Biznismen Vasily Anisimov (72) postao je sedmi milijarder koji se odrekao državljanstva Rusije nakon invazije na Ukrajinu, izvijestio je u četvrtak časopis Forbes Russia, a što su prenijeli i brojni mediji u Hrvatskoj s obzirom na to da je Anisimov i državljanin Hrvatske.

Njegova imovina procijenjena je na oko 1,6 milijardi američkih dolara, a ruskog se državljanstva odrekao u rujnu 2022. godine. Uz hrvatsko, Anisimov, ima i državljanstvo male karipske države Dominike još od 90-tih godina, a koje je kupio za 60 tisuća američkih dolara. No, državljanstvo Hrvatske je to koje mu trenutno omogućuje da posluje i putuje slobodno Europskom unijom, a dobio ga je po preporuci Andra Vlahušića.

Naime, Anisimov je državljanin Hrvatske još od listopada 2003. godine kada je svoju prvu hrvatsku putovnicu dobio na račun preporuke koju je tadašnjem SDP-ovom ministru unutarnjih poslova Šimi Lučinu napisao Vlahušić, koji je tada obnašao dužnost ministra zdravstva.

Vasilij Anisimov inače je rođen u Kazahstanu, obogatio se poslovima s aluminijem, a i bivši je vlasnik licence votke „Putinka” te se bavi nekretninskim biznisom. Njegove tvrtke u Hrvatskoj Coalco i Coalco nekretnine koje je, nedugo nakon što je dobio hrvatsku putovnicu, osnovao preko Coalco Internationala s Britanskih Djevičanskih otoka 2003. i 2004. godine, ugašene su 2009. godine.

No, na osnovu čega je Anisimov uopće dobio 2003. godine hrvatsku putovnicu iako je uz rusko imao još i državljanstvo Dominike...

Tadašnji ministar zdravstva Andro Vlahušić je naime u pismu preporuke ministru unutarnjih poslova Šimi Lučinu naveo kako se Vasily Anisimov sa suprugom Jekatarinom namjerava stalno nastaniti u Hrvatskoj i značajno investirati u zdravstvene objekte. Pri tome, tvrdio je Andro Vlahušić u pismu preporuke za dobivanje državljanstva Anisimov je osobiti interes pokazao za ulaganje u lječilište, odnosno Specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju Nafatalan u Ivanić Gradu. Inače, osnivač Naftalana je Zagrebačka županija, a do tog ulaganja niti je došlo niti se pouzdano može reći da se o tome uopće pričalo iako je Vlahušić u pismu preporuke tvrdio da su vođeni konkretni razgovori.

Lučin i Vlahušić, treba li to uopće reći, eto se uopće ne sjećaju tog slučaja, kako su uostalom oboje izjavili.

Vasily Anisimov inače ima stalno prebivalište u Švicarskoj, a to da se odrekao ruskog državljanstva 2022. godine otkada Europskom unijom šeta i posluje s hrvatskom putovnicom, koju je dobio na osnovu obećanja o ulaganjima u zdravstvo koja nije ostvario, „isplivalo” je s obzirom na to da je morao o tome informirati britanske vlasti zbog vlasništva u britanskim kompanijama, a podatke je nedavno i sam dostavio Forbesu.

Do kraja siječnja svi politički dužnosnici moraju predati nove imovinske kartice, a Južni objavljuje trenutno stanje kod svih načelnika i gradonačelnika.

Stonski načelnik Vedran Antunica (HDZ) ima mjesečnu plaću koja je u razini statistički prosječne hrvatske plaće, odnosno iznosi 1.274 eura neto. Drugih primanja nema, a supruga načelnika Općine Ston, liječnica u Općoj bolnici Dubrovnik, ima mjesečnu plaću od 2.921 eura.

Vedran Antunica kreditno je zadužen kreditom iz 2021. godine s glavnicom od 9.290 eura koji vraća na 60 rata po 175 eura uz kamatu od 4,93 posto u OTP banci.

Načelnik i supruga nemaju štednju, dionice ni vrijednosne papire kao ni pokretnu imovinu dovoljne vrijednosti za unošenje u imovinsku karticu. Što se tiče „voznog parka”, Vedran Antunica posjeduje Golfa IV iz 2001. godine koji trenutno vrijedi oko 1.300 eura.

Načelnik Općine Ston ima 50 posto vlasništva naslijeđene kuće u Hodiljama, veličine 120 kvadrata i procijenjene vrijednosti od 133.000 eura. Također ima 80 posto vlasništva garažnog prostora veličine 247 kvadrata u Dubrovniku čija je vrijednost 106.000 eura. Supruga ima polovicu stana u Dubrovniku ukupne površine 246 kvadrata, a koji je vrijedan 398.000 eura.

Da se našalimo, jer stonski načelnik neće nam to zamjeriti, od dugogodišnjeg obnašanja mandata Antunica je zaradio jedino povišeni šećer.

Zbog korona krize i pada prihoda Vlada je pojedinim gradovima i općinama dodijelila beskamatne kredite koji su se trebali početi vraćati ove godine. U najtežoj situaciji bili su gradovi i općine u kojima se proračun osjetno puni zahvaljujući turizmu. Oporavak od korone dobro je krenuo, no ipak opterećenje beskamatnim kreditima nije zanemarivo, a gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković i načelnik Općine Konavle Božo Lasić nadali su se, uostalom kao i drugi, ali spomenuti su o tome najviše govorili te pregovarali s Vladom, oprostu tih dugovanja. Do otpisa nije došlo, ali pregovori su donijeli odgodu.

- Vlada Republike Hrvatske je donijela odluku o odgodi plaćanja beskamatnih zajmova do 2027. godine. To je ono što je nama bilo bitno, a onda ćemo mi u međuvremenu razgovarati o svim drugim modelima vezanim uz beskamatne zajmove, ali nas oni ne opterećuju. - izjavio je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.

Grad Dubrovnik inače treba vratiti u državni proračun 9,35 milijuna eura. Drugi gradovi u Dubrovačko – neretvanskoj županiji nisu se zaduživali dok Dubrovačko – neretvanska županija, koja je također dobila beskamatni zajam, treba vratiti 1,8 milijuna eura.

Od općina najveći beskamatni zajam imaju u Konavlima 1,23 milijuna eura te u Župi dubrovačkoj 1,04 milijuna. Sljedeća na popisu je Općina Mljet s 331 tisuću eura dok Općina Dubrovačko primorje ima beskamatni zajam od 185 tisuća eura.

Općina Trpanj uzela je 53 tisuće eura, a dosad je vratila 18 tisuća. Općina Smokvica zadužila se 26 tisuća eura.

Općina Blato zadužila se beskamatno kod Vlade za nešto malo manje od 40 tisuća eura i taj beskamatni zajam već je u cijelosti vratila.

Usporedno s obavijesti Tankerske plovidbe na Zagrebačkoj burzi kako je s dokapitalizacijom Atlantske plovidbe (AP) nastala obaveza tog zadarskog brodara da preda ponudu za preuzimanje dubrovačke kompanije, o čemu možete čitati OVDJE, AP je također na Zagrebačkoj burzi oglasila kako je došlo do realizacije dogovora o prodaji jednog broda, točnije novogradnje.

Atlantska plovidba tako je izdala obavijest da je jučer potpisan ugovor o prodaji novogradnje H/82-278 po cijeni od 37,62 milijuna američkih dolara. Atlantska je tako iskoristila povoljnu ponudu da zaradi na ovom brodu i prije nego ga je preuzela, a građen je u kineskom brodogradilištu Jiangsu Hantong Ship Heavy Industry. Brod je inače nazvana „AP Lovrijenac”, no još nije i službeno ponio to ime, a porinut prije nepunih mjesec dana, odnosno 11. listopada.

ap lovrijenac 041123 1 min

Inače, to je jedan od dva nova broda koji je Atlantska naručila nakon osam godina, oba tipa kamsarmax za prijevoz rasutih tereta nosivosti 82.000 tona (DWT).

Prije „AP Lovrijenca” u kolovozu je u istom brodogradilištu porinut „AP Dubrovnik”.

„AP Lovrijenac” novim vlasnicima, a iz Atlantske nisu otkrili kome je brod prodan, bit će, naveli su iz dubrovačke kompanije, predan po preuzimanju broda u Kini.

Blokirao je izlazak za nekoliko desetaka automobila i naravno ulaz na parking svima koji su namjeravali parkirati na preostala slobodna mjesta i deboto poručio „ko vas hebe”. U stvari ne deboto, nego je bagerist kojeg su djelatnici Vodovoda danas u Mokošici zvali na mobitel, kažu nam oni, poručio svima „neka idu okolo”. To okolo značilo bi „kozjim stazama” prema Pobrežju jer se eto njemu prohtjelo da bager, pokraj kojeg se zbog previsokog rubnika ne može proći, ostavi nasred ceste i k tome da još kao za despet na cestu odloži i, kako bi to vjerojatno u njegovu kraju rekli – „kašiku”.

Riječ je, kažu iz Vodovoda, o bageru podizvođača radova na projektu aglomeracije na potezu od Mokošice prema Orašcu.

Osim što je bager ostavio ovako jer ga doslovno nije briga, s obzirom na to da ga je desetak metara dalje mogao ostaviti gdje ne smeta nikom, uspio je danas upravitelj ovog bagera i razvaliti vodovodnu cijev zbog čega djelatnike Vodovoda i čeka „večernja smjena” na popravku.

Inače, ovo je i pokazatelj koliku muku muče u Vodovodu Dubrovnik s podizvođačima radova na projektu aglomeracije, a kad vidimo ovakvo nešto jasnije su i riječi gradonačelnika Mata Frankovića koji je nedavno kazao kako će se otkazivati ugovori građevinskim i tvrtkama na održavanju cesta koje aljkavo, sporo i neodgovorno izvode radove.

O „meko pumpanim gumama” odlučivat će Visoki Upravni sud Republike Hrvatske. Naime, kako je objavio gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković direktor i jedan od suvlasnika tvrtke T-bone steak Božo Pulić tom je sudu podnio zahtjev, točnije prijedlog za ocjenu zakonitosti odluke Grada Dubrovnika kojom se u Gradu, tj. povijesnoj jezgri zabranjuje upotreba paletara i drugih transportnih kolica koja nemaju spomenute „meko pumpane gume”.

„Kada je želja za novcem iznad Grada”, piše gradonačelnik Franković navodeći kako je „upravo zaprimio zahtjev za ocjenu zakonitosti Odluke o komunalnom redu Grada Dubrovnika”.

„Gospodin Božo Pulić podnio je zahtjev za ocjenu zakonitosti Odluke zbog odredbe Grada koja glasi: „Unutar pješačkih zona zabranjena je vožnja paletarima, kao i ostalim transportnim kolicima koja nemaju meko pumpane gume.” Cilj donošenja ovakve odluke bio je zaštita kamenih ploča grada od uništavanja i istovremeno smanjenje razine buke koju su navedeni paletari proizvodili. Međutim, kao što vidimo nekima ništa nije sveto, nek se uništi sve, ali nek novci nastave kapati.” - navodi gradonačelnik Franković.

„Siguran sam kako ćemo još jednom dokazati ispravnost naših postupaka i osnovni cilj, a to je održivost i očuvanje Grada koji nije i ne može biti kasica prasica svakom kome se i kako prohtije.” - naveo je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.

Predsjednica Vijeća Visokog Upravnog suda inače je Gradu Dubrovnika dostavila zahtjev za očitovanje je li ta odluka na snazi i o njenom zakonskom uporištu.

Nakon što je zbog sudske presude, kojom se smatra odgovornim za propuste u knjigovodstvu Ronilačkog kluba Dubrovnik, tajnik Vlaho Radonić podnio ostavku, RK Dubrovnik je izvijestio kako je za novog tajnika izabran Mario Šimunović.

Promjena tajnika u jednom klubu teško da bi dospjela u fokus javnosti da nije riječ o propustu u vođenju knjiga, a posebno u aktualnom trenutku kada je o stanju u dubrovačkom sportu, propustima, sumnjama na kriminalne radnje i financiranju, održana i tematska sjednica Gradskog vijeća.

No, iz Ronilačkog kluba Dubrovnik u priopćenju, nakon što je na sjednici Upravnog odbora kluba prihvaćena ostavka Vlaha Radonića te je za tajnika imenovan Mario Šimunović, ističu da propustima sada već bivšeg tajnika nije počinjena šteta klubu.

„Prema presudi Radonića se smatra odgovornim za propuste u vođenju knjiga Ronilačkog kluba Dubrovnik, a sukladno Zakonu o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija. Ronilački klub Dubrovnik je evidentirao i sanirao sve nepravilnosti s ciljem prevencije ponavljanja sličnih propusta u budućnosti. Važno je naglasiti da ovi propusti nisu prouzročili nikakvu materijalnu štetu Klubu, a članovi i korisnici koji su pohađali tečajeve ronjenja ili tečajeve za instruktore ronjenja nisu ni na koji način oštećeni.” - kažu iz RK Dubrovnik.

„Koraci koji su poduzeti s ciljem uklanjanja nepravilnosti rezultirali su stabilizacijom djelovanja Kluba te su osigurali sve potrebne uvjete za daljnji produktivan, transparentan i neometan rad s ciljem promocije ronjenja te razmjene znanja i vještina unutar i izvan zajednice Kluba.” - napisali su još iz Ronilačkog kluba Dubrovnik nakon promjene tajnika.

Ponedjeljak, 16 Listopad 2023 04:04

FRANKOVIĆ „SPUSTIO” PULJKU I ZA AZIL

S obzirom na to da u posljednje vrijeme gradonačelnik Splita Ivica Puljak često u usta uzima Dubrovnik i pokušava Dubrovčanima držati nekakve lekcije, ne ostaje mu dužan ni dubrovački gradonačelnik.

Osim što mu je kazao da ne umije provoditi ni odluku o komulanom redu za koju kaže da je Puljak prepisao od dubrovačke gradske uprave, gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković „spustio”  je Puljku i za azil za životinje.

Iako su prijatelji i razna društva za zaštitu životinja najčešće prozivali Grad Dubrovnik kako nema službeni azil, mada je istina da je to problem u većini gradova i općina u Hrvatskoj, ali eto Dubrovnik je nešto svima na zubu pa je došao u prvi plan, azil nema ni Split.

Nakon što je izgrađen azil na Grabovici Franković nije propustio bocnuti Puljka pa mu je napisao: „Dok se Grad Dubrovnik uhvatio u koštac s dugogodišnjim problemom, izgradio privremeni azil i osigurao adekvatnu skrb u budućnosti malim šapicama, 'ajmo malo pogledati što je napravila aktualna gradska uprava Grada Splita...”

Uz tu objavu Franković je priložio i link na jedan novinarski napis od prije nekoliko dana koji govori o tome kako Split nema azil, a neće ga nimalo skoro i brzo ni imati.

Više od četiri desetljeća otkako su udareni temelji prvih zgrada u naselju kojeg danas zovemo Nova Mokošica, to naselje ujedno će konačno dobiti i još jednu spojnu cestu na nekadašnju magistralu. Tko god da je osamdesetih godina prošlog stoljeća urbanistički planirao Novu Mokošicu vjerojatno nije ni slutio da će to, tada prigradsko naselje, narasti u najveće gradsko. I tako dok se Nova Mokošica širila cestovna infrastruktura u njenom najstarijem dijelu, onom koji potiče sa samih početaka, ostala je ista, a potrebe su se povećale.

Posebno je problematična pristup dječjem vrtiću i osnovnoj školi, a kad se čovjek tamo „zabije” automobilom teško se ponekad izvući iz gužve koja se stvori.

Većina tih problema trebala bi biti riješena probijanjem i izgradnjom nove ceste, tzv. ceste Tamarić koja će školu i vrtić spojiti s „magistralom” što će biti drugi izlaz iz Nove Mokošice. OK, postoji doduše uz onaj „službeni” još jedan izlaz iz naselja, međutim taj je uređen „na divlje” i zapravo njime se slabiji vozači teško služe.

Prošli tjedan krenuli su radovi na probijanju ceste Tamarić, a osim što će se njezinom izgradnjom dobiti izlaz iz naselje s ceste koja vodi do škole i vrtića, rasteretit će se i postojeće križanje s „magistralom”. Radovi su dakle počeli, a zadani rok je godinu dana.

Tri puta je pobjeđivao na najvećem i najpopularnijem festivalu zabavne glazbe u Jugoslaviji, Splitskom festivalu, izdao je 20 albuma i prodao iz u više od milijun primjeraka. Lista njegovih hitova koji su odzvanjali od Vardara pa do Triglava je poduža, pjevate ih uglavnom i danas, nezaobilazni su neki od njih na slavljima. Punio je dvorane u kojima bi po jednom koncertu bilo više ljudi nego što su mnogi dubrovački glazbenici okupili za cijeli život. Njegovo ime je naravno Milo Hrnić i sve ove podatke ste vjerojatno već pročitali prethodnih dana nakon što je preminuo u 78. godini života.

Kad je preminuo bile su ga pune društvene mreže, „vješali” su se njegovi spotovi, udarali „lajkovi” i emotikoni na objave, glazbenici, kolege, politčari davali su izjave medijima, pisale su se srceparajuće poruke, sve je bilo zapravo onako kako obično i bude kada umre velika zvijezda, a Hrnić jest bio velika zvijezda.

Za velike zvijezde obično se organiziraju i komemoracije. Kad je riječ o glazbenicima obično ih poprate i nastupi kolega, prijatelja, bude to poprilično emotivno. Bude, ako nije riječ o – Dubrovniku.

Dubrovnik je i inače grad ljudi sa štapom u guzici, grad ljudi koji tuđe uspjehe ne priznaju ili ih teško priznaju, grad ljudi kojima je sve bolje ako nije iz Dubrovnika, osim kad im netko spomene da je to tako, onda su im usta puna Dubrovnika i Dubrovčana, ali kad tu ljubav prema Dubrovniku i poštovanje prema ljudima trebaju iskazati, e onda tu sve nekako, je li, „malo zapinje”.

„Malo” je „zapelo” tako i na komemoraciji Milu Hrniću. Kad se oduzmu članovi obitelji u Kazalištu Marina Držića okupilo se, slovima i brojem, dvadeset i četvero ljudi, 24, hajde ako smo nekoga preskočili neka zaokružimo na 30.

Mate Mišo Kovač, Oliver Dragojević pa Milo Hrnić... U žanru glazbe kojoj je pripadao i Milo Hrnić, ovaj Dubrovčanin uz navedeni dvojac zapravo je od konca 70-tih i kroz 80-godine prošlog stoljeća bio jedina konstantna zvijezda. Možda to i nije tako, možda je bilo još nekog, teško se i sjetiti nekog imena nakon toliko godina, ali valjda i to da se teško sjetiti nešto govori pa je stoga zapravo sasvim nebitno pripada li tercetu, kvartetu ili možda oktetu zvijezda tih godina, Milo Hrnić bio je u vrhu popularne glazbe dalmatinskog melosa.

Gotovo nitko od dubrovačkih glazbenika, osim šefa HRT-ova centra u Dubrovniku Hrvoja Španića gotovo nikoga od novinara i urednika Radio Dubrovnika na kojem su često puštali njegove pjesme, ugošćavali ga pa u konačnici i prijateljevali, surađivali, koristili njegovu glazbu za jinglove. Nikoga od gradskih vijećnika, niti aktualnih niti onih s kojima je dijelio klupe nismo zamijetili, ako je tko bio, ispričavamo se. Isto vrijedi i za bivše mu stranačke kolege iz HNS-a.

Veliki dio iz spomenutih skupina plakao je po društvenim mrežama kao da im je otišao najbolji prijatelj ili član obitelji, neki su doslovno tako i pisali, ali na komemoraciju nisu došli.

Komemoracije jesu tužni skupovi, ali komemoracija Milu Hrniću imala je tu dodatnu težinu tuge kao podsjetnik na to u kakvom gradu i među kakvim ljudima živimo, ljudima koji teško probavljaju da nisu požnjeli uspjeh koji je postigao netko drugi. Možda se nekom od njih Milo Hrnić i za života zamjerio, možda je nekom od njih negdje i nekad rekao nešto što nije trebao, možda je to uistinu tako, ali ne postoji možda u konstataciji da je bio jedna od najvećih dubrovačkih zvijezda prošlog stoljeća, a zvijezde se ne ispraćaju tako, osim naravno u Dubrovniku. Možda je eto trebalo pojedincima poslati pozivnice, to bi bilo onako tipično dubrovački, da se osjećaju većim i značajnijim od pokojnika, barem eto u trenutku njegove smrti jer mu za života po glazbenim uspjesima i zvjezdanom statusu nisu bili ni do koljena.

Stranica 1 od 76