Davor Mladošić

Subota, 25 Studeni 2017 19:32

Gvozden Okidač

Gvozden Okidač u legendarnoj, sarajevskoj, ratnoj, Top listi Nadrealista, trenirao je izvjesnu Mirelu za nastup na Olimpijadi u Barceloni, a Mirela je trebala nastupiti kao – glineni golub. Gvozden Okidač s glinenom golubicom Mirelom je prošao specijalne pripreme, puštao je da trči po sarajevskim ulicama pod snajperskom vatrom i brojao joj do deset da bi zatim pucao na nju.

Baš kao i susjedna Bosna ili ti ga Bosna i Hercegovina, Hrvatska i danas živi ta vremena, ratna vremena, utopljena u vlastitoj nadrealnosti, u oprečnosti između života modernog 21. stoljeća i posljednjeg krvavog balkanskog kurvina pira 20. stoljeća, čiji su nam glavni protagonisti Slobo, Franjo i Alija, svima namijenili Mirelinu ulogu.

Kad je Mirela stigla u Barcelonu s aerodromske piste potrčala je pravo u – restoran. U tom stampedu pratili su je i ostali sportaši pristigli iz gladnog Sarajeva.

Olimpijska Barcelona njima iz perspektive premorenog ratnog Sarajeva bila obećana zemlja, i Mireli, iako je na kraju nju čekao metak. Ta… Mirela je, ne zaboravimo, ipak bila glineni golub.

U zemlji cijepljenoj od humora, posebno na vlastiti račun, Hrvatskoj, narod još čeka na ulazak u restoran Europske unije, (iako smo na tu pistu naizgled davno sletjeli), koja je mnogima iz perspektive popljačkane domovine izgledala kao obećana zemlja.

U nadrealnoj seriji Mirelin trener Gvozden Okidač bio je realan i nju je odlično pripremio za nastup glinene golubice, puštajući je da trčkara između snajperskih hitaca sarajevskim ulicama.
U Hrvatskoj, nadrealnoj zemlji u kojoj je broj penzionera gotovo dostigao broj onih koji rade, državni proračun opterećuje se s, u konačnici će se pokazati, milijardama (izaberite valutu) namijenjenih dodatnim pravima (čitaj privilegijama) ratnim veteranima. A takvog trenera poput Gvozdena Okidača, koji će realno sagledati situaciju, brojati do deset i potegnuti obarač kako bi narod pripremio za strijeljanu, nema ni na vidiku. Ostali su nam samo snajperisti i metak iz potaje.

Obljetnice, posebno one velike, a kad netko slavi čak 70 godina rada, onda takva obljetnica to svakako jest, prigode su za rezime, presjek djelovanja kroz desetljeća. Takvu obljetnicu, 70 godina djelovanja slavi ove godine dubrovački „Fotoklub Marin Getaldić“. Centralni događaj te proslave trebala bi biti izložba otvorena u petak navečer koja upravo i nosi ime „Fotoklub Marin Getaldić - 70 godina“.

Klub je neprekidno djelovao od osnivanja 1947. godine do Domovinskog rata, a nakon toga do 2009. godine samo „na papiru“. Te 2009. fotografski entuzijasti, u prvom redu Eugen Miljan, uspjeli su oživjeti klub. I „Fotoklub Marin Getaldić“ uistinu otad i živi, organiziraju se izložbe, radionice, predavanja, dubrovačko fotoamateri dobili su prigodu za nove razmjene iskustava, druženja i uistinu radu kluba nema se što zamjeriti. Dapače.

No, kada se slavi ovako velika obljetnica, kada se postavlja izložba koja u svom nazivu nedvosmisleno nosi obljetnički predznak, publika nevezana uz same aktualne članove kluba, ipak je od postava u Sponzi očekivala više.

Ne, nije riječ o kvaliteti postavljenih fotografija 53 autora na ovoj izložbi, one prate standarde i kvalitetu, ali izložba koja se vezuje uz 70 godina rada „Fotokluba Marin Getaldić“ trebala je ponuditi više, trebala je odskočiti od dojma kako je riječ „samo“ o jednoj od godišnjih izložbi u nizu. Obljetnički predznak „Fotokluba Marin Getaldić“ trebao je biti veći izazov.

Jasno je kako dubrovački fotoamateri između svih životnih i poslovnih obveza moraju naći dodatno vrijeme i vjerojatno dodatna sredstva kako bi uopće jedna izložba mogla biti postavljena, ali ovo je jednostavno bila savršena prigoda da se uistinu da presjek rada „Fotokluba Marin Getaldić“ u proteklih 70 godina, a od tog presjeka gotovo da nije viđeno ništa.

Postavljena izložba je zanimljiva, daje dobar presjek aktualne amaterske i djelomično profesionalne fotografije u Dubrovniku, izložbu se isplati pogledati i stoga ova kritika zapravo nije kritika same izložbe već više poziv na jedan dodatan angažman da se publici uistinu pokaže što se to sve radilo u „Fotoklubu Marin Getaldić“ u proteklih 70 godina.

Zahtijeva to vremena, zahtijeva to truda, zahtijeva to i novca, ali i sama obljetnica je zahtjevna i velika, toliko značajna za fotografiju u Dubrovniku da bi bilo šteta propustiti je i svesti samo pod okrilje netom otvorene izložbe.

Predsjednik HSS-a dubrovačko – neretvanske županije, predsjednik GO HSS-a Metković, član Predsjedništva HSS-a i Glavnog odbora stranke, Stipo Gabrić Jambo, ujedno u vijećnik u Županijskoj skupštini i Gradskog vijeću grada Metkovića, danas je dao ostavke na sve funkcije u stranci te je najavio kako će pismeno zatražiti da ga u potpunosti izbrišu iz članstva. Jambo je na konferenciji za novinare u Metkoviću kazao kako misli da se „stranka vodi u krivom smjeru“, a kao razlog ostavke naveo je što je predsjednik HSS-a Krešo Beljak od njega tražio očitovanje nakon istupa u medijima.

- Svom predsjedniku želim plodonosan rad. Želim što tješnju suradnju i s Mostom, što tješnju suradnju, plodonosniju s Nikolom Grmojom i Petrovom, Nikolom Grmojom koji je u drugom mjesecu, kad je došao predsjednik u Metković, napisao na svom Faceu da svi sakriju auta u Metkoviću od Kreše Beljaka da ih ne obije, da im ne obije radija. – rekao je Jambo.

- Ja njemu želim uspjeh (Beljku op.a). Želim HSS-u uspjeh veliki. Vrijeme će pokazati jesam li ja bio u pravu, jer predsjednik Beljak najprije je glumio malo Milanovića, pa sad glumi Bernardića, mijenja se Statut, oduzeta su sva sredstva lokalnim organizacijama, sve je centralizirano i puno puno toga, ali o bivšima sve najljepše. Ja mu stvarno od srca želim uspjeh i želim da napravi što bolji rezultat na sljedećim i lokalnim i parlamentarnim izborima. – kazao je Stipo Gabrić Jambo jasno izrazivši svoje neslaganje s mišljenjem Kreša Beljka kako bi HSS u rušenje HDZ-a trebao ići u partnerstvu, odnosno koaliciji koja bi uključivala i Most.

Jambo je kazao kako sebe „u toj ekipi i u takvom HSS-u“ koji bi uključivao suradnju s Mostom ne vidi te je spomenuo knjigu Jerka Rošina „Uprknuće“. Riječ je inače o zbirci „pjesmica saborskih“ u kojoj Rošin satirički progovara o Saboru.

- Ja nikad nisam bio ničije uprknuće. – zaključio je Jambo.

Nakon ostavke i najave da će zatražiti ispisivanje iz članstva HSS-a sasvim je jasno da će Stipo Gabrić Jambo u Županijskoj skupštini dubrovačko – neretvanske županije i Gradskom vijeću grada Metkovića nastaviti obnašati svoje dužnosti kao nezavisni vijećnik.

Grad Dubrovnik kroz 2017. godinu dosad je izdvojio milijun i 177 tisuća kuna za razne medijske usluge, od praćenja rada gradske uprave, odnosno Gradskog vijeća do oglašavanja. Ukupni iznos nije velik, posebice jer je Dubrovnik grad s iznimno razvijenom medijskom scenom, barem brojnošću medija, ako ne već i kvalitetom. No, ono što upada u oči jest da je od tih milijun i 177 tisuća kuna čak 69,26 posto sredstava isplaćeno nakladnicima samo dva medija, Dubrovačkoj televiziji i portalu Dubrovniknet koji je uz DUTV kroz 2017. godinu utržio najviše novca od gradske uprave.

Svim ostalim medijima pripalo je tako tek nešto više od 30 posto sredstava namijenjenih medijima iz gradskog proračuna u 2017. godini. DUTV-u je tako kroz ovu godinu isplaćeno nešto više od 693 tisuće kuna, a Dubrovačkoj mreži i Fotonu uz koje je vezan Dubrovniknet 122.500 kuna. Inače, DUTV-u je kroz 2016. i 2017. od ukupnih 4.178.742 kuna isplaćenih medijima ukupno pripalo čak 2.333.875, što je čak 55 posto ukupnih sredstava izdvojenih za medijske usluge.

Dubrovačka mreža i Foton, odnosno Dubrovniknet, u isto vrijeme, dakle kroz 2016. i 2017. godinu utržili su 312.500 kuna, što i nije neka svota za jedan medij kad bi bila opravdana. No, što je to plaćeno u ovom slučaju, kroz netransparentnu nabavu za prijenos sjednica, bez obrazloženja na osnovu čega je prihvaćena ponuda nakladnika Dubrovnikneta i Dubrovniktv.net-a i zašto prijenosi nisu ponuđeni nekim drugim portalima koji ih mogu realizirati na kvalitetniji način, iako su zapravo prijenosi na YouTube-u bespotrebni?

Većina od 312.500 kuna isplaćena je dakle za prijenose sjednica na YouTube-u, iznimno male gledanosti i iznimno loše kvalitete, riječ je o prijenosima u kojima se gotovo pa ne mogu razaznati lica gradskih vijećnika za govornicom, kadrovima koji su "pali s neba", dok je ton prijenosa takav da se umjesto govornika zna čuti samo žamor u vijećnici.
gledanostdubrovniknetMožda su to neki novi medijski standardi, neko "čudo" o kojem će se tek pričati.
kadardubrovniknetNije ni čudo da urednica tih portala Lidija Crnčević uz gomilu patetike javno zahvaljuje nekadašnjem predsjedniku Gradskog vijeća i aktualnom gradonačelniku Matu Frankoviću, koji je te novce osigurao, na, kao nekakvom uvođenju reda u financiranje medija. Ima mu za što zahvaliti, takvi prijenosi ne bi prošli nigdje nego kod dubrovačkog HDZ-a, možda isto kao zahvala.

Ukupne isplate medijima, koje Dubrovnikpress.hr redovito objavljuje, od 2011. do 10. studenog 2017. možete pogledati OVDJE.

Predsjednik HSS-a Krešo Beljak u Dubrovniku je, u prigodu obilaska članstva na jugu Hrvatske i sastanka proširenog odbora županijske organizacije stranke u DNŽ, najavio unutarstranačke izbore nakon Nove godine te je kazao kako HSS radi na izradi novog programa stranke, kako je to Beljak kazao, kolokvijalno nazvanog Nova republika.

- Tu smo kako bismo obišli teren i predstavili širem članstvu osnovne smjernice za izradu novog programa HSS-a. Pred nama su i unutarstranački izbori nakon turbulentnog razdoblja. HSS je stranka s dugom tradicijom, a u zadnjih 15 godina doživljava pad. Novo vodstvo stranke učinilo je zaokret u politici, radimo na promjenama i u stranačkoj organizaciji, dakle tehničke promjene i naravno na izradi novog programa kojeg smo kolokvijalno nazvali Novom republikom. – kazao je Beljak na konferenciji za novinare koju je održao s predsjednikom dubrovačkog HSS-a Vidom Bogdanovićem.

BELJAK: 365 DANA U GODINI ŽIVIMO U OBLJETNICAMA I SJEĆANJIMA

Što je okosnica programa Nova republika Beljak je pojasnio ovako:
- Mi u HSS-u smatramo da je ovom političkom modelu koji traje od 1990. došao kraj. Teško je danas naći segment društva koji valja i za koji bi se našao konsenzus da nešto valja, od sporta i kulture do ekonomije. Imamo potrošene modele, mladi ubrzano odlaze, a politika i stranke ne pronalaze odgovore što ih muči. Kad se nema što reći onda prevladvaju teme koje nemaju veze s budućnošću. Živimo u prošlosti. Teško mi je naći dan u 365 dana u godini kad se ne govori o nekakvim obljetnicama, sjećanjima, memorijalima ili ne znam čemu, dok mlade ljude to sve manje zanima i čini mi se da je i to jedan od razloga što mladi ljudi odlaze iz naše domovine, oni ne mogu gledati ovo što se sve događa. Svaka čast prošlosti, narod koji nema svoju prošlost nema ni budućnost, ali mi kao država ne možemo živjeti u prošlosti, a upravo to nam se događa. Promjena političkog sustava, izbornog sustava, promjena cikličkog upravljanja državom, administrativnog ustroja. – kazao je Beljak o okosnicama programa HSS-a.
presshssdbk3- Prebukirani smo parazitima i neradnicima koji ništa ne rade i ne pridonose. Nije održivo. Premalo je onih koji rade i uplaćuju u sve moguće proračune, a previše onih koji žive na tim proračunima. Tko će to plaćati?! To nitko ne može plaćati. Osamdeset posto ljudi smatra da država ide u kirvom smjeru. HSS traži promjene i Novu republiku. Dignut ćemo na noge one koji se zbog loše politike vodstva HSS-a uspavali. Prvi korak napravit ćemo u Stonu na proširenom županijskom odboru stranke i nakon Nove godine, kad se konsolidiramo do kraja, krećemo u unutarstranačke izborne procese. – rekao je Beljak.

BOGDANOVIĆ: BEZ OBZIRA NA ZASTAVE, TENKOVE, AVIONE I MIMOHODE JEDINI POKAZATELJ STANJA U DRUŠTVU JE RASPOLOŽENJE LJUDI

Predsjednik dubrovačkog HSS-a Vido Bogdanović kazao je u opvoj prigodi kako je „ostala je samo jedna mjera ocjenjivanja uspješnosti društva“…

- …a to je raspoloženje mladih. Oni su rekli ne takvom sustavu i ne ovoj državi i odlaze. Činjenica je su prisiljeni otići i to je jedini pravi pokazatelj stanja u društvu. Bez obzira na zastave, tenkove, avione i mimohode, jedini pokazatelj stanja u društvu je raspoloženje ljudi na kojima bi trebala ležati ova država. Reći će netko kako odlaze da se vrate… Zaboravite to, oni odlaze da se ne vrate. Cilj je, ne to spriječiti, jer ne možemo dignuti ograde, nego stvoriti uvjete da nitko ne treba odlaziti, da se oni koji su otišli počnu vraćati i stvoriti uvjete da ljudi, bez obzira na nacionalnost, požele doći živjeti u Hravtsku, da ovdje mogu živjeti od svoga rada. Jedina uspješna politička opcija, stranka ili vlada će biti ona koja će stvoriti uvjete za to. Ako ti niti jedna vlada ne uspije mi nemamo budućnost. – rekao je Vido Bogdanović.

Na novinarsko pitanje može li se sva krivica zbog iseljavanja svaliti na političare dok je u isto vrijeme na Zavodu za zapošljavanje evidentirano stotine tisuća ljudi, a u turizmu, ugostiteljstvu i hotelijerstvu poslodavci moraju uvoziti radnu snagu, jer npr. obrazovani u Hravtskoj nežele u Hravstkoj raditi kao konobari, a u Irskoj to isto rade, Beljak je kazao kako ne smatra da su razlog odlaska samo radna mjesta.

- Nije samo ekonomska situacija razlog iseljavanja. Radna mjesta nisu jedini razlog iseljavanja. U razvijenim dijelovima, npr. Dubrovniku i Samoboru nedostaje radne snage. Primam pozive samoborskih obrtnika, poduzetnika, ima li netko tko bi radio. Činjenica je da mladi ne mogu više gledati podjele, umjetne podjele, cjelogodišnju komemoraciju, a govorim s pozicije branitelja, jer i sam sam bio branitelj. Mladima je dosta više rata. Živimo od dana priznanja, preko Bleiburga, Jasenovca, Oluje do Svih svetih i Vukovara, pa sve ponovo, i svake godine sve intezivnije. Mladi školovani ljudi ne žele to sve gledati nego idu vani gdje te političke teme koje prevladavaju u Hrvatskoj nisu prioritet. – rekao je Beljak.
presshssdbk2- Mi ne bježimo od odgovornosti HSS-a zbog neuspjeha vlada u kojima je HSS sudjelovao. I to je jedan od razloga turbulencija u HSS-u i odluke da se ide u novom smjeru, odnosno starom, prastarom smjeru. Naše određenje je ponuditi zemlju rada i reda, da mladi čovjek koji želi poći raditi vani vidi da se isplati raditi ovdje. Da se može živjeti od rada, a ne političke rente, da se živi u državi u kojoj se ne može u 45 godini ići u penziju. Državu čini teritorij, ali ako nemamo ljudi nemamo ni domovine, a sve pokazuje da ljude nećemo imati. Pravi je trenutak da se na učenju i stavovima čovjeka koji je bio ispred svog vremena, a u nekim stavovima i ispred našeg vremena nađe način da se konfigurira stanje u državi, da bude moguće ugodno i udobno živjeti. – kazao je predsjednik GO HSS Dubrovnik Vido Bogdanović.

- Ne možemo prihvatiti činjenicu da pored svih resursa i prednosti jednostavno ne znamo njima i upravljati. Imamo apsurdnu situaciju da jedan uspješni Dubrovnik koji se razmahuje samohvalom… Da u tom El Doradu Hrvatske opada broj stanovnika. Tko je tu lud, netko laže, ako je toliko prosperitetno živjeti u Dubrovniku zašto ljudi odlaze. Kad sam čitao kaubojske romane svi su išli tamo gdje se našlo zlato, a ovdje smo mi kao zlato našli, a opada nam broj stanovnika. Znači netko u ovoj državi laže. Trenutak je da se pokrenu snage, političke koje će predložiti biračima takvu organizaciju države koja bi trebala omogućiti stabilan i prosperitetan život na ovim resursima i potencijalima na ovom području. – rekao je još Vido Bogdanović.

Eto, nakon velebne proslave „25. obljetnice oslobađanja juga Hrvatske“ danas su u Kuparima dodijeljene i vjerovali ili ne, zahvalnice Ministarstva obrane za sudjelovanje u proslavi. Podsjeća to malo na ono kad se šestogodišnjaci prvi put natječu pa im se, umjesto samo najboljima, da ostale ne bi povrijedili, svima dodjele diplome za sudjelovanje. Šestogodišnjaci su se nekada primali i u pionire, Titove i post Titove, i deboto, samo su još oni s maramama i kapama nedostajali na nedavnoj proslavi u Dubrovniku, koja je svojom atmosferom podsjećala na ta neka davna vremena kad su se slavile pobjede, ali i porazi u bitkama, a razdragani pioniri mahali velikom vođi.

No, za razliku od tih davnih vremena kad su se slavile i pobjede i porazi, a umjesto milijun malih koji žele biti veliki, ma što god mislili o njemu, veliki vođa uistinu bio velik, te su nekadašnji tvorci državne ikonografije barem znali točne datume i što obilježavaju, za proslavu obljetnice, kako je to u službenim pozivima i objavama Grada Dubrovnika stajalo, „Vojno redarstvene operacije oslobađanja juga Hrvatske“, čudno je da se u Dubrovniku obilježava koncem listopada. Sam termin „VRO oslobađanja juga Hrvatske“ do ove proslave, koju je organizirao novi gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, bio je uostalom poprilično nepoznat, jer samo oslobađanje juga Hrvatske imalo je niz operacija od kojih se niti jedna ne zove tako.

ZBUNIO SVIH PA I SEBE, DUBROVNIK NIJE OSLOBOĐEN JER NIJE BIO NI OKUPIRAN, OBRANJEN JE

Prvenstveno je Franković obilježavanjem obljetnice oslobođenja juga Hrvatske u listopadu zbunio sve one koji su branili ili barem bili u Gradu u ta vremena 1991. i 1992. godine. Uspio je Franković i sam sebe zbuniti spominjući čak i „oslobađanje Dubrovnika“. I nije bio jedini koji je takve gluposti izgovarao, kao da je Dubrovnik u Domovinskom ratu pao neprijateljima u ruke i nije bio obranjen. Dubrovnik nije oslobođen jer nije bio ni okupiran, obranjen je, pa i sama proslava oslobađanja u samom Gradu, u listopadu, nema baš nekog smisla, a ako se proslava odnosila na oslobađanje drugih krajeva bivše Općine Dubrovnik, pa se slavila deblokada Grada, proslava u listopadu također je potpuni promašaj i pokušaj povijesnog falsifikata mladog dubrovačkog gradonačelnika.

Naime, tijekom listopada Dubrovnik je već tri mjeseca bio deblokiran, a zapadni dio nekadašnje Općine Dubrovnik oslobođen. JNA se iz Mokošice povukla još 26. svibnja 1992. godine, a akcijama Hrvatske vojske i HVO-a na području Hercegovine stvoreni su preduvjeti za Operaciju Tigar kojom je tijekom srpnja 1992. godine Dubrovnik i deblokiran.

Tijekom listopada 1992. borbe su se vodile na području Bosne i Hercegovine, kada su HV i HVO osigurale zaleđe Dubrovnika, a na području same Hrvatske u listopadu su u akciji od 20. do 24. listopada oslobođene Konavle. Tako, ako se u listopadu treba slaviti, mjesto obilježavanja proslave oslobađanja juga je u Konavlima. Konavljani su uostalom dostojno i obilježili te dane, a proslava u Gradu je bila stoga bespotrebna.

ŠTO SE DOGODILO 29. LISTOPADA 1992. GODINE...

No, na datum 29. listopada koji je Mato Franković zamislio kao dan „oslobađanja Dubrovnika“, koje se, već smo rekli, nije moglo dogoditi jer Dubrovnik nije bio okupiran, ipak se nešto dogodilo. Toga dana je uz dolazak tadašnjeg predsjednika Hrvatske Franja Tuđman održano svečano postrojavanje Hrvatske vojske u Gružu.

I Tuđman je želio doseći neslužbenu titulu velikog vođe, toliko da je ugrozio i sve dobro što je učinio za samostalnost Hrvatske, prvenstveno u Domovinskom ratu, do te mjere da ga se danas pljuje i vrijeđa kad za to i nema osnova. Nije ni čudo da je tako kad se devedesetih čak vodila rasprava bi li i njegovu sliku trebalo držati u institucijama, školama i butigama, kao što se nekad držala slika Josipa Broza Tita. Na svu sreću dovoljno je pameti bilo da se takve bljuvotine ne sprovedu u djelo.

No, što je svojim djelom organiziranja proslave oslobađanja juga Hrvatske u Dubrovniku, u listopadu, želio postići Mato Franković, ostaje nejasno. Ili je možda sasvim jasno, ova proslava nije bila ništa više nego samo želja malog vođe da bude veliki, da se eto i Hrvatska vojska pred njim postroji kao nekad pred Franjom Tuđmanom, možda da u dubrovačke škole stave i njegovu sliku, a ako je potrebno Franković će zbog toga i falsificirati povijest. Što sami građani Dubrovnika misle o takvim falsifikatima pokazali su nezainteresiranošću za mimohod i slabom posjetom postrojavanju u Gružu gdje se okupilo njih između 200 i 300.

Inače, koliko je to zadovoljstvo gradonačelnika Dubrovnika Mata Frankovića koštalo gradski proračun, Dubrovnikpress.hr od gradske uprave čeka odgovor još od samog dana proslave.

Upravo sam u Zagrebu i gledam kolika je razlika u pristupu promociji Zimskog festivala između Zagreba i Dubrovnika. Jučer su zagrebački gradonačelnik i Turistička zajednica zajednički promovirali njihov festival, a pogledajmo pristup u Dubrovniku, Grad pošalje Turističku zajednicu na promociju po regiji, a da se zapravo ne zna ni hoće li Zimskog festivala uopće biti, jer bez kućica on ne postoji, a ne znamo hoće li na ponovljenom natječaju biti dovoljno zainteresiranih. - nakon što je Sanitat poništio natječaj za kućice jer nije bilo dovoljno zainteresiranih uz visoke cijene koje su postavljenje o čemu možete čitati OVDJE, kazao je za Dubrovnikpress.hr bivši gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić, iza kojeg je organizacija iznimno uspješnih Zimskih festivala.

- Tri godine za redom tijekom zime Dubrovnik bilježi lijepe turističke rezultate, a dobrim dijelom za to je zaslužan i Zimski festival. No, nova ekipa iz grada, Mato Franković i Jelka Tepšić, ne samo što su bili protiv toga, nego su aktivno s Konzervatorskim odjelom sudjelovali u tome da se ne dozvole kućice na Stradunu. Da nisam bio dovoljno uporan, kreativan, ne bi bilo ništa od Zimskog festivala, a sad kad imaju sve, kad je Sanitat pun novca, zahvaljujući bivšoj upravi na čelu s Vedranom Kunicom, kad je grad pun novca, zahvaljujući bivšoj gradskoj upravi kojoj sam bio na čelu, oni pokazuju tko su i što su, odnosno da nemaju niti ideja niti znaju nešto napraviti. - kazao je Vlahušić.

- Zbog građana Dubrovnika, građana Župe, Primorja, Konavala i svih ostalih koji su voljeli doći u Grad na Zimski festival, ipak se nadam da će biti volje i želje da se to napravi kako treba. Zasad jedino što znaju raditi je politički progon i zapošljavanje na nepotrebna radna mjesta. - dodao je bivši gradonačelnik Andro Vlahušić.

Nakon što je na protekloj sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika nezavisna vijećnica Matija Čale Mratović potaknula pitanje revizije korisnika gradskih stanova, gradonačelnik Mato Franković kazao je kako je veći dio revizije proveden te da je utvrđeno kako postoji 21 osoba koja gradski stan trenutno koristi neosnovano o čemu možete čitati OVDJE.

U, njima podobnim, medijima vijećnici Mosta Dolores Lujić i Maro Kristić objavili su pamflet u kojem čestitaju "ovoj gradskoj upravi na odlučnosti u namjeri da raščisti sve netransparentnosti i nezakonitosti uz poziv da javno objavi rezultate revizije kako bi građani imali uvid u stanje i korisnike gradske imovine" te tvrde da su se gradski stanovi "umjesto potrebitima dijelili podobnima".

Bivši gradonačelnik Andro Vlahušić govori pak kako je smiješno da Lujić i Kristić čestitaju aktualnoj gradskoj upravi, jer, kaže on, podaci revizije su dočekali novu gradsku upravu. Što se tiče dodjele podobnima, Vlahušić se tu slaže kako su se stanovi dodijeljivali takvima, ali, govori, ne u njegovu mandatu, jer, kaže on, kad je riječ o podobnima, riječ o članovima HDZ-a kojima su stanovi dodijeljeni prije.

- Upravni odjel za nekretnine napravio je već prije reviziju, ali i pravilnik o dodjeli gradskih stanova, no Franković i Kristić nisu htjeli da to dođe na Gradsko vijeće vijeće i postane javno. Svi ti podaci su i predani novoj gradskoj upravi. Neka objave popis gradskih stanova, neka objave koji je gradonačelnik, kad i kome dodijelio stan. Kad to objave vidjet će da u vrijeme dok sam ja bio gradonačelnik nikome nije dodijeljen stan mimo propisa, a oni kojima su dodijeljeni spadaju ili u socijalne kategorije ili među hrvatske branitelja. Tek par stanova dodijeljeno je zaslužnim građanima, sportašima, da preborde stanje dok su bez stana. - govori Andro Vlahušić koji je na čelu Grada Dubrovnika bio od 2009. do 2017. godine uz prekide zbog nesuvajanja proračuna.

- Oni koji su dobili stanove na račun toga što su bili podobni, nisu ih dobili u vrijeme mog mandata, a riječ je odreda o članovima HDZ-a. Neka se objavi i kome je dodijeljen stan, a ima zemljište ili mu je prije toga dodijeljeno ili ima drugu nekretninu. Ma, da je zakonski moguće, bilo bi dovoljno javno objaviti imena gradonačelnika koji su dali stanove i stranačku pripadnost onih kojima su stanovi dodijeljeni pa bi sve bilo jasno. Zato se meni koji nisam imao većinu u Vijeću kao gradonačelnik nije dopustilo da dovedem kraju reviziju, a kako gradonačelnici ne mogu raspolagati imovinom većom od milijun kuna ništa bez Gradskog vijeća nisam mogao učiniti, jer Franković, Kristić i DDS nisu htjeli da se učini. - kaže Vlahušić

- Stanovanje u Dubrovniku je glavni problem, a jedina mjera je subvencija za podstanarstvo koju sam uveo. - zaključio je bivši gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić.

Istraživanje znanstvenika pokazalo je da ovce mogu prepoznati ljude koje su već vidjele i kad im se pokaže fotografija, poput svojih pastira.

Znanstvenici su uspjeli uvježbati ovce da prepoznaju ljude koje su već vidjele uz pomoć fotografija. Ovce tako prepoznaju posebno svoje pastire.

U specijalno opremljenom toru znanstvenici su im pokazivali fotografije na monitorima, na jednoj je strani bila nepoznata osoba koju ovce prije nisu vidjele, a na drugoj strani jedna od osoba koje su ovce redovno viđale.
U ovom eksperimentu svaka ovca koja bi odabrala fotografiju osobe koju pozna, poput svog pastira, te njuškom prekine infracrvenu zraku ispred pojedinog zaslona, dobivala je nagradu, odnosno hranu.

Znanstvenici kažu kako je to dokaz da ovce imaju slične sposobnosti prepoznavanja lica poput primata.

Svaka sličnost ovaca i primata s biračima u Hrvatskoj je (ne)namjerna.

Andro Vlahušić nije gradonačelnik Dubrovnika od siječnja ove godine. Njemu je zakonom, posebno skrojenim kako bi HDZ-ov Mato Franković mogao postati gradonačelnik, na određeno vrijeme onemogućeno političko djelovanje na način da se ne može kandidirati za čelnika ili vijećnika u lokalnoj samoupravi. No, bauk Andra Vlahušića kruži nad glavama HDZ-ovaca čiji je dosadašnji rezultat vođenja Grada jednak nuli.

Naime, unatoč silnim obećanjima aktualnog gradonačelnika Frankovića iz kampanje, nova vlast još konkretno nije pokrenula niti jedan projekt. Da do konca godine ni neće potvrdio je rebalans proračuna. Jedini projekt na kojem u HDZ-u i dalje intezivno pokušavaju raditi je – držati Andra Vlahušića što dalje od politike.

Na žalosnoj političkoj sceni u Gradu Dubrovniku Andro Vlahušić je naime i ovako politički sakat ostao jedina prava oporba vladajućoj kliki koja osvojivši većinu u Gradskom vijeću projektno drži Grad blokiran još od pada proračuna u prosincu 2014. godine, kada se i počeo smišljati plan kako Vlahušića spriječiti da išta radi i kako ga eliminirati. No, doduše, trenutno, nakon osvajanja vlasti, ne drže HDZ-ovci projektno blokiran Grad zato što to žele, htjeli bi možda oni kakav projekt i započet, realizirat, ali još će Čokolina trebat papat dok uopće nauče kako se projekti započinju. Zasad se bave samo Vlahušićevim projektima pri čemu im je on osobno najveći projekt.

Projekt držanja Vlahušića što dalje od političke scene uključuje njegovo ignoriranje, dogovorno u HDZ-u na svim razinama. Naime, oni ne žele odgovoriti na novinarska pitanja nakon što ih Vlahušić poklopi kakvim priopćenjem, izjavom ili intervjuom, uz komentar kako on nije politički relevantan.

No, pravi razlog zašto HDZ-ovci ne žele komentirati Vlahušićeve istupe u medijima koji smiju objavljivat njegove izjave, a ti su rijetki na inače bogatoj dubrovačkoj medijskoj sceni, ne leži u tome što bivši gradonačelnik Dubrovnika nije važan, leži tek u njihovu strahu od čovjeka kojem su zakonski politički zabranili djelovati.

Da je Andro Vlahušić i dalje jedina prava oporba HDZ-u te da je i dalje riječ o osobi koja je nezaobilazna na političkoj sceni unatoč trenutnim zakonskim preprekama i koliko ga se u toj stranci boje, HDZ-ovci redovno otkriju na svakoj od sjednica Gradskog vijeća. Zaborave tada projekt ignoriranja pa im je njegovo ime u ustima redovno, naravno trude se pri tome da govore što negativnije mogu, jer jedino to zapravo i mogu u gradskoj vijećnici obzirom da ga tamo nema da im odgovori pa se osjećaju moćno. Jadna je to moć.

Stranica 8 od 24

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250