Četvrtak, 22 Ožujak 2018 20:24

Šutnja (ni)je zlato; zašto DDS i nije stranka

Piše:

Nakon što je gradonačelnik Mato Franković na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća pred javnosti raskinuo koaliciju s DDS-om, poželjevši im sreću u oporbi, bilo je za očekivati da se iz DDS-a netko očituje o gradonačelnikovu potezu. Štoviše, u svijetu politike kad netko s nekim raskine koaliciju, normalno je, poželjno i politički odgovorno da i druga strana reagira, posebno kad je koalicija razvrgnuta na ovakav način.

No, to se nije dogodilo, umjesto reakcije u DDS-u su se zavjetovali na šutnju, što zapravo pokazuje kako ta skupina ljudi, koliko god da ih ima, nisu nikakva politička stranka već djeluju isključivo kao skupina kojoj je politika samo alat za ostvarivanje privatnih interesa.

Zamislite da premijer Andrej Plenković danas u Saboru naprasno raskine koaliciju s HNS-om, a da iz HNS-a izostane reakcija. Zamislite situaciju u kojoj novinari brojnih hrvatskih redakcija nazivaju Vrdoljaka, Štromara, druge istaknute HNS-ovce, kao i njihove saborske zastupnike, a da im s druge strane nitko ne odgovara.

KUPLJENA MEDIJSKA ŠUTNJA I NEZAINTERESIRANA OPORBA

Osim što takvo ponašanje ne bi bilo ni najmanje politički odgovorno, šutnja iz redova političke stranke netom protjerane iz koalicije, itekako bi bila iskorištena od strane njihovih političkih oponenata, o medijima da i ne govorimo jer šutnja bi otvorila prostor za špekulacije, mahom negativne.

Nakon što je gradonačelnik Franković javno najurio Vićanov DDS iz koalicije, u dubrovačkom medijskom i političkom prostoru gotovo su izostale bilo kakve konkretne reakcije, što je i očekivano jer u Dubrovniku je većina medija kupljena da šuti dok stranke koje se vode kao nekakva oporba uopće nisu zainteresirane za bilo kakvo ozbiljno političko djelovanje.

Na političkoj i medijskoj sceni na kojoj rijetki nešto propituju i dovodi u pitanje, normalno je da u DDS-u vlada šutnja. Dok ih nitko ne proziva niti njihovo političko djelovanje dovodi u pitanje, u DDS-u će mudro šutati i tako držati glavu iznad vode.

FRANKOVIĆ SIT UCJENA

Jasno je inače kako se gradonačelnik Franković odlučio raskinuti koaliciju s DDS-om sit neprestanih Vićanovih ucjena. Ucjenjivao je Vićan i njegove prethodnike Šuicu i Vlahušića te i s njima u konačnici raskidao političke saveze samo zato što mu nisu mogli ili nisu htjeli ispuniti njegove nerealne zahtjeve i prohtjeve.

Vićanove ucjene inače nisu političke naravi. Nije on ucjenjivao gradonačelnike raskidom koalicije ne bi li ostvario političke programe i platforme DDS-a. Ucjene su mu bile samo sredstvo kako bi ostvario neke svoje ambicije obično vezane za zemljišne čestice i građevinske pothvate i masovno zapošljavanje i uhljebljavanje njemu podobnih, od običnih do visokih direktorskih radnih mjesta. Svaki put kad ne bi bilo po njegovom on bi sa sjednice opozvao svoje vijećnike i tako određenom gradonačelniku slao poruke što će se dogoditi ako ne bude po njegovom.

DA JE DDS POLITIČKA STRANKA ŠTO NIJE...

Da je DDS politička stranka, njezini čelnici odavno bi bili sazvali konferenciju za novinare ili barem uputili priopćenje u kojem bi iznijeli svoj stav o gradonačelnikovu raskidanju koalicije. Tako bi barem postupili politički odgovorno prema svojim biračima jer, eto, neke su im dvije tisuće birača svojim glasovima omogućile tri vijećnika u aktualnom sazivu Gradskog vijeća.

No, DDS nije nikakva politička stranka. Bila je to dosad zapravo skupina istomišljenika na čelu s čovjekom kojemu je izborni rezultat posljednjih godina išao na ruku pa je mogao vedriti i oblačiti, redovito sudjelujući u vlasti jer se vlast bez njega nije mogla posložiti.

Dubrovački demokratski sabor možda je unutar sebe funkcionirao kao nekakav sabor, ali daleko je od demokratskog, a najmanje je dubrovački. Jeste li nekoga iz redova te stranke, mimo razdoblja političke kampanje, čuli da istupa s nekim konkretnim prijedlogom važnim za Dubrovnik?

Ah, da, obećavali su besplatne vrtiće za svu djecu. U devetomjesečnom razdoblju njihova interesnog pakta s HDZ-om mogli su se skoncentrirati i založiti da se barem jedno njihovo predizborno obećanje realizira.

No, realiziranje političkih obećanja danih biračima zahtjeva puno znanja, energije lobiranja i trošenja slobodnog vremena. Lakše je uhljebljavati jer za to je dovoljno iz udobnog naslonjača okrenuti nekoliko telefonskih brojeva. Pitanje je samo hoće li pred nadolazeće lokalne izbore imati koga zazvati, odnosno hoće li im se uopće s druge strane itko javiti.

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250