Prema zasad dostupnim podacima u Dubrovačko - neretvanskoj županiji u posljednja 24 sata nema novih slučajeva zaraze korona virusom, od 19 uzoraka poslanih na analizu u nedjelju, osam je negativno, a 11 je u obradi. Preostalih sedam uzoraka od subote također je negativno. - piše u redovnom priopćenju Stožera civilne zaštite Dubrovačko – neretvanske županije.

„Ukupno je 112 zaraženih od početka pandemije, a na analizu u Zagreb poslano je 1980 uzoraka. S današnjim danom hospitalizirano je 12 pozitivnih pacijenta, 11 osoba je na Zaraznom odjelu OB Dubrovnik, jedan pacijent je u Jedinici intenzivnog liječenja i nije intubiran. Ukupno je 188 građana u samoizolaciji, a u posljednja 24 sata nije utvrđeno kršenje mjere samoizolacije. Od početka pandemije utvrđeno je ukupno 27 slučaja kršenja samoizolacije. Stožer CZ DNŽ i dalje apelira na građane da se drže svih propisanih mjera od strane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Stožera civilne zaštite RH.” - piše u priopćenju.

dpp

Izlaznoj graničnoj kontroli na MCGP Klek jučer, oko 13 sati, pristupilo je osobno vozilo dubrovačkih registracijskih oznaka kojim je upravljao 25 – godišnjak, a temeljitom graničnom kontrolom, koju su policijski službenici Postaje granične policije Metković proveli s djelatnicima carine, u otvorenom pretincu vozila pronađena je vrećica u kojoj se nalazila marihuana, ukupne težine 75,1 grama.

Droga je uz potvrdu oduzeta, a kriminalističkim istraživanjem je utvrđeno da je 25 -godišnjak drogu nabavio radi dalje preprodaje.
Zbog sumnje da je počinio kazneno djelo Neovlaštene proizvodnje i promet drogama policija je protiv osumnjičenog 25-godišnjaka podnijela kaznenu prijavu u redovnoj zakonskoj proceduri.

dpp

„Svjetski dan slobode medija uspostavljen je kako bi se podigla svijest o važnosti medijskih sloboda i temeljnih načela. Ali sloboda medija nažalost odavno nije na željenoj i građanima potrebnoj razini, posebice na lokalnom nivou. Novinare se sve češće pritišće da pišu kako vlast želi, da odbace kritičko razmišljanje i postanu tek PR servis vladajućih, a one koji se tome protive na sve načine, i politički i ekonomski se želi ili privoljeti na suradnju ili ugasiti. Takve primjere vidimo ne samo u autoritarnim sustavima, već i u brojnim dijelovima naše Europske unije.” - piše danas u priopćenju dubrovačkog HNS - a u povodu Svjetskog dana slobode medija.

„Stoga treba odati posebnu pohvalu svim onim novinarima koji usprkos svemu tome i dalje inzistiraju na istini kao temelju na kojem grade svoju priču, koji svojim imenom i prezimenom jamče za svaku točnu i provjerenu informaciju koju donesu pred građane, bez obzira na njenu cijenu te koji se unatoč pritisku da prvi imaju informaciju trude prvo povjeriti, kao i dati priliku i drugoj strani da se oglasi, bez obzira na želje vladajućih. Dok god takvi novinari postoje, istina će uvijek nekako naći svoj put do domova naših sugrađana. Taj put nije lak, često je posut preprekama, ali je jedini ispravan i na tome im zahvaljujemo u ime svih nas. Stoga želimo ovim putem svim medijskim djelatnicima čestitati Dan slobode medija, uz želju da svaki dan imaju slobodu objaviti ono što smatraju da građani moraju znati.” - pišu iz dubrovačkog HNS – a.

dpp

Povodom blagdana sv. Florijana načelnik Općine Konavle Božo Lasić uputio je čestitku vatrogascima s područja općine Konavle.

Dopustite mi da ovim putem čestitam Vama i svim vatrogascima s područja Općine Konavle blagdan sv. Florijana, vašeg nebeskog zaštitnika. Općina Konavle kao i sve Konavoke i Konavljani itekako su svjesni vašeg doprinosa u našoj zaštiti, a bilo da je riječ o požarima, zimskim aktivnostima ili nečem trećem, vaš posao uvijek nosi dozu stresa s kojim se nosite na način da se mi osjećamo jednostavno – sigurno.

Hvala vam na tome.

načelnik
Božo Lasić

Ponedjeljak će biti izvrstan dan za frizere, napokon, pa makar i uz posebne uvjete, otvaraju salone. Ova nedjelja je pak Svjetski dan slobode medija.

I kakve to veze ima jedno s drugim?! Pa uistinu nikakve, baš kao i što za biti frizer/ka i biti novinar/ka ne vrijede ista pravila, frizer/ka naime ne može biti svatko, a novinar/ka može biti bilo tko.

SAMOPROGLAŠENI NOVINARI

Kada frizeri u ponedjeljak otvore svoja vrata u svakom od salona visit će negdje nekakva diploma, koja govori da je ta i ta ili taj i taj, te i te godine dobio svoju obrtnicu, a ako vlasnik salona možda i nema uvjete, bogami, u salonu mora imati zaposlenu osobu frizerske struke sa svim položenim ispitima. To je sloboda poduzetništva koja i onima koji nisu npr. položili majstorski ispit omogućuje da se frizerajom bave.

U ponedjeljak se jednako tako možda u Dubrovniku pojavi neki novi medij, možda ga pokrene neki vodoinstalater, profesor prava ili zašto ne, vozač kamiona. I to je sloboda poduzetništva, ali pri tome vodoinstalater, profesor prava ili vozač kamiona ne moraju u svom poduzeću imati osobu koja je završila neki od novinarskih i srodnih studija. Reći ćete, to je sloboda izražavanja, svatko može izraziti svoje mišljenje, objaviti ga. I da, imate pravo, jer jedno od osnovnih ljudskih prava, ono na slobodu izražavanja, nitko nikad ne smije dokinuti, samo može li se i mora li se svakoga tko negdje nešto napiše nazvati novinarom ili novinarkom.

Pa ne baš, u protivnom bi novinarima mogli nazvati i milijune ljudi koji svakodnevno objavljuju i ovakve i onakve „statuse” po društvenim mrežama. Nažalost upravo zbog gore navedenog, zakonski potpuno neuređenog i liberalnog pristupa tome tko i pod kojim uvjetima može „objesiti” web stranicu i nazvati je medijem u novinarskom smislu, te sam sebe proglasiti novinarom ili novinarkom, dio medija uistinu i izgleda tako – kao skup brljotina s društvenih mreža, napisa u kojima i prosječni konzument medijskog sadržaja može iščitati neprofesionalnost, neznanje i nepoznavanje osnova novinarske profesije uz obavezno dodvoravanje publici na koju se cilja.

NOVINARSKE LICENCE

Je li Svjetski dan slobode medija može biti i dan na koji se možemo zapitati je li potrebno uvesti novinarske licence? Zvuči to u suprotnosti sa samim pojmom slobode medija, no i nije baš, jer sloboda izražavanja povlači sa sobom i odgovornost za izgovorenu ili napisanu riječ, a kada odgovornosti nema, a nema je kod mnogih „novinara”, onda ne možemo govoriti ni o slobodi, jer upravo ta neodgovornost guši nečiju drugu ili drugačiju slobodu. Sloboda medija nije stoga samo sloboda da bilo tko napiše bilo što, već je ona i skup pravila koja determiniraju nečija prava, pa i prava samih konzumenata medijskog sadržaja koja ne smiju biti pogažena neprofesionalnim novinarstvom.

I danas ćete vjerojatno otvoriti barem jedan od niza portala u kojima su pojedinci „otkrili” novinarstvo npr. u 40. godini života pa pokrenuli medij, a da pri tome o novinarstvu ne znaju ništa niti imaju zaposlenu osobu koja uopće poznaje osnove novinarstva. Ipak, to ih nije spriječilo da osnuju medij i nazovu se novinarima. Sustavom licenci takvo što bi se spriječilo, pa bi znali je li nešto blog ili medij u punom novinarskom smislu.

Ne, ne mora svatko završiti novinarski studij da bi bio novinar i imao profesionalni odnos prema novinarstvu, to je također dio slobode medija koji se ne smije dovoditi u pitanje, neka novinar i dalje bude svatko tko poželi, ali zaboga, taj „svatko” neke osnove novinarstva valjda ipak mora negdje naučiti, a ako ne na fakultetu onda u mediju u kojem je dobio priliku biti novinar i tako zaslužiti svoju licencu. Dvije, tri ili možda pet godina rada – eto licence, završen studij – eto licence, licence koja u konačnici omogućuje pokretanje vlastitog medija. Zašto ne?! Postoji li neki argument zašto to ne bi bilo tako, bi li to gušilo medijske slobode ili bi doprinijelo tome da se neprofesionalnim novinarstvom prestanu gaziti prava građana na kvalitetu informiranja?

Na Svjetski dan slobode medija stoga se treba govoriti i o ovoj temi, a ne samo slobodu medija promatrati kroz slobodu samog izražavanja i govoriti isključivo o političkim i drugim pritiscima na medije i novinare, na koje se naravno također treba ukazivati.

LAŽI O NEOVISNOSTI

Političkih pritisaka na medije i novinare uvijek je bilo i uvijek će ih biti, kao što je uvijek bilo i uvijek će biti novinara koji će unatoč tome ostati novinari, kao što ima „novinara” koje svaka politička šuša može nazvati na telefon i nešto zahtijevati i novinara koje se nitko neće usuditi nazvati s takvom idejom, ali će im se pokušati na drugi način ugroziti egzistenciju, u prvom redu prekidom dotoka proračunskog novca.

Upravo proračunsko financiranje medija inače je omiljena tema, kako kod političara, tako i kod dijela same medijske publike, posebno kada se govori o slobodi medija. Istina je samo jedna, svaki vlasnik medija koji kaže kako je potpuno neovisan, a da pri tome aludira na neovisnost o dotoku proračunskog i novca direktno povezanog s političkim utjecajem, ne nužno proračunskog, taj laže.

Razlika između političara kada govore o slobodi medija i njihovu financiranju je uvijek ta jesu li u oporbi ili na vlasti, a razlika među medijima jedino je ta da ima onih koji se mogu oduprijeti pritiscima i zadržati potreban nivo slobode kako bi ostali relevantni i ostvarivali osnovnu ulogu medija, a to je istinito informiranje javnosti, i onih koji nemaju ni znanja ni novinarske moći tome se oduprijeti niti to postići.

Dok se novinari moraju odupirati bilo kakvim pritiscima, pa i, zašto ne reći, ponekad „vrludati” i nešto provući kroz redove kako ne bi ugrozili vlastitu egzistenciju, a istinu ipak iznijeli, dotad neće biti ni potpune slobode medija, bilo kojeg. Jer, nije to samo dubrovački ni samo hrvatski slučaj, riječ je o globalnom problemu novinarstva koji je donio besplatni sadržaj kao prevladavajući u medijskom svijetu.

NIŠTA NIJE BESPLATNO, PA NI BESPLATNI SADRŽAJ

Kako onda postići potpunu neovisnost i slobodu medija? Nikako sve do trenutka dok sami konzumenti medijskog sadržaja ne budu spremni isti taj sadržaj direktno i platiti.

Medijski sadržaj zapravo nije besplatan, kao što ništa na ovom svijetu i nije, do prije desetak godina sama publika plaćala je novinare npr. kupujući novine, a ako se mediji danas financiraju proračunskim novcem (uključujući i novine čija prodaja nije dostatna za opstojnost), a proračun u glavnini pune sami građani, onda to za njih i nije besplatno.

Pitanje je dakle samo izbora, jesu li građani spremni direktno plaćati medijski sadržaj ili će se nastaviti praksa indirektnog plaćanja kroz proračun. Nešto od toga je nužno, jer inače mediji ne bi ni postojali, pa se o slobodi medija ne bi ni raspravljalo kada ih, osim možda državnog javnog servisa kao u Južnoj Koreji, ne bi ni bilo. Dakle, ako građani ikada budu (ponovo) spremni na direktno plaćanje medijskog sadržaja, u tom trenutku mediji će postati potpuno slobodni i ovisni jedino i samo o svojoj publici, a prestati biti ovisni o proračunskom i novcu povezanom s političkim utjecajem, uključujući oglašivače.

POTPUNA MEDIJSKA SLOBODA OVISI O VOLJI GRAĐANA

A koliko bi takva medijska sloboda dubrovačkih medija koštala prosječnog građanina Dubrovnika?

Grad Dubrovnik ima nešto više od 38 tisuća punoljetnih stanovnika. Ukoliko bi svaki od punoljetnih stanovnika mjesečno direktno iz svog špaga izdvojio tek 10 kuna, dakle 120 kuna godišnje, to bi bilo 4.560.000 kuna na godišnjoj razini, što je više novca nego što Grad Dubrovnik trenutno iz proračuna izdvaja za sve medije.

Većina dubrovačkih medija prati i događanja u susjednim općinama, pribrojimo dakle i stanovnike tih općina i njihovih deset kuna mjesečno, doći ćemo do svote novca više nego dovoljne da svi mediji u Dubrovniku postanu neovisni o proračunskom dotoku novca.

Uostalom, građani Dubrovnika i susjednih općina svojim direktnim financiranjem, pretplatom, odabrali bi koji medij uopće žele financirati, koji je po njihovom mišljenju relevantan i pouzdan izvor informacija, koji im više odgovara po lijevim ili desnim stavovima u novinarskim komentarima, žele li platiti sadržaj s fotogalerijama „tko je sve danas lizao sladoled na Stradunu” ili ozbiljno novinarsko istraživanje...

Je li većina građana spremna platiti tu sitnu cijenu medijske slobode? Jes' šipak. Nekada su u Dubrovniku postojale butige „sve po 10 kuna” i, unatoč tome što je sve kupljeno u njima brzo završavalo u smeću, dobro su radile. 10 kuna previše je izgleda jedino za medijsku slobodu, ona valjda ne vrijedi ni toliko, ni da završi u smeću.

Sretan Vam Svjetski dan slobode medija.

U klaustru Male braće na kapitelu 55 predočeno je šest ženskih likova. Pokrivala glava upućuju na zaključak da je riječ o redovnicama. Zasigurno se radi o klarisama koje su nastale na karizmi svetog Franje Asiškog, kao drugi franjevački red.

Piše: fra Stipe Nosić

Pravilo za njih napisala je sveta Klara i ono je 9. kolovoza 1253. potvrđeno od pape. Cilj tog kontemplativnog reda je „nasljedovati siromaštvo i poniznost Isusa Krista i njegove Presvete Majke“.

Kako je taj red bio strog govori podatak da su sestre živjele iza rešetaka i da su na rešetke iznutra po noći morale postavljati platno te da nijedna nije smjela „na rešetki govoriti prije izlaza sunca ni poslije zalaza“.

Klara je živjela u istom gradu u kojem je živio i sveti Franjo. Htjela je služiti Bogu poput njega. On je obećao da će se za njezine sestre uvijek brinuti na što je obvezao i svoju braću, pa su kuće franjevaca i klarisa u prošlosti obično bile blizu jedna druge.

U Dubrovniku su postojala dva samostana klarisa. Jedan se nalazio nasuprot franjevačkog, a građen je pri koncu 13. stoljeća. Franjevci su o ovim sestrama vodili duhovnu skrb. O tome svjedoče rukopisi franjevačkog arhiva u kojem se čuvaju razni dokumenti koji govore o toj duhovnoj vezi.

Klarise nisu poznavale latinski ni talijanski jezik, a imale su pravilo na hrvatskom, kao i molitvenike. Neki njihovi rukom pisani molitvenici sačuvani su također kod dubrovačkih franjevaca.

O povezanosti franjevaca i ovih redovnica u Dubrovniku govori i kameni kapitel u klaustru koji je ugostio šest njihovih predstavnica. Zasigurno je klesar, koji je radio u klaustru, poznavao časne sestre koje su živjele u zgradi preko puta, na što upućuju njihovi precizni portreti. Možda su mu one, dok je radio, slale kolače pa im se odužio na način da je u kamenu ovjekovječio njihove likove?

Prostori tog samostana klarisa danas pripadaju Dubrovačkoj biskupiji, a ime samostana još uvijek je u upotrebi. Pisani dokumenti otkrivaju da je u njemu 1517. živjelo čak sedamdeset redovnica. Poslije razornog potresa 1667. redovnice su bile prisiljene napustiti svoje prebivalište, ali su se poslije vratile i u njemu živjele sve do 1806. kada je u grad ušla francuska vojska.

O povezanosti franjevaca i ovih sestara u Dubrovniku postoje razne legende. Neke od njih su naručene i namjerno plasirane u javnost. Takva je na primjer priča žene na osnovi čijeg je svjedočenja 12. kolovoza 1602. u Kneževu dvoru pogubljen dubrovački franjevac Jeronim Jegjupk s Lastova. Poslije toga njegovo tijelo je noću tajno pokopano u crkvi svetog Luke.

Događaj je povezan s poznatom Lastovskom bunom 1601., nakon koje su stanovnici Lastova protjerali dubrovačkog kneza i pozvali Mlečane. Dubrovačka Vlada posumnjala je da je inspirator pobune bio fra Jeronim. Nisu ga teretili za to, jer je bila riječ samo o sumnji koju nisu mogli dokazati. Zato su ga optužili za povredu redovničke discipline. Svjedočila je žena koja ga je navodno vidjela, dok je po noći prala rublje na Onofrijevoj česmi, kako uz gradske zidine ide vodovodnim kanalom u samostan svete Klare.

Republika je kaznila i tadašnjeg dubrovačkog franjevačkog provincijala fra Alberta Renjića koji je slučaj prijavio u Rimu. On je to uspio pod izlikom da ide u vizitu u Orebić, pa je produžio prema Italiji. Uslijedio je interdikt za počinitelje i duga obrana, kako to već u političkim pitanjima biva.

Vlastodršci su i računali s takvim ishodom, jer da su htjeli primjereno kazniti eventualni prijestup redovnika, prijavili bi ga biskupu ili provincijalu, kako to inače ide. Ovako su se očitom lažnom naručenom optužbom i smaknućem redovnika riješili svoje sumnje. Fra Jeronimovo tijelo kasnije je ekshumirano i pokopano u franjevačkoj crkvi.

Najveća koncentracija alkohola od 1,91 g/kg prilikom kontrole prometa na području PU dubrovačko – neretvanske izmjerena je u popodnevnim satima 2. svibnja, 49 -godišnjaku koji je zaustavljen tijekom kontrole prometa u Cavtatu.

Vozač je smješten u policijske prostorije do prestanka djelovanja opojnog sredstava te je zbog počinjenog prometnog prekršaja sankcioniran novčanom kaznom u iznosu od pet tisuća kuna.
Najveća novčana kazna izrečena je 19 - godišnjaku koji je u petak, 1. svibnja, zaustavljen tijekom prometne kontrole u Čibači.

Tijekom kontrole prometa utvrđeno je da upravlja mopedom prije stjecanja prava na upravljanje zbog čega je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 10 tisuća kuna.

dpp

Ogromno zlo koje su napravili najviši nositelji hrvatske vlasti stanarima u privatnim neuseljivim stanovima ne bi ni svaka tuđinska vlast napravila.

Najprije su im prije 22 godine oteli zauvijek stečeno stanarsko pravo i proglasili ih zaštićenim najmoprimcima, ukidajući im i još neka prava od ono malo preostalih prava, a onda prošle godine usudili se donijeti krajnje brutalno - kriminalni Zakon o najmu stanova, pretvorivši ih tako u obične najmoprimce.

Tim zakonom vlastodršci prisiljavaju spomenute stanare, većinom stare, nemoćne i bolesne ljude, ljude s vrlo malim mirovinama, na kupnju nekakvih stanova koji će se graditi daleko i od same periferije grada, a pogotovo od njihovih domova smještenih u strogom centru grada. Pri tom im nude prednost pri kupnji tih stanova, pa čak i prednost kod odlaska u umirovljeničke domove, što je sve skupa krajnje sramotno nepošteno,nebulozno i cinično. Uostalom, zar je samo, samo toliko vrijedno ugrabljeno stanarsko pravo tih stanara? Po kojem kriteriju je donešen ovaj izuzetno teški kriminalni zakon, a odbačen onaj znatno manje teški kriminalni prijedlog zakona bivše ministrice Mrak - Taritaš?

Gdje je tu u oba slučaja pravednost i ljudskost? U kakvoj mi to državi živimo? U državi u kojoj je denacionalizacijom učinjena  okrutnija nepravda od nacionalizacije u bivšem komunističkom  sustavu, kojom se oduzimao višak stambenog prostora, dok se sada oduzima jedini životni prostor.

Zasigurno će biti vrlo potresnih i ružnih scena kada ti ljudi sa svojom obitelji budu odlazili iz svojih domova, u kojima mnogi žive i preko 70 godina, još i od rođenja, u neki drugi ambijent, izvan svoga zavičaja, s kojim ih nitko i ništa ne veže. No, najgore je što će mnogi zbog nemogućnosti kupnje ili plaćanja drastičnog povećanja stanarine, kad - tad postati beskućnici.

A sve to nije smjelo i ne smije tako biti, jer je stanarsko pravo bilo jedinstveno i jednako za sve njegove nosioce. Međutim, ti stanari, za razliku od stanara u društvenim i nacionaliziranim stanovima koji su dobili pravo otkupa svojih stanova uz izuzetno povoljnu cijenu i uvjete, nisu dobili to pravo. Štoviše, degradirani su najprije u tzv. zaštićene najmoprimce, a zatim, kao što sam već napisao, čak i u obične najmoprimce.

Time su ti stanari, koji za takav odnos vlastodržaca prema njima nisu ni najmanje ni dužni ni krivi, izuzetno oštećeni, a u odnosu na te druge dvije kategorije stanara i izuzetno diskriminirani.

Uostalom, ako bivši vlasnici, kojima je vlasništvo zauvijek oduzeto, umjesto da budu pošteno obeštećeni, mogu ući u svoje nekadašnje stanove, onda se to i bivšim vlasnicima nacionaliziranih stanova moralo omogućiti. No, nije im se to omogućilo pa se i prema njima vlast ponijela izuzetno diskriminatorski. Dakle, učinjena je teška nepravda prema stanarima u tzv. neuseljivim privatnim i u konfisciranim stanovima kao i prema bivšim vlasnicima nacionaliziranih stanova.

Učinjena je i pored toga što su neke vrlo važne institucije, mnoge udruge i organizacije kao i mnoge ugledne osobe upozoravale na opasnost ispravljanja jedne nepravde drugom.

Sada se tu vrlo tešku nepravdu mora bezuvjetno i što hitnije ispraviti, a one političare i suce koji su je prouzrokovali primjereno kazniti. Oni moraju odgovarati prvenstveno zbog toga što su se zloupotrebom vlasti, zbog svojih direktnih i indirektnih interesa, neopravdano, predugo i prekomjerno miješali u pravo na dom, donoseći izrazito nepravične i nepoštene zakone o najmu stanova, a pogotovo zbog najnovije donesenog zakona o spomenutom najmu, ali i zbog psihičkog zlostavljanja tih, do kraja, opljačkanih stanara, poput poniženja, vrijeđanja, govora mržnje, diskriminacije, ignoriranja i držanja godinama i godinama u stalnoj strepnji i strahu od gubitka svog jedinog doma.

Također moraju odgovarati i zbog toga što su uporno raznim izlikama i lažima obmanjivali javnost i dovodili u zabludu u svezi stanarskog prava tih stanara i pored ogromnog broja opravdanih argumenata  kojima su dokazivali da i oni imaju pravo otkupiti stan, kad već to mogu i nosioci stanarskog prava u društvenim i nacionaliziranim stanovima.
Osim toga, takvim svojim cjelokupnim ponašanjem vlastodršci su poticali atmosferu psihičkog pritiska bivših vlasnika na te stanare, a kod nekih pojedinaca čak i fizički nasrtaj na njihove domove kao i na njih same. Zbog stalnih prijetnji, maltretiranja, fizičkih i verbalnih napada, nasilnih i nelegalnih izbacivanja iz stanova u koje su se mogli vratiti jedino nakon višegodišnjih natezanja po sudovima, neki su stanari izgubili zdravlje, a neki su čak počinili samoubojstvo.

Nažalost, i nakon svih počinjenih zala, vlastodršci se još besramno, cinički hvale kako su postigli kompromis i zadovoljavajuće rješenje i za bivše vlasnike i za te stanare i nadalje obmanjujući javnost i dovodeći je u zabludu tim bezočnim lažima.

Naime, nije to nikakav kompromis ni zadovoljavajuće rješenje ni za bivše vlasnike, kojima će se ipak, mada tek za 5 godina, vratiti njihovi nekadašnji stanovi, dok će svake godine dobivati osjetno sve veću i veću najamninu, a kamo li za do kraja opljačkane stanare, što se vidi i po brojnim tužbama koje su uputili Ustavnom sudu i to ne samo oni, već, neovisno od njih, i 32 saborska zastupnika.

Mateo Stipica

P. S.
Mnogo je vremena prošlo otkako sam napisao ovaj tekst i od tada su mnogi ministri RH smijenjeni zbog svojih nemoralnih postupaka. To znači da već i samo zbog tih nevjerodostojnih kao i ostalih političara, koji su podržali i glasali za prijedlog Zakona o najmu stana, a neki od njih bili i njegovi tvorci, taj zakon nije nimalo vjerodostojan pa ga se mora odmah poništiti.

Draga braćo i sestre! Raduje nas što je sazrjelo vrijeme da se postupno ublažavaju mjere ograničavanja vjerskih okupljanja u vrijeme pandemije. U četvrtak, 23. travnja 2020. god., Vlada Republike Hrvatske donijela je odluku kojom se dopuštaju vjerska okupljanja od 2. svibnja 2020. god., čija je obustava bila donesena odlukom Stožera civilne zaštite od 19. ožujka 2020. god.

Dok zahvaljujemo svima koji vode brigu o našem zdravlju, zahvaljujemo i vama, dragi svećenici i vjernici, što ste odgovorno prihvatili i pridržavali se Odredbi HBK od 19. ožujka 2020. god. s obzirom na sprječavanje širenja bolesti COVID-19. Odredbe smo donijeli, prema Odluci Stožera civilne zaštite, iz ljubavi i odgovornosti prema vjernicima i društvenoj zajednici u kojoj živimo, osobito prema najugroženijima. Vjerujemo da je ta, za nas teška odluka, pomogla usporavanju širenja pandemije, a time i održivosti sustava zdravstvene skrbi. 

Proteklih tjedana smo često, osobno i obiteljski, upravljali molitve i vapaje Isusu i Majci Mariji, koja je kao zdravlje bolesnih slika sigurne nade i utjehe. Potičemo vas da i dalje vršite djela pobožnosti i molite naše nebeske zaštitnike da nam pomognu biti postojanima u vjeri i da nam isprose mir duše i zdravlje tijela. 

Vjerujemo da čovjeka od početka stvaranja prati i vodi Milosrdni Otac, ali i da to ne isključuje našu vjerničku odgovornost za naš život i život bližnjih. Zato vas pozivamo da ovoj situaciji nastavite pristupati vjernički odgovorno i držite se svih uputa, kako bi sustav zdravstvene skrbi mogao i dalje funkcionirati, a mi vjernici, što je nama osobito važno, mogli nastaviti s javnim vjerskim okupljanjima.

Prema odluci Vlade kojom se dopuštaju vjerska okupljanja, a na tragu preporuka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, mi, biskupi Splitske metropolije, donosimo sljedeće odredbe:

Tamo gdje je moguće, neka se svete mise slave na otvorenom, uz držanje mjera fizičkog razmaka.

Neka se vrata crkve drže otvorenima da ih vjernici ne moraju dodirivati pri ulasku/izlasku iz crkve.

Neka se uklone molitvenici i pjesmarice iz klupa. Kada god su crkve otvorene neka se unutra obdržava potreban fizički razmak i pojačano vodi briga o higijeni, prozračivanju i čišćenju.

Neka posude za blagoslovljenu vodu na ulazima u crkve i kapele i dalje ostanu prazne.

Svećenici koji slave mise s narodom dužni su prije mise izmjeriti temperaturu. Svećenik koji ima neki od sljedećih simptoma: tjelesna temperatura iznad 37.2°C, kašalj, poteškoće s disanjem, kratak dah, neka ne slavi misu s narodom, niti dijeli sakramente, a ako nije u mogućnosti pronaći zamjenu, neka otkaže svetu misu. Isto tako, ako svećenik sumnja da je možda zaražen, a još nema simptome, neka ne slavi misu s narodom, niti dijeli sakramente.

Neka se do daljnjega suzdrže od dolazaka na svete mise:starije i bolesne osobe, osobe sa simptomima povišene tjelesne temperature, kašlja, poteškoća s disanjem, kratkog daha, osobe s kroničnim bolestima poput bolesti srčanožilnog ili dišnog sustava, šećerne bolesti, malignih bolesti, osobe koje su pod rizikom da su mogle biti u kontaktu s osobama pozitivnim na COVID-19 ili su pod sumnjom da bi mogle biti zaražene s COVID-19 ili su u samoizolaciji.

Neka se u crkvama označe sva predviđena mjesta za vjernike koja moraju biti međusobno udaljena najmanje dva metra u svim smjerovima. Za članove zajedničkog kućanstva nije potrebno da jedni od drugih budu odvojeni dva metra.

Neka u svakoj crkvi za svako misno slavlje budu određeni redari koji bi vjernicima pomogli držati se svih uputa. Redari neka obavezno nose maske i rukavice. Na ulasku u crkvu neka svakom vjerniku poprskaju ruke sredstvom za dezinfekciju. Dužnost je redara ograničiti ulazak u crkvu onolikog broja vjernika koliko ima označenih mjesta, vodeći računa o pravilu vezanom za zajednička kućanstva.
Neka se ostalim sudionicima, gdje god je to moguće uz držanje fizičkog razmaka, omogući praćenje liturgijskog slavlja izvan crkve. Neka se u crkvu ulazi na jedna vrata, a izlazi na druga, gdje god je to moguće. Neka se nakon svake mise prema uputama HZJZ-a dezinficira i prozrači crkvu.

Prije mise, prilikom pripreme darova (kruha i vina) za svetu misu potrebno je nositi zaštitnu masku i prethodno dezinficirati ruke. Nakon što se pripreme darovi, neka se ciborij i plitica pokriju i cijelo vrijeme, a što uključuje i vrijeme posvete, ostanu pokriveni, kako ih se ne bi kapljično kontaminiralo.

Neka se mise slave bez služenja ministranata.

Neka se u obredu pružanja mira ne koristi gesta pružanja ruke.

Neka svećenik, djelitelj svete pričesti, prije samog čina podjeljivanja svete pričesti stavi zaštitnu masku i dezinficira ruke.

Za vrijeme pričesti, vjernici neka ostanu na svojim mjestima, odnosno neka se minimalno kreću u crkvi, a svećenik neka dođe do njih. Podjela svete pričesti neka bude isključivo na ruku. Neka se ciborij drži većim dijelom prekriven (poklopcem ili folijom) i pazi da se ciborij tijekom pričesti ne približava previše vjernicima da oni ne bi kapljično kontaminirali druge hostije. Neka se djeci ne stavlja križić tijekom pričesti.

Neka u koncelebriranim slavljima glavni slavitelj, nakon što je dezinficirao ruke, sam pojedinačno podijeli hostije koncelebrantima, i neka se on pričesti pod obje prilike, a ostali samo blagovanjem Tijela Kristovog.

Neka se za ispovijed koristi prostor (crkva, sakristija ili dvorana) gdje je moguće ostvariti potreban fizički razmak. Neka i ispovjednik i pokornik nose zaštitne maske, a prije ulaska pokornik je dužan dezifincirati ruke. Neka vjernici koji čekaju ispovijed drže potreban fizički razmak.

Pjevački zborovi, ovisno o veličini prostora za pjevače, neka se svedu na nekolicinu koja može održavati propisani razmak.

Neka se za vrijeme svete mise ne skuplja milostinja, a vjernici mogu ostaviti svoj prilog u prigodno postavljenim košaricama nakon svete mise.

Sakramenti krštenja i ženidbe neka se slave držeći se fizičkog razmaka od najmanje dva metra između osoba, s izuzetkom za članove istog kućanstva. Neka svećenik nosi zaštitnu masku u onim dijelovima obreda u kojima ne može držati potreban fizički razmak. Obredne geste koje uključuju dodir, kao i bliske fizičke kontakte, treba svesti na najmanju moguću mjeru ili izbjegavati. Krštenja se vrše isključivo polijevanjem i to vodom blagoslovljenom unutar obreda.

Prilikom podjeljivanja sakramenta bolesničkog pomazanja svećenik mora prije dolaska kod bolesnika staviti jednokratnu zaštitnu masku i rukavice. Bolnički kapelani i svećenici koji pastoralno skrbe u staračkim domovima i drugim sličnim ustanovama trebaju slijediti upute spomenutih ustanova za prevenciju zaraze.

Prilikom slavlja kršćanskih sprovoda neka se obdržavaju zdravstvene i sigurnosne upute mjerodavnih državnih institucija. Sprovodne mise se mogu održavati samo nakon ukopa pokojnika i držeći se gore navedenih uvjeta za slavljenje svetih misa.

Na vjerskim okupljanjima preporuča se svima nošenje maski.

Župna kateheza i druge župne aktivnosti za djecu i mlade u organizaciji župe ostaju odgođeni do daljnjega. Sva ostala župna slavlja, sakramentali, pučke pobožnosti i drugi događaji kao i svi sastanci, kako unutar zatvorenih prostora tako i na otvorenim prostorima, neka se održavaju isključivo ako su pastoralno opravdani i ako se može zadovoljiti uvjet fizičkog razmaka i druge propisane mjere. Pučke pobožnosti i drugi događaji unutar crkve ne mogu biti neposredno prije niti neposredno nakon svete mise.

Sve vjernike koji zbog ove situacije u svojoj savjesti smatraju da ne mogu ili ne trebaju ići na misu, kao dijecezanski biskupi, oslobađamo dužnosti sudjelovanja na nedjeljnoj svetoj misi i potičemo ih da prijenos svete mise prate putem radija, televizije ili društvenih mreža. Također, potičemo ih i na duhovnu pričest tako da sebi posvješćuju stvarnu Kristovu prisutnost u euharistijskim prilikama i bude želju za sjedinjenjem s Njim.

Župni, biskupijski i drugi crkveni uredi, ako je to nužno neka se otvore, ali se i dalje vjernicima preporučuje, kada god je to moguće, da se obraćaju navedenim ustanovama telefonom ili elektroničkom poštom.

U crkvenim ustanovama u kojima živi više osoba, kao što su svećenički domovi, redovničke kuće, sjemeništa, neka se i dalje ograniče izlasci i kontakti s posjetiteljima izvana.

Katolički vrtići, škole i druge odgojno-obrazovne i dobrotvorne ustanove dužne su slijediti upute Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i nadležnih ministarstava.

Sastavni dio ovih odredaba su: Preporuke za sprečavanje zaraze COVID-19 u crkvenim prostorima vezano za vjerska okupljanja i Preporuke za korištenje maski za lice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, koje su u privitku i koje molimo da se detaljno prouče. Molimo odgovorne osobe da s ovim odredbama upoznaju vjernike u svojim zajednicama.

Ove odredbe stupaju na snagu u subotu, 2. svibnja 2020. god., u 24:00 sata te vrijede do opoziva ili do drugačije odluke. Stupanjem na snagu ovih odredaba opozivaju se sve ranije odredbe izdane u vezi s opasnošću od zaraze koronavirusom. Cilj ovih odredaba je omogućiti vjerska slavlja s narodom u vremenu pandemije, pa vas molimo da nam svojim odgovornim ponašanjem u tome pomognete.

Dok u ovo uskrsno vrijeme razmatramo otajstvo Kristove slavne pobjede nad smrću i nad grijehom, sjetimo se onih koji proživljavaju teške trenutke neizvjesnosti, straha i panike i budimo im blizu sa svojom molitvom, žrtvom i ljubavlju.

Sve vas stavljamo pod moćni zagovor naše nebeske Majke – Blažene Djevice Marije, svetog Josipa i naših svetih zaštitnika: Dujma, Vlaha, Mihovila i Stjepana.

U Kristu vam odani,
Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit
Mate Uzinić, dubrovački biskup
Tomislav Rogić, šibenski biskup
Petar Palić, hvarski biskup

U proteklom tjednu na području Policijske uprave dubrovačko - neretvanske zabilježeno je sedam prometnih nesreća u kojima je jedna osoba smrtno stradala, jedna je osoba teže, a pet ih je lakše ozlijeđeno. S materijalnom štetom zabilježena je jedna prometna nesreća.

Provodeći mjere kontrole prometa policijski službenici su protiv počinitelja prometnih prekršaja poduzeli 504 represivne mjere od kojih izdvajamo mjere poduzete prema osobama, počiniteljima prekršaja koji su najčešći uzročnici težih prometnih nesreća tzv. „četiri ubojice u prometu“ te su tako 273 osobe sankcionirane zbog prekoračenja dopuštene brzine kretanja, 88 mjera poduzeto je prema osobama koje nisu koristile sigurnosni pojas, 8 osoba prekršajno je sankcionirano zbog vožnje u alkoholiziranom stanju, a 5 osobe je sankcionirano zbog nepropisne uporabe mobitela tijekom vožnje.

Od ostalih prekršaja izdvajamo 14 mjera poduzetih zbog nepropisnog zaustavljanja i parkiranja.

dpp

Prema zasad dostupnim podacima u Dubrovačko - neretvanskoj županiji u posljednja 24 sata nema novih slučajeva zaraze korona virusom, a od 17 uzoraka poslanih na analizu u subotu, 10 je negativno, a 7 je u obradi. - piše u redovnom priopćenju Stožera civilne zaštite Dubrovačko – neretvanske županije.

Iz Stožera navode kako je od početka pandemije zabilježeno ukupno 112 zaraženih, a na analizu u Zagreb poslan je 1961 uzorak.

„S današnjim danom hospitalizirano je 12 pozitivnih pacijenta, 11 osoba je na Zaraznom odjelu OB Dubrovnik, jedan pacijent je u Jedinici intenzivnog liječenja i nije intubiran. Ukupno je 204 građanina u samoizolaciji, a u posljednja 24 sata utvrđeno je jedno kršenje mjere samoizolacije, odnosno to je treći zabilježen slučaj u posljednja tri dana. Od početka pandemije utvrđeno je ukupno 27 slučaja kršenja samoizolacije. Stožer CZ DNŽ i dalje apelira na građane da se drže svih propisanih mjera, posebice što se tiče zabrane okupljanja i fizičkog distanciranja.” - piše još u priopćenju.

dpp

Zbog hitne sanacije kvara na vodoopskrbnoj mreži 3. svibnja bez vode će biti dio Ulice bana Jelačića (od kućnog broja 1 do broja 23), Ulica Vinka Sagrestana, dijelovi Ulice dr. Ante Starčevića (od Villa Palme do Doma zdravlja) i Ulice Pera Čingrije (od broja 1 do 10), Ulica između tri Crkve, dijelovi Splitskog puta (od broja 1 do 10), Puta od Republike (od broja 1 do 16) i Ulice branitelja Dubrovnika (od broja 44 do 54) te Anice Bošković 32 u vremenu od 5 do 17 sati.

Za vrijeme trajanja radova promet će se odvijati uz privremenu prometnu regulaciju te se vozilom iz smjera Splitskog puta i Ulice dr. Ante Starčevića neće moći direktno voziti prema ulici Pera Čingrije već obilazno preko Puta od Republike. Promet iz smjera Ulice Pera Čingrije prema Splitskom putu odvijat će se neometano. Stoga molimo sve sudionike u prometu za razumijevanje i strpljenje tijekom radova te da brzinu svog kretanja prilagode privremenoj prometnoj regulaciji.

Vodovod Dubrovnik