjesta sve dok oslić ne počne napadati mamce. Taj posao traganja za plovom oslića može biti vrlo težak pa je umjesto svaki put sidriti bolje veslanjem plovilo održavati na određenom mjestu, sve dok se ne otkrije gdje je oslić. Tek tada treba sidriti i loviti.
moli1Izvlačiti plijen iz velike dubine mukotrpan je posao bez pomoći štapa i role. Za lov na dubinama između 50 i 120 metara, na kojima se najčešće lovi, najprikladniji je štap tipa „boat“, barem srednje teški, ali s najtežom klasičnom rolom, veličine barem 6.000, a još bolje 8.000 ili 9.000. Dužina mu može biti 2,40 do 2,70, najviše 3,00 m, a akcija brza, A ili B.

Osnovna struna pribora za lov do 160 m pod površinom može se izraditi od najlona debljine 0,90 do 1,00 mm, odnosno „Dacron“ ili „PE“strune snage ostatka pribora kojim se lovi. Završnjak (sistem) je najbolje izraditi od najlona.  Klasični tipa „očenaš“ ima osnovu (predvez) dužine 2 do 3 m od najlona promjera 0,60- 0,80 mm te priveze (pjoke, prame) od najlona ili „FC“ strune promjera 0,30- 0,40 mm i dužine do pola metra. Da bi se izbjeglo mršenje pribora, tako često u lovu na velikim dubinama, svi spojevi moraju biti pomoću vrtilica.

Kako bi pribor brže stizao na duboko dno te da ga ne bi zanosio kurenat, što umanjuje njegovu osjetljivost na ugriz i kontru, na kraj završnjaka treba postavlja relativno tešku olovnicu. Najčešće je dovoljna ona od 100 do 200, a ponekad i svih 400 grama.

Oslić je izuzetno proždrljiv, čak jede i vlastitu mlađ. Danju se drži samog dna hraneći se životinjicama iz tla. Noću se izdigne i nekoliko metara poviše u potrazi za jatima sitnih riba. Zato se može loviti brojnim mamcima. Osnovna su mu hrana rakovi i sitne ribe pa se za mamčenje najviše rabe kozice i drugi račići te sitne ribe: srdela, bukva, gire, inćun i papalina. No, podjednako će rado prihvatiti i znatno tvrđe i žilavije mamce poput lignje, hobotnice, sipa, trpa, čija je prednost bolje drže na udici.

Veličina mamca i udice ovisi o veličina oslića koji će se loviti, ali i o vremenu ribolova. Naime, na terenima na kojima se mogu očekivati veći primjerci treba koristiti udice do širine luka od 21 mm, najveće koje su kod nas dozvoljene u sportsko - rekreativnom ribolovu. Za lov noću, jer se tada uz oslića love i njegovi manji srodnici, udice i mamci moraju biti manji, one luka širine 9-12 mm.

Iako se mogu koristiti udice raznih oblika, najbolje su one kratkog vrata i vrha povijenog k vezištu jer osiguravaju najbolje kačenje plijena i sa zakašnjelom kontrom, koja je neizbježna u lovu na velikim dubinama. No, bez obzira kojeg oblika bile, vezište im treba biti u obliku prstena, jer je najlonom debljim od 0,30 - 0,35 mm praktično nemoguće dobro vezati čvor na vezište u obliku pločice.  

Uspješnost lova oslića ne ovisi puno o dobu dana i vremenskim prilikama. Ipak, najbolji se ulovi ostvaruju rano ujutro, predvečer, te noću, posebice po mjesečini. No,  kako se pučinski ribolov obavlja daleko od obale, loviti je najbolje i danju i noću. Zbog istog razloga isplati se samo višednevni ili barem cjelodnevni ribolov.
moli2Lov ne iziskuje od ribića puno znanja i vještine. U more treba spustiti pribor, najbolje tri, koliko najviše zakon dozvoljava. Kad olovnica dotakne dno, strunu valja lagano zategnuti. Dobro je povremeno podizati i spuštati pribor pedalj - dva kako bi mamac lelujanjem privukao pozornost riba. Kao tipična grabljivica, oslić napada plijen bez oklijevanja, čim ga ugleda. Njegovo halapljivo prihvaćanje mamca lako se osjeti na priboru spuštenom i dublje od sto metara. Kontra je suvišna, baš kao i žurba i taktiziranje  pri izvlačenju. Naime, ne samo što ga guta, nego zato što ima brojne sitne zube oblika udice s vrhom povijenim prema unutra, oslić mamac ne može ispustiti pa zato ne spada s udice. No, zbog takvih zuba  treba biti oprezan pri skidanju plijena s udice. Zato je dobro imati prihvatnicu. Osim mrežne, zbog mogućnosti ulova pasa, i kukastu.

Inače ne osobito borben, kad se podigne dvadesetak metara, zbog nagle promjene tlaka oslić prestaje pružati otpor. Ni kokotići nisu osobito borbeni, ali raširenim prsnim perajama pri izvlačenju pružaju veliki otpor i kruže pod plovilom.

Poput mola, a za razliku od kokotića i mačaka, i psi mamac najčešće napadaju odlučno i jave se laganijim trzajem. Ulovljeni psi se pokušavaju osloboditi neprekidnom plovidbom praveći osmice ispod plovila. Sitnije treba izvlačiti odmah, a krupnije je bolje zamarati. Prihvaćati ih treba oprezno, jer je koža nekih izuzetno hrapava, a ubod bodlje iz leđne peraje kostelja veoma je bolan.

Petak, 07 Srpanj 2017 11:13

Do jeseni najbolji je noćni ribolov

Oni koji žele udicom ostvariti bolji ulov do početka jeseni prepustit će se noćnom ribolovu iz plovila, a za to ne moraju otploviti na pučinu jer se dobri ulovi mogu ostvariti i relativno blizu obale.

Bez dvojbe, noćni lov iz plovila jedan je od najsportskijih načina ribolova udicom. U njemu je čovjeku, kao izrazito dnevnom lovcu, otežan, ponekad čak i posve onemogućen vizualni kontakt, ne samo s lovinom nego i ribolovnim priborom, mamcem… To je osobito izraženo u „a volo“ lovu ukjate, vrnuta, plavice, širuna i ostalih riba na i neposredno pod površinom, jer će one i na najmanji neprirodni zvuk ili tračak umjetnog svjetla jednostavno nestati iz lovne zone.

Loviti „a volo“, tehnikom puštanja pribora bez dodatnog utega u struju mora može se duž cijele obale, ali idealna mjesta za takav ribolov su prostrane i relativno duboke uvale, posebice otočne. Plovilo treba usidriti negdje gdje su dubine barem dvadesetak metara, najbolje između sredine uvale i obale prema kojoj teče kurenat, koji mora biti  barem lagan jer je on nužan preduvjet uspješnosti takvog noćnog ribolova.

Osim nazočnosti morske struje, važan čimbenik, čak uvjet noćnog lova „u propadanju“ je i abrumavanje. Koristiti se mogu brojni mamci, ali je mljevena i neposoljena srdela najbolji izbor. Nakon kraćeg abrumavanja u more treba tiho spustiti pribor obilato nadjenut filetom svježe srdele, komadom lignje, lignjuna sipice, muzgavca…

Struna kojom će se mamac spustiti u more može biti bilo koje boje, ali obvezno treba biti tanka. Za lov „preko prsta“ najlonska ne smije biti deblja od 0,20 do 0,25 mm, a štapom i rolom debela tek 0,15 do 0,18 mm. Namotati se može i na najmanju rolu montiranu na štap najmanje težine bacanja, ali obvezno brze, akcije A, eventualno B. Dovoljno je na osnovnu strunu montirati samo jednu udicu. Najboljom su se pokazale one oblika „Crystal“. Veličina udice ovisi o očekivanim vrstama i veličini ulova, ali je najbolje rabiti one širine luka do 8, čak i 10 mm, jer se na njih neće loviti sitne ribe.

Umjesto jedne, na pribor se mogu postaviti i dvije udice. Takav završnjak, poznat kao brk, čine dva nejednako duga priveza zajedno vezana za kraj osnovne strune. Dužina im treba biti barem 25, odnosno 30 cm. Kada se lovi štapom i rolom, mogu biti izrađeni i od najlona debelog tek 0,10 mm.
Za lov u nešto jačem kurentu, da bi tonuo pribor je ponekad potrebno dodatno opteretiti. Dodatni uteg može biti najmanja vrtilica na spoju osnovnu strunu s pola metra dugim završnjakom, odnosno „brkom“. Vrtilica je dobrodošla i kako bi onemogućila uvrtanje strune kad prevarena ušata podivlja.

Iako će ponekad potegnuti pod samom površinom, osobito nakon dužeg abrumavanja, većina navedenih riba najčešće nasrću na ješku koja leluja pet do deset metara ispod površine. Također, većina njih ne gricka niti se puno premišlja, nego grabe mamac i bježe. Bez obzira na vrstu i njihovu veličinu, a u pravilu se noću love veliki primjerci, te snažne i brze ribe pružit će lovcu velike užitke, a neiskusnome ponekad i golemo razočaranje.
Naime, ako kočnica role nije podešena tako da popušta pod snažnim naletima, ali i omogućuje privlačenje ribe, ili ako ribolovac ne zna pratiti bijeg ribe s čestim mijenjanjem pravca, odnosno ako nije u stanju održavati stalno zategnutom strunom, vjerojatno će iz mora izvući praznu udicu. Srećom, navedene se ribe obično kreće u velikim jatima, pa ako pokoja i otpadne, doći će druga.

Dogoditi se može, ne samo neiskusnima, da ribe unatoč abrumavanju otplove iz lovne zone. U takvom slučaju valja samo pustiti najlon da tone što dalje od plovila i što bliže obali i dnu, nad kojim se može uloviti i arbun, kantor, čak i ovrata, osobito po jakoj mjesečini. Tek poslije dužeg neuspješnog čekanja treba mijenjati mjesto lova.

U ovakvom ribolovu može se uživati cijelu noć, ali se najbolji rezultati u pravilu postižu između 21 sat i ponoći, ako je u tijeku prva mjesečeva četvrtina. Ulovi, doduše skromniji, mogu se ostvariti i kada je mjesec u ostalim fazama, čak i kad ne sjaji ili ga više ili manje zaklanjaju oblaci. O faze mjeseca ovisi količina i vrsta ulova. Lukava i oprezna ukjata zbog ardure, svjetlucanja mora oko ribolovnog pribora neće se loviti kad nema mjesečine, ali tada će se osobito dobro loviti škaram i strijeljka, sve češći ulovi u Jadranu.

Ribolovni štap omogućava učinkovitije udičarenje od tradicionalnog, „preko prsta“, ali samo ako je karakteristikama prilagođen tehnici lova, vrsti, snazi i veličini očekivane lovine te još nekim manje važnim čimbenicima. Posebno su važne karakteristike vršnjaka, vršnog dijela štapa koji osim što sudjeluje u izvlačenju plijena u mnogim načinima ribolova ima i ulogu pokazivača uzimanja mamca od strane ribe. To se ponajprije odnosi na štapove za ribolov na dnu, kako s obale tako i iz plovila.

Inzistiranje na tome da vrh štapa za udičarenje čekanjem na dnu treba birati prema konkretnoj situaciji, laicima vjerojatno djeluje kao pretjerivanje. Međutim, činjenica je da naoko beznačajne nijanse mogu donijeti itekako veliku razliku u ulovu.

Veoma jasno ukazujući i na najnježnije udarce, savitljivi vrh svakako pomaže ribolovcu da pravovremeno reagira. Osim toga, njihova je elastičnost presudna i za amortiziranje opterećenja prilikom kontre i tijekom borbe, odnosno zamaranja zakačene ribe.

Zbog svega toga uvijek treba analizirati situaciju, kako prije početka ribolova tako i onda kad se riba javi. Ribolovcu ne smije biti teško promijeniti taj dio štapa ako mu se učini da nije napravio dobar izbor, na što ukazuju mnogobrojne neuspješne kontre, lažni udarci i spadanje ulova s udice. Nažalost, sve je to moguće samo kod višedijelnih, teleskopskih i nasadnih štapova.

Oni koji ne poznaju karakteristike vršnjaka, s podozrenjem gledaju na njegove mogućnosti, ponajprije snagu. Međutim, statistika dokazuje da čak i pri ekstremnim opterećenjima uglavnom pucaju druga sekcija ili spojevi segmenata, a nikad vršnjak.

Do njegova oštećenja najčešće dolazi pri odbacivanju, ali samo ako se struna obmota oko njega. Zato letimičan pogled uza štap prije zamaha, treba biti navika svakog tko lovi njime. I neodgovarajuće transportiranje, odnosno držanje nezaštićenih vrhova u futroli ili torbi, dostaje čest uzročnik lomova. Te osjetljive dijelove obvezno treba nositi u plastičnoj tubi u kojoj se isporučuju.

Većina štapova za lov na dnu čekanjem se prodaje s tri vrha različitih osjetljivosti. Jedan je najprimjereniji najmanjoj, drugi srednjoj, a treći maksimalnoj težini bacanja. Primjerice, štap težine bacanja 30 do 50 grama, ima vršnjake koji optimalno rade sa 30, 40 i 50 grama težine na struni.

Međutim, za zahtjevniji ribolov je dobro, a za natjecateljski i neophodno, imati još više različitih vršnjaka za jedan štap. Dobro je ako je razlika u njihovoj težini bacanja umjesto 10 samo 5 grama. Još je bolje za svaku od tih težina imati po tri vršnjaka, odnosno po jedan koji se savija samo vrhom, gornjom polovicom i cijelom dužinom. Što više različitih vršnjaka ima, štap će biti upotrebljiviji.
DSC08593Radi što bolje uočljivosti, vršnjaci su najčešće fluoroscentni. Isto tako, najčešće su oni jači, odnosno čvršći, tamnije obojeni, dok su osjetljiviji, odnosno savitljiviji, svjetlije boje. Obično se koriste kombinacije bijele, žute, zelene, narančaste i crvene boje.

Štapovi se najčešće prodaju sa dva vršnjaka načinjena od staklenih i jedan od ugljičnih vlakana. „Fiberglas“, vrhovi od staklenih vlakana, su izrazito elastičniji. Najosjetljiviji od njih upotrebljavaju se lov sitnih riba, zatim tijekom zime, kad je zbog hladnog mora aktivnost mnogih vrsta znatno usporena, te uvijek kad riba uzima mamac preko volje.

Mekani vrh je najbolji izbor kad se love cipoli i usnače, te druge manje ribe koje imaju prilično mekane usne pa često otpadaju prilikom kontre ili izvlačenja. Iako djeluju krhko, posebno u odnosu na ugljične, vrhovi od „fiberglasa“ se veoma rijetko lome.

Zbog toga iskusni natjecatelji preferiraju takve vršnjake ako love štapovima od ugljičnih vlakana, jer velikom savitljivošću staklo- plastični vršnjaci štite te osjetljive i skupe štapove od pucanja pri pretjeranom opterećenju.

Karbonski, vrhovi od ugljičnih vlakana, znatno su grublji i manje elastični, zbog čega su precizniji, ali i krhkiji, odnosno lomljiviji. Uz to su i znatno skuplji od staklo-plastičnih. Bolji su od staklo-plastičnih pri ribolovu u kurentu, na terenima s dosta morske vegetacije, te uvijek kad je na priboru i hranilica, posebno kad je treba odbaciti na veću daljinu.

Kod nas je vršne segmente, kao i sve rezervne dijelove štapa, veoma teško nabaviti, a u pravilu nisu jeftini. Uz to, potrebno ih je prilagoditi štapu i opremiti provodnicima strune. Taj je posao najbolje prepustiti meštrima, kojih je, nažalost malo. Nasreću, taj posao nije osobito težak, ali jest pipav.

Petak, 23 Lipanj 2017 11:36

Smrznuta ješka; kako je odabrati…

Jedan od većih problema sportsko - rekreativnih udičara tijekom najtoplijeg dijela godine jest kako mamce održati u koliko - toliko svježem stanju, kakvi su najprivlačniji većini riba. Od kvarenja ih čuvaju brojnim načinima. Najrjeđe zaleđivanje, iako u mnogim situacijama takvi mamci daju bolje rezultate od onih sačuvane na ostale načine. Osim toga, zaleđeni mamci imaju i drugih prednosti pa ih ne treba izbjegavati, osobito ne u najtoplijem dijelu godine kad su neusporedivo bolje rješenje od sumnjivo svježeg mamca.

Mnogi se mamci mogu zamrzavati, a neki se mogu i kupiti u takvom stanju. Kod nas je najbolje ponuda zamrznutih glavonožaca. Iz bogate ponude zamrznutih riba za mamčenje su pogodne one iz skupine plave ribe: srđela i vrnut, skuša. Od rakova nude se repovi škampa i kozica, dok je ponuda školjki svedena na očišćene mušule, dagnje. Što, kako i kada odabrati iz te ponude?

Pri kupovini zamrznute ribe, treba obratiti pozornost na nekoliko znakova njene kvalitete. Prvo treba provjeriti koliko je dugo zamrznuta. Naime, vrnut i sve druge plave ribe, koje imaju veliki postotak ulja, već nakon tri mjeseca u zamrznutom stanju gube na kvaliteti. Kod manje masnih riba taj period je duplo duži.

No, i ribe koje su kraće vrijeme bile u ledu mogu biti manje kvalitetne, ako je prošlo puno vremena između njihovog lova i zamrzavanja. Plave ribe zamrznute tako imaju mutne i po rubu krvave oči te puno krvi oko tkiva škrga. U periodu do smrzavanja meso im ispušta krv, sokove i ulje koji ga čine atraktivnim ribama, pa će znatno izgubiti na kvaliteti. Poslije odmrzavanja bit će previše razmekšano i bezlično, te stoga teško za rezanje i postavljanje na udicu, što je inače glavni problem sa zamrznutom plavom ribom-mamcem. 
oociscensmrz2Na kvalitetu mesa zamrznute ribe utječe i gdje je, odnosno na kojoj je temperaturi ulovljena. Bolja je ona ulovljena u hladnijem moru, odnosno hladnijem dijelu godine, a o čemu govori deklaracija na pakiranju.  

Meso kvalitetne zamrznute ribe ima prirodnu boju, ali je neizbježno da malo izblijedi. Malo je bljeđa i vanjština. Trbuh mora biti posve srebrnobijeli, a ne sa žutim odsjajem, koji je znak loše kvalitete.

Pri kupovini smrznutih riba treba paziti ima li u pakiranju tragova krvi i masnoće, što su gotovo sigurni znakovi da je riba bila barem djelomično odmrzavana i ponovo zamrznuta.

Vrnut je, bez dvojbe, najbolji izbor. Dobro se drži na udici, jedu ga sve ribe, dovoljno je velik da se može poslužiti i za lov najkrupnijih riba, može se koristiti cijeli, izrezan na komade i filete, čak i trake kožice. Podjednako dobre su i plavice, koje se nude pomiješane s vrnutom. Zbog žilave bočne linije odlično se mamči i zamrznuti širun, koji se doduše rijetko nudi na našem tržištu. Za izradu manjih mamaca, ali i primame, najbolje rješenje su srđele iz leda.

S glavonošcima je puno lakše jer zamrzavanjem najmanje gube na kvaliteti, posebice  čvrstoći. Zamrznuta lignja, koja se najčešće koristi, treba imati bijelo meso. Roza ili ljubičasta boja znak su da je bila odmrzavana, a i najmanja količina tamne tekućine ukazuje na to da je proteklo puno vremena između lova i zamrzavanja.

Kod zaleđene mušule znak kvalitete jest žuto-narančasta boja. Ukoliko je siva, znači da nije bila svježa u trenutku zamrzavanja. Po otapanju dagnje su mekše od svježih. Nešto se teže stavljaju na udicu i s nje lakše spadaju pri odbacivanju, odnosno povlačenju, a i sitne ribe, kojima nisu ciljano namijenjene, brže ih pojedu. Zato ih je najbolje mamčiti polu zamrznute- prije nego se posve odlede, odnosno totalno razmekšaju i pritom puste tekućine.  

Iz kupovine, ali i u ribolov, zamrznute mamce je najbolje nositi u transportnom hladnjaku ili, ako ih je manje, u termos boci. Bolje je kupiti manje, a najbolje pojedinačno pakiranje zamrznute ribe. Također, kad se ona uzima iz velikog pakiranja, bolje je uzeti onu dalje od centra jer je bila brže zaleđena, zbog čega je kvalitetnija.

Noćni lov udicom iz barke bez dvojbe je jedan od najsportskijih načina sportsko- rekreativnog ribolova. U njemu je čovjeku, kao izrazito dnevnom lovcu, otežan, ponekad čak i posve onemogućen vizualni kontakt, ne samo s lovinom nego i ribičkim priborom, mamcem… To je osobito izraženo u lovu riba koje obitavaju daleko pod površinom.

Jedna od takvih riba je i kantor ili kantar. On je, osim po mjesečini, ponekad aktivan i po mraku, a kad nije može se isprovocirati da počne s hranjenjem. To je posebno moguće u toplijem dijelu godine na plićim pozicijama, osobito brakovima. Idealne pozicije su brakovi kojima vrhovi dosežu na samo pet, a nisu na više od 20 metara pod površinom mora.

Praktično uvijek spremnog na hranjenje, kantora je isprovocirati vrlo lako primamljivanjem, abrumavanjem ili brumanjem. U tu je svrhu najbolje koristi sitno isjeckane srdele, zbog uštede pomiješane sa zemljom, najbolje ljepljivom glinom. Umjesto srdele se mogu koristiti samljevene mušule. Mješavina ta tri sastojka isprovocirat će i najsitijeg kantora da se mirisnim tragom podigne i pod sami površinu.

Iako nije osobito oprezan, kantora je najbolje loviti „a volo“ , priborom bez dodatnog otežanja. To omogućava da mamac tone prirodno, podjednako sporo kao i primama.
img2899 KantarPribor za lov u propadanju vrlo je jednostavan. Za lov „preko prsta“, čini ga osnovna struna promjera 0,40 do 0,50 mm, na čijem je kraju vrtilica. Na njoj treba biti „brk“ -dva priveza (pjoka) debljine 0,25 do 0,40 mm nejednake dužine, primjerice 20 i 30 cm. Udice na njima ne smiju biti šira od 10 mm, niti dugog tijela, jer kantor ima relativno mala usta.

Ako je brak dublji od 10 metara, a kantor se nije podigao k površini, poviše vrtilice je dobro postaviti malu rascijepanu olovnicu.

Osim za primamu, srđela i mušula se mogu koristiti kao mamac. Međutim, neusporedivo bolji ulovi se postižu s komadima velikog crva, najboljeg mamca za noćni ribolov bilo koje ribe dna.

Isprovociran mirisom i okusom primame koju ne može jesti, kantor veoma neoprezno napada mamac i najčešće se sam ulovi. Osim zbog toga, kontru, barem ne jaku, ne treba davati jer već ulovljen kantor može spasti zato što se najčešće zakvači za relativno mekane usne. Kako je dobar borac, zbog toga ga je potrebno oprezno izvlačiti.
F6278Nakon dužeg lova počinje spadati, zajedno s udicom, i zbog toga što ima brojne i iznimno oštre sitne zube kojima brzo ošteti i prekine strunu poviše udice. Zbog toga je dobro povremeno provjeravati u kakvom su stanju privezi, pjoke, primule.

Na dobrim postama, a one nisu rijetke, moguće je u jednom ribolovu, čak vrlo kratkom, uloviti veliki  broj kantora. Zato podsjećamo da sportsko- rekreativni ribolovac u jednom lovu smije uloviti najviše pet kilograma ribe plus jednog kapitalca, a takvim se smatra kantor težak od 500 grama naviše, odnosno duži 30 - 35 cm. Kao i ostali ljuskavci, kantor  vrlo sporo raste pa te dimenzije dosegne između četvrte i šeste godine života.

Osim kantora i umjesto njega, u ovakvom ribolovu je moguće ostvariti i ulove drugih riba. Uz dno se redovito lovi fratar, ponekad i sarak, nerijetko kapitalan, koji se zna podići i pod samu površinu. Uz njega, pod površinom se s kantorom se love i ukjate, također nerijetko kapitalnih dimenzija. Potraje li lov do jutra, u zoru se ljeti i u ranu jesen redovito ulovi i pokoji zubatac, ako ih ima na braku.

Stranica 1 od 5

frendy250

fabrio250

adriatic maestral 250
aerodrom250
cistocareciklazno 250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250
transporterban250

letprosvjed