laus banner 2021 2

Subota, 15 Svi 2021 12:54

A volo tehnikom s obale

Piše:

A volo, vjerojatno najstarijom tehnikom ribolova udicom, najbolji se rezultati s obale postižu od sredine svibnja do kraja lipnja, ponegdje čak i do sredine srpnja te od polovine rujna do kraja listopadu, kad se ribe najviše približe obali. Zato je sada pravo vrijeme za podsjećanje na taj način ribolova.

Kod nas se s obale a volo tehnikom lovi i na dnu. Naime, najveći dio naše obala blago ponire pa je na 10 - 15 metara od kopna, koliko je neotežani pribor moguće najdalje odbaciti, dubina mora je najčešće 2 do 3 metra, odnosno tolika da u njega ribe „od pola dna” najčešće ne zalaze. Lovina mogu biti i najcjenjenije ribe - ovrate i smuduti, čak i zubaci. No, te ribe treba dugo čekati, a veoma često umjesto njih su plijen neželjeni grujevi i murine. Znatno češći, nerijetko i vrlo kvalitetni ulovi se postižu u „svaštarskom“ ribolovu.

Za takav ribolov pribor je najbolje kompletirati na najjednostaviji način. Završnjak čini samo privez, vrlo dugačak, do 2 m i malog promjera (0,16 - 0,22 mm), a sve zato da bi se mamcu omogućilo što prirodnije tonjenje i ponašanje na dnu u struji mora. Najbolje ga je izraditi od nevidljive „FC“, fluorougljične strune. S osnovnom strunom ga je najbolje spojiti vrtilicom, kojoj uloga nije samo smanjiti prenošenje uvratanja nego i otežanje pribora. Osnovna najlonska struna treba biti tek neznatno deblja od završnjaka, po mogućnosti ona specijalna za tzv. engleske, „waggler“ i „feeder“ tehnike ribolova, koja tone bez trbuha i na kalemu role stoji dobro zategnuta što sve skupa povećava osjetljivosti pribora.

zavrsnjaksdvijeudiceavolo150521

Dobro rješenje je i završnjak s dvije udice, kakav se koristi u lovu ovrate rakom kosmečom. Jedna, u pravilu veća udica, je na kraju završnjaka, a druga na 10-tak centimetara dugom privezu vezanom 10 do 15 cm poviše prve udice. Takav završnjak omogućava lov s dva mamca, koji su teži od jednog pa se lakše mogu dalje odbaciti. Najbolje je kombinirati jedan veliki, tvrd i težak mamac na velikoj s mekanim i manjim mamcem na manjoj udici.

Za ribolov ovom tehnikom najbolje je koristiti udice oblika „Chinu“, zatim „Beak“, a poslužiti mogu i „Aberdeen“ i „Crystal“. Ovisno o očekivanoj veličini plijena, širina udice treba biti 7 do 12, najviše 15 mm, najbolje s vezištem u obliku prstena.

Ribolov „u propadanju“ je najbolje obavljati stalnim držanjem pribora u rukama, zbog čega štap i rola obvezno moraju biti što laganiji. Najbolje je koristiti progresivni mekani fleksibilni štap, ali s brzim vršnjakom. Najbolji rješenje je „bolognese“ štap duži od 5 metara. Zbog dužine on omogućava daleko odbacivanje i dobro usmjeravanje mamca u kurentu, a zbog savijanja cijelom dužinom najbolje djeluje pod malim opterećenjem, ali i ublažava nalet i veće ribe. Bez obzira na vrstu štapa, na njega je dovoljno montirati rolu niže srednje veličine, bilo kojeg prijenosnog odnosa jer se lovi na kratkim udaljenostima.

Da bi se što lakše i dalje odbacili treba birati mamce velike specifične težine. Najbolje rješenje su rakovi kosmeč, šuša i vodar te goli štrcaljac, mali cijeli ili u komadima, jer je vrlo mesnat i pun sokova, što ga čini iznimnom teškim. Spomenuti rakovi i goli štrcaljac se uspješno odupiru napadima neželjenih malih riba i neoštećeni dočekuju dolazak velikih. Dobro rješenje su i tvrđi, od glave, dijelovi velikog crva. Kad se, pak, lovi s dvije udice, dobro je na drugu, manju, postaviti neki mekši, ali primamljiv mamac koji se pomjera u kurentu i time dodatno provocira ribe. Prednost treba dati pjeskulju, muljašu te uvoznim crvićima poput korejskog ili američkog.

Ponekad mamac ne treba biti težak jer ga ni ne treba odbaciti. Naime, mnoge ribe, među njima i najcjenjenije ljuskavke često se hrane vrlo blizu obale. Nerijetko i ovrata te sarak jedu na zidu rive i obalnom kamenju.

Posebno važan čimbenik uspjeha u a volo ribolovu s obale je odabir mjesta lova, ali i pravilno tumačenje stanja mora te prilagođavanje njemu. Najbolje poste su uglavnom kamenito dno ulaza, odnosno izlaza iz luka i pristaništa, stjenoviti nasipi, ušća, stjenovite uvale...

Loviti treba u struji koja izlazi iz luke, pristaništa ili uvale kako bi se spriječilo da se struna ili udica vrati prema obali i zapnu među stijene. Vjetar koji puše u leđa je dobrodošao, ne samo pri odbacivanju mamca. Naime, dugotrajni vjetar će uzrokovati u plitkom i površinskom moru kurenat dovoljan da mamac odnese od obale. Lokalni kurenat u kanalu i na izlazu/ulazu u luku može uzrokovati i plima ili oseka, čak i slaba kakva je na jugu Jadrana. Zato je dobro znati vrijeme promjene nivoa mora kako bi se u to vrijeme na pravom mjestu, primjerice na izlazu kanala prema otvorenom moru, mamac prepustio kurentu da pluta prema ribama koje dolaze obali na ishranu. Pritom s role otpuštenu strunu strunu valja držati između palca i kažiprsta kako bi se priboru pružao najmanji mogući otpor, ali i kako bi se mamac doveo do željenog mjesta te što prije osjetio trenutak kada riba uzme mamac i krene odlaziti s njim. I kontra se može dati prstima, a onda treba zatvoriti preklopnik role i boriti se s ribom, ako može bez popuštanja kako bi se spriječio ulazak ribe u kakvi procijep ili rupu te vrlo moguće zapinjanje i kidanje strune.

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020