U Moluntu je, u nedjelju navečer, kako navode u priopćenju iz Općine Konavle došlo do onečišćenja mora mrtvom ribom. Iz Općine pišu kako su problemi vezani za privez koćarica na tom predjelu, ovim došli do vrhunca.

Tako je i načelnik Općine Konavle Božo Lasić reagirao na ovu situaciju kod Županijske lučke uprave Dubrovačko-neretvanske županije te drugih nadležnih institucija te istaknuo kako je trenutna situacija neprihvatljiva.

- Dugo vremena su ribarice koristile Molunat kao luku ukrcaja i iskrcaja, a potom su ostajale tu privezane tako da je Molunat nezakonito pretvoren u privezište. Ovo traje već nekoliko godina i mi smo opetovano reagirali, a ovo što smo vidjeli noćas je vrhunac bezobrazluka. Ogromne količine ribe bačene su u more pod okriljem noći, a Molunat je prelijepa turistička vala. Zamislite kako je turistima ovo vidjeti, da ni ne spominjem naše ogorčene ljude?! Županijska lučka uprava je svojedobno donijela odluku da u Moluntu neće biti ukrcaja i iskrcaja ribe, ali to se ne poštuje. Sigurni budite, mi ćemo napraviti sve što je u našoj moći da se ovo zaustavi i kazni kao i da se utvrde odgovorni. - rekao je načelnik Božo Lasić.

DPP

Ugašen je požar koji je jutros oko 9.30 sati izbio na brdu Velebić između Zatona i Orašca. Na požaru je još uvijek 12 vatrogasaca koji zalijevaju požarište i saniraju rubove požara.

Na požarištu su bili JVP Dubrovački vatrogasci, DVD Zaton i Rijeka Dubrovačka s ukupno 25 vatrogasaca i devet vozila. Izgorjela površina je oko 2 hektara. a izgorjela je borova šuma i makija.

Uzrok požara utvrdit će policija koja je započela uviđaj.

DPP

U sklopu programa 69. Dubrovačkih ljetnih igara koncertna promocija nosača zvuka pod nazivom Hrvatski skladatelji i njihovi suvremenici na Walterovom fortepijanu iz Kneževa dvora u Dubrovniku održala se sinoć, 12. kolovoza u Kneževu dvoru. Izdanje su predstavili pomoćnik intendantice za glazbeni program Tomislav Fačini, voditeljica Kulturno-povijesnog muzeja Vedrana Gjukić Bender te muzikologinja Vjera Katalinić. Nosač zvuka proizašao je iz dugogodišnje suradnje Dubrovačkih muzeja i pijanistice i fortepijanistice Ivane Jelače koja je sinoć održala prigodni koncert na Walterovom fortepijanu.

Dubrovački muzeji u stalnom postavu Kulturno-povijesnog muzeja u Kneževom dvoru čuvaju iznimno vrijedan i u svjetskim razmjerima raritetan povijesni instrument - fortepijano znamenitog bečkog graditelja Antona Waltera iz 1790. godine, koji je restauracijom osposobljen za muziciranje te je zaštićen kao nacionalno kulturno dobro. Maestro Tomislav Fačini ovom je prigodom istaknuo kako je Walter bio uistinu jedinstvena ličnost u svome vremenu. U ime ravnateljice Dubrovačkih muzeja Pavice Vilać, voditeljica Kulturno-povijesnog muzeja Vedrana Gjukić Bender govorila je o ovom vrijednom instrumentu, njegovoj povijesnoj važnosti i muzejskoj vrijednosti te statusu kulturnog dobra.
Muzikologinja Vjera Katalinić predstavila je program koji je snimljen na nosaču zvuka naglasivši kako je ovaj projekte bio odličan način da se instrument “oživi”. Uz prikazivanje snimki sviranja na fortepijanu u prvom dijelu, u drugom dijelu Ivana Jelača je uživo u Glazbenoj dvorani izvela pomno odabran program s djelima dubrovačkih skladatelja, te hrvatskih i europskih im suvremenika; Sorkočevića, Antoniettija, Mozarta, Jarnovića, Restija i Murata. Dubrovački muzeji nakladnici su ovog CD izdanja koji donosi novinu u glazbenom životu Dubrovnika, pa i šire, s obzirom na to da se radi o prvom nosaču zvuka s djelima hrvatskih skladatelja snimljenom na ovom raritetnom instrumentu.

Pijanistica Ivana Jelača specijalizirala se za izvođenje glazbe na povijesnim instrumentima, završivši poslijediplomski studij specijalizacije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, obradivši temu Umjetnost izvođenja klavirske sonate u kontekstu kulturoloških promjena, pri čemu je veliku pažnju posvetila povijesnom razvoju instrumenata s tipkama kao i razvoju glazbenog života i stilova druge polovice 18. stoljeća, kada je klavir doživio vrhunac popularnosti diljem Europe. U svibnju 2014. Ivana Jelača se prvi put predstavila dubrovačkoj publici u Glazbenoj dvorani Kneževog dvora, svirajući na Walterovom fortepijanu iz 1790.g, nakon čega je svoj specijalistički studij zaključila recitalom u Maloj dvorani glazbenog zavoda, muzicirajući na fortepijanu Karla Schmidta iz 1850. godine. Zanimajući se za kulturološki kontekst glazbe, pokrenula je udrugu Sve ostalo je glazba s ciljem promicanja izvedbenih umjetnosti s naglaskom na izvođenje klasične glazbe. Predsjednica je i umjetnička voditeljica udruge od njezinog osnutka 2012. godine.

K.L.

U nastavku glazbenog programa 69. Dubrovačkih ljetnih igara, koncert će u atriju Kneževa dvora održati Andreas Ottensamer, prvi klarinet Berlinske filharmonije, i pijanist José Gallardo u utorak, 14. kolovoza 2018. s početkom u 21.30, a uz potporu fonda Srednjoeuropske inicijative (SEI) kojom trenutno predsjedava Republika Hrvatska.

Andreas Ottensamer potječe iz stare austrougarske glazbene obitelji, njegova oca Ernsta Ottensamera nazivali su „bečkim kraljem klarineta“, a bio je legendarni prvi klarinet Bečke filharmonije, dok je na tom istom mjestu danas Andreasov stariji brat Daniel. Rano privučen glazbi, Andreas je s lekcijama klavira započeo već u dobi od četiri godine, a s deset godina počeo je studirati violončelo na Sveučilištu za glazbenu i scensku umjetnost u Beču, da bi se 2003. godine prebacio na klarinet koji je učio kod profesora Johanna Hindlerina. Od 2011. na mjestu je prvog klarineta Berlinske filharmonije, a od 2013. godine ima ekskluzivno partnerstvo s Deutsche Grammophonom, čime je postao prvi solo klarinetist koji je potpisao ekskluzivni ugovor s Yellow Labelom te ugledne glazbeno-izdavačke kuće. Njegov drugi album Brahms - mađarska veza, osvojio je nagradu Echo Klassik za instrumentalista u 2015. godini.

Andreasov partner na recitalu u Dvoru je argentinski pijanist José Gallardo koji je klavir počeo učiti u dobi od pet godina na konzervatoriju u Buenos Airesu, a studij nastavio kod profesorice Poldi Mildner na Odjelu za muziku Sveučilišta u Mainzu gdje je i diplomirao 1997. godine. Gallardova suradnja s Andreasom Ottensamerom započela je 2003. godine, otkada zajednički djeluju kao umjetnički voditelji festivala komorne glazbe Bürgenstock Festival u Luzernu (Švicarska).

Na programu ovog vrhunskog recitala su dvije skladbe Claudea Debussyja, Prva rapsodija, tipično impresionističko ostvarenje koje se poigrava s izražajno-tehničkim mogućnostima klarineta i druga Djevojka lanene kose, u aranžmanu samog Andreasa Ottensamera. U prvom dijelu koncerta, na repertoaru su i Pocket Size Sonata Aleca Templetona te Easy Moments suvremenog mađarskog skladatelja i koncertnog klarinetista Béle Kovácsa. U drugom dijelu koncerta uslijedit će Tri preludija Georgea Gershwina u Ottensamerovom aranžmanu, potom Sonata za klarinet Camillea Saint-Saënsa, a kao zaključnu glazbenu točku, festivalska će publika čuti Sonatinu za klarinet u B-duru Josepha Horovitza.

Koncert se održava uz potporu fonda Srednjoeuropske inicijative – SEI (Central European Initiative - CEI) namijenjenog projektima suradnje. Predsjedanje Srednjoeuropskom inicijativom u 2018. godini preuzela je Republika Hrvatska s ciljem pružanja potpore europskoj perspektivi država članica koje žele postati članice EU-a, što je i temeljno usmjerenje Srednjoeuropske inicijative, ali i s ciljevima prijenosa znanja i iskustava na području europskih integracija, gospodarske suradnje te suradnje na području kulture i dr. Koncert klarinetista Andreasa Ottensamera i pijanista Joséa Gallarda na 69. Dubrovačkim ljetnim igrama ujedno je i središnji kulturni događaj hrvatskog predsjedanja.

Ulaznice su dostupne preko festivalskih mrežnih stranica www.dubrovnik-festival.hr ili servisa www.ulaznice.hr. Uz kupnju ulaznica online Mastercard® i Maestro® karticama ostvaruje se 10% popusta, a takva kupnja u iznosu od najmanje 500 kn donosi voucher koji omogućuje 30% popusta na festivalske suvenire. Ulaznice su dostupne i na blagajni u Festivalskoj palači (Od Sigurate 1) svakim danom od 9 do 21.30 sati gdje stanovnici Dubrovačko-neretvanske županije mogu ostvariti popust od 30%. Upite vezane za kupnju ulaznica i rezervacije zaprima Ured prodaje na e-mail adresu: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili na telefonske brojeve 020/ 326 107 te 095 323 2050.

DPP

Ime ravnatelja koji bi u studenome trebao zamijeniti Antu Vlahinića na čelu Kazališta Marina Držića ostalo je nepoznato budući da peripetije oko ove pozicije traju već više od osam mjeseci, a ne nazire im se kraj.

Naime, na najsvježijem od zadnja tri natječaja za ovu poziciju, Kazališno vijeće odlučilo je kako neće predložiti niti glumicu Miju Begović niti kazališnog redatelja Paola Tišljarića, koji su se na natječaj prijavili.

No, urnebesno je pročitati obrazloženje Kazališnog vijeća, kojemu je inače na čelu Marin Gozze, a njegov sastav čine tu još Đuro Market, Asim Arslanagić, Karlo Krijes i Vesna Babarović.

Tako po njima "Mia Begović nema iskustva u vođenju kazališne kuće". Stoji tu i kako "nije neobično da kazališni djelatnici usko specijalizirani za svoj djelokrug rada nisu upoznati sa cjelokupnim procesom stvaranja predstave i sa svim organizacijskim elementima koje je potrebno zadovoljiti da bi rezultat bio uspješan". Istaknut je tu s njihove strane i problem predloženog programa, za koji se navodi "kako je fokusiran isključivo na glumački dio ansambla".

Dok Mia Begović prema parametrima Kazališnog vijeća eto nema iskustva, „krimen” Paola Tišljarića je taj da mu se kroz predloženi program iščitava "neupućenost u specifičnosti Kazališta Marina Držića", odnosno da je "taj program primjereniji nekoj kazališnoj kući koja je već ustrojena i ekipirana sa svim potrebnim kadrovima".

Ostaje pitanje onda što je radilo ovo Kazališno viejće i svi ravnatelji u prošlosti kad Grad izdvaja milijune kuna, a eto doznajemo tek sad kako KMD nije ustrojen niti ekipiran da bi se mogao baviti osnovnim poslom – kazališnim predstavama. Za što onda aktualni prima, a za što su i svi bivši ravnatelji primali plaće ako KMD nisu ustrojili da može normalčno funkcionirati?

No, iako ovako priznaju eto da je KMD neustrojena kazališna kuća, iz Kazališnog vijeća usudili su se pozvati Miju Begović da svoje glumačko iskustvo podijeli na pozornici KMD-a, ali i Tišljarića da se upozna s KMD-om kroz svoj redateljski rad.

Dakle, Begović i Tišljarić dobrodošli su kao gosti, ali eto ne i oni koji bi vodili KMD. Situacija s dubrovačkim teatrom sama je po sebi tragikomična. Dakle, prvi natječaj raspisan je u siječnju. Isti je poništen, a na drugom natječaju u travnju Kazališno vijeće odlučilo je da je najbolja kandidatura novinarke Lidije Crnčević, iako se govorilo da je tu dobro kotirala i glumica Mia Begović. Međutim, dogodilo se to da se na Gradskom vijeću u nekoliko navrata nije našla točka o izboru nove ravnateljice. Nakon što su vijećnici u svibnju ipak trebali glasati o imenovanju Crnčević, točka je skinuta s dnevnog reda, a Lidija Crnčević odustala je od kandidature. Stoga, raspisan je još jedan natječaj, na koji su se dakle prijavili Mia Begović i redatelj Paolo Tišljarić.

Uistinu, priča je to o namještanju i pogodovanju kroz natječaje za posao, i to na onaj hrvatski način, uz koji je radno mjesto jedino oruđe politike, koju je davno izgubila osjećaj srama uz sva moguća mešetarenja. No, ovo objašnjenje Kazališnog vijeća poseban je "šlag na torti" sve apsurdnosti uz biranje novog ravnatelja KMD-a.

Kakva je iskustva prethodno imao Ante Vlahinić, dakle prije nego je preuzeo KMD? Vlahinić je na čelo kazališta postavljen u proljeće 2014. godine, a članovi tadašnjeg Kazališnog vijeća uz Gozzea, Marketa i Arslanagića bili su još Lovro Kunčević i Naira Asatrian. Njima je tako valjao Vlahinić koji ni dana nije proveo na nekoj sličnoj funkciji, dok sada iskustvo igra očito prevažnu ulogu. I to samo u slučaju kad se na natječaj prijave Begović i Tišljarić, dok isto nije bilo važno kad su Gozze, Market, Arslanagić, Krijes i Babarović birali novinarku Crnčević na čelo KMD-a koja također nikad nije vodila kazalište niti obnašala sličnu funkciju.

Ne treba tu samo niti promišljati kroz dubrovački teatar, tko je uistinu imao neko rukovodeće iskustvo ostalim ustanovama u kulturi prije nego je postavljen za ravnatelja? Zapravo, gotovo nitko. Gotovo svim sadašnjim ravnateljicama i ravnateljima dubrovačkih ustanova u kulturi njihovo trenutno obnašanje rukovodećih funkcija ustvari je prvo takvo iskustvo.

Šansa se jednom treba dobiti, nažalost tu se u pravilu ama baš uvijek radi o političkom imenovanju, što ne znači da neki od tih ravnatelja ne rade i jako dobar posao. No, da bi bili u prilici raditi dobar posao, šansu su jednom trebali i dobiti. A kad se tiče KMD-a zapravo Kazališno vijeće selektivno pristupa tko ima iskustva, a tko nema, jer ne bi u razmaku od dva mjeseca samo sebi uskakalo u usta.

Jasno kako se to radi da bi se poduprili ovi ili oni interesi, no kad je već tako, dakle kad su takve porođajne muke oko izbora nove čelne osobe, nije moguće niti očekivati da će samo funkcioniranje teatra i u budućnosti nešto bitno promijeniti kulturnu sliku Grada.

Predstava Ispravci ritma, nastala u suradnji izvedbenog kolektiva BADco., Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Dubrovačkih ljetnih igara, izvedena je sinoć, 12. kolovoza u skladištu Luke Dubrovnik u Gružu. U sklopu festivalskog programa Ključevi od grada, a u okviru prikazivanja ove predstave sinoć je na istoj lokaciji izložena i prostorna instalacija scenografa predstave Marka Tadića The shifting meaning, sastavljena od crteža, kolaža i maketa manjih dimenzija kao i video instalacija Vremenske bombe, koju čine tri filma iz serije Institucije treba graditi, a otvaraju pitanja transformacije statusa rada u suvremenim institucijama te novoinstitucionaliziranim praksama. Još jedna izvedba predstave je na programu 69. Igara večeras, 13. kolovoza s početkom u 21.30 sati.

Ispravci ritma inspirirani su pripovijetkom Dobri duh Zagreba Pavla Pavličića. Predstava je isprepletena od niza slika – s jedne strane intimističkih slika banalnosti fragmentirane svakodnevice, s druge, slika zločina. Dubrovačko uprizorenje ove predstave iziskivalo je prilagodbe prostoru izvedbe, kako u smislu scenografije, tako i u smislu dubrovačkog konteksta koji se razlikuje od onog zagrebačkog. Uspjela scenografija zaokružila je vizualni dojam, a kruzer koji je prošao pored otvorenog prozora u pravom trenutku pokazao je sav smisao i svrhu propitivanja životnih ritmova Dubrovnika. Predstava je okupila izniman tim suradnika: književnika Gorana Ferčeca kao autora teksta, vizualne umjetnike Marka Tadića kao autora scenografije i Silvia Vujičića kao autora kostima, austrijskog kompozitora Radua Malfattija te Alena Sinkauza i Nenada Sinkauza kao autore glazbe i zvuka. Umjetnički tim predstave čine i redatelj Goran Sergej Pristaš, koreografkinja Nikolina Pristaš, dramaturzi Ivana Ivković, Tomislav Medak te Diana Meheik. Predstavu izvode članice BADco. Ana Kreitmeyer i Nikolina Pristaš te članovi ansambla Drame HNK: Livio Badurina, Mislav Čavajda i Duško Gojić te član orkestra Opere HNK u Zagrebu, trombonist Ivan Bošnjak.

Kolaborativna izvedbena skupina BADco. na Igrama je prvi put nastupila prije dvije godine s predstavom Stranac na taraci tvrđave Revelin, nakon čega je suradnja nastavljena na predstavi Ispravci ritma koja je praizvedena u studenom 2017. u Tonskom studiju HNK u Zagrebu. Jezgru BADco.-a čine: Ivana Ivković, Ana Kreitmeyer, Tomislav Medak, Goran Sergej Pristaš, Nikolina Pristaš i Zrinka Užbinec. Od svog osnutka 2000. godine, sistematično se bave istraživanjem protokola izvođenja, predstavljanja i gledanja, strukturirajući projekte unutar različitih formalnih i percepcijskih odnosa i sklopova. Rekonfiguracija etabliranih odnosa izvedbe i publike, propitivanje perspektivnih datosti i arhitektonike izvedbe, problematizacija komunikacijskih struktura čini BADco. međunarodno relevantnim umjetničkim fenomenom i jedinstvenim izvedbenim doživljajem. Goran Sergej Pristaš dramaturg je i izvanredni profesor na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Suosnivač je i član BADco.-a te predsjednik Osnivačkog odbora centra za umjetnička istraživanja pri Sveučilištu u Zagrebu.

K.L.

U sklopu programa Ključevi od Grada na 69. Dubrovačkim ljetnim igrama radionica elektroničke i improvizirane glazbe za djecu Tvornica zvuka pod vodstvom glazbenika i skladatelja Nenada Sinkauza održat će se u utorak, 14. kolovoza u 19.30 sati u parku Umjetničke škole Luke Sorkočevića. U ovom edukativnom projektu mali glazbenici budućnosti imaju priliku upoznati se s mikrofonima, efektima, sintetizatorima, a kroz upotrebu vlastitog glasa (i tijela) i audio opreme Nenad Sinkauz će ih je usmjeravati i učiti osnovama improvizacije.

U Tvornici zvuka glazba se proizvodi upotrebom različitih predmeta, efekata, live samplingom, moduliranjem glasa, ali prije svega igrom, kroz koju polaznici dolaze do svojevrsne instant kompozicije na razini prilagođenoj upravo njihovom uzrastu, percepciji i spoznaji o glazbenoj umjetnosti. „Pokušavam djeci objasniti da muzika nije samo ono što se čuje na televiziji, strofa i refren, da to nisu samo pop pjesmice niti samo klasična glazba. Veliki fokus stavljam na slušanje. Zapravo ih pokušavam učiti da slušaju jedan drugoga i to što rade. I pokušavam ih učiti svirati raznim predmetima, vrećicama za smeće, stiroporima, i tako dalje, i onda zajedno moduliramo te zvukove kroz efekte“ – rekao je Nenad Sinkauz.

Nenad Sinkauz je magistrirao etnomuzikologiju u Padovi, a po zanimanju je skladatelj i izvođač u glazbenim, plesnim, kazališnim i multimedijskim projektima. 2002. godine osniva sastav East Rodeo u sklopu kojega surađuje s nizom međunarodnih jazz i rock glazbenika, spajajući avant-rock, živu elektroniku, noise, eksperimentalnu i improviziranu glazbu. Sinkauz je autor i izvođač u hvaljenom audiovizualnom projektu ... day of the year koji kroz improvizaciju i live sampling istražuje odnose zvuka i videa. Kao skladatelj i izvođač surađuje s velikim brojem glazbenika, koreografa, kazališnih i filmskih redatelja u Hrvatskoj i inozemstvu: Mala Kline, Dalibor Matanić, Marc Ribot, Warren Ellis, Greg Cohen, Ivana Sajko, Franka Perković, Roberta Milevoj, Francesco Scavetta, Mikiko Kawamura, Matija Ferlin, Petra Hrašćanec, Saša Božić, Nevio Marasović, BADco., Gordan Tudor, Kaja Farszky, I. M. Klif i drugi.

Program 69. Igara naslovljen Ključevi od grada donosi brojne edukativne programe za djecu poput ovoga, a do kraja festivala na programu su još pripovjedaonica za djecu Jasne Held, 21. kolovoza u crkvici sv. Stjepana u Pustijerni, dok će Lucija Vuković i Helena Puhara voditi likovnu radionicu za djecu na temu Kako percipiramo umjetnost? u palači Sponza, 22. kolovoza.

K.L.

Nakon što je 3. kolovoza u stanu u Dubrovniku, počinjena teška krađa na štetu 79-godišnje vlasnice na način da su tri ženske osobe, iskoristivši dob vlasnice, ušle u stan pod izlikom da su medicinsko osoblje i da će joj izmjeriti tlak, te otuđile veću količinu novca, provedeno je kriminalističko istraživanje kojim je utvrđena sumnja da su tešku krađu počinile tri ženske osobe u dobi od 42 do 56 godina i 50-godišnji muškarac, svi s područja Virovitičko-podravske županije.

Jedna od njih, 42-godišnja počiniteljica je uhićena i uz kaznenu prijavu predana pritvorskom nadzorniku ove Policijske uprave, dok su ostali trenutno nedostupni i za istima su raspisane potrage.

DPP

Strah me otkaza, ali zapravo, ne trebam se bojati, istina o Domus Christiju i tamošnjem problemu sa stjenicama mora izaći vanka, govori za portal Dubrovnikpress.hr djelatnica Doma za starije i nemoćne Domus Christi Mirjana Raguž, koja je imala nesreću da je pred koji dan i u svoj dom unijela stjenice, insekte koji se hrane tako da sišu ljudsku krv.

Ispričala je kako joj se život od trenutka u kojem je shvatila da je stjenice unijela u kuću pretvorio u pakao, a ljuta je zato što, kako govori, na problem stjenica u Domu upozorava ravnateljicu Mirjanu Vujnović već šest godina. Inače, na temu stjenica u Domus Christiju portal Dubrovnikpress.hr već je pisao o čemu možete čitati OVDJE, a ravnateljica Vujnović u odgovoru na upit tada je samo napisala „kako su u par soba pronađene stjenice te kako se u suradnji s tvrtkom za deratizaciju i dezinsekciju čini sve da se one unište“.

Uistinu, kad se tako napiše zvuči to kao usputan problem, ali evo radi se zapravo o groznoj činjenici da već šest godine stjenice uništavaju korisnicima Doma život. Nedavno je Dubrovnikpress.hr objavio i pisma čitatelja, postavio o navodima iz tih pisama pitanja i županu Nikoli Dobroslaviću, a on je to nazvao pamfletima, o čemu možete čitati OVDJE.

Izjave zaposlenice doma Domus Christi s druge strane teško je nazvati pamfletom, a evo što priča Mirjana Raguž.

KORISNICI DOMA SE BUDE KRVAVI I U STRAHU

- Prije šest godina smo odmah ravnateljici rekle za problem, ali sigurno se četiri i pol godine ništa nije radilo. Prije godinu i pol je počelo prskanje s privatnom tvrtkom koja je u desetak puta bezuspješno deratizirala Dom. Od toga nema ništa jer su one u drvetu. Bio je i Sanitat prije mjesec dana, ali problem se nije riješio. Mi smo joj govorile da digne drvo, govorila je da nema novca, da se ne može. I što sad imamo? Ljudi su pojedeni. Pojedene smo i mi djelatnice, a svatko šuti. - navela je Mirjana Raguž.
Objasnila je kako Dom ima oko 85 korisnika, a muku sa stjenicama muči njih dvadesetak, koji su smješteni u sobama gdje je drvo.

- Ti su ljudi, stari ljudi u strahu. Boje se, grozno im je. Oni se probude izgrizeni, krvavi. Nekidan je jedna baka bila sva pojedena, ubijala je po noći te stjenice i u čašu ih je stavila 21-u. To tako više ne može. - pojasnila je Raguž.

Na pitanje zašto se o tome toliko dugo šutalo, Raguž je odgovorila:
- Ljudi su u strahu. Boje se da se Dom ne zatvori, a obično nemaju gdje ići. Treba znati još nešto. U tom dijelu gdje je drvo se nalaze siromašniji korisnici Doma, oni koji i nemaju utjecajnu djecu. Tako da je to jedan zatvoren krug šutnje. Ravnateljica im obećava da će se riješiti, ali od toga ništa nema. Djelatnice šute jer su neke dobre s ravnateljicom, a druge je isto strah da ne izgube posao. - precizirala je Raguž.

- Najgore je što to zna i župan Nikola Dobroslavić. No, on tvrdi da to nije istina. Takvo nešto je dno dna. Jako me razočarao. Zna to i gradonačelnik Mato Franković. A zna i Katica Šarac iz Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije. Ona je poznata kao drastična osoba po pitanju svog posla, ali u ovom slučaju je zažmirila. Nikome od njih ne odgovara da se Dom zatvori, ali to je nužno kako bi ti ljudi mogli imati dostojanstvenu starost. - rekla je Raguž, dodajući kako se problem može proširiti i na ostatak Grada.

NAŠLA STJENICE NA KUŠINU, ISPOD KUŠINA, NA ZIDU...

Pak, sama Mirjana Raguž, zadnja tri dana proživjela je svoju osobnu dramu sa stjenicama. Pokazala je i ranu koja je nastala od ugriza ovog kukca te je rekla „neka župan sad to vidi i promisli o svojim riječima kako priča o stjenicama nije istinita“.
- U subotu ujutro sam se probudila izgrizena. Ustala sam se i našla sam ih na kušinu, ispod kušina, na zidu na plahti! Prestravila sam se! Sve sam ubacila u mašinu, prepala sam se i nisam spavala do ujutro. Pak, u nedjelju ujutro sam ih našla u veš mašini. Fotografirala sam ih. - govori Mirjana Raguž.
- No, najviše me zaboljela reakcija ravnateljice Vujnović. Nju sam u subotu ujutro nazvala, požalila sam se na problem. Znate što mi je rekla? „Što me s tim ometaš?“, to su bile njezine riječi. Meni je inače stariji sin došao iz Norveške, posjetio me. Tako da mi je rekla da mi je možda sin donio iz Norveške. To je jedno užasno zatvaranje očiju pred problemom. Ponavljam, rekla je da mi je možda sin donio iz Norveške stjenice. - priča Mirjana Raguž, naglasivši „kako sad u stan ulazi u potpunom strahu“.

- Plaća mi nije ni pet tisuća kuna. Imam kredit koji plaćam dvije tisuće kuna. Mene će sad koštati renovacija stana sigurno 80 tisuća kuna. Tko će meni to platiti? Imam i unuku, dijete od mlađeg sina. Sad me niti oni ne mogu posjećivati. A zašto? Zato jer je netko bio neodgovoran. To neću dopustiti. Zato ću tužiti Dom, kao i Županiju i ZZJZ DNŽ. - poručila je Raguž, istaknuvši „kako izbora nema“.

Pojasnila je kako „inače na rad Doma raznim inspekcijama stižu prijave“.

- Bilo je toga, to su anonimne prijave. Ono što mogu reći je to da mislim kako se u Domu dobro radi. Moje mišljenje o ravnateljici Vujnović je inače pozitivno. Jedna prijava je bila i za mobbing, ali mogu reći da to nije istina. Nitko nas ne zlostavlja na poslu. Ali, problem sa stjenicama se mora riješiti. To je nedopustivo. Zato sam i izašla u javnost oko svega. Zbog tih ljudi koji ne mogu imati dostojanstvenu starost i zato jer je to očito jedini način da se neke stvari promijene. Treba zamijeniti taj namještaj, što se nikako ne čini. Naravno da se bojim i otkaza, uostalom ravnateljica nas je nedavno tražila da potpišemo izjavu da događanja iz Doma nećemo iznositi vanka. Ali, ja drugog izbora nemam. - zaključila je za portal Dubrovnikpress.hr djelatnica Doma za starije i nemoćne Domus Christi Mirjana Raguž.

Direktor Sanitata Tomislav Tabak opovrgnuo je navod zaposlenice Domus Christi Mirjane Raguž kako je ta gradska tvrtka vršila deratizaciju i dezinfekciju u Domu za stare i nemoćne Domus Christi gdje su stjenice veliki problem o čemu možete čitati OVDJE. Naime, Mirjana Raguž je kazala kako je „prije godinu i pol počelo prskanje s privatnom tvrtkom koja je u desetak puta bezuspješno deratizirala Dom” te da je „bio i Sanitat prije mjesec dana, ali problem se nije riješio”.

„Domus Christi ima sklopljen ugovor o deratizaciji i dezinfekciji s privatnom tvrtkom, a ne s tvrtkom Sanitat Dubrovnik. Nažalost događa se da tek nakon što nastane problem te privatnik ne uspije riješiti isti, stranke kontaktiraju Sanitat koji u nekim slučajevima kao što je ovaj ne može, zbog već zakazanog posla, izaći na intervencije.“ – napisao je pak Tabak.

„Sanitat prema svim korisnicima s kojima imamo ugovornu obvezu postupamo jednako i izlazimo na teren više puta ako je to potrebno, to jest ,ako se problem u prvom izlasku ne riješi.“ – dodao je direktor Sanitata Tomislav Tabak.

D.M.

Caritas Dubrovačke biskupije do daljnjega neće primati donacije odjeće i obuće, kućanskog tekstila i ostalih potrepština, navodi se u priopćenju Dubrovačke biskupije.

Navodi se kako je "razlog preseljenje na drugu lokaciju".

"O ostalim detaljima javnost će biti pravodobno obaviještena". - stoji u obavijesti Biskupije.

DPP

Samostalna izložba svjetski poznatog umjetnika Davora Vrankića otvorit će se u Domu Marina Držića u utorak u 20:30 sati. Nakon ovogodišnjih izložbi u Bruxellesu, Parizu i New Yorku, a prije velike izložbe u zagrebačkom MSU u 2019. godini, pariški Osječanin Vrankić u DMD-u otvorit će izložbu „O gruboći – Držićeva groteska“.

Radovi za središnju ovogodišnju izložbu u Vidrinom domu odabrani su iz nekoliko Vrankićevih serija: High noon, True Self Portraits, Don’t Worry Tomorrow is Another Day, Spinning Company, L'observateur.
Davor Vrankić svjetski je priznati umjetnik hrvatsko-francuskog državljanstva koji više od dvadeset godina živi i radi u Parizu. Njegova djela osim u njujorškoj MOMA-i nalaze se u kolekcijama nekih od najprestižnijih kolekcionara današnjice kao što su Ronald S. Lauder, Georges Renand, Rosenthal te u zbirci Overholland.

Posljednji put samostalno je izlagao u Hrvatskoj 2010. u MMSU Rijeka, a ista je izložba prikazana 2009. u Zagrebu i u rodnom Osijeku. Nedavno je za svojih osam crteža pod nazivom Collateral (olovka na papiru), nastalih između 2016. i 2018., dobio Premiju HAZU na 5. hrvatskom trijenalu crteža „Intimni crtež – mali format – Miroslav Kraljević i hrvatski suvremeni umjetnici“. U međuvremenu Davor Vrankić izlagao je u Rijeci, Osijeku i Zagrebu na skupnim izložbama.

Iz predgovora katalogu povjesničarke umjetnosti Anite Ruso:
„Opus Davora Vrankića opire se kategorizacijama. Umjetnik hrvatsko-francuskog državljanstva oslanja se jedino na svoju tehničku olovku i na maštu, vlastitu i kolektivnu, iz koje proizlazi njegov začudni likovni svemir. Nema predloška. Nema skice. Upotreba gumice i brisanja svedena je na minimum. Vrankića je posve nepotrebno uspoređivati, pa čak i s velikim majstorima sjevernjačke renesanse (Grünewald, Boch, Brugel, Artdorfer), s kojima ga se zna dovoditi u vezu zbog sličnosti deformacija njihovih likova i horror vacuia koji je u pojedinim njegovim serijama toliko naglašen da izaziva klaustrofobičan osjećaj…

Izložba O gruboći – Držićeva groteska slikara-grafičara Davora Vrankića prikazuje crteže koji nisu slike zbiljskog svijeta i nešto je u njima neodoljivo groteskno i grubo. One ne izazivaju komični efekt, dapače, većinom čine da osjećamo nelagodu, pa čak i grozu… Crpi li Vrankić iz antičkog svijeta ili možda onog srednjovjekovnog – pariških vodoriga, popularnih gargouilla – ideje za svoje groteskne crteže koji tako neodoljivo prizivaju u sjećanje Držićev opis ljudi nahvao kao i mnoge njegove protagoniste i sporedne likove? Sirov prikaz koji umjetnik neposredno koristi kao jedan od postupaka građenja svojih likova bez trunke uljepšavanja, ono je što doprinosi dojmu grotesknosti i gruboće.

Jedan od najstrašnijih crteža na dubrovačkoj Vrankićevoj izložbi je Asphyxia iz 2006. Promatraču ona izaziva dvostruku tjeskobu i stezanje želudca: uz činjenicu što je čudovište strahovito ružno u svojoj nemogućoj pozi i iskešenoj grimasi, ono je štoviše i tragično u svojoj zarobljenosti u vremenu i prostoru. Gregor Samsa opet se preobrazio, ali ovaj put u nastrano, besmisleno čudovište. Grimasa usana nije grimasa koja tjera u smijeh već ona od koje se prestravljujemo, a sam pogled duboko je potresan pokazatelj tragičnog apsurda u koji je Vrankić zatočio svoj lik. Ovdje zaista vrijedi mudrost koju je Držić stavio u usta Tripčetu u Dundu Maroju: „Reče se: tko je bjestija, bjestija će i umrijet“. Možete biti sigurni – ovo će biti najstrašnija izložba koju ste ikad vidjeli.

Davor Vrankić rođen je 1965. u Osijeku. Završio je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Ante Kuduza, a nakon toga i Faculté des Arts Plastiques u Parizu gdje i danas živi i radi sa suprugom Silvijom Vrankić. Radeći posljednja dva desetljeća na relaciji Pariz – New York – Zagreb, kontinuirano je istraživao brojne mogućnosti koje nudi grafitna olovka. Jedan je od najcjenjenijih hrvatskih umjetnika u svijetu čija djela se nalaze u kolekcijama najprestižnijih muzeja i kolekcionara umjetnosti današnjice.

DPP