Srijeda, 10 Siječanj 2018 20:43

Gdje su sad oni kojima smeta pun Stradun?

Piše:

Nakon što prođu feste, prvo Božić onda Nova godina, što ljude dovoljno opije kupovinama, pošto-poto izlascima i stalnim pokretom, logično, dođe do zasićenja. Kao i, uostalom, nedostatka sadržaja u Dubrovniku, što opet Grad čini pustim, nekako turobnijim za svakodnevno funkcioniranje.

Šteta. Barem kad je riječ o Dubrovniku, koji ima potencijala da zimi bude životan barem kao ljeti, jer njegove posebnosti ne čini samo topla klima i čisto more, nego nešto puno značajnije, protkano kroz činjenicu da se dubrovački kamen prenosi u trajanje jer jednako sjaji i jednako ga se može osjetiti i zimi i ljeti... Tema je tu za turističke kružoke, s mogućnošću pokojih pametnih misli osim gomile postotaka.

No, ovdje se nameće jedno drugo pitanje, koje se svejedno tiče turizma i posjećenosti Grada.

Jer, zar nije ovo ono što su mnogi sanjali? A, gdje su sad? Dakle, svi oni kojima smeta pun Stradun? Koji dangube promišljajući o papigama, gumenim gusarskim bombonima ili koncertima zbog kojih navodno otpada žbuka u povijesnoj jezgri i oštećuje se Orlandov stup?

Nije baš da ih je zima vezala za kuće jer ne računajući kalendarske zakonitosti zime nema, a nije niti da su se pretrgli obići Grad, poći na kafu ili na čaj, u ovo nešto kafića što i početkom siječnja radi. Osim što je to dokaz kako su to žalopojke radi žalopojki, baš kao u Marquezovoj "Sto godina samoće", gdje jedna od žena daje otkaz na poslu da bi imala vremena plakati. To je tamo u redu, jer oni u močvari mitskog Maconda nemaju prošlosti, nemaju ni budućnosti, a za sadašnjost jedan će svećenik reći mladiću: "Ja nisam siguran da nas dvojica u ovom momentu postojimo".

Pak, Dubrovnik bi trebao biti taj famozni "živi" Grad u kojemu se, je li, živi. Grad koji, nadajmo se, ima i budućnost. I u kojem se postoji.

Stoga, osim što se treba pregrmiti ovo gnjilo razdoblje, a bit će bolje već Festom svetoga Vlaha, vrijeme je i da se prestane zazivati pustoš. Sve da uistinu ova slika pustog Dubrovnika ne bi došla kao isječak iz nekog romana uz kojega smo usnuli i shvatili da je stvarnost gdje kad maštovitija od mašte pa nas odvode u neka nesretnija vremena za koja se tako gorljivo nadamo da će proći.

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250