Šime Duvančić

Petak, 19 Svibanj 2017 19:05

Odbacuj „metalce“ i lovi „plavce“

Do početka lipnja južnojadranskim obalama prići će širun, vrnut i plavica (lokarda), najbrojnije plave ribe koje se love udicom. U manjim ili većim jatima tu će neumorno i dosta neoprezno jurcati za svim što im se učini jestivim. Prilika je to sportsko - rekreativnim ribolovcima za obilat i nadasve dinamičan priobalni lov sve do početka jeseni, kada će ti „plavci“ otploviti k otvorenom moru.

Dok ne osjete zov pučine, najčešće svaka u svom jatu, te će se ribe stalno kretati duž obala, ali malo kada u vodama plićim od 5 do 10 metara. Zbog toga će ih s obale moći loviti samo udičari koji prakticiraju tehnike dalekog bacanja - „surfcasting“ i „spininng“. Znatno atraktivniji, učinkovitiji, ali i naporniji te zahtjevniji je „spininng“, spinanje, koji je tema ovog teksta.

Gdje loviti „plavce“ nije lako utvrditi jer se radi o ribama lutalicama. Ipak, iako se zadržavaju nad svim, češće su nad hranom najbogatijim tvrđim dnima. U njihovom pronalaženju od velike pomoći su sitne ribe kojima se hrane. Naime, pred nasrtajima širuna, vrnuta i plavica jata ribica očajnički bježe na sve strane, čak i iskaču iz mora- „igraju“, što se vidi s velike daljine.

Kada nema vidljivih znakova nazočnosti ovih grabljivica, špinati je najbolje sa strmije  kamenite obale, oko rtova, stijena koje strše u more i lukobrana. Treba birati manje posječena i dostupna mjesta.

Pri odabiru mjesta odakle će se loviti treba voditi računa o mogućnost za mahanje štapom. Za spinanje je jako važno imati puno slobodnog prostora. Bilo kakva prepreka u obliku nadvijenih grana drveća ili grmova predstavlja opasnost za pribor. Potrebno je barem 3 - 4 metra oko i iznad ribolovca da bi ispravno i bez straha mogao zamahnuti štapom. Zato ne treba žaliti vremena i truda da bi se prije početku ribolova stvorili što bolji uvjeti za neometano baratanje štapom.

A štap, ali i ostatak pribora je važan čimbenik u ribolovu spinanjem. Ako je pribor dobro kompletiran, daljine od 60-70 metara, što je više nego dovoljno za lov „plavaca“,  postižu se bez problema, jasno s priborom za „spinning“. 
img3405 PlavicaDovoljan pribor klase „Medium light“, ali zbog mogućnosti ulova težih primjeraka te ostalih većih grabljivica najbolje je loviti priborom klase „Medium“, a koristiti se može i „Medium heavy“. Optimalni štap je onaj težine bacanja 10- 40 grama, akcije B i dužine 3, čak i 3,3 m.

Na štap je najbolje postaviti rolu većeg prijenosa, barem 5,5:1 , kako bi se lakše pokupio „trbuh“ strune koji se stvara kod daljih izbačaja i uspjeli što duže održati varalicu u gornjim slojevima mora.

Za navedene daljine izbačaja, dobar osjećaj varalice (griza) te izdržljivost na dugotrajno mahanje optimalna je debljina kvalitetnog podatnog najlona 0,25 do 0,30 mm.  S tanjim najlonom (0,22- 0,25 mm) varalice dalje leti, ali su ostale karakteristike lošije.

Umjesto najlonske, može se koristiti „PE“ višenitka koja omogućava dalje odbačaje, ali i učinkovitije kontre na daljinama većim i od 50-tak metara. Dovoljna je ona oznake debljine PE1.0.

„Plavi trio“ podjednako žestoko napada sve vrste varalica. Zato je najbolje koristiti jeftine, i to one koje se mogu odbaciti dovoljno daleko, ali i potonuti dovoljno duboko bez dodatnog otežavanja pribora. Ovisno o vrsti i veličini plijena koji se lovi, mogu se koristit varalice dužine između 30 i 70 mm. One moraju biti dobrih letačkih sposobnosti. Najbolje su one težine između 10 i 40 grama, ali ima i onih od svega 6-7 grama, ali s obzirom na njihove male dimenzije i aerodinamičnost oblika, posve sposobnih za dovoljno daleki lete.

Lovit se može tijekom cijelog dana. Najbolje po jugom namreškanim, a najlošije po posve mirnom moru. Od rano jutra pa do 9 ili 10 sati najbolje se love skuše. Sve tri ribe podjednako dobro rade u sumrak i tijekom noći s mjesečinom. Širuni su najčešće najdublje, čak i na samo metar ili dva poviše dna. Bliže  površini i obali prilaze u sumrak. Vrnuti i plavice su znatno bliže površini, često i pod njom samom.
img4624 PlavicaKad se otkrije ili pretpostavi gdje su, varalicu treba odbaci što dalje, ako može preko, a ne u plov riba. Što se tiče tehnike bacanja, nužno je prakticirati jednu od posebnih za  ribolov dalekim izbačajem. Međutim, nikako onu u kojoj treba ljuljati mamac prije odbačaja. Varalica mora mirovati jer se tako postiže veća preciznost odbačaja i, što je još važnije, izbjegava takozvani bič. Naime, zamah unatrag pa nagli unaprijed izaziva učinak „bičevanja“, što za posljedicu ima pucanje pribora, u najboljem slučaju čvora na struni i nepovratni let varalice.

U spinanju na većim daljinama sa spomenutim varalicama dobro je koristiti taktiku da se netom prije pada varalice u vodu zatvori hvatač strune na roli i odmah po padu varalice počne s namotavanjem strune, odnosno privlačenjem varalice. Na taj način se postiže najduže vrijeme zadržavanje varalice u gornjim slojevima mora, gdje su grabljivice.

Privlačiti se može na brojene načine, najbolje kombiniranjem raznih tehnika- privlačiti neujednačenom i dosta velikom brzinom uz  povremeno polako ili brže, duže ili kraće podizanje i spuštanje vrha štapa. Tako će varalica prilaziti sve bliže kopnu i površini. Ako se pritom provuče kroz plov ili blizu njega, ulov je zagarantiran. Plijen treba izvlačiti bez taktiziranja, osim ako se umjesto „plavog trija“ ne zakači polanda, škaram, strijeljka ili koja druga krupnija grabljivica…

Ako je plijen skuša kraća od 18, odnosno širun kraći od 15 cm, obvezno ih treba vratiti u more jer su to njihove minimalne lovne dužine. U tom slučaju je najčešće potrebno i promijeniti mjesto love  jer su te ribe u jednom plovu iste ili približne veličine.

Petak, 12 Svibanj 2017 12:43

Kako držati štap dok se čeka riba...

Ribolov pomoću štapa pruža znatno više mogućnosti za uspjeh od onog „preko prsta“ ili „iz ruke“. Međutim, mnogi ribolovci ne uspijevaju iskoristi sve dobre osobine štapa te ne postižu optimalne rezultate. Razlog je to što, čak i iskusni ribolovci, ne obraćaju dovoljno pozornosti i na naoko nevažne detalje koje mogu poboljšati ili smanjiti uspješnost udičarenja. Primjerice, na položaj štapa tijekom čekanja napada ribe na mamac.

Velika većina ribolovaca ima običaj štapove uvijek postavljati u isti položaj u odnosu na more ili vodu, bez obzira pod kojim uvjetima udičarili. Međutim, način na koji će se postaviti štap, a time i mamac, ne može odabrati jednom zauvijek. Što više, ribolovac koji teži što boljem rezultatu nekada će tijekom jednog ribolova promijeniti nekoliko položaja štapa kako bi otkrio onaj koji u određenim okolnostima daje najbolje rezultate.

Prvo i najvažnije je postaviti štapove tako da se oni mogu brzo i sigurno dohvatiti te uspješno kontrirati. Ribolovci koji o tome ne vode računa uspijevaju reagirati samo pogledom žaljenja što je plijen pobjegao. U kratkim, jednodnevnim, odlascima u ribolov s obale najbolje je biti stalno uz štapove, koje treba postaviti tako da budu na dohvat ribolovcu. U višednevnom ribolovu potrebno je uvijek biti blizu mjesta na kojemu su štapovi.

Bez obzira lovi li se s obale ili plovila, tri su osnovna načina postavljanja štapova. Štapovi vrhovima uzdignutim vrlo visoko, koji s površinom zaklapaju veliki kut i drže zategnutom strunu što u more ili vodu ulazi daleko od obale, podesni su za ribolov s obale na dnima koja obiluju podvodnim preprekama, koje mogu oštetiti ili presjeći strune. Tako postavljati štapove dobro je i na terenu gdje se u pojasu od nekoliko metara od obale prostiru podmorske livade i grebeni, pa je njihovo „preskakanje“ jedini način da struna ostane čitava. Ovaj je način postavljanja štapova obvezan u „surfcastingu“, ribolovu dalekim bacanjem mamca.

Univerzalni, možda najbolji način postavljanja štapova, a u svakom slučaju najčešće rabljen, jest tzv.direktni način. Štap se postavlja gotovo paralelno s površinom, tako da struna pod vrlo malim kutom ide prema moru ili vodi i u nju. U tom slučaju uspostavlja se najbolja moguća veza između mamca i štapa, odnosno ribolovca jer svaki, pa i najmanji trzaj, biva lako registriran, a kontra snažna i dovoljno duga.

U slučajevima kad vjetar otežava ribolov, odnosno uzrokuje lažne signale uzimanja mamca, vrh se štapa može postaviti centimetar, dva iznad površine. Čak i uroniti u more ili vodu do prva dva ili tri provodnika strune.

Petak, 05 Svibanj 2017 11:33

Lov arbuna skosavanjem

U lovu  krupnijih arbuna s obale, o čemu smo pisali prije tjedan dana,  može se uživati dva ili tri tjedna, a onda će se oni, nakon obavljenog mrijesta, povući u malo dublje more. No, čak i kad se to dogodi, skoro do kraja srpnja, ovisno o položaju, krupni će arbuni biti u velikim jatima i relativno blizu obale. Još dulje, do kraja listopada, ponegdje i sredine studenog, dobro će raditi na pločastim i koraljnim dnima 25 do 50 metara pod površinom.  Prilika je to za ciljani lov velikih arbuna iz plovila, ne samo bulentinom i prirodnim mamcem nego i varaličarenjem!

Zapravo, skosavanjem, odnosno „vertical jiggingom“ O toj tehnici smo detaljno pisali početkom godine, a sad vas podsjećamo da je riječ o varaličarenju povremenim dizanjem i spuštanjem raznovrsno oblikovanih varalica.

Najboljom se pokazala „Tenya“, varalica olovnog tijela u koju je učvršćena jedna velika, a za koju je vezana druga manja udica. Na veliku se nadijeva prirodni mamac, najčešće kozica, komad lignje ili dagnja. Druga varalica učinkoviti u lovu arbuna skosavanjem je „Kabura“. Najčešće je izrađena u obliku olovne kugle a koju su vezane nitaste lamele među kojima se krije jedna ili dvije udice.

Bez obzira na vrstu varalice, lovi se tako da se pribor spuste na dno pa sporo povlači prema površini uz povremena zastajkivanja i spuštanja. Te kretnje iznimno provociraju arbuna pa se on bez oklijevanja bacaj na ove varalice halapljivo gutajući lamele i mamac, a s njima i skrivene udice.
arbuntkstTehnika skosavanja je za lov arbuna prikladna samo ako se prakticira na relativno čistim, dnima bez jačih zadijeva. Pribor za takav način lova arbuna mora biti nešto jači nego za lov bulentinom jer je izložen većim naporima.

To isto vrijedi i za lov „sabiki“ završnjakom čije su udice „okićene“ perlicama, perjem, trakama i drugim ukrasima. Njega treba izraditi na posve isti način kao i završnjak klasičnog spustca. Varalice, ali i olovnica na njemu trebaju biti barem djelomično crvene boje jer ona najviše privlači arbuna. A zato što ga privlače i zvukovi, tijekom ribolova sabiki priborom dobro je povremeno olovnicom lupkati po dnu. Umjesto olovnicom, još bolje zajedno s njom, pribor je dobro opteretiti s hranilicom  napunjenom dobro usitnjenom primamom. Ako se koristi s olovnicom, hranilicu je najbolje postaviti poviše varalica.

Loviti je najbolje sa štapom i rolom posebno pravljenim za „ultra light vertical jigging“, vrlo lako skosavanje. No, poslužiti može i oprema za druge načine udičarenja. Primjerice „bolognese“ štap, ali lov s njim zahtjeva velike napore i uzrokuje dugotrajne bolove u ramenima. Bolje rješenje je“spinning“ štap težine bacanja 40 do 60 grama, a još bolje štap specijalno pravljeni za lagani lov iz broda bulentinom, i to nešto sporije akcije. Ipak, poslije „ultra light vertical jigging“, najbolji su „egging“, štapovi za lov lignje.

Bez obzira koji se štap koristio, na njega je dovoljno postaviti stacionarnu rolu veličine do 30.  Prednost treba dati rolama s aluminijskim kalemom jer je osnovnu strunu pribora najbolje izraditi od nerastegljive „PE“ višenitke kako bi se u svakom trenutku imao što je moguće neposredniji kontakt s lovinom. Odlično rješenje je i lagani multiplikator te štap za „spinning“.

Ribolov je najbolje, barem dok se ne otkrije plov riba, obavljati iz plovila koji se lagano kreće, veslanjem ili nošen strujom mora. Završnjak se uz povremeno podizanje i spuštanje vuče po dnu ili neposredno iznad njega. Pribor se ne mora stalno držati u ruci pa se istovremeno može loviti s više njih, istovjetnih ili različitih.

Štap povremeno treba uzimati u ruke i skosavati, što je nepotrebno ako su štapovi spore akcije, a plovilo ljulja na valovima. Skosavati se ne treba ili vrlo rijetko i u lovu na dnu kad olovnica nošena kurentom poskakuje po njemu.

Prevarene arbune ne treba odmah izvlačiti nego je puno bolje dozvoliti da „zauzmu“ sve udice na priboru. Što više, u lovu na pola dna dobro je i pribor na čijim su svim udicama zakačene ribe ostaviti još kratko vrijeme u moru, a sve u nadi da će sitni plijen napasti krupnije ribe, ponajprije kovač.

Kada se očekuje i krupnija lovina dobro je umjesto olovnice ili hranilice na kraj pribora postaviti kakvu težu varalicu, ne nužno onu specijalno pravljenu za „vertical jigging“. Kao odlično rješenje pokazali su se mali „pilkeri“. Želi li se pribor opteretiti varalicom za skosavanje, najbolje je da ona budu tipa „tenya“, „kabura“ i „yabai“, jer su kao i „sabiki“ te varalice pogodne za lov sporim skosavanjem.

U ovakvom ribolovu uz arbuna može se očekivati i ulov drugih riba, posebice kanjca, širuna, rjeđe pauka, pirke, škrpine,… Ponekad se dogodi da izostane bilo kakav ulov iako je riba nazočna u zoni lova. Najčešće je to zbog nedovoljno opterećenog  pribora, koji zato nije zategnut i ne stoji okomito, što je preduvjet da bi skosavanje prisililo varalicu na „ples“, a primamu na rasipanje. Čest uzrok lošeg lova su i udice neprimjerene veličine. Najbolje je rabiti one širine luka oko 10 mm.

Uz brojne druge ribe, tijekom travnja kopnu su masovno prišli i arbuni. U najjužnijem dijelu našeg mora, čak i najkrupniji, koji inače preferiraju srdnje i veće dubine. Zato je sad pravo vrijeme za priobalni lova krupnih „crvenih prinčeva“, kako arbune zbog ljepote i srodstva s „kraljicom“ ovratom (oradu) mnogi nazivaju.

Inače, kad ne bi bilo arbuna, sportski bi ribolov na moru izgubio dosta na svojim dražima, jer je ta riba borbena do zadnjeg trena, a i vrlo rasprostranjena. Ima je na svim dubinama, ali najčešće između 10 i 60 metara, ako je dno ljušturasto, pjeskovito ili mješovito. Rjeđe se lovi na kamenitom, a najviše na dnu obraslo validalnim, algama perjastih listova, poznatih pod imenom rudić.

Tijekom svibnja, a tako će biti sve do rujna, arbun najintenzivnije jede od izlaska sunca do 10 ili 11 sati te poslije podne sat i pol prije sumraka. U tim periodima, najčešće, ne jede stalno. Halapljivo guta sat, dva, a zatim pauzira, od jednog do tri sata, pa ponovo navali na hranu. Tada će uzeti skoro svaki mamac pa s dobro odabranim i na dobroj poziciji u kratko vrijeme može se uloviti i nekoliko kilograma ove kvalitetne i cijenjene bijele ribe.

Loviti je najbolje sa svježim mamcima. Najučinkovitiji su komadi velikog crva i golog štrcaljca (bibija), ali su skupi. Zato je puno bolje loviti dostupnijim i jeftinijim mamcima poput raka samca, kozice, komadića srdele, lignje, sipice… Ipak, najjeftiniji i najpristupačniji i među najučinkovitijim mamcima jeste meso školjke dagnje, mušule. Međutim, treba znati da ti i ostali mamci nisu podjednako uspješni u svim ribolovnim područjima, kao i u svako doba godine, pa je u ribolov dobro ponijeti barem dvije vrste mamaca.
F18679arbPoput većine riba kamenitog i ljušturastog dna, arbun hranu traži na samom dnu, rjeđe mamo poviše njega. Zato pribor za njegov lov treba kompletirati tako da udice drži na ili neposredno poviše dna. U ovo doba godine, kao i u rujnu, kada su arbuni blizu obale, loviti se mogu i s kraja.

Pribor može biti kompletiran kao za lov ovrate (orade), s kliznom olovnicom poviše jedne udice. Međutim, puno je bolje, osobito ako se lovi na čistom terenu, rabiti pribor kojim se može loviti i iz plovila. Kompletira se tako da se na osnovnu najlonsku strunu promjera 0,25 do 0,30 mm preko vrtilice nadoveže završnjak koga čini pola metra dugi predvez od najlona promjera 0,20 mm te „brk“- dva priveza (pjoka, primule) izrađeni od jednog komada najlona debljine kao i predvez ili malo manje. Dužina priveza treba biti oko pedalj, a najbolje je ako su nejednako dugi. Njihov spoj s predvezom najbolje je izvesti dvostrukom petljom. Ovako kompletiran pribor dodatno opteretiti je najbolje pomoću fiksne olovnice  postavljenom neposredno poviše vrtilice. Težina olovnice ne treba biti velika (5-10 grama) , jer se lov odvija na malim dubinama.

Kako su  plijen najčešće krupniji arbuni, na pribor je najbolje montirati nešto veće udice nego inače, širine luka 9 do 12 mm. To mogu biti „parangalke“, odnosno udice oblika „Aberdeen“, ali je puno bolje koristiti one oblika „Crystal“ i „Limerick“. Zbog oblika posve prilagođenog zubalu arbuna, posebno je dobra udica „Abumi“ veličine 1 do 6 tvrtke „Sasame“.
F25562arbMalo gdje se arbuni toliko približe kopnu da se s njega mogu loviti „preko prsta“. Zato je štap s rolom obvezni dio pribora. Najprikladniji su štapovi „beach“ ili s nešto dužim bacanjem („beach ledgering“), a poslužiti mogu i oni namijenjeni lovu vrlo dalekim bacanjem („surfcasting“). Ti se štapovi nude u dužinama od 2,5 do 4,0 i više metara  Preporučljivo je koristiti duže, one oko 4,0 m. Na „surfcasting“ štapu treba biti isto takva rola, koja je dobrodošla i na druga dva štapa, iako se za lov kratkim bacanjem može rabiti i univerzalna rola. No, bez obzira kojoj vrsti pripadali, štap i rola ne moraju biti jaki nego su dovoljni i lagani, ali štapovi moraju imati iznimno osjetljive vrhove. Dobro je ako rola ima slobodni hod kalema, jer  umjesto arbuna može zagristi komarča.
F28587 ArbunS obale se arbuni love čekanjem. Mamce treba odbaciti što dalje, najbolje na kakvu oazu pijeska ili šljunka u polju rudića, gdje arbuni traže crviće i račiće. Da bi se to postiglo potrebno je dobro poznavati teren jer arbuni obično ne zahvaćaju veliku površinu. Kada olovnica dotakne dno, najlon treba lagano zategnuti i uključiti slobodni hod kalema, ako ga rola ima. Ako su u blizini, arbuni će brzo prići mamcima. Sitniji će ih dugo čupkati, a krupniji će nakon što probaju odmah uzeti  ponuđeno i povući pribor. Kontra, zbog veće dužine strune, treba biti snažna i odlična. Plijen treba izvlačiti bez taktiziranja, ali i žurbe, jer arbuni dosta teško spadaju iako stalno treperenjem nastoje osloboditi se udice. Ako, pak, ne grizu, poslije kratkog čekanja pribor treba premjestiti barem malo dalje.

Uspješnost ribolova arbuna znatno se može poboljšati primamljivanjem. Primama se može praviti od svih poznatih mamaca, ali je najjeftinije rabiti samljevene ježince i školjke skupljene uz obalu.

S arbunom veoma često obitavaju i pauci čiji je ubod bodlje leđnog i škržnih peraja veoma bolan. Zato je neophodan oprez, posebice  manje iskusnih ribiča koji ne razlikuju ponašanje arbuna i pauka na udici.  

U marini hotela „Le Meridian Lav“ u Podstrani kraj Splitu otvoreni su 9. Dani hrvatske male brodogradnje. Na manifestaciji koja će potrajati do nedjelje posjetiteljima je omogućen direktan kontakt sa skoro svim proizvođačima plovila i prateće opreme s područja Republike Hrvatske. Na kopnu i u moru 25 domaćih proizvođača izložilo je preko 40 plovila. Osim plovila namijenjenih sportu, turizmu i gospodarstvu, izložen je i širok izbor nautičke i ribolovne te ronilačke opreme.

Među izloženim plovilima ima i novih modela. Sigurno će najveću pažnju izazvati „Sea Pearl 56“, obiteljska jahta duga 18 metara te „Sampe 6“ s jarbolom, plovilo koje je izuzetan spoj tradicionalnog izgleda i moderne tehnologije.  

U okviru ove manifestacije po treći put se održava i izložbeno- prodajni „Sajam turističkih atrakcija“. Na njemu su predstavljeni najnoviji proizvodi iz segmenta sportske, turističke, adrenalinske, plažne, komunalne i druge opreme namijenjene koncesionarima plaža, vlasnicima apartmana, agencijama, hotelima i ostalim turističkim subjektima. Među brojnim izlošcima je i „Greyp“, električni bicikl hrvatskog inovatora Mate Rimca.

Tijekom trajanja DHMB-a odvijat će se brojna događanja, poput prvog amaterskog prvenstva Hrvatske u odbojci na moru, regate jedrilica na daljinsko upravljanje, „Kite challenge“ i „Kayak family cup“-a, „Cro SUP Tour- sup challenger“ natjecanja…

Ulaz na ovu manifestaciju i ove je godine besplatan uz osiguran parking te probne vožnje svih plovila izloženih u moru. Radno vrijeme sajma je od 9 do 19 sati.

Petak, 21 Travanj 2017 13:47

Stavi algu na udicu pa lovi sopu (salpu)

U ponovo ozelenjele plićake vratile su se i sope, salpe, jadranske „zlatne ribice“. Tako se odmetašima i onima koji i iz plovila love uz obalu pruža prilika da do kraja jeseni love te najbrojnije jadranske vegetarijanke.

Sope narastu do pola metra dužine i tri kilograma, ali malo je dužih od 30, a najviše je onih od samo petnaestak centimetara. Manji primjerci su izuzetno proždrljivi i lako se love, a veći su znatno oprezniji i plašljiviji, zaziru od svake sjenke koja se nadvije nad morem. Hranu prvo napadaju manje, a zatim, kad se uvjere da nema nikakve opasnosti, prilaze one veće. Slično su u moru raspoređene po veličini, pliće su one sitnije, a dublje- do 5 ili 6 metara su krupnije.
img2000 SalpaVrijeme najboljeg ribolova također ovisi o veličini salpe. Poslijepodne i ujutro uglavnom se love manji komadi, dok krupniji uglavnom grizu noću, jer je mirnije i manje opasno. Ako je plima, mogu se loviti u bilo koje doba dana. Također, dosta dobro rade pri kraju i poslije juga i maestrala.

Manji primjerci će prihvatiti i mesni obrok, ali je najbolje kao mamac rabiti pahuljicu kruha ili pastelu od njega, s mesom i salamurom od srdele. U smjesu se mogu zamiješati i nastrugane vlasi tankovite morske cvjetnice uve. Veće salpe je bolje ponuditi samom algom ili „sendvičem“ od pahulje kruha i tankovite morske trave uve ili morske salate, zelene alge cistozire. Takav mamac nije na odmet preliti salamurom od srdele. Premda manji primjerci odmah prilaze i napadaju mamac čim on padne u more, ipak je bolje tijekom ribolova primamljivati. Primamu je najbolje praviti od kruha, kukuruznog brašna, otpadaka od plave ribe i, neizostavno, sjeckanih ili nastruganih zelenih algi. Sve to treba pomiješati i pomalo bacati u zonu ribolova.
F20659Salpu je najlakše prevariti mamcem koji leluja iznad livade gdje ona pase. Zato je neophodan plovak i što mekša i prozirnija struna. Osnovni najlon može biti nešto deblji (0,30 mm), ali predvez, a posebno privez, ne smiju biti deblji od 0,16-0,20 mm, odnosno 0,12-0,16 mm, ovisno o uvjetima vidljivosti.
F1382 SalpaNajbolje je rabiti klizni plovak, nosivosti 5-10 grama, oblika pera. Privez, najbolje dva na kraju predveza, treba biti dug 30-50 cm. Na pribor treba još dodati udicu broj 10-20 i 2-3 sitne rascijepane olovnice (sačme) ukupne težine 3-5 grama.

Opisani je pribor najbolje montirati na štap dužine 4 do 5, čak i 6 metara, srednje (B ili C) ili, još bolje, mekane  (D) akcije, težine bacanja do 40 grama. Što se tiče role, najprikladnija je ona kapaciteta do 100 m najlona promjera 0,30-0,35 mm, srednje brzine namotavanja, kod koje je moguće ručno prebacivanje preklopnika jer su salpe osjetljive na zvuk automatskog preklopnika.
img2060 SalpaMjesto ribolova najbolje je odabrati tako da se ono nalazi niz kurenat od naselja. Takvi tereni su uglavnom dobro obrasli zbog obilja hranjivih materija koje tamo dolaze iz kanalizacije. Poslije podne, kad oslabi maestral, a more se digne, udice treba spustiti u plićak. Treba biti pažljiv, tih i nevidljiv, barem 4 do 5 metara od vode. Ako ima šetača,  loviti treba dalje od obale, najbolje na terenima koji se blago spuštaju u dubine.

U takvom slučaju je bolje udičariti iz plovila odmaknutog od obale na bacački domet. Tu su, uz salpu, često i cipoli. Kad se ulovi veća salpa, ostale će se razbježati. U zonu ribolova ih treba vratiti primamljivanjem. Jaka kontra je suvišna i opasna za mekane usne salpe. Što nježniji treba biti i pri skidanju ulova s udice kako bi salpe što duže ostale žive. Iz istog razloga ulov treba držati u žičanoj čuvarki, a ne u kakvoj najlon vrećici, jer će se u njoj već poslije sat, sat i pol uginula sopa početi raspadati.

Petak, 14 Travanj 2017 11:42

Soljenje ribe za mamčenje

Iako uglavnom ribama manje privlačni od istovjetnih svježih, zbog brojnih drugih prednosti konzervirani mamci su sve popularniji među našim sportsko- rekreativnim udičarima. Mnogi od njih ih sve češće i sami konzerviraju, uglavnom soljenjem. Za one koji to žele, a ne znaju kako to uraditi, evo kratkih uputa kako soliti ribe, najbrojniju skupinu mamaca.

Ma koji se solio, mamac mora biti svjež, nikako zamrznut ili dugo uginuo. To osobito vrijedi za srđelu, koja se najčešće soli, jer je najpristupačniji i mamac za kojim će posegnuti najviše riba.

Konzervirati se može na više načina, a evo koji je najbrži i najjednostavniji…

Za konzerviranje srđelu treba osloboditi od ljusaka, peraja, glave i iznutrice. Poslije trljanja solju i pranja u vodi srđelu treba staviti u salamuru. Ona se pravi tako da se u litri vode rastopi pola kilograma sitne soli. Mamac u toj otopini, uz povremeno miješanje, treba držati dan i pol.

Nakon toga ribu treba izvaditi, procijediti i posložiti u kakvu plastičnu kutiju s poklopcem. Kutiju treba pohraniti u hladnjak, a do mjesta ribolova prenositi u priručnom hladnjaku. Tako djelomično konzervirana srđela izvađena iz hladnjaka ima tvrdo meso i vrlo dugo ostaje svježom.
DSC0390srdjelasol1Znatno duže, čak i izvan hladnjaka, srđela se može održati u dobrom stanju klasičnim soljenjem. Bolje je upotrebljavati sitnu sol, jer ona brže prodire u meso i daje ribi veću tvrdoću.

Prstima treba ribama kidati glave zajedno s utrobom pa tijelo bacati na razasutu sol. Na očišćenu hrpu ribe treba baciti još malo soli i dobro sve to promiješati da riba sa svih strana primi sol. Poslije toga srđele treba slagati u pripremljenu čistu posudu. Na svakih četiri prsta debeli sloj srđele treba baciti nešto soli. Drugog dana valja provjeriti pliva li riba u salamuri. Ako ne, salamuru treba posebno pripremiti i doliti koliko je potrebno da sva riba bude prekrivena salamurom.

Usoljena srđela gubi dio masnoće pa samim tim i privlačnosti. Osim toga, meso je manje tvrdo nego kod svježe pa ju je neophodno mamčiti na više udica (cijele obvezno na tri) ili na udice s kukicama na vratu.

Osim srđele, i druge usoljene sitne ribe dobar su mamac, ponajprije gavun, bukva, crnej, gera, inćun i papalina. I one se mogu konzervirati klasičnim načinom, ali ako u soli stoje duže od tjedan dana iz njih iziđe sva tekućina pa postanu pretvrde, odnosno krhke ta zato manje atraktivne ribama, čak i divljači, pa su tada pogodne samo za izradu primame.
DSC1882solincunNeusporedivo je zato bolje spomenute ribice konzervirati u salamuri, jer će manje dehidrirati, bolje izgledati i držati se na udici. Salamura se priprema tako da voda s 12 do 15 posto soli prokuha, ohladi i prelije preko ribe namijenjene mamčenju. Tako konzervirane ribice su već poslije nekoliko dana spremne za upotrebu, a dobri su za mamčenje poslije toga još dvadesetak dana.

Mršenje pribora jedan je od najčešćih problema koji muče sportsko-rekreativne udičare. U većini slučajeva nastaje kao posljedica neželjenog kvačenja udice za osnovnu strunu pri plasiranju mamca. Rješenje tog problema su završnjaci (sistemi) koji udice drže podalje od ostataka sistema. Kod završnjaka s udicom na kraju i olovnicom poviše nje, koji se koriste za lov ometcem i bulentinom, na njih je dovoljno postaviti „anti tangl“ cjevčicu.

Zapravo, osim na završnjak, točnije njegovu osnovu, ta cjevčica se može postaviti i na osnovnu strunu cijelog sistema. U tom slučaju, kao što je prikazano na priloženom crtežu, završnjak je krajnje jednostavan jer ga čini samo privez (primula, pjok) na kome je udica.
img1022 Anti tangl sistemJednostavna je i sama „anti tangl“ cjevčica. Na njoj je vrtilica koja nosi kopču za postavljanje olovnice. Vrtilica može biti na jednom ili između krajeva cjevčice. U drugom slučaju vrtilica je postavljena tako da je od jednog kraja odaljena za trećinu dužine cjevčice. Takve cjevčica mogu biti i blago savijene.

Cjevčica može biti od metala, ali je bolja od polutvrde plastike jer ne treba biti posve kruta, osim za neke rijetke situacije. Veoma je važno da su joj krajevi zaobljeni kako ne bi štetili strunu po kojoj cjevčica klizi.
img 4601 AntiTangl„Anti tangl“ cjevčice se izrađuju u različitim dužinama. Koliko duge će se koristiti ovisi o dužini priveza zavržnjaka. Što je privez duži i cjevčica treba biti duži. Na moru se najčešće koriste one dužine od 15 do 20 cm. No, nije loše nabaviti nešto duže pa prema potrebi na licu mjesta više ili manje skratiti škarama ili nožićem.

Za ribolov „beach ledgering“ načinom, odnosno srednje dalekim ometcem, o kome smo pisali prošlog petka, posve je svejedno koristi li se ravna ili zakrivljena cjevčica. Zakrivljenoj prednost treba dati ako se umjesto olovnice, na cjevčicu postavljaju brumalice, hranilice („feeder“), i to samo određeni oblici tih spravica.

Kad je u pitanje ribolov bulentinom, nije osobito važno koristi li se cjevčica s vrtilicom na kraju ili dalje od njega, te postavi li se cjevčica s vrtiicom bliže ili dalje od udice.  Međutim, jest kad se radi o ribolovu odbacivanjem pribora. Naime, što je težište pribora bliže udici, to će ona pri odbacivanju teže zapinjati za pribor. Zato cjevčice treba postavljati tako ta im vrtilice, a time i olovnice budu što bliže udici. Osim smanjenja mršenja, takvom montažom se postiže lakši i dalji odbačaj mamca.

Između cjevčicu i vrtilice na kraku strune koja je nosi dobro je postaviti gumene ili perlice od polu tvrde plastike kao bi se spriječilo moguće nasjedanje cjevčice na vrtilicu ili njen čvor, što bi moglo izazvati oštećenje strune ili vrtilice. Još bolje je, a za lov komarče i ostalih opreznih riba je nužno, cjevčicu postaviti između dvije perlice i tako omogućiti ribi da ponese mamac, odnosno potegne strunu a da ne osjeti otpor utega.

„Anti tangl“ cjevčice se proizvode u raznim bojama. Za lov na morskom dnu najbolje su one sive, smeđe i tamno zelene, ovisi o boji, odnosno vrsti dna na kome se lovi. Pri kupovini treba voditi računa da je zglob na kome se nalazi vrtilica s kopčom dobro učvršćen kako ne bi prilikom odbačaja spadao i time stvarao kritičnu točku sistema podložnu pucanju, što je nažalost slučaj kod većine jeftinih cjevčica. Osobiti treba voditi računa o konstrukciji kopče. Ona se mora kvačiti izvana k unutra. U suprotnom se lako može desiti da se zbog nešto jačeg zamaha pri odbačaju otvori te da udica i mamac padnu pred noge, a oslobođena olovnica odleti.

Ovrate su odavno prišle obali, a već su se i oporavile od napora mrijesta.  Za njihov lov najprimjerenija je tehnika poznata i kao „beach ledgereing“. To je tehnika ribolova štapom i rolom s obale na dnu s lakom opremom. Najučinkovitija je po mirnom i bistrom moru uz bacanje mamca do oko 40 m daleko od obale.

Iako je dobar onaj za „light surfcasting“, težine bacanja do 100 grama i dužine do 4 m, za lov ovom tehnikom puno je bolje koristiti poseban „beach ledgering“ štap. Radi se o vrlo osjetljivim štapovima težine bacanja 40 do 80 grama,  poluparabolik (C) ili parabolik (D) akcije. Mogu biti teleskopski, tro ili dvodijelni, s promjenjivim vrhovima kako bi im se po potrebi mijenjala osjetljivost.

Na štap se može postaviti rola veličine 3.000, ali je bolje koristiti onu veličine 5.000 ili 6.000, obvezno iznimno precizne kočnice, po mogućnosti prednje. Na kalem role treba namotati strunu promjera 0,22 do 0,30 mm, ovisno lovi li se u luci (uz ozidanu obalu) ili uz školjeru.

Najprimjereniji završnjak (sistem) za ovakav lov je onaj poznat kao „long arm“ i to onaj s „antitangl“ cjevčicom na koju se postavlja olovnica.
cjevcica1Pozornost treba pokloniti i izboru olovnice. Osim što treba biti teška do 40 grama, ovisno o daljini na kojoj se lovi, važan je i njen oblik. Najprimjerenija je ona poznata kao „Rocco Bomb“, posebno prikladna za lov na miješanom dnu, na kakvom se najčešće lovi.

Uloga „antitangl“ cjevčice je sprječavanje uplitanje pribora pri odbačaju.
cjevica2sistemIzmeđu cjevčice i vrtilice na kraju osnovne strune dobro je postaviti elastičnu perlicu koja vrtilicu štiti od udara i nasjedanja cjevčice. Na vrtilicu se nadovezuje „long arm“, privez (primula, pjok) dužine 150 do 200 cm, promjera 0,18-0,25 mm, ovisno o dubini, bistrini mora, svjetlosnim uvjetima…

Debljina priveza ovisi i o vrsti mamca, očekivanoj veličini ulova… Primjerice, za nadijevanje golog štrcaljca (bibija), američkog crva i raka žbirca koristi se 0,20-0,22 mm. Dobro rješenje je i „PE“ višenitna struna promjera 0,10 mm za lov na dnu gdje ima rakova i postoji mogućnost oštećenja završnjaka.

Prema mamcu kojim se lovi dobro je odabrati i oblik udice. One veličine 4 do 8 i oblika orlovog kljuna najprimjerenije su nadijevanju bibija, američkog crva, žbirca, ali i morskog krastavca te dagnje, jasno uz pomoć „filo elastico“ konca. Nježnije mamce poput crva pjeskulja bolje je nadijevati na udice tipa „Aberdeen“.

Osim tijekom proljeća, „kraljica“, ali i „prinčevi“ (fratar, sarak, pic) „beach ledgering“ priborom i tehnikom mogu se uspješno loviti sve dok je voda topla i bogata hranjivim tvarima, a to je do kraja listopada. Među najboljim mjestima za lov su plaže s mješovitim dnom- stijene-trava, unutar luka, uz prirodne i umjetne školjere.

U ovoj tehnici važno je primamljivanje, broj odbačaja i preciznost odbacivanja primame. Preporučuje se lov jednim štapom - tako se lakše kontrolira situaciju u ribolovu.

Položaj štapa i podešenost role u ribolovu mora biti precizan. Štap treba biti što više nisko što pridonosi oslobađanju strune. Rola mora biti podešena umjereno mekano. Ovrata uzima i ponese zalogaj prije nego ga proguta. To joj treba omogućiti na način da vidno savije vrh štapa, pa tek tada kontrirati. Najbolje vrijeme za lov su prvi jutarnji i kasni popodnevni te prvih nekoliko noćnih sati.

Pojava „FC“, struna od fluorougljika prije dvadesetak godina oduševila je udičare. Ponajprije zbog njene praktične „nevidljivosti“ u vodi, ali, u odnosu na najlon, i znatno veće površinske otpornosti i manje rastezljivosti.

Jedino što tada nije oduševilo ribolovce bila je visoka cijena nove strune. U međuvremenu je pojeftinila, ali je još uvijek višestruko skuplja od najlona pa se još uvijek koristi samo za izradi završnjaka ili tek njegovih dijelova, priveza (primula, pjoka).

No, pojavio se novi, znatno veći problem. Naime, s vremenom se otkrilo da čvorovi vezani fluorougljičnom strunom imaju manju nosivost od onih izrađenih najlonskim strunama iste debljine.

Na sreću, taj je problem znatno manje izražen nego kod „PE“, višenitnih struna. Ipak su brojni ribolovci i tvrtke potražile rješenje tog problema. Za sada, još nije izmišljen čvor za vezivanje udice s pločicom, ali jest nekoliko njih za vezivanje udice i ostalog pribora s alkom, a koji će imati istu nosivost kao i onaj vezan najlonskom strunom. Jedan od najjednostavnijih i najjačih je „Owner čvor“.

Kao što se na osnovu njegovog imena može pretpostaviti, ovaj je čvor plod rada stručnjaka čuvene japanske tvornice udica „Owner“. Nosivost mu je vrlo visoka, do 95 posto nosivosti strune kojom se izrađuje. Najbolji poznavatelji izrade čvorova znaju da se zapravo radi o pojednostavljenom „Jansik“ čvoru. Naime, umjesto s pet, ovaj se čvor izrađuje samo s dva navoja, zbog čega je pogodan i za vezivanje debljom strunom, a ne samo onom promjera do 0,50 mm, kao što je slučaj s „Jansik“ čvorom.

Postupak izrade „Owner“ čvora je vrlo jednostavan, a na fotografijama je prikazan pomoću užeta kako bi bio jasniji.

Najprije je potrebno živi kraj strune dva puta istim smjerom provući kroz alku udice, vrtilice ili kopče tako da nastanu dva navoja.
own1
Zatim se živi kraj dva puta obmota oko oba navoja.
own2
Nakon što se tako izrađeni čvor snažno, ali bez trzanja zategne potrebno je 2 mm dalje od čvora odrezati višak živog kraja.
own3

Stranica 1 od 3

frendy250

fabrio250

adriatic maestral 250
libertas250

aerodrom250
cistocareciklazno 250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250
transporterban250