Četvrtak, 14 Lipanj 2018 11:42

Dok pojedinima „vuk nosi poštu“ UGD ide u korak s vremenom

Piše:

Umjetnička galerija Dubrovnik na sinoćnjoj izložbi o nogometu pokazala je kako živi i djeluje u 2018. godini, što nije mala stvar u Gradu, gdje pojedinim kulturnim institucijama i dalje "vuk nosi poštu".

Teško je govoriti o pravom putu kad je riječ o kulturi, koja po svom nekakvom pravilu mora zadovoljiti umjetnički i narodni aspekt, ovo drugo često se podcjenjuje iako je pouzdanije. Iz jednostavnog razloga jer nije opterećeno strastima. Zbog toga, prilagodivši se vremenu, okrenuvši se Svjetskom prvenstvu u nogometu, UGD na čelu s ravnateljem Marinom Ivanovićem pokazala je da pazi na aktualni trenutak, što i jest jedna od definicija suvremenosti i što bi trebalo biti mjerilo za važnost prema kojem bi se trebale promatrati sve kulturne djelatnosti.

Osim toga što UGD zaslužuje pohvale zbog promišljanja okrenutog onome "danas", napraviti izložbu o nogometu, ka tome ozbiljnu izložbu o nogometu, spada pod vrlo sklizak teritorij, prepun stranputica uz koje se od umjetnosti može skliznuti u šund. Iz jednostavnog razloga što je sam nogomet danas itekako trivijaliziran. No, kako se može napraviti trivijalna izložba na ozbiljnu temu, tako se može realizirati i ozbiljna izložba o trivijalnome.

Ova izložba upravo "igra" na kartu svih dječaka koji se i danas sjećaju vremena dok su spavali s gumenom loptom i još joj u nosu osjećaju miris. U odrastanju i stvaranju sna o sreći, nogomet je bitna sastavnica u svim čarima ljepote tog sna i zabluda o njemu. Teško je reći kad nastupa značajna prekretnica koja označava i konačno zbogom iluziji nogometne igre, ali kako se biva dalje od nogometne groznice u svojoj glavi, tako se i realnije promatraju nove generacije s nogometnih polja.

Dakle, kako se nered godina izmjenjuje, naravno, na sami tron zlatne životne vage dolaze neke druge stvari, dok nogomet u sadašnjosti postaje ono što jest - tek sporedni melem na neke rane, zbog svih životnih sputanosti koje čovjek i sam počesto ne razumije.

Zbog svega nabrojanog, lako je bilo "zafelšati" kroz realizaciju izložbe, odnosno iluzorno postaviti nogomet na mjesto koje mu ne pripada ili stvoriti od nogometa nekakav filozofski pojam što on nikad neće biti, unatoč tome što Albert Camus kaže da bez razmišljanja bira nogomet naspram teatra.

Jednostavno, nogometu i umjetnosti brojevi na dresu su bitno različiti, barem u domeni kad su oni određivali pozicije na "travnjaku", a ova izložba ne bavi se nogometom kroz umjetnost, ili umjetnošću kroz nogomet, što bi bilo krivo. Ona tek istražuje nogometni motiv u slikarstvu, kristalno jasno odijelivši jedno od drugoga.

Takvo stavljanje stvari u kontekst govori kako se radi o nepretencioznom, ali ne samo zato i vrijednom projektu UGD. Projekt je to koji je kroz niz stavki mogao ostati nedefiniran, što bi se reklo nogometnim žargonom, za korak kraći u protivničkom šesnaestercu. No, izložba "Nogomet u hrvatskom slikarstvu" sve rečene zamke je izbjegla, a Dubrovnik, evo barem kroz umjetnost, ovoga nogometnog lipnja smjestila u korak s vremenom.

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250