Srijeda, 11 Srpanj 2018 11:13

„Davali smo vam video, htjeli ste i ton“

Piše:

Kad je onomad u sezoni tadašnjeg Kupa UEFA 1984./1985. Beogradski Partizan popio pet komada u mađarskom Szekesfehervaru, Jugoslavijom, u kojoj su se skromno počeli pojavljivati video playeri i rekorderi, kružila je zajebancija koja je glasila ovako: „Davali smo vam video, htjeli ste i ton“. Bolji poznavatelji nogometa sjetit će se razloga toj dosjetki, Szekesfehervar je grad iz kojeg potiče klub imena Videoton, a predviđanja o pobjedi Partizana su promašila „ceo fudbal“.

„Prvi put smo sjeli u autobus koji ima video player. Više smo se bavili filmovima, nego analizom Videotona. Šteta. Sami smo krivi.“ – prisjetio se jednom prilikom u razgovoru s novinarom Monda Vladimir Vermezović, nekadašnji nogometaš Partizana, istom prigodom kada je njegov kolega Miodrag Ješić kazao: „Bili smo prepotentni. Da smo izvukli Real, ne bi bilo problema. Ovako, Videoton. Koga to zanima?! Išli smo u Mađarsku i više razmišljali o šopingu. Čekao sam pola sata u redu da kupim Salamander cipele.“

I kakve to veze ima s Dubrovnikom? Pa zapravo eto nikakve, osim što je ovaj slučaj odlična alegorija uz proglašenje tzv. buffer zone u Dubrovniku i ulogu koju su u tome odigrali „srđevci“, i ne samo oni, već i plejada raznih likova koji su se našli pozvani tužakati se UNESCO-u na ugroženost Dubrovnika zbog projekta golfa na Srđu, bez da je itko mimo njihovih tisuću, možda dvije tisuće simpatizera ili glasača, od njih to tražio.

Dajmo ruke, noge, ma dajmo i bubreg ako treba samo da se projekt golfa zaustavi, bila je nit vodilja tzv. „srđevaca“ koji osjećaju, kako je to primijetio i aktualni gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, kao da su oni jedini ti koji brane interese građana Dubrovnika. Svi ostali valjda mrze Grad i građane samo zato što ne misle kao oni. Osim te „Srđ je naš“, „Srđ je Grad“, „Dajmo ruke“ prepotencije kako su baš oni te naše Mesije iritantnije je samo neprestano popovanje o demokraciji i nužnoj participaciji građana u odlukama dok im demokratsko razmišljanje seže samo do granice dok se netko s njima slaže.

Odličan primjer za to je upravo referendum o golfu, jer „srđevci“ će uvijek istaknuti desetak tisuća glasova protiv projekta golfa, ali će izbjeći podatak da je riječ o manjini građana Dubrovnika dok im većina nije važna samo stoga jer se ili ne slažu s njima ili ih nije briga za Srđ pa su za „srđevce“ izgleda manje vrijedni i valjda glupaci jedni nedostojni biti građani Dubrovnika. Zbog tog i takvog iritantnog mesijanskog stava onih desetak tisuća glasova podrške „srđevcima“ bi danas bio samo sanak pusti.

„Srđevci“ su kampanjom protiv golfa postali nova politička opcija u Dubrovniku, ali umjesto da oplode podršku s referenduma, za koji nikad nisu do kraja shvatili da je kod dijela onih koji su izašli to bio znak protesta kontra politike velikih stranaka, a golf rupe zadnja rupa na svirali referenduma, „srđevci“ su se prekasno počeli baviti drugim problemima Grada ostavši fokusirani na Srđ.

Nisu iskoristili to što su im Dubrovčani dali video (podršku), nego su htjeli još i ton (Srđ). Sjeli su prvi put u autobus s video playerom (dobili mogućnost političkog odlučivanja), ali su se više bavili filmovima (Srđem) nego analizom (istinskim problemima Grada), pa su na koncu i prošli poput Partizana u Szekesfehervaru, a strijelac zadnjeg gola bio je baš UNESCO izostavivši baš plato Srđa s projektom golfa iz buffer zone kojoj su zbog Srđa oni kumovali i tako uvalili sugrađane u probleme i promašili „ceo fudbal“.

No, neće poput Vermezovića priznati kako im pripada dio krivice za buduće probleme Dubrovčana, npr. što će netko za dignut kat na kući u Gružu morati čekati da se s tim složi neki činovnik u UNESCO-u koji mora provjeriti kako će to utjecati na povijesnu jezgru. (?!) A znamo kako je to kad odlučuju činovnici koji Grada nisu vidjeli, otprilike kao kad Zagrepčaninu netko reče da ima kuću u Gradu pa ovaj jadan odmah zamisli palaču, a u njoj sve od zlata i dragulja.

Nekada urbanistički biser Dubrovnik u zadnjih dvadesetak godina uistinu je pretvoren u urbanističko ruglo, no buffer zona malo će toga riješiti, a puno toga zakomplicirati i usporiti, pa i projekte koji bi upravo taj urbanistički kaos mogli i trebali rješavati. Uostalom, ne bude li pameti, kako je zadnjih dvadesetak godina nije bilo, i manje ingordece i korupcije, uzalud buffer zona, „Mujo i Pujo“ parama će i dalje vrtit „gdje burgija neće“ (nemojmo se pravit ludi, je li), a ti se moj Dubrovčanine u Gružu jebi s katom kuće i čekaj činovnika iz UNESCO-a.

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250