laus banner 2021 2

U ponedjeljak se otvaraju tarace ugostiteljskih objekata, Dubrovčanima je to iznimno važno, jednima da mogu konačno početi raditi, drugima da se imaju negdje pokazati. I to je sasvim u redu, neka se otvaraju, ali pri svemu tome prosječnom građaninu nameće se pitanje koga ona trust mozgova u tzv. Stožeru civilne zaštite pravi budalama, oni sami sebe ili svih nas.

Jasno je već odavno kako stožeraši misle kako su građani potpuni idioti, jer da ne misle ne bi davali okolo izjave i u konačnici donosili takve odluke, kao da su građani svi skupi ispodprosječno inteligentni.

Ne ulazeći sad uopće u kontroverze npr. da je tzv. lockdown bio na snazi kada smo imali tek nekoliko desetaka oboljelih od koronavirusa u cijeloj Dubrovačko – neretvanskoj županiji, a danas ih imamo 1160 od kojih 345 u Dubrovniku, dok se sad ponašamo kao da ih je desetak, a onda smo se ponašali kao da ih je 1160 pa pripišimo to tadašnjem neznanju o COVID-u, koje nažalost ni danas nije nešto puno veće, kakve su to odluke koje dopuštaju otvaranje taraca kafića, a zabranjuju okupljanje više od 15 ljudi na otvorenom?! Jedno s drugim jednostavno ne ide ili će stožer ograničiti broj gostiju na taracima na desetak, jer ne trebamo zaboraviti da se u 15 ljudi treba ubrojati i osoblje ugostiteljskih objekata.

Neće tzv. Stožer zabraniti više od deset gostiju, naravno da neće, ali upravo ovakve odluke koje se kose jedna s drugom pokazuju da već više od godinu dana našu sudbinu kroje ljudi koji se u odlukama povode isključivo politikom, a ne aktualnom zdravstvenom situacijom. Da nije tako onda bi se i same odluke provodile drukčije, ne bi iz npr. crkve Svetoga Križa navečer izlazilo pedesetak ljudi dok tzv. Stožer CZ propisuje da se ni doma ne smijete okupiti u već broju od osmero i to iz najviše dva domaćinstva. Ne bi tzv. Stožer otvorio škole u trenutku dok se broj oboljelih penjao itd. Ne bi jedni pokapali svoje mrtve kao da su psi, a premijer Plenković išao na sprovod Miroslavu Tuđmanu gdje se okupilo par tisuća ljudi ni ne promišljajući da zbog toga preda ostavku.

Niz je dakle čisto političkih odluka i ponašanja članova stožera koji se želi predstaviti kao stručni, a u biti je politički stožer. Bit tih odluka je samo jedna, prilagođavanje ekonomskoj i političkoj, a ne zdravstvenoj situaciji, pa ćemo sad otvoriti tarace kafića jer se naivno još uvijek neki nadaju turističkoj sezoni, a i država ima sve manje novaca za isplatu naknada poslodavcima zbog zatvaranja, ali u isto vrijeme zabranit ćemo javna okupljanja da se ne bi netko drznuo prosvjedovati protiv protiv Vlade koja se, blago rečeno, nije snašla ili protiv mjera za koje ni stožeraši ni mi građani ne znamo jesu li opravdane, jer COVID je i godinu i kusur od prvih slučajeva i dalje deboto nepoznata bolest. Drugim riječima, svi bismo, zajedno sa stožerašima, jer ništa bolji od te hrpe koja nas pravi idiotima ni mi svi zajedno nismo, htjeli bismo biti i jebeni i pošteni. Ne ide to tako. Ili ipak ide. Uživajte na kafi u ponedjeljak, a mrtve i dalje pokapajte kao pse, jer to je novo normalno, potpisao Stožer.

Četvrtak, 01 Travanj 2021 20:26

(Ne)etički kodeks

Nije Gradsko vijeće Grada Dubrovnika na svojoj posljednjoj sjednici u ovom sazivu donijelo samo jedan dokument čija je vrijednost jednaka vrijednosti toaletnog, i to upotrijebljenog, papira, o kojem smo pisali OVDJE, već jednako važnost ima i dokument izglasan na posljednjoj točki dnevnog reda, a riječ je o „Etičkom kodeksu nositelja političkih dužnosti u Gradu Dubrovniku”, a o kojem se glasalo na prijedlog SDP-ove Tatjane Šimac Bonačić.

Naime, taj kodeks kojeg je populistički predložila T.Š. Bonačić, a jednako populistički ga prihvatili ostali vijećnici, očekujući valjda da će im građani zbog toga dati veliki pljesak, ne samo da nikog ništa ne obvezuje niti mu je to namjera, već je upravo suprotno od njegove namjere – dokaz licemjernosti samih onih koji su ga donijeli.

Političari inače vole misliti o sebi kako su iznimno važni i iznimno ugledni građani. Potrebiti uhljebi naime tepaju im svaki dan pa ljudi sebi umisle sve i svašta. Tako su i oni koji sjede u vijeću umislili da su oni ne samo ugledni građani, već i čisti poput jutarnje rose.

Naime u etičkom kodeksu navodi se kako obnašatelji ili nositelji političkih dužnosti trebali pridržavati načela poput „čestitosti i poštenja te izuzetosti iz situacije u kojoj postoji mogućnost sukoba interesa”, na što se prosječni građanin može samo posprdno nasmijati, ako ne i oplakati od muke, pa zatim „zabrane korištenja svoje dužnosti odnosno ovlaštenja koja iz nje proizlazi u svrhu ostvarivanja osobnog interesa ili privatnih interesa drugih osoba”, a uistinu je degutantno da su za to ruku podigli pojedinci koji su ne samo jednom, već više puta zastupali isključivo privatne interese, pa i interese članova svoje obitelji, onda je tu npr. i načelo „zabrane svjesnog iznošenja neistina”, a o lažima izrečenim za govornicom valjda nije potrebno posebno pisati itd. Još bi se toga moglo navesti, ali poantu razumijete.

Uglavnom, kad se sve skupi u taj jedan dokument, prema njemu barem polovica gradskih vijećnika, uskoro bivšeg saziva, ne bi mogla sjediti u vijećničkim klupama, kada bi taj kodeks bio uistinu važan, a šteta što nije, i obvezujući, a šteta što nije i što je čast obnašanja dužnosti gradskog vijećnika/vijećnice okaljana deboto samim tim što su pojedinci uopće kročili nogom u Gradsku vijećnicu zbog čijeg je glasa za Etički kodeks u svojoj biti on neetički.

HSS, HSLS, HSU, Hrast, NS Reformisti, Glas... Zasad je to poznata lista stranaka koje će izaći na lokalne izbore u Dubrovniku, odnosno Dubrovačko – neretvanskoj županiji, a koje se ne mogu nazvati drukčije nego parazitskim strankama.

Naime, riječ je o strančicama koje bez koalicija s puno jačim partnerima ne bi imale nikakvih šansi prijeći izborni prag. Riječ je o strankama čiji je broj članova u pojedinim slučajevima, odnosno u nekim gradovima i općinama, manji od broja članova nešto šire dubrovačke obitelji.

Naime, riječ je uistinu o patuljastim strankama, iako su HSS i HSLS prije dva i pol desetljeća bile itekako ozbiljne parlamentarne stranke, a sukladno time su imale i snagu na lokalnoj razini. Uostalom, zar 90. - tih, nakon HDZ-a, Dubrovnikom nisu vladali HSS-ovci. One su danas daleko od ozbiljnih i uređenih stranaka, a najbolji primjer je HSLS koji u dubrovačkom političkom bordelu s jedne strane ulazi u antihadezeovsku koaliciju u Gradu Dubrovniku, a s HDZ-om koalira na razini Županije.

Te i takve parazitske strančice koje na životu održavaju isključivo oni jači postoje zbog samih sebe, ne zbog birača, jer broj njihovih birača je potpuno zanemariv, toliko da u rijetkim situacijama kad se takve stranke odluče samostalno izaći na izbore, broj glasova koje osvoje bude manji od broja članova obitelji kandidata s listi. Dakle, ni vlastita šira obitelj ne glasa za njih.

S druge strane potpuno je nejasno što npr. jednom HDZ-u treba u koaliciji nekakav Hrast ili stranka u potpunom raspadu poput HSS-a. Razlika u broju osvojenih glasova bila bi zanemariva.

Da , netko će reći tih par stotina glasova koje npr. HDZ-u mogu zajedno prikupiti HSS, HSLS, HSU i Hrast u Županiji dubrovačko – neretvanskoj, za što je danas potpisan koalicijski sporazum, može značiti mandat više, jer nekad odlučuje i desetak glasova. No, s druge strane, ovisno kakav su sporazum potpisali, HDZ-u to zapravo znači četiri mandata manje, a ne jedan više, ukoliko je u sporazumu navedeno da po barem jedan parazitski kandidat navedenih stranaka dobije tzv. prolazno mjesto.

Da, netko će reći, ali taj jedan mandat više, koalicijske liste, koji bi se možda, dakle, tek možda ostvario, makar je to zapravo četiri mandata manje HDZ-u, kojeg smo uzeli za primjer s obzirom na današnje potpisivanje sporazuma, može znači većinu. I tu je pogreška. Da sve četiri stranke koje su danas potpisale sporazum s HDZ-om izađu samostalno na izbore i osvoje tih pišljivih par stotina glasova, ne pređu prag, gotovo je jednaka šansa za jedan mandat više HDZ-a s tim glasovima koliko i s D'Hotnovom metodom raspodjele mandata koja se upotrebljava u našem izbornom sustavu i koja ide na ruku najjačim strankama.

Istina, nešto je veći rizik čekati hoće li D'Hont doniejti taj jedna mandat više nego kad se direktno dobije koji glas više, no opet se vratimo na osnovu misao, u slučaju HDZ-a koalicija može znači četiri mandata manje za sami HDZ, a kakva je to stranka ako ne može prihvatiti takav rizik. I opet treba napomenuti HDZ je uzet samo za primjer, jednaka je i situacija npr. sa SDP-om. Smatraju li u SDP-u da su još uvijek važna i respektabilna stranka, a teško je onda uopće i objasniti zbog čega u Dubrovniku idu u koaliciji s jednim Glasom, strankom koja bi samostalno osvojila maksimalno stotinjak glasova, ako i toliko.

Riječ je o potpuno krivim političkim procjenama, no zapravo se radi o PR sredstvu, te koalicije na papiru izgledaju jače iako zapravo to one nisu i iako zapravo jedan dio birača tjeraju da za takve koalicije ne glasaju, možda čak i podjednak broju glasova koje paraziti donesu na koalicijske liste.

Upitno je i kako se u tim patuljastim strankama uopće o nečem odlučuje. Uzmimo samo primjer NS Reformista. HNS, HSLS i Andro Vlahušić prvo su predstavili listu „Dubrovnik, naš Grad” u koju su uključeni i NS Reformisti, Darko Marinović iz Reformista održao je i konferenciju za novinare s Vlahušićem, odnosno listom „Dubrovnik, naš Grad”, a tek nakon svega toga održana je Skupština te stranke na kojoj je odlučeno kako će biti u toj koaliciji i na kojoj je Marinović izabran za predsjednika dubrovačkog ogranka. Turbo demokracija.

Na jučerašnjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika jedna od točaka dnevnog reda bila je i pozajmica Grada prema Čistoći, gradskoj tvrtki koju je teško pogodila korona kriza. Grad će naime posuditi Čistoći sedma milijuna kuna kako bi prebrodila krizu.

HNS-ovci su o ovoj temi, mora se to istaknuti, uglavnom šutali kao zaliveni, a kako i ne bi kad je njihova predsjednica Nataša Gabričević, sjetit ćete se, u prosincu kukumačila kako neće biti božićnica u Čistoći (koju je ona vodila u mandatu Andra Vlahušića i nije se proslavila) ne razmišljajući ni o tome hoće li Čistoća par mjeseci kasnije imati sredstava za poslovanje, a nije razmišljala ni o tome koliko je iritantno, u vremenima kada „pola Dubrovnika” ima plaću četiri tisuće kuna, pričati uopće o božićnicama u gradskim tvrtkama.

No, na stranu šutnja HNS-ovaca po ovom pitanju, puno je od toga zanimljivije u što se pretvorila rasprava o pozajmici, a pretvorila se u raspravu o Grabovici i Lučinom razdolju, odnosno projektu županijskog Centra za gospodarenje otpadom. Ne može se reći da taj centar nema nikakve veze s Gradom i Gradskim vijećem, ima poveznica, iako Grad i gradsko vijeće nemaju nikakvu jurisdikciju nad tim projektom, jer riječ je o županijskom centru, ali dubrovački gradski vijećnici u ovom, dosad vjerojatno najgorem sastavu Gradskog vijeća, prečesto gube vrijeme na rasprave koje s točkama dnevnog reda nemaju veze.

Tako se raspravljalo i o odlaganju smeća, odnosno recikliranju, ali nije se raspravljalo u okviru teme pozajmice, nego kad se već Čistoća spominje, hajmo za govornicom baljezgat bez ikakva reda.

A kad govore o recikliranju dubrovački gradski vijećnici doslovno bauljau kao guske u magli. Kad se čuju „problemi” oko recikliranja koje oni navode ispada da bi najbolje bilo da gradski čistači idu od vrata do vrata i prikupljaju odvojeno otpad. Zaboga miloga, Čistoća je uz svakom kantunu Grada postavila posebne spremnike za otpad koji se reciklira, a na građanima je da otpad odvajaju. Ne, nije za to potrebno ispred svakih vrata stavljati posebne spremnike, jer čak i to se čulo u gradskoj vijećnici, jer nećemo valjda ispred svake zgrade i kuće u Dubrovniku držati pet kanti za smeće ili čak više, za svaki stan po pet, sasvim su dovoljni spremnici koji postoje.

E sad, zašto vijećnici baljezgaju, jer zapravo o reciklaži znaju jedno veliko – ništa. Čuli oni kako je to sad „in”, je li se ono moderno tako reče, „in”, pa udri diplit o reciklaži, ono, ekologija, europski standardi, „bečka škola” itd.

Sve bi vijećnici reciklirali, a malo su se o tome informirali. Naime, svi ti silni europski standardi reciklaže i priča o ekologiji jedno je ogromno mazanje očiju i gotovo pa prevara. Nije dakle prevara, već gotovo prevara, jer istina je da se u Europi puno reciklira, puno više nego u Hrvatskoj, ali je i istina da se reciklira isključivo ono što se tada na tržištu traži, dok sve ostalo što Europljani odvajaju, a u tom trenutku nema tržišnu vrijednost, završava na odlagalištima ili u spalionicama, koju mi nemamo.

Npr. kad je riječ o plastici, jer nje je ipak najviše, uzalud se trudite odvojiti plastiku kada se recikliraju samo boce, odnosno plastika te vrste. Plastične dječje igračke primjerice ili plastično pakiranje suhomesnatih proizvoda koje odvojite i ubacite u spremnik za plastiku uglavnom ne završavaju u reciklaži, jer se takva plastika ne traži. I ne nije to tako samo u Dubrovniku ili samo u Hrvatskoj, tako je i u onom „finom Beču”.

Drugim riječima, reciklirati treba, nužno je, ali treba znati i što se na reciklažu predaje i na koji se način predaje, a kad to ne znaju ni gradski vijećnici, teško je očekivati da znaju i građani i na koncu najlakše je za probleme s reciklažom optužiti Čistoću i lupetat gluposti za govornicom o spremnicima ispred kuća.

Gradsko vijeće Grada Dubrovnika večeras je prihvatilo odluku čiji je značaj jednak jutarnjem prdcu. Naime, gradski vijećnici bavili su se moratorijem na kredite poslovnih banaka građanima zbog COVID krize iako ni poslovne banke ni krediti s Gradskim vijećem nemaju nikakvu dodirnu točku, a kamoli da vijećnici mogu utjecati na to hoće li neka banka nekome produžiti ili uopće omogućiti moratorij na kredit.

Tu točku dnevnog reda inače je predložio mostovac Maro Kristić, a razdragani vijećnici koji populizam vole jednako koliko i Kristić zdušno su je prihvatili i na koncu bez rasprave, jer zapravo o ničem nisu imali ni raspravljati, izglasali, pazi sad, „Prijedlog zaključka o potrebi produljena moratorija na kredite gospodarstvenika i građanstva”.

Njihov glas i „dokument” kojeg su izglasali u ovom slučaju ima jednaku važnost i vrijednost koliko i toaletni papir kojim su jutros obrisali stražnjicu. I to doslovno, ne metaforički.

Oni će to poslati fino u Sabor, predsjedniku države možda, a onda će u Saboru, predsjedničkom uredu i bankama svi pasti na guzicu kad vide taj dokument i brže bolje, ne samo produljiti i uvesti moratorij na kredite, nego građane još i osloboditi kamata, ako ne već i cijelih kredita, samo da dubrovačke gradske vijećnike ne boli glava od te silne zabrinutosti za građane.

Kakvo gubljenje vremena ne bi li svi zajedno ususret izborima dobili koji glas više. No, nije stvar u tome što su vijećnici to izglasali, stvar je u tome što oni misle da su građani kompletni idioti i da ne vide koliko je njihova namjera „prozirna”.

Nakon što je Rikard Rossetti „spustio” srđevcima, Nikša Selmani „spustio” je hrastovcu Krešimiru Markoviću.

Naime, tijekom rasprave o Planu upravljanja povijesnom jezgrom ili kako su to u dokumentima naziva „Stri grad Dubrovnik”, Marković je beskonačno bljutio o Poljani Ruđera Boškovića, Dubrovčanim ipak puno poznatijom pod imenom Jezuti. On bi pošto poto Jeuzite želio popločati.

Palamuđenje o popoločavanju Jezuita dodijalo je Selmaniju pa je povukao paralelu između Markovića i četnika Božidara Vuzčurevića koji je govorio o tome kako će izgraditi „još stariji i lepši Dubrovnik”.

Tijekom rasprave o Planu upravljanja, kako se to naziva „Starim gradom Dubrovnikom”, vijećnik DUSTRA-e Rikard Rossetti dobro je „spustio” srđevcima.

Naime, tijekom rasprave vijećnik Srđ je Grad Nikša Selmani uporno je želio prikazati kako je donošenje Plana upravljanja isključivo zasluga te stranke, plana upravljanja koji, usput rečeno, većinu Dubrovčana zanima koliko i lanjski snijeg na Kupresu, a jednako je toliko i važan, jer se nikad neće ni provesti niti će se moći provesti, niti će ga bilo koja vlast uopće željeti provesti, osim možda ako srđevci ne budu na vlasti.

Rossetti je primijetio prenaglašenu samohvalu Selmanija pa je tako kazao kako tog plana ne bi bilo da većina, koju inače u Vijeću drže HDZ i DUSTRA, uz pomoć Hrasta čiji vijećnik ni ne bi bio u Vijeću bez liste HDZ-a, nije odlučila da se onda donese i u konačnici počne s njegovom izradom.

Vijćenik DUSTRA-e Selmaniju je poručio da jedan glas u Vijeću, koliko ima Srđ je Grad, ne odlučuje o ničemu, nego većina.

Vijećnik HNS-a Miho Obradović na sjednici Gradskog vijeća „potegnuo” je pitanje rukometnog kluba Dubrovnik. Naime, nakon tuče koja je izbila poslije jedne utakmice u kojoj su se sukobili s jedne strane dio igrača i s druge strane tadašnji dopredsjednik, a nedavno izabrani predsjednik kluba Ivo Dragić i njegov sin Antonio Dragić, koji je bio kondicijski trener kluba, isplivali su brojni problemi koji se događaju u tom klubu.

Događanja u Rukometnom klubu Dubrovnik, gradonačelnik Mato Franković usporedio je s događanjima u Plivačkom klubu Jug. Najavio je i obustavu isplata od strane Grada prema RKHM Dubrovnik.

- Postoje klubovi u ovom Gradu u koje su određeni predsjednici prisvojili kao vlastitu kasicu prasicu. Dva su takva kluba, jedan je RK Dubrovnik, a drugi PK Jug. Oba predsjednika (Stanko Manenica i Ivo Dragić op.a.) su veliki prijatelji Andra Vlahušića i veliki zagovornici u njegovim kampanja. – kazao je Franković, istaknuvši kako je u poslovanju rukometnog kluba cijeli niz nepravilnosti.

- Ne možete kupit kombi, a da se ne zna je li ga kupio klub ili firma i iznajmljivati ga rukometnom klubu, to je jedna od malverzacija. Zatražio sam od dubrovačkog Saveza sportova da se dostavi izvješće i ukoliko se ono ne dostavi na vrijeme, a neće, Grad će obustaviti plaćanja prema dubrovačkom Savezu. Ne može se javnim novcem raditi što vas je volja. To je identična priča kao PK Jug. Tamo je sve više plivača, a sve manje prihoda od članarina. PK Jug daje pozajmicu tvrtki predsjednika kluba. To nema nigdje. Toliko su se osnažili da su ljude ciljano učlanjivali u PK i RK i vidite da je to isti modus operandi. Vidite da se neka imena u oba ta kluba preklapaju. Najstrašnije od svega je reći da ih Grad nije adekvatno financijski pratio dok svake godine iznos novca koji su dobivali do Grada raste. Događa nam se sramota jer se netko toliko snažno bori da bi ostao na čelu kluba dok druge ne možeš ni puškom natjerati da se prihvate tog posla.- rekao je Franković.

Što se tiče kombija riječ je o vozilu koje je odmah nakon što ga je RKHM Dubrovnik kupio prebačeno na tvrtku Bineus vlasnika Antonija Dragića, sina tadašnjeg dopredsjednika, a sada predsjednika Iva Dragića, koji je ujedno i druga osoba ovlaštena za zastupanje tvrtke. Cijena vozila bila je oko 200 tisuća kuna, a Ivo Dragić za Dubrovnikpress.hr tvrdi kako je on, odnosno obiteljska tvrtka Dragićevih za kombi platila 130 tisuća kuna jer je rukometni klub raspolagao samo sa 70 tisuća kuna dobivenih u jednom projektu Olimpijskog odbora.

- Dakle platili smo oko 130 tisuća kuna za kombi ja sam napravio sporazum s klubom te je kombi tako prebačen na tvrtku. Za onih 70 tisuća kuna klub ima prijevoz, a taj prijevoz inače bi koštao puno više. - kazao je Dragić.

U klubu su upitne i isplate koje su se vršile prema tzv. volonterima i kao naknade članovima u predstavničkim i izvršnim tijelima, povjerenstvima i slično, iako klub nema ni volontere ni predstavnička tijela. Riječ je o iznosu od 1,26 milijuna kuna u razdoblju od 2016. do konca 2019. godine o čemu je Dubrovnikpress.hr pisao OVDJE, a knjigovođa RKHM Dubrovnik tvrdi kako je riječ o isplatama igračima o čemu možete čitati OVDJE.

Ono što je knjigovođa Đorđe Surjan „propustio” naglasiti jest dakle da klub igrače vodi kao volontere, što je za Dubrovnikpress.hr potvrdio Ivo Dragić, a da je dio isplata učinjen npr. na ime stipendija iako pojedini igrači nisu bili ni učenici ni studenti. Naravno, riječ o ogromnoj razlici u obvezama prema državi poput poreza i prireza u odnosu da su isplate vršene na drugačiji. U razgovoru s novinarom portala Dubrovnikpress.hr Ivo Dragić ne vidi ništa upitno u tome da se igrači vode kao volonteri i da su se isplate vršile na taj način. Inače, dio igrača uopće nije imao nikakav ugovor s RKHM Dubrovnik.

Dubrovački savez sportova je inače, na zahtjev gradonačelnika Mata Frankovića od RKHM Dubrovnik zatražio dokumentaciju za pravdanje namjenskih sredstava, a rok je bio 25. ožujka. Kako klub dokumentaciju nije dostavio, gradonačelnik Franković na današnjoj sjednici Gradskog vijeća zaprijetio je obustavom isplate za RKHM Dubrovnik.

Srijeda, 24 Ožujak 2021 20:05

Strože mjere proširuju se i na Neretvu

Stožer Civilne zaštite Dubrovačko -neretvanske županije održao je u srijedu sastanak s čelnicima jedinica lokalne samouprave s područja doline Neretve te epidemiolozima Zavoda za javno zdravstvo DNŽ. Razgovaralo se o pogoršanoj epidemiološkoj situaciji na tom području te prijedlogu epidemioloških mjera koje bi trebale pridonijeti njezinu poboljšanju. Čelnici jedinica lokalne samouprave s neretvanskog područja prihvatili su preporuku Zavoda za javno zdravstvo DNŽ za uvođenjem strožih epidemioloških mjera. Stožer CZ RH stoga je, na prijedlog Stožera CZ DNŽ, donio Odluku kojom se epidemiološke mjere koje su na snazi na širem dubrovačkom području, od sutra 25. ožujka, primjenjuju i na područje doline Neretve.

Podsjetimo, na snazi će biti sve odredbe koje su važile prije popuštanja mjera 1. ožujka te odredbe kojima je zabranjeno održavanje svih javnih događanja i okupljanja na kojima je prisutno više od 15 osoba na jednom mjestu, na privatnim okupljanima i svečanostima može biti prisutno najviše do 8 osoba iz najviše dva različita kućanstva, poslodavcima se preporučuje organizirati rad od kuće, odnosno u smjenama te uvesti klizno radno vrijeme gdje god je to moguće, a stožerima civilne zaštite jedinica lokalne samouprave s područja Dubrovačko-neretvanske županije naloženo je provoditi pojačani nadzor svih propisanih epidemioloških mjera.

Mjere će biti na snazi do 28. ožujka kada će Stožer CZ DNŽ ponovno razmotriti epidemiološku situaciju i predložiti jedinstvene mjere za područje cijele Dubrovačko-neretvanske županije.

dpp

Posljednjih dana puno se ususret lokalnim izborima priča o vezovima za barke u Dubrovniku, napokon je valjda nakon dugog, predugog niza godina u kojima se od strane političara uglavnom izbjegavala, ta tema došla na „dnevni red”. Dosad je u Dubrovniku gotovo sve ležalo na leđima Županijske lučke uprave Dubrovnik i ravnatelja Željka Dadića.

Naime, u Županijsku lučku upravu Dubrovnik najčešće se upire prstom iako mnogi niti ne znaju koja je jurisdikcija te ustanove, a ona je znatno manja nego što to zainteresirani građani zamišljaju. Naime, Županijska lučka uprava Dubrovnik upravlja samo Portom, Komunalnom lučicom Batala, predjelom od gruške Place do bivšeg Radeljevića, lučicom u Mokošici, uređenim dijelom Tenturije, a ima i jurisdikciju na pojasu Lapadske obale.

E baš oko te Lapadske obale nastao je nekakav, kao prijepor. Naime, u problemu oko vezova, koji muči brojne Dubrovčane, vlasnici plovila vezanih trenutno uz Lapadsku obalu ističu se kao oni koji imaju najveći problem, jer uskoro počinju radovi na tom predjelu i morat će maknuti svoja plovila. Pri tome svemu prstom se upire u Županijsku lučku upravu Dubrovnik jer kao ona bi trebala osigurati vezove. E pa ne bi, jer gospoda na Lapadskoj obali tu se vezana bez ikakvog ugovora s bilo kim, na mukte vezovima, a oni koji su imali ugovor sa Županijskom lučkom upravom Dubrovnik već odavno dobili su svoje mjesto na pontonima u Komunalnoj lučici Batala. Oni koji su trenutno na vezovima na Lapadskoj obali unaprijed su znali da će doći dan kada će radovi početi, no to im nije smetalo da se tamo stalno vežu.

To je bitno u kontekstu toga da je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković najavio kako će Grad nabaviti najmanje dva pontona kako bi počelo rješavanje problema vezova. Prvotna namjera je bila da se tamo smjeste plovila trenutno vezana uz Lapadsku obalu, ali to ne treba, a po svemu sudeći niti neće biti tako, jer zbog čega bi neko plovilo s Lapadske obale, samo zato što je vezano tamo, imalo prednost, odnosno vlasnik, nad nekim drugim tko je vezan npr. u Rijeci dubrovačkoj, također na vezu koje političari pogrešno zovu „nelegalnim vezovima”. Podsjetit ćemo još jednom: Sva plovila s Lapadske obale čiji su vlasnici imali uredan ugovor sa Županijskom lučkom upravom već su dobila svoja mjesta na pontonima na Batali.

Inače, na listi čekanja za komunalni vez je oko 700 plovila, još najmanje toliko vlasnika plovila nije ni predalo papire jer je to beznadno i sad bi netko tko se ubacio na Lapadsku obalu „na lijepe oči” trebao imati prednost nad nekim drugim, tko ima vez također „na lijepe noći”, samo zato jer je na Lapadskoj obali. Svi vlasnici plovila koji nemaju osiguran komunalni vez u istoj su poziciji, svima, ako je moguće, treba osigurati vez, ali pri redoslijedu dodjele ne može se bilo koga protežirati na takav način.

A što se tiče „nelegalnih vezova”. Nelegalni vezovi ne postoje. Naime, Lapadska obala javno je pomorsko dobro u općoj uporabi, a dio je u koncesiji. Drugim riječima, to znači da je dosad, prije no što počnu radovi, bilo tko na području koje je u općoj uporabi mogao doći i uz Lapadsku obalu, ukoliko ne postoji oznaka zabrane sidrenja ili ukoliko svojim sidrenjem ne ugrožava plovidbeni put, sidrati barku. Je li u moru betonski blok od 300 kilograma ili „mačak” od sedam kila, drugi je par rukava, ali nije nelegalno za sidro koristit betonski blok. Nitko nije blesav pa da ne zna da je betonski blok namijenjen za stalni vez, ali nije nelegalno. Dakle, nelegalni vezovi na područjima pomorskog javnog dobra u općoj uproabi ne postoje, postoje samo nelegalno podignuti mulići i slične konstrukcije, no, to je već druga tema.

Nelegalni vezovi ne postoje, ali, nevezano za Lapadsku obalu, postoji nered i nerad u županijskom Upravnom odjelu za gospodarstvo i more kojeg vodi Ivo Klaić, a u kojem je jedno vrijeme bio i uhljebljen Maro Kristić, koji ovih dana puno voli diplit o vezovima, a dok je bio u tom odjelu nije bio sposoban ništa po tom pitanju učiniti kao ni njegov šef Ivo Klaić.

Naime Županija bi mogla i trebala, kad već trenutno ne postoji dostatan broj komunalnih vezova, na području koje ne vodi Županijska lučka uprava Dubrovnik, popisati plovila i pozicije koje nazivaju „nelegalnim vezovima” i svim tim ljudima omogućiti koncesiju na ta dva, tri metra obale i tu istu koncesiju naplatiti. Ali ipak je lakše pustiti vlasnike plovila da se tresu hoće li im netko danas – sutra doći s naredbom da uklone plovilo zbog ovog ili onog razloga, ne imati nikakvu odgovornost ako se plovila budu morala uklanjati, ne raditi ništa po tom pitanju, jer velike novčane koristi za Županiju ne bi bilo (ovakve koncesije su ipak „sića”), nego se potruditi i zaraditi plaću. U biti sve je lakše nego, ako se baš ono kao ne mora, raditi jedan dio posla zbog kojeg Županije i županijski odjeli postoje.

Stranica 1 od 54

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020