U Dubrovniku je održana dvodnevna konferencija o digitalnim nomadima. Tu konferenciju, koju je organizirala privatna kompanija, podržali su Grad i Turistička zajednica grada Dubrovnika. Dobila je konferencija, na kojoj su govorili i gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković i direktorica gradske TZ Ana Hrnić, dosta prostora u lokalnim medijima, puno hvalospjeva, kao i inicijator ideje za uvođenje tzv. vize za digitalne nomade i sudionik konferencije hrvatski Nizozemac Jan de Jong.
Piše: Davor Mladošić
Jan de Jong, inače osnivač nekoliko tvrtki, među inim i tvrtke koja se bavi spamom, umiveno nazvanim e-mail marketingom, a prije toga tvrtke za „peglanje” ljudi na telefon, umiveno zvanog „call centar”, dakle, poslovno po ničem posebno zanimljiv lik, od dijela lokalnih medija dočekan je kao Mesija koji će preobratiti Hrvatsku svojom idejom o uvođenju „viza za digitalne nomade”. Kako je Grad sazvao i „pressicu” o inače privatno organiziranoj konferenciji „Dubrovnik za digitalne nomade”, a i poslao pozivnicu za tu konferenciju, pretpostavlja se onda da je i „zvijezda konferencije” Jan de Jong netko jako važan. A i, pazi ovo, za novinare je organiziran i - „brunch s Jan de Jongom”. Onda je važan sto posto, nema greške, jer „brunch” ili kako bi mi seljaci rekli - marenda, ne organizira se s bilo kime.
ČIM DOĐU DIGITALNI NOMADI IZNAD GLAVE ZASJAT ĆE NAM LED LAMPICE
Nakon što su se novinari najeli i napili, po onom što su nakon te konferencije, onako punoga stomka i možda pripiti, u svojim medijima prenijeli, uvede li Hrvatska „vize za digitalne nomade”, moglo bi se reći kako će, s druge strane, nestati potražnja Hrvata za sličnim vizama u drugim zemljama, jer procvjetat će i Grad i država, nitko iz ove ludare neće bježati, a i korona će biti pi... dim za hrvatsko gospodarstvo, soldi će deboto padati s neba kad nam dođu ti digitalni nomadi, a oni samo što nisu, u tisućama, čim im se odobre vize. Digitalni nomadi trenutno su presudna tema za opstojnost države i hrvatskog turizma, a Dubrovnik će, rekla je zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić (da, i ona je govorila na konferenciji) nemojte se sad previše smijati, biti „digital nomad friendly city”.
Uprli su se i dubrovački gradonačelnik Mato Franković i direktorica gradske TZ Ana Hrnić da dokažu kako su nam digitalni nomadi budućnost turizma, umjesto onog masovnog koji je do korone punio i gradski i kućne proračune i koji je toliko omražen da država i dalje daje poticaje za još i još i još kreveta i još malo još. „Želimo se okrenuti novim oblicima turizma “, ustvrdio je gradonačelnik, „ovo će nam dati priliku za jedan okret u trenutcima krize”, uzvratila je direktorica TZ – a Hrnić. U pinku sladunjavijem scenariju u tom trenu bi po njima i Jan de Jongu usred konferencije počele s plafona padati ružine latice, za pojačavanje impresije kakvo nas blaženstvo očekuje kad u Dubrovnik dođu ti digitalni nomadi, u tisućama, je li. Jer, oni, ti digitalni nomadi, ne samo da će nam svojim dolaskom unaprijediti turizam, nego, prenijeli su mediji, s njima dolaze ideje i novac.
Mi smo inače bez njih potpuno bezidejni, a kad digitalni nomadi dođu, iznad glava zasjat će nam LED lampice, za svaku ideju po jedna, svjetlit ćemo kao Las Vegas. Što se tiče novca, znamo da novac nije problem, nema ga, a nema ga jer nema turista, a pogađate, bit će ga, novca, kad dođu digitalni nomadi, oni će sve nadoknaditi, i to samo kupovinom spenze i plaćanjem apartmana, jer porez će i dalje plaćati u svojim državama.
DOK RIZOT U OBLIŽNJOJ KRČMI NE SKOČI NA STOTINJAK KUNA
No, čemu ovaj sarkazam kad je u pitanju ova konferencija i kad je ideja o digitalnim nomadima u samoj svojoj biti zapravo – dobra...
Amo prvo uopće vidjeti tko su ti digitalni nomadi. Taj pojam zapravo opisuje u dvije riječi ljude koji svojim poslom nisu vezani uz jedno mjesto, grad, državu pa ni ured. Drugim riječima svoj posao mogu obavljati bilo gdje i manje – više bilo kada. Sve što im je potrebno jest pristup Internetu.
Sve što im je potrebno?! Pa i ne baš, digitalni nomadi uglavnom traže mjesta u kojima je ugodno, a u isto vrijeme i jeftino živjeti jer među njima, osim ozbiljnih, ima i jebivjetara, kako se ono fino reče avanturista, koji povremenim poslovima tek financiraju svoje lutanje svijetom, i neka ih, što ne bi kad mogu. No, je li Dubrovnik baš takva lokacija, ugodna i jeftina, hm... Možda donekle i to samo dok ne završi korona kriza, a apartmani ne skoče na 200 eura za noć, razvuče se konop u Vratima od Grada i rizot u obližnjoj krčmi ne skoči na stotinjak kuna. Vidit će se tek onda koliko je Dubrovnik „digital nomad friendly city”. A možda da „nomade” smjestimo u novi Studentski dom, ionako je popunjen tek četvrtinu.
PRIVATNA KONFERENCIJA ZA PRIVATNE, A NE INTERESE ŠIRE ZAJEDNICE
Uglavnom, digitalni nomadi nisu nikakvi nadljudi, nikakvi veliki investitori, nikakvi veliki inovatori puni ideja i novca, već samo ljudi koji imaju sreću da uz svoj posao mogao putovati i ne biti vezani uz ured. I tu zapravo sva priča i mistika oko digitalnih nomada počinje i staje, kao što i oni dolaze i odlaze s pojedinih lokacija. Oni su turisti s produženim boravkom, ni manje ni više od toga.
Njihov dolazak jest poželjan, zašto ne bi bio, neka ljudi dođu, uživaju, rade, neka dobiju vize koje im omogućuju dulji boravak u Hrvatskoj, sve je to lijepo i pozitivno i zato ta sama ideja kao ideja jest dobra.
I čemu onda onaj sarkazam... Pa zbog prodavanja muda pod bubrege o nekakvoj revoluciji koju će nam digitalni nomadi donijeti. To ne samo da je bespotrebno, nego je i vrlo iritantno, iako se „analogno čobanski” sve može sažeti u sljedeće: najveću korist od digitalnih nomada, „turista digitalisa” imat će isti oni koji imaju i najveću korist od običnog turista, onog „turista vulgarisa” koji se za Instagram došao slikati na lokaciju snimanja Igre prijestolja, a to su iznajmljivači apartmana i lokalna kvartovska butiga gdje će „digitalci” kupovati spenzu.
I za to je trebalo organizirati konferenciju?!
Pa trebalo je za privatne interese. Kompanija „Salt With Philosophers d.o.o. za usluge i turistička agencija” vlasnice Tanje Polegubic, koja je organizirala konferenciju „Dubrovnik za digitalne nomade”, ima vrlo konkretan poslovni interes u stvaranju priče oko digitalnih nomada. Naime, ta tvrtka nudi posredovanje pri smještaju i ostale usluge digitalnim nomadima u Hrvatskoj.
KOLIKO JE DIGITALNIH NOMADA POTREBNO ZA „NOVE OBLIKE TURIZMA”?
Poanta konferencije „Dubrovnik za digitalne nomade” stoga je bila kampanja za širenje posla tvrtke „Salt With Philosophers”, a ne nekakva dobrobit za Dubrovnik, kako se to pokušavalo predstaviti, jer koliko bi to digitalnih nomada uopće trebalo doći u Dubrovnik da bi utjecali na „nove oblike turizma” i „okret u trenutcima krize”. 10, 20, 100?! Par tisuća sigurno ih neće doći, ako im, ne lezi vraže, možda Grad još ne da mukte smještaj, kakve beneficije i poticaje, što bi tek bio crni humor i sprdanje s domaćim poduzetnicima.
Iako je organizacija konferencija za privatne interese zapravo sasvim legitimna, ipak, kad se u to uključe Grad i Turistička zajednica, pa time ili smanje financijski trošak organizatoru ili osiguraju druge vidove benefita, onda bi takve konferencije uz privatni trebale imati i vrlo jasan interes za dobrobit zajednice koji u ovom slučaju nije baš opipljiv. Teško je uopće povjerovati da i Franković i Hrnić, bez obzira na ono što su rekli na konferenciji, uistinu iskreno misle kako će digitalni nomadi znatno utjecati na dubrovački turizam.
U GRADU NE ZNAJU NI IME TVRTKE ORGANIZATORA KONFERENCIJE KOJU SU PODRŽALI
Koliko su zapravo ozbiljno shvatili tu konferenciju govori i to da su u pozivu medijima iz Grada kao organizatora konferencije naveli nepostojeću tvrtku „Saltwater”. Saltwater je naime samo dio imena web stranice spomenute tvrtke „Salt With Philosophers”, na kojoj nude usluge digitalnim nomadima.
Gradonačelnik i direktorica gradske turističke zajednice tamo su bili isključivo zbog populizma. Jan de Jonga hrvatski mediji prikazuju kao izrazitog pozitivca, što prema balkanskim običajima dođe kao neka obveza prema osobama koje su se odlučile skrasiti u Hrvatskoj, a dolaze iz bogatije zemlje od naše, priča o „vizama za digitalne nomade” prikazuje se također isključivo pozitivnom, bez trunke neke kritike, pa što onda i oni ne bi malo laprdali u prazno na nekoj konferenciji, javnost ionako brzo zaboravlja.
Kako tko, godinu dana nakon što Hrvatska uvede vize za digitalne nomade Dubrovnikpress.hr objavit će koliko ih je stiglo u Dubrovnik i kako su utjecali na „nove oblike turizma” i „okret u trenutcima krize”, koliko su ideja i novca donijeli i kakvu je korist imala zajednica.
Ne bi bilo fer ne kazati da ovu konferenciju na portalu Dubrovnikpress.hr nismo željeli medijski popratiti, a razlozi su valjda više nego očiti: sve gore navedeno.
A digitalni nomadi, „turisti digitalis”, dobrodošli nam, jednako kao i „turisti vulgaris”.