Grad Dubrovnik kupio je na licitaciji prostor bivše poslovnice Zagrebačke banke na Gundulićevoj poljani. Ta će nekretnina Grad stajati oko 9,8 milijuna kuna, a kupljena je novcima koje je DPDS utržio od ulaznice za zidine koje su u gradskom vlasništvu, odnosno iz donacije DPDS-a Gradu u iznosu od osam milijuna kuna dok će za preostalih 1,8 milijuna kuna Grad posegnuti iz fonda za kupnju nekretnina u kojemu DPDS osigurava 25 milijuna kuna, također zarađenih na zidinama u vlasništvu Grada iako je Gradsko vijeće zaključkom ovlastilo gradonačelnika da može sklopiti ugovor o kupnji do iznosa od osam milijuna kuna. Zaključak je usvojen na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća koja je tempirana tako da se on usvoji prije licitacije koja se održavala danas, a na kojoj su interese Grada zastupali kao opunomoćenici Denis Orlić, inače tajnik DPDS-a i Branka Vukić iz Odjela za gospodarenje nekretninama.
Jako je zanimljivo kako će prostor negdašnje poslovnice Zagrebačke banke Grad ustupiti DPDS-u koji će u njemu urediti svoje poslovne prostore. Tu je informaciju s javnosti podijelio gradonačelnik Mato Franković upravo na sjednici Gradskog vijeća.
Upravo to otvara prostor i za sumnju na porive gradske uprave za kupnju ove nekretnine, odnosno je li ovaj dogovor o donaciji ostvaren samo kako bi se DPDS preko Grada Dubrovnika, koji ima pravo prvokupa, osigurao da prostori ne padnu nekom drugom u ruke. Gradu je naime ta nekretnina bespotrebna i potpuno je nelogična odluka da Grad daje oko 19.700 eura po kvadratu za jedan takav prostor, veličine oko 67 kvadrata, a da Gradu nekretnina po cijeni od 19.700 eura po kvadratu nije potrebna pokazuje upravo to što će na koncu biti predana na korištenje DPDS-u.
ZAŠTO JE DPDS-U VAŽAN PROSTOR ZAGREBAČKE BANKE…
Zašto bi DPDS-u bilo važno domoći se nekretnine Zagrebačke banke jasno je iz samog uvida u zemljišne knjige. Naime, u zgradi u kojoj se nalazi i poslovnica Zagrebačke banke DPDS je prema zemljišniku vlasnik prizemlja bez poslovne prostorije i cijelog prvog kata. Zagrebačka banka je baš u tom prizemlju do zaključenja ugovora o prodaji vlasnik poslovnog prostora, u naravi, kako se vodi, butige s ulazom s Gundulićeve poljane i magazinom s ulazom iz Ulice Ranjina.
Kad već prema zemljišniku imaju ostatak prizemlja DPDS-u bi bilo važno domoći se poslovnog prostora u prizemlju nad kojim nisu imali vlasništvo. Kako bi lakše došli u posjed nekretnine najlakše bi se bilo povezati s Gradom koji ima pravo prvokupa, odnosno može sudjelovati na licitaciji uz olakotnu okolnost da, ukoliko netko ponudi i više, Grad i u tom slučaju može kupiti nekretninu, naravno po izlicitiranoj najvišoj cijeni.
Sve bi tako bilo pravno pokriveno, kako jest, u odnosima Grada i DPDS-a u vezi kupnje ove nekretnine, a sumnja da je gradska uprava pristala na ove transakcije zbog interesa DPDS-a ostaje samo sumnja.
Gradu je za kupnju nekretnine DPDS ponudio donaciju od 8 milijuna kuna što je Grad i prihvatio kao donaciju iako se radi o novcu zarađenom na zidinama koje su gradsko vlasništvo, a na kojima DPDS ubire novac, tj. njima gospodari temeljem ugovora, blago govoreći, upitnih legalnosti, o čemu je Dubrovnikpress.hr pisao OVDJE, koje su potpisivali bivši dubrovački gradonačelnici Vido Bogdanović i Andro Vlahušić te aktualni Mato Franković, po pitanju zidina svi jednako „pametni”.
Ugovorno je tako utvrđeno da „društvo može na zahtjev Grada Dubrovnika sudjelovati u osiguranju sredstava od svoga dijela prihoda od ulaznica za gradske zidine Gradu Dubrovniku za kupnju nekretnine na području povijesne jezgre (unutar zidina), a zauzvrat navedeno društvo dobiva dugogodišnje plodouživanje i najam na istoj nekretnini, uvažavajući uložena sredstva“.
Drugim riječima, ugovorom je omogućeno da DPDS novac koji je donirao Gradu s godinama povrati plodouživanjem nekretnine u vlasništvu Grada Dubrovnika. Između redaka to znači da Grad formalno jest kupio nekretninu Zagrebačke banke, no DPDS je temeljem ugovora može koristiti „uvažavajući uložena sredstva“.
Pristao je aktualni gradonačelnik i na osnivanje fonda od 25 milijuna kuna za kupnju nekretnina koje će se temeljem prava prvokupa ubuduće nuditi Gradu na prodaju. I tih 25 milijuna koje će DPDS staviti u fond novac je koji se utrži od gradske imovine, a koji je upitnim ugovorom poklonjen DPDS-u. Osnivanje tog fonda gradonačelnik je obrazložio kao jedan od načina kojim će se štititi prostor, odnosno onemogućiti daljnja komercijalizacija.
Gradonačelnik Franković na Gradskom vijeću kazao je kako će s DPDS-om sklopiti i dodatni ugovor kojim se uvodi mogućnost da Grad nekretnine koje bi u budućnosti mogao kupovati, na korištenje ustupa Društvu prijatelja dubrovačke starine.
POTREBICA UCIJENO POTENCIJALNE KUPCE
U cijelom ovom igrokazu oko nekretnine koja će biti plaćena 19.700 eura po kvadratu kojeg su odigrali DPDS, Franković i gradski vijećnici, samo su gore izjave gradonačelnika i predsjednika Gradskog vijeća izrečene tijekom sjednice, a koje ne pokazuju samo što od Dubrovnika čini autokracija, već mirišu na zlouporabu položaja i ovlasti ucjenom ili su možda jednostavno plod neznanja i potpunog nepoznavanja pojmova funkcioniranja tržišta i tržišnog natjecanja u demokratski uređenim sustavima.
Tako gradonačelnik sa sjednice Gradskog vijeća koja je održana neposredno prije licitacije javno ističe: „Da sam ja gospodarstvenik ne bi išao u licitaciju da vidim da Grad sudjeluje, jedino ako želite iz nekog razloga naštetiti Gradu.”
Iz navedene izjave ne može se iščitati ništa drugo nego da bi primjerice predstavnik nekog svjetskog brenda, u slučaju da je za poslovnicu Zagrebačke banke ponudio veću cijenu, ispao neprijatelj Dubrovnika.
Od gradonačelnikove izjave puno je opasnija izjava predsjednika Gradskog vijeća koji je istaknuo: „Onaj tko kupi taj prostor neće dobiti javnu površinu. Ono s čime Grad raspolaže to je javna površina, ono čega smo mi gospodari... Jasna i glasna poruka svima onima koji žele reketariti, licitirati interesima Grada Dubrovnika - nećete dobiti javnu površinu dok je ovaj saziv Gradskog vijeća. Točka, zarez, dovoljno. Svi smo imali razne informacije koje govore da je tu jedino isplativo ako je tamo restoran. Javne površine nema, eto samo sam to htio reći.”
Naravno, Potrebica za svoje riječi neće odgovarati jer je temeljem Poslovnika Gradskog vijeća vijećnik ne može biti kazneno gonjen ni odgovoran na bilo koji drugi način zbog glasovanja, izjava, mišljenja ili stajališta iznesenih na sjednicama Gradskog vijeća, osim ako mu se valjda skine imunitet. No, to se u državi kakav je Hrvatska neće dogoditi, sve što je izrekao svest će se pod nekakav njegov retorički izričaj, iako su njegove izjave iznimno opasne.
Naime, bilo koji poduzetnik koji je mogao kupiti prostor poslovnice Zagrebačke banke s namjerom da u njoj otvori restoran ili butigu, nije ni reketar ni ucjenjivač ukoliko želi nešto kupiti, ostvariti profit ili od Grada za svoj objekt zatražiti u zakup javnu površine. Dapače, ucjene se dohvatio predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica koji je kupce pokušao odbiti jasnom porukom kako u slučaju da netko kupi taj prostor neće od Grada dobiti u zakup javnu površinu, iako ih svi okolni objekti pa i šupe koje se nazivaju restoranima imaju.
Građa prezentirana na izložbi dio je fundusa Arheološkog muzeja Zadar i većim dijelom potiče iz antičke luke u Zatonu koja je funkcionirala u razdoblju od 1. do 4. stoljeća. Izložba obuhvaća 7 izložbenih panoa i 3 vitrine s izloženom arheološkom građom, a prati je i bogato ilustrirani dvojezični, hrvatsko-engleski katalog.