Bogdanović je potpisao protupravan i protuzakonit ugovor, htio je najbolje, no ne znajući napravio je s Društvom doživotni ugovor, u kojemu nema datuma dokad DPDS upravlja zidinama, nego je sve to na neograničeno vrijeme, što je protuzakonito. Svaki gradonačelnik bi trebao podnijeti tužbu da se raskine ugovor, jer on po EU zakonima nije održiv, riječi su kojima je gradski vijećnik DUSTRA-e Rikard Rossetti nedavno za portal Dubrovnikpress.hr zapravo definirao sukus problema Grada Dubrovnika s Društvom prijatelja dubrovačke starine.
Dakle, potpisani ugovor 1998. godine, osnažen turističkim procvatom u godinama koje su uslijedile, odnosno stvaranjem tržišta koje je omogućilo porast cijene ulaznice na zidine s 12 na današnjih 150 kuna, stvorio je od DPDS-a udrugu građana koja na godišnjoj razini na raspolaganju ima više sredstava nego što iznose proračuni nekih gradova u Republici Hrvatskoj. Radi se o desecima milijuna kuna svake godine.
U međuvremenu, nekadašnji gradonačelnik Andro Vlahušić potpisao je s DPDS-om aneks ugovoru, koji istječe 2019. godine, prema kojemu Grad Dubrovnik i Društvo prijatelja dubrovačke starine prihod koji se ostvaruje na zidinama dijele po pola, a koji neki brkaju i misle kako 2019. U potpunosti istječe ugovor Grada i DPDS-a, a koji porpisuje da DOPDS zidinama upravlja – vječno ili barem dotle, kako to objašnjava sam Vlahušić, "dok ne dođe do odluke Gradskoga vijeća Grada Dubrovnika o sudskom razvrgnuću istoga".
No, zanimljivo je sada se podsjetiti što su o ovome ugovoru govorili tadašnji kandidati za gradonačelnika, uslijed kampanje. Svi oni, osim Tatjane Šimac Bonačić, koja se usred kampanje nije javljala novinarima Dubrovnikpress.hr portala na mobitel, dali su svoj stav o spornom ugovoru, doduše previše oprezno jer eto u kampanji treba računati na sve birače.
Valentin Dujmović je kazao kako "njegovi stavovi nisu jednaki onima Andra Vlahušića", a recimo Željko Raguž kako "Grad Dubrovnik treba razvijati prijateljske odnose s DPDS-om jer nema razloga da oni ne budu takvi". Pak, Vido Bogdanović je poručio "kako je sad teško prejudicirati što bi bilo kad bi bilo, odnos Grada i DPDS-a treba definirati kroz razgovor i dogovor", dok je Terezina Orlića stava kako "novom ugovoru treba pristupiti nakon 2019. godine". Jasno, stav onoga koji je pobijedio, sad je jedino validan.
- Poštujem dosadašnji rad DPDS-a, ali smatram da ugovor o zidinama u budućnosti treba biti modificiran i spreman sam ga promijeniti kroz dijalog koji ćemo započeti odmah na početku mandata. Inače, smatram kao Grad Dubrovnik mora imati dodatnu kontrolu sredstava i svog predstavnika u najvećim tijelima DPDS-a. Po mom mišljenju Grad bi u tijelima DPDS-a trebala predstavljati pročelnica Upravnog odjela za financije.- rekao je tadašnji HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Dubrovnika Mato Franković.
Što je Franković učinio po tom pitanju? Načelno se dogovorio s predsjednikom Društva prijatelje dubrovačke starine Nikom Kapetanićem kako će sav prihod od ulaznica za zidine ići Gradu, a koji će 30 posto tog iznosa ponovo proslijediti DPDS-u. Što je ustvari na tragu Vlahušićeve ideje koji je bio za opciju da Gradu ide 40 posto, a Zavodu za obnovu Dubrovnika 30 posto, dok bi ostalih 30 posto ostajalo u DPDS-u.
Doduše, Frankovićev načelni dogovor ponovo ne rješava pitanje onoga tko upravlja zidinama, jer bi ponovo DPDS-ovci bili ti koji bi prodavali karte i prosljeđivali ih Gradu Dubrovniku. Jasno kako priča o crnim vrećama punima para koje se u okrilje noći iznose iz DPDS-a ne pije vodu, odnosno kako nitko nema pravo bez dokaza optužiti DPDS za nečasne radnje, ali paradigma je to šire priče, koja govori o onome tko je pravi šef na ovoj dubrovačkoj fortifikacijskoj rasadnici novca. I, uostalom, tko na račun novca koji je utvrđen na gradskoj imovini i pripada svim građanima obnavlja tvrđavu na Prevlaci, koja nema veze s Dubrovačkom Republikom, ali i kupuje nekretnine ili osmišlja suvenire.
Zanimljivo je da Frankovićev načelni dogovor s Kapetanićem nije izazvao niti malo otpora druge strane, kao što je to bio slučaj s, dakle, gotovo istovjetnom Vlahušićevom idejom buduće raspodjele novca. Toliko o tome kako je DPDS udruga politički neobojana.
No, što god da se tu dogodi u kontekstu raspodjele, bit će to samo u vidu traženja kompromisa, odnosno onoga hoće li se Grad izboriti za više ili manje. Što je zapravo žalosno jer je toliko daleko od jedine logične odluke. Da Grad Dubrovnik napokon u cijelosti raspolaže s jednim od turistima najatraktivnijih spomenika u cijeloj Europi.