Šime Duvančić

Nedjelja, 22 Travanj 2018 11:22

10. Dani hrvatske male brodogradnje

U marini hotela „Le Meridian Lav“ u Postrani kraj Splitu još danas traju 10. „Dani hrvatske male brodogradnje“. Na ovoj manifestaciji posjetiteljima je omogućen direktan kontakt sa skoro svim proizvođačima plovila i prateće opreme s područja Hrvatske. Osim četrdesetak plovila prezentiranih na kopnu i u moru, predstavljena je i široka ponuda brodskih i vanbrodskih motora, nautičke i plovne opreme, brodskih prikolica…

Među izloženim plovilima najviše pažnje izazvala je 50- metarska jahta „Queen's Eleganc“ koja je izgrađena u korčulanskom škveru „Radež“. Veliku pozornost posjetitelja izazvao je „Prvić 25“ šibenske tvrtke „Riva d.o.o.“ jer se radi o višenamjenskom, plovilu za „Big game ribolov“, jednodnevne izlete, transvere... Od najmanjih plovila posebni pozornost izazvala je dobro poznata „Arba 555“ u verziji „open“ koja se tijekom sajma umjesto po 138,699 prodaje za 124,999 kune. Među kod nas najviše traženim, plovilima tipa pasara, najviše pozornosti je izvao novi model „Fortis 505“ tvrtke „Nautička milja“ iz Kaštel gomilice koji se tijekom ove manifestacije umjesto po 33.800 prodaje po 24.800 kuna.

Od brodskih motora posebnu pozornost su izvali oni marke „Lehr“ koji za pogon koriste zemni plin te električni s daljinskim upravljanjem „Minn kota“ motori, posebno prikladni za ribolov pendulom.

Po četvrti put, u okviru ove manifestacije održava se i izložbeno- prodajni „Sajam turističkih atrakcija“. Na njemu su predstavljeni najnoviji proizvodi iz segmenta sportske, turističke, adrenalinske, plažne, komunalne i druge opreme namijenjene koncesionarima plaža, vlasnicima apartmana, agencijama, hotelima i ostalim turističkim subjektima.

Prvi put posjetitelji ove manifestacije mogu razgledati i po akcijskim cijenama kupiti ronilačku i ribolovnu opremu.

Kao i prethodnih, i ove se godine tijekom trajanja sajma održavaju brojna natjecanja poput prvenstvo u nogometnom pikadu, utrke kajaka i vodenih bicikala na moru...

Od svih riba koje su već prišle obali i dobro se love udicom najcjenjenija je ovrata, komarača, orada ili podlanica. Iako vrlo raspoložena za ishranu i brojnija nego ikada, „kraljicu“ je i sada teško uloviti jer je oprezna i lukava. Uspjeh u njenom lovu udicom ovisi o brojnim čimbenicima, a među najvažnijim je pravilan odabir vrste mamca, ali i način njegove prezentacije.

Iskusni „komarčerosi“ pri odabiru mamaca u obzir uzimaju nekoliko čimbenika. Prvi je doba godine. Sada, nakon što što se oporavila od napora mrijesta, podlanici više nije potrebna energetska, masna, nego hrana puna bjelančevina, proteina, neophodnih za razvoj i rast mišićne mase. Doduše, podlanica će i u najtoplijem dijelu godine posegnuti za srdelom, lignjom i ostalom masnom hranom. Međutim, ako može birati, puno radije će posegnuti za rakovima, crvima, školjkama i ostalom proteinskom hranom. Osim toga, problem masne hrane je i u tome što je najsitnija riba rastura prije nego se podlanica uopće zainteresira za nju.
F4785more204Treba li joj ponuditi golog (bibija) ili velikog crva, raka, ili pak kakvu školjku, ovisi o konkretnom terenu i prehrambenim navikama podlanice na toj poziciji. Naime, dokazano je da je ribi najbolje ponuditi ono po što je došla, ono čime se navikla hraniti, odnosno čime se trenutačno hrani na trenu gdje se lovi. U pravilu, na mekanom dnu se hrani crvima i rakovima, na kamenitom puževima, a svugdje školjkama, koje su joj glavna hrana, osobito oko uzgajališta mušula, kakvih je uz našu obalu podosta.

U toplijem dijelu godine, osobito za ljetnih podnevnih sparina, često je oguljeni trp bolji od svih nabrojenih ješki. Voli ga i sarak i fratar, sve plemenito društvo. Veliki crv je noću odličan zato što svjetluca i krvari, širi miris, a mirisi su noću naglašeniji faktor nego danju. Goli štrcaljac (bibi) je, pak, po danu odličan, učinkovitiji nego noću, jer se lagano miče te tako privlači pozornost riba.

Žbirac, vodar i svi ostali rakovi s deset nogu, kod nas poznati i pod zajedničkim imenom krabica, također su odlični mamci za proljetni i ljetni lov podlanice. Njima je prije mamčenja dobro pokidati sve osim dvije nožice, tako da petljaju po dnu i time privlači pozornost podlanice.
F1310more204Ljeti je jako dobro koristiti i koktel različitih ješki, tako da se na udicu s dugim tijelom, vratom, nadjene komad crva, mušule, priljepka…. Pri izradi miješanog mamca dobro je kombinirati raznobojne sastojke, jer će koktel biti uočljiviji. I pri odabiru samo jednog mamca, ako je moguće treba voditi računa o njegovoj boji. Naime, dokazano je da noću te zimi i početkom proljeća podlanica preferira svjetliju hranu, a tijekom ljeta u dnevnom hranjenju tamniju.

No, bez obzira na to što će joj ponuditi, „kraljici“ nude obilate obroke, jer ona uzima samo krupne zalogaje, a i udica mora biti dobro skrivena, osim samog vrha.

O svemu navedenom dobro je voditi računa i pri odabiru primame, koja znatno poboljšava učinkovitost lova. Primamljivati treba prije ribolova, ako je moguće i nekoliko dana ranije. Na čistim i ravnim terenima do dubine od šest-sedam metara, dobro je primamljivanjem napraviti poštu gdje će podlanice iz okoline redovito dolaziti. Tu će naviku steći već poslije tjedan dana hranjenja.

Zbog štednje, primamu je najbolje napraviti od ježinaca, školjki, priljepaka i ostalih puževa skupljenih u plimnoj zoni i plićaku. Pritom treba imati na umu da sportsko-rekreativni ribolovci dnevno smiju za svoje potrebe skupiti najviše deset ježinaca!

Petak, 13 Travanj 2018 11:25

Prilika za obilni ulov cipola

Morski plićaci su ponovo ozelenili. Prekrila ih je tek izrasla morska trava, uglavnom nježna, tankovita uva. A gdje su ta tamnozelena vlakna, tu su na ispaši morski „vegetarijanci“, posebno brojni cipoli. Prilika je to sportsko- rekreativnim udičarima za prvi ovosezonski obilatiji lov tih riba.

Cipoli, uglavnom plutaši i zlatari, sada u manjim jatima krstare priobaljem i hrane se u travi na dnu, na ozidanoj obali, na sidrenim stupovima i konopima. Osim što pasu trave jedu i crve te ostale životinjice koje nastanjuju podmorske livade. Posebno rado se gozbe na obraslim oplatama dugo usidrenih plovila i ostalih plutajućih objekata tako da donjom usnom stružu sluzave alge s glatke podloge. Za jedan zalogaj ogole plohu u vidu dvije paralelne crte ukupne širine oko jedan i dužine 10 do 15 centimetara.

Loviti cipole koji se tako hrane, moguće je samo na mjestima gdje ima dugo usidrenih objekata, a to je uvijek blizu obale i naselja. Mamac nije potrebno daleko baciti, dapače, bolje ga je prepustiti struji mora ili zraka da ga donese u vidokrug cipola. Zato pribor treba biti bez olovnice, „a volo“ ili s njom i plovkom. Prednost treba dati priboru s plovkom. Prvi je razlog tome što se s njim mamac može stalno drži na željenoj dubini, gdje su cipoli na paši. Drugi razlog je to što plovak i u nedostatku kurenta, a to je u lukama i lučicama često, može biti bačen dovoljno daleko da njegov pad u more ne uplaši cipole, a zatim pogonjen i laganim vjetrom donese mamac do mjesta lova.

Koristiti treba fiksni plovak nosivosti od 3 do 5, najviše 10 grama, ovisno o snazi kurenta. Na položajima zaštićenim od valova i vjetra najbolje je rješenje dugačak i tanak. Plovak se postavlja na osnovnu strunu na čijem su kraju 1-2 grama teške rascijepane olovnica ili najmanja vrtilica. Dovoljna je strunu promjera 0,16 do 0,20 mm, dok završnjak, načinjen samo od predveza, može biti vrlo tanak- 0,14 do 0,16 mm, čak i samo 0,08 mm. Kako u takvom ribolovu može strugati po dnu plovila, strunu završnjaka treba praviti od kvalitetnog najlona, još bolje „FC“, praktično u moru nevidljivog fluorougljika, što je vrlo važno u lovu cipla. Ovisi o dubini i udaljenosti mjesta na kojemu se lovi, najčešće je dovoljan 1- 2 m dugačak završnjak. Duži, za lov u jačem kurentu treba malo opteretiti s gram ili dva teškom rascijepanom olovnicom postavljenomn barem dva pedlja poviše udice.

Osobitu pozornost treba posvetiti izboru udice. Naime cipoli su jaki, imaju mala usta i najčešće se kvače za nježne usne. To znači da udica za njihov lov mora biti vrlo snažna, tanka i relativno mala. Osim standardne duge „Crystal“ najpogodnija je „Aberdeen“ tzv. parangalka. Širina lika udice može biti između 4 i 7 mm, ovisno o tome koliki su cipoli u jatu. Najčešće nisu iste veličine pa je dobro imati udice raznih širina. Najbolje je početi loviti s najmanjom pa sve s većom, jer se najprije love sitniji cipoli, dok najkrupniji dugo samo kruže oko primame i mamca.

Lov cipola koji pasu na podvodnim dijelovima plovila, ali i na dnu ispod njih te na obalnom kamenju, može se obavljati i „preko prste“, jer mamac nije potrebno daleko baciti. No, sa štapom se lakše ostaje izvan vidokruga cipla, što je jedan od preduvjeta njegova uspješnog lova. Osim toga, štapom se plijen lakše vodi između plovila i njihovih konopa. Koristiti se može štap bez, ali štapovi s rolom su najbolje rješenje. To može biti “match“ dužine 4 do 5,5 m, nešto duži „bolognese“, ali i lagani „spinning“ štap. Ma koji bio, važno je da ima brzu akciji, mekani vršnjak, težinu bacanja do najviše 20 grama, te kvalitetne i ispravne vodilice strune. Na njemu mora biti lagana i brza, najbolje „spinning“ rola. Od opreme dobro je imati i mrežnu prihvatnicu, obvezno s dugom drškom, kojom se u kombinaciji sa štapom cipoli najlakše izvlače.
cipoltekstZbog navike da se često i brzo sele, u lovu je dobro primamljivati čak i tamo gdje se cipoli redoviti okupljaju. Primama se mora raspadati u dodiru s površinom. Kao i za mamac, za primamu je najbolje koristiti pahuljice kruha. Neusporedivo je najbolja sredina bijelog kruha.

Mamac treba odbaciti tako da njegov i pad plovka u vodu ne preplaši cipole. Gdje baciti, ovisi o smjeru vjetra i morske struje, koji mamac moraju donijeti do riba. Idealno je kad se pribor može zategnuti kako bi se lakše kontriralo ribi.

Kao i drugim, i ovom se tehnikom cipola najlakše lovi po maestralu i laganom jugu. Po buri se postižu najlošiji rezultati. Loviti se može u jutarnjim satima, ali se neusporedivo najbolji rezultati postižu između 17 i 19 sati i loviti se može sve dok se plovak iole vidi. Ulov se može očekivati i noću, po mjesečini ili u blizini obalne rasvjete.

Tijekom lova ribe ništa ne smije plašiti i upozoravati na opasnost. Zato treba bez buke mirno sjediti izvan njihovog vidokruga i spustiti pribor tako da dopluta u zonu ribolova. Kad cipol prihvati mamac, plovak će u ovakvom ribolovu rijetko kada zaroniti. U pravilu će drhtati u gotovo okomitom položaju ili će lagano „šijavati“ malo nakošen. To su pravi trenutci za kontru. Dogodi li se da riba skine mamac, a plovak to ne signalizira, treba smanjiti opterećenje pribora ili zamijeniti plovak osjetljivijim.

Kad ga udica ubode, cipol će panično krenuti u bijeg, što mu ne treba dozvoliti. Izvlačiti ga treba brzo, ali bez ikakvih trzaja jer se najčešće zakvači za mesnate usne koje udica vrlo lako kida.

Vrijeme je dobrog lova sipe. Većina ih sportsko- rekreativnih ribolovaca hvata varalicama i jede, a samo rijetki ih koriste kao mamac. Ti meštri od udice tvrde da su sipe neopravdano zapostavljeni mamci. Također, tvrde da, suprotno mišljenju većine udičara, sipa nije lošiji mamac od lignje, najcjenjenijeg mamca među glavonošcima. Istina je da joj je meso tvrđe, ali između ostalog i zbog te tvrdoće, cijela i živa sipa je „kraljica“ zimskog potezca, pendule. Osim toga, poput lignje i meso sipe se može omekšati udarcima kuhinjskog čekića.

Zbog tvrdoće, dobro je znano, male sipice su odlični mamci za lov „cara“ zubaca i „carice“ komarče, ovrate ometcem srednje i teške konstrukcije. Manje je poznato da je sipica odličan mamac za lov čekanjem i treće morske „okrunjene glave“, brancina, smuduta, ali i pagra, ugora, gruja te murine. U istu svrhu, osim cijele male, odlično može poslužiti i glava velike sipe. Cijele sipice su najučinkovitijr u noćnom ribolovu s mula, posebice po mjesečini. Nadjevene na dvije udice mogu se odbaciti priborom bez ili s dodatnim kliznim utegom na osnovnoj struni. Za tu montaža namijenjenu lovu komarče idealni su mamci od 5-6 cm dužine. U glavu im se postavi udica broj 2, a u tijelo 1 ili 1/0, čak i 3/0 ako je moguć ulov brancina. Osim „kralja“ i „kraljice“, plijen mogu biti i pauk, sarak, škrpina, praktično sve priobalne ribe, koje će se uglavnom kvačiti na manju udicu.
F5454sipaNajmanje je poznato da je sipa odličan mamac i za druge ribe, čak i one koje se inače njom ne hrane nego su, što više, njen plijen, poput girovki. Osim modraka, gere oštrulje i oblice, za komadima sipe će posegnuti i druge sitne ribe: arbun, bukva, fratar, glavoč, kanjac, knez, pauk, pic, sarak, širun, šparmić, škrpina, škrpun... Filet sipe i njen krak odlični su mamci na potezcu, penduli, za lov polande, lokarde, iglice, smuduta, vrnuta, širuna i ukjate.

Kad se mamče njeni komadi, sipa se može obrađivati na više načina. Čišćenje i komadanje je najbolje obavljati nožem za obradu riba. Posao počinje uzdužnim rezanjem jedne strane plašta. Kad se plašt otvori pristupa se uklanjanju iznutrice s glavom pa sipine „kosti“. Zatim se za mamčenje može koristiti cijela ili uzdužno prepolovljena glava, ovisno o njenoj veličini. Za sitnije lovine režu se uzdužne trake plašta.

Poput svih glavonožaca, sipa je idealna za izradu mješanih, tvrdo- mekanih mamaca. Što više takav se mamac može izraditi i samo od sipe - batom dobro omekšanog i neobrađenog komada. Za pendulu je dobra kombinacija trake sipe i pjeskulja, korejskog ili kojeg drugog manjeg crva. Komad sipe je dobro rabiti i u kombinaciji sa srdelom na drugom privezu, koja će bljeskanjem i mirisom privući ribu iz dubine i okoline. Ta kombinacija je odlična i u lovu bulentinom na padini braka. Osim kantara i ostalih stanovnika braka, tu će privući kokote, arbuna i ostale ribe mekanog dna.
F5458sipaSipa je odličan mamac i za lov „vertical jigging“, tehnikom koja je posljednjih godina „in“ među sportskim i rekreativnim ribolovcima. Naprosto, umjesto varalice u obliku glavonožca, lovi se sipom u čije je tijelo postavljena olovnica potrebne težine, a ispod koje su udice, među kracima sipe.

Poput lignje, sipa se podjednako uspješno može koristiti svježa i odmrznuta, jer zamrzavanjem ne gubi na kvaliteti, posebice u pogledu čvrstoće. Kao i lignja, svježa i zamrznuta, sipa treba imati bijelo meso. Crvenkasto-ljubičasta boja je znak da je bila odmrzavana i ponovo zamrznuta.

Proljeće je kalendarski počelo, ali je lošije vrijeme malo odgodilo značajnije podizanje temperature mora, što će za posljedicu imati nešto kasniji prilazak obali i površini mnogih riba. Zahlađenje, međutim, nije spriječilo velika jata širuna da se pridruže iglicama u srednjim slojevima priobalnog mora. Kad se u svibnju širuni malo odmaknu od obale, na dohvat ometca će se primaknuti jata vrnuta, a tu će se naći i lokarde ili plavice. Tako će sportski ribolovci u dužem predstojećem periodu imati prigodu s obale loviti te tri vrlo agresivne male grabljivice.

Takav lov „plavog trija“ može biti vrlo uspješan. Najbolje ga je obavljati s vanjskih strana lukobrana te prirodnih i umjetnih rtova, jer su s tih pozicija te ribe najlakše dohvatljive.

Uvijek u potrazi za hranom, širuni, lokarde i vrnuti su ipak najaktivniji tijekom prvih jutarnjih te od kasnih popodnevnih sati do zalaska sunca. Ako slučajno nisu gladne u sumrak, sigurno će se dobro loviti noću, do ponoći. Tada ih je najbolje potražiti u području kakvog obalnog svjetla, ali ne u središtu, nego na rubu osvjetljenog prostora. Posebno će se uspješno loviti u vrijeme plime. Što se pak, stanja mora tiče, najviše im godi tiha ili tek namreškana površina, dok će u kurentu slabije jesti nego u mirnoj vodi. Po uzburkanom moru vrnuti će biti aktivniji od širuna.
omsirun2U predstojećem periodu ove je ribe moguće loviti i ometcem na kome je prirodni mamac. Međutim, iznimno rijetko „preko prsta“, jer se vrlo rijetko posve primaknu kopnu. Zato sve treba namontirati na štap s rolom. Dovoljna je i mala, ali barem srednje brza rola. Štap mora biti barem srednje dužine, ali je bolje koristiti one dužine do 4,5 m. Iako se može loviti vitkim, ali brzim „bolonjezom“, prednost treba dati štapu srednje ili čak sporije akcije, onom namijenjenom vrlo dalekom bacanju, tzv. surfcasting štapu. Na njega treba biti montirana barem srednje velika rola.

Bez obzira koji se štap i rola koristili, na njih treba montirati osnovnu strunu od najlona, debljine 0,15 do 0,20, odnosno 0,25 mm kada se pretežito love krupniji vrnuti. Na nju se, obvezno preko vrtilice, mogu postaviti završnjaci različitih konstrukcija, ovisno o načinu i dubini lova. Ipak, kako bi se spriječilo zaplitanje pribora pri odbacivanju, najbolje je loviti s najjednostavnijim završnjakom, onaj koga čini samo privez, primula (pjok), i udica. Privez treba biti dugačak jedan metar i neznatno tanji od osnovne strune. Na njegovu sredinu treba postaviti fiksnu olovnicu težine ne veće od 10 do 20 grama.

Kako bi mamac bio što duže „na pola dna“, odnosno u vidokrugu riba, neophodan je plovak. Postaviti ga treba na osnovnu strunu, najbolje fiksirati. Oblik mu ovisi o stanju mora, ali je ovalni univerzalan za sve uvjete mora pri kojima se love vrnuti i širuni. Nosivost mu mora biti barem malo veća od težine olovnice na priboru.

Što se, pak, tiče udice, najprikladnijim su se pokazale one koje su najučinkovitije u lovu uz obalu, znači one oblika „Crystal“. Love li se pretežito širuni i plavice treba koristiti udicu širine luka 5 do 7, a ako veći dio plijena čine vrnuti, bolje je loviti nešto većim, širine luka 7 do 11 mm.

Vječito gladne, ove će ribe prihvatiti brojne mamce poput kruha, pastela, komad srdele, gavuna, mušule, gambora… Ipak, kad je mamac potrebno daleko odbaciti, najbolje je koristiti krakove liganja izrezane na komade duge 4 do 5 cm. Ništa slabiji nisu ni fileti izrezani s boka širuna, najbolje s mjesta gdje se bočna linija dvaput savija. Kraci i fileti se mamče tako da se udica provuče blizu jednog, a centimetar i pol ispod drugog kraja mamca.

Mamac treba odbaciti što dalje ili tamo gdje se zna da su ribe i čekati da ga one pokupe u prvom metru dubine. Ako se to ne dogodi, iz faze čekanja treba prijeći u fazu izazivanja riba. Svakih pet, šest sekundi valja dva, tri puta lagano podići vrh štapa pa namotati malo strune. Ako su u blizini, „plavi trio“ će se odlučno baciti na lelujavi mamac. Vrnut, bez obzira na veličinu, udara snažnije i brže „šija“, bježi u stranu, od širuna i lokarde. Kontra ne treba biti jaka, osobito kad se ulovi širun, jer se on najčešće kači za mekanu opnu između usana. Unatoč tome, plijen treba izvlačiti bez taktiziranja, ali i bez žurbe i trzanja.
skusePo uzburkanom moru vrnuti i širun su malo dalje od površine, ali rijetko ispod metar i pol. Tada ih je dobro primamljivanjem dovesti pod površinu. Zapravo, te je ribe dobro primamljivati stalno, jer one znaju iznenada, tko zna zašto, otploviti iz zone ribolova. Primama se može praviti od svih mamaca, ali najbolje ju je izraditi od starog kruha i samljevenih svježih ili usoljenih srdela. Za cjelodnevni lov potrebno je skoro pet kilograma primame.

Primama se mora raspadati čim dotakne površinu što znači da mora biti u dosta rijetkom stanju, a takvog ga je teško daleko odbaciti, a da se ne raspe već u zraku, što nije dobro jer se tako nepotrebno širi područje zadržavanja riba. Zato je kuglice primame najbolje odbacivati specijalnim praćkama i cjevastim pomagalima, tzv. kobrama.

Počela je sezona najboljeg lova ovrata ili orada, podlanica, komarča, koju će većina udičara pokušati prevariti velikim crvom i ostalim biranim i skupim delicijama. Međutim, mnogi iskusni ribolovci tvrde da je nepotrebno kupovati te skupe mamce jer je orada podjednako „gulozna“ i na znatno jeftinije, čak i besplatno dostupne. Jedan od njih je i mušula ili dagnja.

Da bi bila što privlačnija oradi i prikladna samo za njen lov, dagnju valja pažljivo odabrati i pripremiti. Iako za ciljani lov orade to nije posebno važno, najbolje su mušule koje su „ubrane“ u vrijeme punog mjeseca, jer su tada najmesnatije. Također, prednost treba dati onima stalno izloženim valovima, jer su žilavije, dok su za mamčenje najmanje dobre one iz uzgajališta jer su najmekše i uglavnom blijede.

Pri odabiru mušula za lov ovate najvažnije je voditi računa o njenoj veličini. Naime, znanstveno je dokazano da veličina dagnje kojom će se hraniti ovisi o veličini orade, odnosno da veće jedu samo veće dagnje, ne pokazujući interes za manje.

Spoznalo se tako da, ovisno o području, tek 400 do 800 grama teške, odnosno 25 do 35 cm duge orade počinju jesti cijele dagnje i to one s mekšim, oklopom dugačkim 15 mm. Dagnje duge 20 do 30 mm najčešće jedu orade teške oko 1,5 kg, dok 30 do oko 60 mm duge školjke jedu orade teške oko 2 kg. Teže orade ne posežu za cijelim dagnjama kraćim od 40 mm, a najčešće drobe one duge do 65 do 70 mm.

Uzimajući u obzir ove podatke, ribolovac ne samo ciljano nego može loviti i orade određene težine, barem donje.

A da bi dagnjom lovio samo ovrate, odnosno da mu sitne ribe ne bi „obrstile“ mamac njoj namijenjen, ribolovac dagnju mora mamčiti na poseban način. Najbolje onako kakvu je samo orada može jesti- zajedno s oklopom, posve ili djelomično zatvorenim. Osim što je samo ona može slomiti, toj pametnoj i opreznoj ribi takve dagnje su manje sumnjive.

Dagnja s oklopom se za lov orade može mamčiti na više načina. Najčešće tako da se otvori, zatim sastruže s jedne pa djelomično i s druge polovine oklopa, tako da ih u vezi drži samo stezni mišić. Udica se potom dva, tri puta provuče kroz meso, najprije kroz škrgu, a na kraju kroz stezni mišić. Nakon što se zatvori tako da struna iz nje izlazi kroz procjep od bisupsnog snopa, školjka se na kraju 10-15 puta obmota specijalnom elastičnom niti.

Drugi uobičajeni način nadijevanja „tvrdo pakirane“ dagnje za lov orade jest uvlačenje udice u malo stučenu i djelomično otvorenu školjku. Vrh udice mora viriti iz otvora bisupsnog snopu, a vezište udice biti je u zašiljenom dijelu školjke. Poslije toga se školjka zatvori pomoću elastične niti ili prstenastom gumicom, za domaćinstvo. Najbolje je ako se koristi crna gumica.

Tamo gdje nema puno sitnih riba, „kraljici“, ali i „prinčevima“- fratru, sarku i picu se može ponuditi i dagnja sa samo djelomično sakrivenim mesom. I za takvo nadijevanje školjka se počne otvarati na uobičajeni način, ali se s otvaranjem prestaje na početku proširenog i zaobljenog kraja. Kroz tako napravljeni otvor se iz školjke izvuče dio mesa, obvezno sa stopalom. U njega se postavi udice čija se struna stavi u ispražnjeni dio školjke. Zatim se njome nekoliko puta obmota zašiljeni dio školjke. Ukoliko je mamac potrebno odbaciti, neophodno ga je dodatno stisnuti gumicom ili elastičnom niti.

Drugi način nadijevanja poluotvorene dagnje, osim za oradu posebno dobrog za lov krupnih fratara, jest da se za izradu jednog mamca upotrebne dvije školjke. Veću je potrebno potpuno osloboditi ljušture, a drugu samo otvoriti. U očišćenu se postavi udica pa se sve skupa ugura u samo otvorenu školjku. Zatim se sve to ugura u prazni oklop veće školjke i, ako se lovi ometcem, obmota elastičnom niti, ali tako da obje ljušture budu malo otvorene, odnosno da se vidi meso.

Na kraju, dobro je naglasiti da prije stavljanja na udicu dobro je očistiti oklop dagnje od algi i okamina. To je potrebno iz dva razloga. Zato što tako ulaštene bude pozornost riba i ne štete strunu kojom se obmotavaju.

Pred početak glavne ribolovne sezone mnogi sportsko- rekreativni udičari nabavljaju novu opremu, najčešće role i štapove. Manje upućenim savjetujemo kako odabrati stacionarnu rolu prikladne kvalitete, ali ne po namjeni nego kvaliteti, a po tom kriteriju sve role se mogu svrstati u četiri skupine: niske, donje srednje, gornje srednje i visoke kvalitete.

Rola niske kvalitete je vrlo malo na našem tržištu. Kućište, kalem i ručice su im od plastične mase. Zupčanici mehanizma su im lijevani od slitine cinka ili plastike. Mehanizam za pokretanje kalema naprijed - nazad izveden je pomoću krivuljnog mehanizma, poluge i zamašnjaka. Vodilice strune na motalici su im metalne, ali fiksne, a kod najlošijih su sastavni dio žičanog hvatača.

Tijelo role donje srednje kvalitete također je od plastike, ali u njoj najčešće ima i grafitnih čestica, koje karakteristično svjetlucaju, ali ne poboljšavaju previše kvalitetu plastike. Zupčanici pogonskog mehanizma ovih čekrka od različitih su slitina aluminija, koje se od cinkovih izvana razlikuju svjetlijom bojom. Pomicanje kalema kod ovih rola izvodi se dodatnim zupčanicima, a kalem je vanjski i nizak te plastični. Motalice ovih rola imaju rotirajuće metalne vodilice manjeg promjera.

I kučišta rola gornje srednje kvalitete su najčešće od plastike, ali su osim grafitnih u njih dodane i druge čestice, primjerice titana ili kod kvalitetnijih vlakana istih tvari. Mehanizam im čine zupčanici od mjedi (mesinga), bronce ili duraliminija, kod kvalitetnijih izrađenih struganjem, a ne lijevanjem. Mehanizam za pomicanje kalema uglavnom im čini sistem zupčanika, a plastični kalemi su visoki i vanjski. Neke role te klase imaju i rezervne kaleme, s tim da je tada glavni najčešće od metala. Vodilica strune na motalici je metalna ili kvalitetnija, keramička, obvezno velikog promjera.

Različite slitine, uglavnom aluminija, rabe se za izradu kučišta najkvalitetnijih stacionarnih rola. Kod njih je jedan zupčanik mehanizma obvezno od čelika, a drugi od bronce ili mjedi, rjeđe aluminija. Sistem za pomicanje kalema čini beskrajni vijak, tzv. wormshaft ili oscilirajući sistem, „oscilation sistem“. Vodilice strune u sebi imaju kuglične ležajeve, a oblikovane su tako da sprječavaju uvrtanje strune („anti twist sistem“).

Na kvalitetu role osim spomenutih utjecaj imaju i drugi elementi:

- Broj kugličnih ležajeva („ball bearing“) ne govori previše o kvaliteti role. Ako ona ima sve od klasificiranih elemenata u visini klase kojoj pripada, skoro je nebitno koliko kugličnih ležajeva ima. I u najboljoj roli dovoljno je 4 do 5 „balina“:

- Kočnica. Pitanje ima li rola prednju ili zadnju kočnicu više je stvar osobne navike nego kvalitete role. Bitno je da kočnica jednolično i bez zastoja otpušta strunu pri različitim silama kočenja. Ponekad se i na rolama niske kvalitete mogu naći sasvim solidne kočnice („sensitiv drag sistem“, primjerice).
- Protupovratna kočnica. Svaki prazan hod ručice role prema natrag pri brzom kontriranju izaziva udar na protupovratni mehanizam. Što je hod veći, veće su i sile koje udarom opterećuju mehanizam. Kod modernih rola to je smanjeno ili posve otklonjeno umetanjem jednosmjernog valjkastog ležaja („anti-revers system“), što osjetno poboljšava rolu.

- Izbalansiranost mehanizma. Sistem balansiranja rotora osobito je bitan pri varaličarenju. Dobro izbalansiranim rolama („balans rotor system“) smanjuje se zamor pri višesatnom lovu i povećava osjetljivost pribora.

- Opruga hvatača. Hvatač strune na motalici mora se otvarati dovoljno široko, ali ne i nekontrolirano pri jačem zamahu odbačaja. To je posljedica nedovoljno jake opruge hvatača. Ta je opruga na većini suvremenih rola spiralnog oblika, koji se pokazao najboljim, a kod najkvalitetnijih čekrka se može podešavati po jačini.

- Oblik ručice. Udobna ručica olakšava rad sa rolom. Zato njezin prstohvat mora biti dobro oblikovan i od materijala koji dobro leže u ruci. Prednost treba dati ručici s patentom za preklapanje u transportni položaj.

Na kraju, sigurno ćete se zapitati kako sve navedeno provjeriti u praksi, primjerice kako utvrditi kakav je i od čega mehanizam za pokretanje kalema? Za to utvrditi nije neophodno rasklopiti rolu. Jednostavno, većina potrebnih podataka piše na roli i njenom pakiranju, a dosta se činjenica može saznati pregledom vanjštine role. Obvezno pregledati treba i sklopni crtež role. Ako tog crteža nema u ili na kutiji pakiranja, najbolje je odustati od kupovine, jer proizvođač njegovim skrivanjem najčešće skriva i mane svog proizvoda.

Riba je u moru sve manje, a sve su i opreznije, pa je primamljivanje sve važnije, u nekim tehnikama ribolova udicom čak i presudan čimbenik uspjeha. No, pribavljanje tradicionalnih sastojka primame sve je teže i skuplje. Zato ribolovci i proizvođači sve više upotrebljavaju nove, pristupačnije i jeftinije sastojke. Među njima i neke vrlo neobične poput zemlje, pijeska te kamene prašine.

Ti sastojci tla se u smjese za primamljivanje ne dodaju isključivo radi uštede, nego da bi smjesama poboljšali, čak i dali neke nove osobine.

Najprije su ribolovci zemlju, ali i pijesak te sitne kamenčiće, koristili za otežavanje primame, kako bi se ona mogla dovoljno daleko odbaciti, ali i dovoljno brzo spustila na dno dubokih zona ribolova. Za tu se namjenu zemlja koristi i zbog njene veće ili manje ljepljivosti, čime se sprječava i prerano raspadanje primame tijekom leta i tonjenja. Što je ribolovna zona dublja i dalje od ribolovca, potrebno je koristiti što veću količinu ili što ljepljiviju zemlju.

Zemlja se upotrebljava i da bi se primama osiromašila, kako bi ona u intenzivnom primamljivanju samo dovela i otvorila im apetit, ali ne i nahranila ribe. Za tu svrhu posebno su pogodne one vrste zemlje koje znatno mute vodu i tako stvaraju ribama primamljive „oblačiće“.
P0180 PrimamasrvicisglinomBrojne su vrste zemlje, ali niti jedna od njih nema sva svojstva potrebna za primjenu u primamljivanju. Zato se po potrebi koristi više njih. Neke se mogu kupiti u prodavaonicama ribolovne opreme, nažalost samo u kontinentalnim, a sve se mogu pribaviti uz malo truda i znanja.

Jedna od najčešće rabljenih je zemlja iz krtičnjaka jer je savršeno usitnjena, ali s dosta primjesa, kamenčića biljnih otpadaka pa je prije upotrebe treba prosijati. Ovisno o vrsti tla u kome je nastala, zemlja iz krtičnjaka je više ili manje ljepljiva, ali uvijek vrlo gusta i masna, zbog čega se od nje mogu izraditi čvrste kuglice za daleko bacanje i primamljivanje na velikim dubinama.

Još dalje se mogu baciti kuglice primame izrađene od gline te njene mješavine s pijeskom. Naime, glina je vrlo ljepljiva, a namočena vodom nabubri i znatno oteža zbog čega i brzo tone.

Poput većine ostalih vrsta koje služe za izradu primame, ta vrlo gusta zemlje može se naći i u našem priobalju. Najteže je naći najkvalitetniju čistu bijelu glinu poznatu kao kaolin, koja je osobito ljepljiva. No, više nego dobra je i puno pristupačnija glina s primjesama koja služi kao sirovina za proizvodnju lončarske robe i opeka.

Veliku ljepljivost ima i bentonit, mješavina kaolina i ostalih vrsta gline. Kod nas je u prirodi nema, ali se lako i povoljno može nabaviti jer se taj sivkasti prah koristi za bistrenje vina i ostalih alkoholnih proizvoda.

Osim što je najviše ljepljiv, bentonit je vrlo vidljiv. Takva je i kamena prašina koju je moguće naći u kamenolomima, a najvidljivije su smjese izrađene s prahom krede. Ti sastojci i vrlo dugo odolijevaju bistrenju pa su idealni za izradu površinskih smjesa.

Ovisno o namjeni, svi navedeni sastojci tla mogu činiti različiti postotak primame, ali se uglavnom dodaje od 5 do 50 posto po težini smjese za primamljivanje. Najmanje, tek 5 do 10 posto, zbog iznimne ljepljivosti u smjesu se dodaje bentonit. No, ma kojoj vrsti pripadali i u kojem se postotku dodavali, ti sastojci tla se zadnji dodaju u smjesu. Prije toga mora ih se prosijati i osušiti, da bi bili bez neželjenih primjesa i što sitniji kako bi se što lakše i ravnomjernije miješali.

Zemlja se može koristiti i sama, kao sredstvo za plasiranje laganih mamaca na veće daljine i dubine.

Petak, 02 Ožujak 2018 10:36

Dehidrirani mamci

Sve brži tempo života glavni je razlog što sve manje ribolovaca ima vremena osobno pribavljati, pripremati i čuvati mamce, a sve više ih koristi kupovne. Posljednjih godina naglo raste i potražnja za konzerviranim mamcima. Nakon usoljenih i onih konzerviranih u vlastitoj tekućini, posljednjih se godina na našem tržištu nude suhi, dehidrirani mamci. O kakvim se i koliko dobrim mamcima radi?

Suhi mamci se proizvede brzim smrzavanjem, a zatim odstranjivanjem vode. Takvim postupkom u mamcima ostaju sve hranjive tvari, hormoni, aminokiseline, proteini, enzimi mirisi i ukusi, koji se pri upotrebi otope u vodi i privlače ribe kao oni koji su u svježem mamcu. Nažalost, dehidriranjem svi mamci gube veći dio boja, odnosno postaju blijedi, pretežito žutih nijansi.
suhimamPostupkom dehidriranja konzerviraju se veliki crv, štrcaljac, pjeskulj, cijevaš i ostali morski crvi, kozica, sipica, lignja, mušula, komadi hobotnice, ali i kišna glista.

Tako pripremljene mamce nije potrebno držati u hladnjaku kako bi ostali upotrebljivi duže vrijeme. Zapravo, vijek trajanja u originalnim pakiranjima im je praktično neograničen bez obzira na hladnoću, vrućinu, vlagu i ostale uvjete u kojima se drže.

Dehidrirani mamci se za ribolov pripremaju vrlo jednostavno i brzo. Treba ih samo potopiti u vodu i pričekati da je upiju i poprime prvobitni oblik. Koliko će za to trebati vremena ovisi o proizvođaču, vrsti i veličini mamca. Najmanje 2, a najviše 15 minuta, ako je u pitanju lignjica ili komad hobotnice.
P4140 DynabaitKvašenje se može obaviti u plastičnoj vrećici u koju je mamac pakiran, ali je bolje nakvasiti ih u kakvoj zdjelici ili kanti.

Nakon što se pakiranje otvori, može se koristiti samo dio mamaca. Zahvaljujući vodonepropusnosti „zipp“ kesice, u koju su pakirani, neiskorišteni mamci se mogu i dalje čuvati, do drugog ribolova.

Kada upiju vodu mamci su manje od svježih, ali još uvijek dovoljno žilavi da dobro drže udicu te ne padaju prilikom zabacivanja, a sitne ih ribe teško skidaju pa je s jednim moguće ostvariti nekoliko ulova. Na udicu se lakše postavljaju od svježih jer manje klize i pomiču se.

Dehidriranim se love sve ribe koje se inače love tim, ali ne konzerviranim mamcima. Također, mogu se koristiti u svim načinima udičarenja - odbacivanjem, spuštanjem i potezanjem mamca.
P4134 DynabaitDosadašnja, dosta oskudna iskustva naših udičara kazuju da su poput ostalih konzerviranih i dehidrirani mamci manje učinkoviti od svježih. Neki malo manje, a neki malo više od usoljenih i onih konzerviranih u tekućini. Zato ih treba koristiti samo kad nema svježih mamaca. Također, dehidrirani mamci se i malo lošije od svježih drže na udici pa nakon što se nadjenu na uobičajeni način dobro ih je obmotati elastičnom niti. Iznimka je dehidrirana mušula koja se na udici bolje drži nego svježa pa se može dalje bacati!

Privlačnost ovih mamaca može se znatno poboljšati ako se natapaju tekućim poboljšivačima, atraktorima, najbolje obojenima ili njihovom mješavinom s vodom.

Od svježih i na ostale načine konzervirane dehidrirani mamci su bolji u tome što se lakše čuvaju i transportiraju. Zato je preporučljivo uvijek ih imati u ribolovnoj torbi, autu ili plovilu, makar kao rezervu, osobito u ovo doba godine kada se teško pribavljaju svježi mamci. Pet do šest su puta lakši i nekoliko puta manji od istovjetnih svježih, neće se pokvariti, uginuti ili usmrditi!

Petak, 23 Veljača 2018 10:37

Grize zima, ali i arbuni!

Narednih dana temperature mora će dosegnuti najniže godišnje vrijednosti, nimalo ugodne ribama pa će većina njih veoma slabo jesti i loviti se. Unatoč tome, ovo nije, kao što mnogi misle, vrijeme kada udičarski pribor treba „okačiti o klin“ i čekati proljeće.

Među ribama koje se dobro love i po najvećem mrazu sve značajnije mjesto zauzima arbun jer je među rijetkim ribama čije se razdoblje uspješnog zimskog lova produžilo, zapravo i ne prestaje. Tako se on, kao i još jedna omiljena sportska riba - bukva, ove zime odlično lovi na našem dijelu Jadrana, osobito dobro bulentinom iz plovila.

I tijekom zime arbun se u pravilu zadržava na muljevito-pjeskovitom i ljušturastom dnu. Osobito mu odgovaraju prijelazi između tvrdog kamenitog i pjeskovito- muljevitog dna. Kreće se na dubinama od nekoliko pa do preko 100 metara, ali u vrijeme kad je more najhladnije silazi i dublje. Idealna mjesta za lov krupnih, arbuna teških i preko kilograma su manji ili veći braci - podmorske uzvisine. Treba ga tražiti na njihovim ivicama i padinama. U ovo doba godine, krupan arbun je brojniji oko srednjih i dubokih brakova.

Kada se otkrije dobra poziciju treba je memorirati, pomoću orijentira na kopnu ili na suvremeni način- pomoću GPS uređaja, koji pored eho-sondera, malo po malo postaje neizostavni dio opreme u lovu iz plovila. Loveći pored obale, treba se sidriti u manjim uvalama i u blizini prirodnih plaža koje brzo poniru u dubinu, iako je na ovakvim pozicijama arbun češći u toplijem dijelu godine.

Jedina metoda lova arbuna je čekanje na dnu. Većina ribolovaca za takav lov koristi klasični tzv. paternoster, odnosno „očenaš“ završnjak s olovnicom na kraju i tri bočna priveza iznad njega. Sitni arbuni su brojni i lako lovljivi, pa nije rijedak slučaj da se na svakoj udici nađe po jedan. Međutim, za krupne primjerke potrebno je dosta iskustva, odlično poznavanje terena i pravilan izbor mamaca.

Zato je posve razumljivo što specijalisti za lov arbuna ne žale truda i novca kako bi se uoči ribolova snabdjeli pravim mamcima, od kojih su bez pramca komadi velikog morskog crva, a slijedi dagnja (mušula), kozica (gambor), lignja, crv muljaš, crv pijeskulj, rak samac, itd. U posljednje vrijeme se u lovu arbuna s velikim uspjehom koristi novi hit-mamac. Radi se o bibiju, crvu našeg imena goli štrcaljac. Osim živog ili barem svježeg, arbun će ga, za razliku od ovrate, podjednako rado prihvatiti i konzerviranog, kakav je najjeftiniji.
DSC1107 ArbunIako se obavlja čekanjem na dnu, ribolov arbuna je dinamičan, aktivan, što odgovara ribolovcima koji vole tražiti ribu. Naime, treba zabaciti nešto dalje od plovila, najbolje niz struju mora i sačekati da pribor dotakne dno. Ako poslije kraćeg čekanja nema ugriza, mamac treba privući koji metar, malo sačekati i tako sve do ispod plovila. Potom odbaciti treba u drugom smjeru, sve dok se ne pretraži sav s plovila dohvatljivi terene oko plovila, a onda, ako tu nije bilo uspjeha, treba se premjestiti na drugu poziciju. Kada se ulovi prvi, ponovo treba odbacit na isto mjesto, jer će na njemu u pravilu biti i drugi arbun. Naime, te se ribe kreću se u jatu, utoliko brojnijem ukoliko su primjerci manji.

Kao i u lovu drugih pridnenih riba, dobro je tijekom ribolova primamljivati. Primjerice kuglicama čiji su uobičajeni sastojci samljevene ili zgnječene sarđele ili druge sitne plave ribe, a za arbuna se preporučuje i dodatak dagnji, stučenih ježeva i kozica.

Premda može narasti i do tri kilograma, zato što mu glava i usta nisu osobito veliki lovu arbuna najprimjerenije su udice širine luka 9 do 12 mm, rijetko 2 do 3 mm više ili manje, ovisno o veličini ribe koja se očekuje. Građi usne šupljine najviše odgovaraju udice oblika „Crystal“. Kako bi je oprezna riba što teže zapazila, udica treba biti izrađena od što tanje žice. Najprimjerenije su tzv. kovane, ali obvezno elastične koje neće puknuti dok se arbun pokušava osloboditi žestokim i stalnim drmusanjem.

Za lov „preko prsta“, osnovna struna spustca, bulentina, tradicionalno se pravi od najlona debljine 0,40 do 0,45 mm, dok se završnjak izrađuje od najlona tanjeg za 0,10 do 0,15 mm. Privezi (pjoci), međusobno razmaknuti 30 do 50 cm, dugački su 20 do 40 cm, a s tim da je donji najbolje postaviti na kraj predveza, osnove završnjaka. Na tom se mjestu, najbolje preko kopče s vrtilicom, postavlja i olovnica. Najčešće se rabi stožasta, teška 50 do 120 grama, ovisno o dubini mora i snazi kurenta na mjestu lova.

Najlon osnovne strune treba biti što manje istezljiv, pa se umjesto njega može koristiti i „PE“ višenitka, Dovoljno je ona debljine 0,15 mm. Tako tanka predstavlja veliku opasnost za prste pa je treba koristiti samo kad se lovi štapom i rolom. Koristiti se može i kratki, od tek 170 cm, ali i dugački, do 450 cm. Za plovila kojih je kod nas najviše najprikladniji su oni dužine 240 do 310 cm. No, ma koji bio, štap mora biti brze akcije, ali što osjetljivijeg vrha. Samo kad se lovi „PE“ strunom najprikladniji su oni malo sporije, akcije B.

Što se tiče role, ona može biti srednje veličine i spora, prijenosa 3,8 do 4,0: 1, ali je bolje za lov na većim dubinama koristiti brže. Važno je da ima preciznu i fino podesivu prednju kočnicu.

Stranica 1 od 8

frendy250

fabrio250

aerodrom250
konavle 250

zupa 250

zupanija 250