Tijekom turističke sezone uobičajene su učestale vijesti o viđenju morskih pasa kao da je neko čudo što morski psi žive u moru pa tako i Jadranskom. Nije to samo posljedica većeg broja ljudi na moru, a time i veće mogućnosti viđenja, nego i uobičajene veće pojave morskih pasa u površinskom sloju mora nego u ostatku godine. Naime s rastom temperatura površinskog mora dolazi do bujanja planktona u njemu, što privlači pojedine vrste, među njima i pse, poput psine goleme, koja se u ovo doba redovito približava obali i površini.
No, umjesto morskih pasa ponekad zapravo biva viđen - bucanj. Zabunu izaziva to što se bucanj u toplijem dijelu godine često zadržava uz samu površinu, tako da mu iz mora strši leđna peraja, skoro identičnog oblika kao kod morskih pasa.
Po svemu ostalom, bucanj se posve razlikuje od morskih pasa, ali i ostalih morskih riba. Naime, izgleda poput pola ribe bez repnog dijela. Izrazito je spljoštenog i okruglog oblika s naglašenom leđnom i analnom perajom koja mu služe za kretanje. Prsne peraje su mu male i zaobljene, okrenute prema gore. Trbušnu peraju nema, a repna peraja nije pravi rep V oblika nego repu slična struktura koja spaja leđnu i analnu peraju. Karakterističan izgled mu daju i usta jer su mu zubi u obje čeljusti spojeni u ploče nalik kljunu. Gruba koža bez ljuski, prekrivena slojem sluzi obično je sive ili smeđe boje, svjetlija sa strane i u trbušnom području.
No, bucanj tako ne izgleda na početku života. Naime, nakon što se izlegne neko vrijeme nalikuje većini riba, najviše napuhačama, a zatim se počine sužavati, a repna peraja se počinje kratiti i savijati prema naprijed da bi na kraju izgledala kao kormilo.
Od ostalih riba bucanj se osim oblikom razlikuje i načinom života, o kojemu se vrlo malo zna. Između ostalog, nije točno utvrđeno zašto se sunča na površini, po čemu je najpoznatiji. Znanstvenici vjeruju da postoje dva glavna razloga za to.
S jedne strane te ribe izlaze na površinu i odmaraju se na boku kako bi se zagrijale nakon što zarone u duboke, do 200 metara, hladne vode gdje se hrane. Budući da su ektotermne životinje, a stoga ovise o okolišu za regulaciju tjelesne temperature, smatra se da se trebaju vratiti u vode iznad termokline i oporaviti svoju temperaturu nakon što se smanji tijekom dubokog zarona.
S druge strane, ostaju blizu površine vode kako bi im morske ptice mogle ukloniti parazite, kojih na njima ima znatno više nego na bilo kojem drugom morskom organizmu.
Ležanje na površini bucnju pomaže da nošen kurentom putuje na velike daljine, dnevno i do 26 km, unatoč tome što vrlo sporo pliva, najbrže 3,2 km/h, te tako dođe do novih izvora hrane. Kao mlađ konzumira račiće. Kako raste, počinje plijeniti veće životinje poput meduza sipa i lignji i sve više se oportunistički hraniti, jesti raznoliki plijen, uključujući male ribe, lignje, mekušce, zvijezde, pa čak i alge i jegulje, od površine do morskog dna.
Unatoč što je krupan i spor, može okomito iskočiti iz vode kada ga progoni grabežljivac - plavoperajna tuna, lampuga i morski psi.
Bucanj može narasti do preko 2 metra, a težiti i do 300 kilograma i najveća je riba koštunjača na cijelome svijetu.
Znanstveno ime „Mola mola“, bucanj je dobio zbog izgleda, budući da mola na latinskom znači „mlinski kamen“. Uzduž naše obale i otoka ribari ga nazivaju i butac, lopar, čubarka, morski misec, morska bačva, morsko barilo, morski mih, morska čutura, morska prasica itd.
Meso bucnja je bez okusa i žilavo. Unatoč tome, smatra se delikatesom u Japanu, Koreji i Tajvanu. Kada ga se kuha, iz njega izlazi ljepljiva tvar koja se i može upotrebljavati kao ljepilo.
Do danas je opisano pet različitih vrsta zrakoperki, od kojih u Jadranu osim bucnja obitava i bucanj mali koji maksimalno naraste do 80 centimetara dužine. Tijelo mu je slično kao kod bucnja, ali nešto izduljenije.