Tijekom ljeta teško je naći kakav miran položaj za ribolov s obale. Osim toga, priobalne vode ribe su napustile ne samo zbog kupača i nautičara nego i zbog jakog sunca te visoke temperature mora. Zato u ovo godine većina sportsko - rekreativnih ribolovaca lovi dalje od obale iz plovila.
Iako se u takvom ribolovu može koristiti mnoštvo tehnika, većina se ribolovaca - udičara u prvom redu odlučuje za lov klasičnim bulentinima. Takav je ribolov u pravilu jednostavan i ne zahtjeva neku skupu i kompliciranu opremu, pri čemu ulovi ostvareni ovakvim načinom uglavnom zadovoljavaju želje i očekivanja. Završnjaci, sistemi za ovakav ribolov uglavnom su „očenaš“ konstrukcije. Za najčešće prakticirani, priobalni, ribolov do dubine od 30 - tak metara pravi se tako da se iznad olovnice teške 30 do 60 grama vezuju dva do tri priveza dužine 15 do 30 cm i promjera 0,20 do 0,25 mm, na čijim su krajevima udice širine luka 8 do 12 mm, primjerene očekivanoj lovini.
Iako se konstrukcijski ovakav završnjak može činiti savršenim, u nekim situacijama pokazao se kao nedovoljno učinkovit. Naime, na terenima na kojima se riba drži dna, mamci na njegovim gornjim udicama često ostaju netaknute. Nakon prvih nekoliko trzaja, aktivnost ribe naglo prestaje, a nakon izvlačenja samo donja udica „zauzeta“ ili ogoljena. To je posebno izraženo na golim terenima kakva su pješčana dna zarasla rijetkim podmorskim livadama posidonije, purića.
Na takvim je terenima idealno da udice leže na dnu ili da barem budu neposredno poviše njega. Naime, riba se na takvom dnu osjeća golo i ranjivo, pa se zato i ne odljepljuje od dna. Mamac, ma koliko bio ukusan, ako se nalazi pola metra iznad dna, predstavlja možda životni rizik tako da se riba na kraju unatoč mirisnim i vizualnim podražajima ne odlučuju na napad.
Takav je završnjak za „svaštarski“ ribolov idealno je opremiti kao što je prikazano na fotografiji.
Završnjakom izrađenim na ovaj način ne lovi se kao s klasičnim „očenašem“. Da bi sve tri njegove udice ležale na dnu, što je idealno za lov pauka, ovčice, arbuna, ovrate (orade) i ostalih vrsta prehranom i životnim navikama vezanim uz samo dno, završnjak ne smije stajati okomito na dno nego pod manjim kutom, najbolje od oko 30 stupnjeva. Svo vrijeme tijekom ribolova pribor treba držati lagano zategnutim.
I dok će sitnije ribe u pravilu tresti i „tuckati“ na uobičajeni način, kao u lovu „očenašem“, na što je potrebno oštro i kratko kontrirati, krupnije će riba udarati karakteristično snažnim i odrješitim udarcima na koje ne treba odmah reagirati. Dapače, nakon prvog udarca koji najavljuje krupniju lovinu, pribor treba osloboditi napetosti i iz role, odnosno s motovila izvući oko metar strune te tako omogućiti ribi nesmetano gutanje mamca. Sljedeći udarac, koji najčešće ne treba dugo čekati, u 90 posto slučajeva donosi ribu koja se sama zakači.
Naravno, završnjak s ovako postavljenim udicama izloženiji je od „očenaša“ zapinjanju za razne prepreke na dnu, ali ulovi koji se njime mogu ostvariti u potpunosti kompenziraju mogući gubitak nekoliko udica. Osim toga, odbacivanje završnjaka lovi se na višestruko većoj površini pa je i vjerojatnost pronalaska najboljeg mjesta lova, a time i bogatijeg lova, veća.