Sjednice Gradskog vijeća trebale bi biti mjesto gdje se čuje glas građana. Jer, izabrani gradski vijećnici su upravo u Vijeću od građana izabrani. Jasno, kako bi ih predstavljali. No, to se u dubrovačkom Gradskom vijeću tako često zaboravlja.
Prvo, sa sjednice Gradskog vijeća izostavljena su vijećnička pitanja, radi rukometne utakmice, unatoč tome što se upravo uz vijećnička pitanja može najviše čuti o problemima građana.
No, nakon sjednice Gradskog vijeća može se postaviti i pitanje je li vijećnici uopće čitaju aktove uz dnevni red?
Čudi tako da se o nekim važnim temama koje su se mogle iščitati iz aktova nije bilo riječi, odnosno da su se neke odluke donijele bez rasprave. Jasno je kako se neke tehničke odluke mogu donijeti bez rasprave, dapače to je i poželjno kako bi se izbjeglo nepotrebno drvljenje. Ali, kako to da vijećnici primjerice nisu govorili o najmu stana Sveučilištu u Dubrovniku ili o premještanju Orlandovog stupa?
Dakle, o ovim temama nije bilo niti riječi.
Informacija o Orlandovom stupu može se pronaći u aktu o donošenju odluke o programima u kulturi. Činjenica da će se Orlandov stup sanirati, smjestiti negdje drugdje te da će se na njegovo mjesto postaviti replika, spada pod jednu od intrigantnijih vijesti u ovih 25 dana 2018. godine, o čemu više možete pročitati OVDJE. Tema je to o kojoj se uvijek pametuje na Facebooku, uz koju se uvijek diže prašina, a neki gradonačelnički kandidati o sanaciji ovoga spomenika govorili su u kampanji.
Pak, na Vijeću niti o programima u kulturi nije bilo riječi. Točka je prošla bez da se raspravljalo o njoj. Ne samo da ispada tako da vijećnike ne interesira kome će se i po kojim kriterijima dodijeliti novčana sredstva, nego i taj famozni Orlando je prošao ispod njihovih radara.
Isti poučak vrijedi i za dodjeljivanje stana Sveučilištu, za iznos od samo 646 kuna, o čemu više možete pročitati OVDJE. Jednostavno, za tu točku ruke su se digle tek tako, kao po navici, onako mahinalno, kao što se pali cigareta ili poteže voda za sobom u WC školjci.
E pa, radi se tu o temama koje zaslužuju raspravu, a ne ignoriranje. Jesu li vijećnici jednostavno nemarni u obavljanju svoje domaće zadaće i iščitavanju svih točaka ili im se zaista žurilo na utakmicu o čemu možete čitati OVDJE, ili postoje teme u koje se ne dira, manje je bitno. Već, bitno je da dubrovački gradski vijećnici ne obnašaju na dobar način svoju dužnost za koju su izabrani.
Vladajući se tu još mogu shvatiti. Što bi oni potezali pitanje Orlanda, sredstava u kulturi ili stana? Dapače, njima odgovara da sve prođe nečujno, bez mogućeg zvuka loma. Ali, kako onda objasniti oporbene vijećnike?
Zar ne bi bilo moćno poentirati na prijašnjim, očito neuspješnim obnovama Orlandovog stupa? Zar ne bi bilo odgovorno postaviti pitanje o potrebi dodjeljivanju novca kako kojoj udruzi to padne napamet? Naposljetku, zar dodjeljivanje stana Sveučilištu, pored toliko stambeno nezbrinutih, nije jedan fantastičan šlagvort za približiti se građanima i tako iskomunicirati politiku koja se zastupa?
Očito, nikome to od oporbenih vijećnika nije bilo važno. Zbog utakmice, neznanja ili čega već drugoga, o svemu onome o čemu se trebalo raspravljati, uopće se nije govorilo.
Šteta, pojedine teme ne zaslužuju da ih se zaobiđe. Zaslužuju da se govori o njima, ako već ne po zakonu razuma, onda barem po sili želuca.