laus banner 2021 2

Ponedjeljak, 03 Svi 2021 09:09

Nemaju ni za WC papir, ali imaju izbore

Vlatko Mratović, Leo Katić, Igor Kršinić, Đivo Market, Borislav Dominiković, Kuzma Tomašić, Jakša Franković i Maja Vrnoga. Imena su to i prezimena ljudi za koje mnogi žitelji Županije dubrovačko – neretvanske, ne zanima li ih podrobnije lokalna politika, nisu nikad čuli. Redom, riječ je o načelnicima i jednoj načelnici općina koje zapravo nemaju gotovo nikakav razlog niti smisao postojanja.

Ne samo što dio vas nije nikad čuo npr. za nekog Borislava Dominikovića, načelnika Općine Pojezerje ili Maju Vrnogu, načelnicu Općine Zažablje ili možda Vlatka Mratovića, načelnika Općine Janjina, već vjerojatno ima i onih koji nisu nikad čuli niti da te općine postoje, a i kad čuju možda imaju i problem poneke od njih zemljopisno uopće locirati.

Ipak, iako se nešto kao najavljivalo da bi se takve općine trebale ukinuti, pa se nešto kao demantiralo da se baš to najavljivalo, sve te općine dočekaše i nove izbore, a od navedenih osam općina šest njih na popisu birača ima ispod tisuću ljudi.

Sve te općinice ne mogu opstati bez pomoći države, jer sasvim je jasno kako npr. 580 punoljetnih stanovnika koliko ih je bilo pred izbore 2017. godine, dakle onih s pravom glasa, onih koji privređuju, plaćaju poreze, prirez i sl. u Općini Janjina ne mogu sami financirati postojanje vlastite općine. Kad se sve zbroji i oduzme prihod takvih općina nije dovoljan niti da pošteno presvuku postojeće ceste asfaltom, a kamoli izgrade nove, samostalno, jer kad bi takvo što uradile – bankrotirale bi, kao što je 2018. bankrotirala i Općina Lastovo kojoj su čak tada i telefon isključili, jer ga nije imala čime platiti.

U svih osam općina zajedno prije četiri godine, dakle prije posljednjih izbora, bilo je 6765 punoljetnih građana, odnosno birača. Ponovit ćemo: osam općina brojilo je 6765 birača. Abecednim redom, Općina Janjina tako je imala spomenutih 580, Lastovo 869, Lumbarda 1097, a Mljet 1105 stanovnika na biračkom popisu. Općina Pojezerje imala je 861, Smokvica 811, Trpanj 791 i Općina Zažablje 651 -og birača.

Osim načelnika, spomenutih na početku, a eto da vam ukažemo na apsurdnost postojanja takvih jedinica lokalne samouprave, pokušajte ih sami, bez „guglanja”, pridružiti svakog ponaosob svojoj općini, općinske uprave i svega što je uz postojanje općine potrebno financirati, šest njih imaju npr. i vlastite turističke zajednice, sve osim Pojezerja i Zažablja.

Sve te općinice i prije globalne krize uzrokovane pandemijom koronavirusa imale su problema s financiranjem iz vlastitih izvora, no, evo dočekaše one još jedne izbore, nakon kojih ne samo da neće imati za preći ceste asfaltom, nego bez pomoći države neće imati ni za WC papir da uhljebi u njima pređu stražnjice.

Subota, 01 Svi 2021 18:45

Prosvjetljitelj

Slučajnost ili tek uobičajeno političko lešinarenje na kakvo smo od Mara Kristića navikli?

Naime, na redakcijski mail danas je pristigla poruka s e-maila Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. screenoshotom s Facebook profila osobe koja se predstavlja kao Donje Čelo. Profil nije javan, pa stoga valjda zato i screenshot umjesto linka. Tako ta/taj/to Donje Čelo u tom postu piše kako su mještani prikupili gotovo 200 potpisa da se poništi lokacijska dozvola za gradnju sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda na Kalamoti. Mještani, kako piše u tom postu, nisu zadovoljni trasom priljučka. Priloženih potpisa nema, kao ni konkretnih imena tko je tu peticiju organizirao, što je konkretno sporno itd.

Bio bi to još jedan u nizu mora sličnih e-mailova kakve mediji redovno dobijaju, da se, osim i po neobičnosti screenshota sa zatvorenog FB profila, ne izdvaja po još nečem – nekako slučajno ili ne, danas je također priopćenje o istom navodnom problemu, s istim zahtjevom, objavio i kandidat Mosta za gradonačelnika Dubrovnika Maro Kristić.

Naime, Kristić je ovih dana u svojoj kampanji obilazao Elafite pa je doplovio i do Kalamote i puf eto ti na; gdje Kristić prođe eto odjednom mase silno zabrinutih građana kojoj najveći dubrovački politički konvertit otvara oči. Niti ne znaju koje probleme imaju dok im Kristić ne kaže.

Na Kalamoti uistinu možda i postoji problem s trasom navedenog projekta, iako s druge strane ne treba smetnuti s uma da se nije rodio tko bi narodu ugodio, ali zato je tu Maro Kristić, on će reći sve da građanima ugodi, za glas na izborima, naravno. Tako prosvjetljitelj Maro Kristić redovno obilazi npr. i gradilišta gdje daje „saučešća” građanima koji se smatraju nečim oštećeni dok upitne projekte u kojima privatne interese imaju članovi njegove obitelji prikazuje kao projekte od javnog interesa.

Političko lešinarenje po gradilištima i sličnim lokacijama, kao u ovom primjeru Kalamote, modus je operandi Mara Kristića, a je li i u ovom slučaju riječ o tome ili se neka udruga ili pojedinac uistinu baš eto slučajno isti dan kad je i Maro kristić uputio priopćčenje, odlučio obratiti medijma s istom temom, neka svatko zaključi ponaosob.

Subota, 24 Travanj 2021 17:55

Kandidature; kad je bal nek' je maskenbal

Nezavisni kandidat za župana uz podršku SDP-a i HNS-a Roko Tolić i kandidat za gradonačelnika Dubrovnika Andro Vlahušić otvorili su „sezonu” predaje potpisa kandidatura. Ostali još čekaju, valjda da im lista potpore izgleda „moćnije”, odnosno uz što veći broj potpisa osim ukoliko uistinu nisu toliko ćopavi i nesposobni da dosad nisu uspjeli skupiti taj smiješno malen broj potrebnih potpisa kako bi njihova kandidatura bila valjana.

Inače broj potrebnih potpisa za kandidature je uistinu čista sprdačina, u nekim slučajevima, npr. u pojedinim općinama, ovisno o broju stanovnika, dovoljno je da vam se potpišu članovi šire obitelji i nešto prijatelja i hopa – eto kandidature za načelnika, doslovno. U nešto većim općinama, primjerice u Konavalima i Župi dubrovačkoj vjerovali ili ne, dovoljno je prikupiti 250 potpisa za načelnićku kandidaturu. Da biste sudjelovali u utrci za gradonačelnika Dubrovnika ta brojka je tek 900 potpisa, a ako želite biti kandidat/kinja za župana/županicu Dubrovačko – neretvanske županije dovoljno je samo 1.500 potpisa.

Još smiješnije od potrebnog broja potpisa jest to da se jedna osoba može potpisati svim kandidatima. Dakle, neki imaginarni Đuro Đurić šetajući gruškom placom ovih dana mogao je dati svoj potpis svim onim silnim kandidatima koji su se tamo okupili, niti jedan ne pridržavajući se epidemioloških mjera, i tako podržati njihovu kandidaturu. Interesantno bi bilo vidjeti glasački listić tog imaginarnog Đura Đurića, kako misli glasati za pet, šest ili sedam kandidata istovremeno, jer, je li, čovjek svih podržava.

Može se raspravljati o tome je li takva mogućnost u duhu demokracije ili je samo riječ o lijenosti da se potpisi provjeravaju, ali rasprave je li ta mogućnost suprotna svakoj zdravoj logici podrške nekom kandidatu zapravo ne može ni biti. Barem danas, u 21. stoljeću, nije teško provjeriti svaki potpis, pa kad se OIB istog čovjeka nađe na nekoliko lista takav potpis mogao bi se proglasiti nevažećim za sve liste. Također, taj smiješno malen broj potrebnih potpisa, postaje zapravo još beznačajniji dok se svatko može potpisati svakom kandidatu.

Stoga na svakim izborima imamo ponekog egzibicionistu i „sezonske” kandidate, od kojih su neki u utrci za gradonačelnika i po treći, četvrti put (svjesni da nemaju šanse, ali nadaju se tako većoj pozornosti za svoje liste), iako će na koncu broj dobivenih glasova kod pojedinaca biti manji od broja glasova potpisa podrške. Sve to više sliči na natjecanje tko će dobiti više „lajkova” na Facebooku, nego na prikupljanje ozbiljnih potpisa podrške.

Prikupljanje potpisa gradonačelničkim i kandidaturama za župana ili načelnike, sustavom provjere potpisa i znatnim podizanjem praga, odnosno potrebnog broja jedinstvenih potpisa, na npr. pet ili, zašto ne, deset posto broja upisanih birača (zaboga, ako netko ne može prikupiti deset posto potpisa birača čemu onda uopće kandidatura za npr. gradonačelnika) došlo bi kao svojevrsni „predizbori”, čime bi u izbornoj utrci ostali kandidati koji uistinu nešto i vrijede. Uostalom, u utrci bi ostali kandidati za koje su svojim potpisima sami građani odlučili da ih vrijedi uopće čuti što imaju za reći.

Postojećim pak sustavom ne poručuje se kako je riječ o demokraciji, postojeći sustav izrugivanje je demokraciji. Kad je već tako, a onda ukinimo prikupljanje potpisa, uistinu omogućimo, bez ikakvih kriterija, svakoj budali da se kandidira, kad je bal, nek' je maskenbal, poštenije je pa čak i vjerodostojnije tako nego kad se imaginarni Đuro Đurić potpiše petorici kandidata.

Dovršenim kriminalističkim istraživanjem policijskih službenika Policijske postaje Korčula utvrđena je osnovana sumnja da je 22-godišnjak s otoka Korčule počinio kaznena djela neovlaštenr proizvodnje i prometa drogama.

Prekjučer, 21. travnja, u popodnevnim satima, policijski službenici su temeljem naloga Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Blatu izvršili pretragu stana i ostalih prostorija koje spomenuti koristi, kada je pronađeno 28 pvc vrećica droge marihuane ukupne težine 323 grama, 13,3 grama hašiša, tri vrećice s ukupno 16,4 grama psylocibina, vrećica s 362 grama speed-a i dvije digitalne vage za precizno mjerenje s tragovima amfetamina i marihuane.

Osumnjičeni je uhićen na području Splita, te je doveden u prostorije policije na kriminalističko istraživanje kojim je utvrđeno da je radi daljnje preprodaje konzumentima s područja otoka Korčule, nabavio veće količine droge, te je u najmanje jednom slučaju istu drogu prodao.

Jučer, u popodnevnim satima, osumnjičeni 22-godišnjak je uz kaznenu prijavu, doveden pritvorskom nadzorniku ove Policijske uprave.

dpp

Srijeda, 21 Travanj 2021 15:08

Nestali rožatski „vibratori”

Na radost svih vozača, ali i dijela mještana Rožata koji su trpili buku, danas su s prometnice uklonjene tzv. vibracijske trake, u naravi „ležeći policajci”, njih 24, čije je postavljanje prošlog ljeta bilo i zakonski upitno u smislu da nije postavljen nikakav znak upozorenja da se na njih nailazi, valjda s obzirom da su u Gradu Dubrovniku uistinu bili uvjereni kako su to „vibracijske trake”.

E što su vibrirale, vibrirale su, jer „ležeći policajci” ili vibratori, sasvim svejedno, pokazali su se kao ogroman promašaj na što smo na Dubrovnikpress.hr portalu ukazali odmah kad su i postavljenje, a to postavljanje inače je koštalo 85 tisuća kuna.

Danas se tornama dižu, a vozačima se više neće dizati kosa na glavi kada imaju proći dionicom ceste kroz Rožat. Rožatski „vibratori” inače su se pokazali i opasnima, jer kako nije bilo odgovarajućeg prometnog znaka oni vozači koji rijetko prolaze Rijekom dubrovačkom pa na njih zaborave ili prolaze možda i prvi put, naletjeli bi naglo pa je dolazilo i do potencijalno opasnih naglih kočenja i pri malim brzinama. Putnici u Libertasovim autobosima samo što nisu tražili bubrege po podu, a stanovnici Rožata uz ovo čudo cestovne tehnologije kao da su živjeli uz željezničku prugu. Inače, koliko su „vibratori” beskorisni pokazalo se nedavno kada se na tom mjestu po „staroj špranci” dogodila prometna nesreće, a postavljeni su i zbog toga da se takve nesreće ne događaju.

U Rožatu bi tako uskoro umjesto „ležećih policajaca” trebala biti postavljena kamera, što se moglo učiniti i odmah, no ni kamera ni „vibratori” ni „ležeći policajci” neće i nisu nikad previše uzbuđivali idiote za volanom, a kad se idiote počne zatvarati onda neće biti potrebne ni kamere ni „vibratori” ni „ležeći policajci”.

Ponedjeljak, 12 Travanj 2021 13:32

Gradski vijećnici platili kupus 871 tisuću kuna

Gradsko vijeće Grada Dubrovnika ovaj tjedan i službeno će biti raspušteno samim činom raspisivanja lokalnih izbora. Samodopadni gradski vijećnici inače su i na posljednjoj sjednici sami sebi pljeskali, divili se koliko su pametni, vrijedni i vidoviti prihvaćajući tzv. Plan upravljana „Starim gradom Dubrovnikom”, punim nazivom Plan upravljanja svjetskim dobro UNESCO-a „Starim gradom Dubrovnikom”.

Na stranu to što osobno nikad ne bih podigao ruku za dokument u kojem piše „Stari grad Dubrovnik”, ma koliko god to bio UNESCO-ov naziv (Dubrovčani će razumjeti zašto, a tko ne razumije ne razumije ni Grad), ali dignuti ruku za dokument u kojem u biti ne piše ništa što ni prosječni građanin već ne zna, a pri tome je taj dokument plaćen 871 tisuću kuna i još pri tome sam sebi pljeskati bilo je degutantno za gledati i slušati.

Ne znam koliko je gradskih vijećnika taj dokument uistinu pročitalo i izučilo prije no što su jednoglasno digli ruku za njega, ali u njemu uistinu nema apsolutno ničeg što i nestručno oko ne bi vidjelo, što i nestručna osoba ne bi znala. U konačnici nema tu ničeg što i sami gradski vijećnici, koji su prihvaćanjem dokumenta potvrdili da (barem njima) on vrijedi 871 tisuću kuna, već i sami nisu kroz četiri godine iznosili za govornicom istog tog Gradskog vijeća ili u medijima.

DVIJE TREĆINE DOKUMENTA POPUT ŠKOLSKE ZADAĆE O ZAVIČAJU I POVIJESTI DUBROVNIKA

Sve što su oni sami govorili i na što su građani sami upozoravali tek je zapravo skupusano, od strane Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i tvrtke Urbanex d.o.o. iz Splita, u dokument od 152 stranice od kojih se samo trećina odnosi na tzv. Akcijski plan upravljanja.

Ostatak dokumenta uz sadržaj i nekoliko tablica, na razini je srednjoškolskog ili studentskog uratka koji govori o povijesti Dubrovnika uz opis krajolika i rečenice kao iz školske zadaće u nižim razredima osnovne škole kada đaci opisuju svoj zavičaj pa tako u tom dokumentu npr. piše da se „brdo Srđ strmo izdiže iz mora i završava grebenima u nizu istaknutih vrhova”. U sklopu istog poglavlja o urbanističko - arhitektonskim i prostornim obilježjima može se pročitati i kako „urbana područja čine različiti tipovi urbanih uzoraka”. Genijalno!

Da, to je plaćeno 871 tisuću kuna, a naručitelj je bio Zavod za obnovu Dubrovnika, jer inače u Zavodu za obnovu Dubrovnika, bez tog dokumenta, ne bi znali da se „brdo Srđ strmo izdiže iz mora” ili da su Pile „smještene zapadno od utvrđene jezgre Dubrovnika” ili da gradska uprava upravlja Gradom Dubrovnikom. Zato su im to sve napisali sa Sveučilišta u Zagrebu, da u Zavodu za obnovu to znaju, jer očito ne znaju kad su izradu ovakvog dokumenta morali povjeriti zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu.

Uglavnom, dvije trećine dokumenta plaćenog 871 tisuću kuna odnose se na povijest, povijesne osobe, opis Dubrovnika te pazi sad, Izjavu o univerzalnoj vrijednosti, a u te dvije trećine autori navode npr. što je umjetničko djelo, tko upravlja gradom i sl.

Tako bi npr. poglavlje „Postojeći sustav upravljanja” trebalo neuke u Zavodu i gradskoj upravi podučiti valjda o tome tko i čime upravlja. Nije poznato koliko je ta rečenica plaćena, ali tu piše i da, zamislimo samo, „lokalnu zajednicu predstavlja lokalno stanovništvo, stanovništvo koje živi na području svjetskog dobra te organizacije civilnog društva” kao i da je situacija „kompleksna i raznolika”. Navode se pravne formulacije pa se npr. pojašnjava se da su, ma tko bi od nas bez Arhitektonskog fakulteta to ikad rekao, prostorni i urbanistički planovi pravno obvezujući za sve intervencije u prostoru” kao i da se „izrađuju na nacionalnoj, regionalnoj (županijskoj) i lokalnoj razini”. I takve su dvije trećine dokumenta.

AKCIJSKI PLAN UPRAVLJANJA U KOJEM PLANA NEMA

Dakle, ponovimo, dvije trećine dokumenta koji se zove Plan upravljanja svjetskim dobro UNESCO-a „Starim gradom Dubrovnikom”, plaćenog 871 tisuću kuna sadrži sve ove općepoznate činjenice, dok se jedna trećina odnosi na Akcijski plan upravljanja u kojem ima svega samo nema plana upravljanja.

Naime, čovjek bi u tom Akcijskom planu upravljanja očekivao kako su autori duboko, studiozno, uz gomilu podataka, dali uistinu plan upravljanja pa da tako u tom dokumentu piše kako trenutno u Gradu na javnim površinama ima toliko i toliko ugostiteljskih stolova, toliko i toliko stolica, a da prema planu dogodine treba njihov broj svesti na toliko i toliko, a za pet godina na toliko i toliko. Ali to u Planu upravljanja ne piše, u Planu upravljanja piše kako se moraju postaviti jasni kriteriji za korištenje javnih površina u ugostiteljske svrhe. Ajdeeee. Nijesmo znali, ma što nam napričaste.

Dalje su nam u Akcijskom planu objasnili da je u Dubrovniku prometna gužva velika jer imamo loše i uske prometnice. Ajdeeee. Nijesmo znali, ma što nam napričaste. prometne studije i plana što i kako popraviti naravno - nema.

Rekli su nam i da bi valjalo malo rasporediti turiste da ne bi svi navrli u Grad kao muhe na govno u isto vrijeme. Ajdeeee. Nijesmo znali, ma što nam napričaste.

U Akcijskome planu s Arhitektonskog fakulteta naveli su tako još cijeli niz općepoznatih činjenica, da ne trošite vrijeme na čitanje - onog što i sami znate, i da je loša infrastruktura i da imamo vele apartmana, pa čak i da starijima treba osigurati hranu itd. Ma ništa oni nisu zaboravili pobrojiti, samo su zaboravili napisati plan upravljanja i genijalno naplatili 871 tisuću kuna. To je uistinu jedino genijalno.

Ono što je ipak još gore do toga svega jesu ti gradski vijećnici koje, Bogu hvala, više nećemo gledati u istom sastavu, a koji su se deboto posvađali zaslužniji za 871 tisuću kuna bačenih na kupus.

Kada neće oni kojima je povjerena, hoće građani. Naime, skupina građana očistila je smeće iz đardina Vila Čingrije. 

Vilu je inače prije dvije godine kupio Grad Dubrovnik, a u međuvremenu Grad je na razdoblje od deset godina Čingriju ustupio Županiji s namjerom da Županija vilu preda  novoosnovanom Centru za kompetentnosti u turizmu i ugostiteljstvu, koji vodi Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik, a kojoj je Županija dubrovačko – neretvanska osnivač.

Za taj projekt koji nije još zaživio kako je zamišljeno, iako zapravo javnosti i nije sasvim jasno što je uopće zamišljeno i dosad se sve čini tek kao Centar prodavanja magle, ali ajmo to dobronamjerno pripisati koronakrizi, osigurano je čak 102 milijuna kuna. Od tih 102 milijuna kuna izgleda ni kuna nije pošla na čišćenje okoliša vile, odnosno đardina koji joj pripada.

I dok iz Turističko - ugostiteljske škole uz 102 milijuna kuna imaju sredstava npr. za PR usluge vanjske agencije, očito su smatrali bespotrebnim, kad već nisu u stanju sami, platiti održavanje i čišćenje đardina. 

„Park je zapušten, pun korova, osušenih i otpalih grana drveća. Osim toga, posvuda su vidljivi i tragovi okupljanja građana: plastične vrećice, čaše, razbijene boce...Žalosno je da ova prelijepa lokacija služi kao odlagalište smeća i prijeti opasnost da se zbog nemara građana i lokalnih vlasti slučajno nešto zapali i izgori. Imajući u vidu ove probleme, skupina dubrovačkih aktivista koji se bore za zaštitu okoliša i dubrovačkih starina, okupila se u subotu 10. travnja ispred Vile Čingrije i upustila se u akciju čišćenja okolnog parka. Akcija je započela u 13 sati i trajala je do 17 sati, a potom je održan i prigodni tratamenat za sve sudionike. Sudionici su očistili dobar dio parka od korova, otpalih grana drveća, ali i smeća koje su nemarni građani ostavljali posvuda. Nadaju se da će ova akcija probuditi svijest građana i lokalnih vlasti o nužnosti očuvanja čistog okoliša i zaštiti dubrovačkih starina u koje se ubraja i prelijepa Vila Čingrija, nekadašnji dom dubrovačkih i hrvatskih intelektualaca.” - napisali su danas aktivisti koji su očistili đardin umjesto onih koji su to trebali učiniti.
cingrija smece 110421

U ponedjeljak se otvaraju tarace ugostiteljskih objekata, Dubrovčanima je to iznimno važno, jednima da mogu konačno početi raditi, drugima da se imaju negdje pokazati. I to je sasvim u redu, neka se otvaraju, ali pri svemu tome prosječnom građaninu nameće se pitanje koga ona trust mozgova u tzv. Stožeru civilne zaštite pravi budalama, oni sami sebe ili svih nas.

Jasno je već odavno kako stožeraši misle kako su građani potpuni idioti, jer da ne misle ne bi davali okolo izjave i u konačnici donosili takve odluke, kao da su građani svi skupi ispodprosječno inteligentni.

Ne ulazeći sad uopće u kontroverze npr. da je tzv. lockdown bio na snazi kada smo imali tek nekoliko desetaka oboljelih od koronavirusa u cijeloj Dubrovačko – neretvanskoj županiji, a danas ih imamo 1160 od kojih 345 u Dubrovniku, dok se sad ponašamo kao da ih je desetak, a onda smo se ponašali kao da ih je 1160 pa pripišimo to tadašnjem neznanju o COVID-u, koje nažalost ni danas nije nešto puno veće, kakve su to odluke koje dopuštaju otvaranje taraca kafića, a zabranjuju okupljanje više od 15 ljudi na otvorenom?! Jedno s drugim jednostavno ne ide ili će stožer ograničiti broj gostiju na taracima na desetak, jer ne trebamo zaboraviti da se u 15 ljudi treba ubrojati i osoblje ugostiteljskih objekata.

Neće tzv. Stožer zabraniti više od deset gostiju, naravno da neće, ali upravo ovakve odluke koje se kose jedna s drugom pokazuju da već više od godinu dana našu sudbinu kroje ljudi koji se u odlukama povode isključivo politikom, a ne aktualnom zdravstvenom situacijom. Da nije tako onda bi se i same odluke provodile drukčije, ne bi iz npr. crkve Svetoga Križa navečer izlazilo pedesetak ljudi dok tzv. Stožer CZ propisuje da se ni doma ne smijete okupiti u već broju od osmero i to iz najviše dva domaćinstva. Ne bi tzv. Stožer otvorio škole u trenutku dok se broj oboljelih penjao itd. Ne bi jedni pokapali svoje mrtve kao da su psi, a premijer Plenković išao na sprovod Miroslavu Tuđmanu gdje se okupilo par tisuća ljudi ni ne promišljajući da zbog toga preda ostavku.

Niz je dakle čisto političkih odluka i ponašanja članova stožera koji se želi predstaviti kao stručni, a u biti je politički stožer. Bit tih odluka je samo jedna, prilagođavanje ekonomskoj i političkoj, a ne zdravstvenoj situaciji, pa ćemo sad otvoriti tarace kafića jer se naivno još uvijek neki nadaju turističkoj sezoni, a i država ima sve manje novaca za isplatu naknada poslodavcima zbog zatvaranja, ali u isto vrijeme zabranit ćemo javna okupljanja da se ne bi netko drznuo prosvjedovati protiv protiv Vlade koja se, blago rečeno, nije snašla ili protiv mjera za koje ni stožeraši ni mi građani ne znamo jesu li opravdane, jer COVID je i godinu i kusur od prvih slučajeva i dalje deboto nepoznata bolest. Drugim riječima, svi bismo, zajedno sa stožerašima, jer ništa bolji od te hrpe koja nas pravi idiotima ni mi svi zajedno nismo, htjeli bismo biti i jebeni i pošteni. Ne ide to tako. Ili ipak ide. Uživajte na kafi u ponedjeljak, a mrtve i dalje pokapajte kao pse, jer to je novo normalno, potpisao Stožer.

Četvrtak, 01 Travanj 2021 20:26

(Ne)etički kodeks

Nije Gradsko vijeće Grada Dubrovnika na svojoj posljednjoj sjednici u ovom sazivu donijelo samo jedan dokument čija je vrijednost jednaka vrijednosti toaletnog, i to upotrijebljenog, papira, o kojem smo pisali OVDJE, već jednako važnost ima i dokument izglasan na posljednjoj točki dnevnog reda, a riječ je o „Etičkom kodeksu nositelja političkih dužnosti u Gradu Dubrovniku”, a o kojem se glasalo na prijedlog SDP-ove Tatjane Šimac Bonačić.

Naime, taj kodeks kojeg je populistički predložila T.Š. Bonačić, a jednako populistički ga prihvatili ostali vijećnici, očekujući valjda da će im građani zbog toga dati veliki pljesak, ne samo da nikog ništa ne obvezuje niti mu je to namjera, već je upravo suprotno od njegove namjere – dokaz licemjernosti samih onih koji su ga donijeli.

Političari inače vole misliti o sebi kako su iznimno važni i iznimno ugledni građani. Potrebiti uhljebi naime tepaju im svaki dan pa ljudi sebi umisle sve i svašta. Tako su i oni koji sjede u vijeću umislili da su oni ne samo ugledni građani, već i čisti poput jutarnje rose.

Naime u etičkom kodeksu navodi se kako obnašatelji ili nositelji političkih dužnosti trebali pridržavati načela poput „čestitosti i poštenja te izuzetosti iz situacije u kojoj postoji mogućnost sukoba interesa”, na što se prosječni građanin može samo posprdno nasmijati, ako ne i oplakati od muke, pa zatim „zabrane korištenja svoje dužnosti odnosno ovlaštenja koja iz nje proizlazi u svrhu ostvarivanja osobnog interesa ili privatnih interesa drugih osoba”, a uistinu je degutantno da su za to ruku podigli pojedinci koji su ne samo jednom, već više puta zastupali isključivo privatne interese, pa i interese članova svoje obitelji, onda je tu npr. i načelo „zabrane svjesnog iznošenja neistina”, a o lažima izrečenim za govornicom valjda nije potrebno posebno pisati itd. Još bi se toga moglo navesti, ali poantu razumijete.

Uglavnom, kad se sve skupi u taj jedan dokument, prema njemu barem polovica gradskih vijećnika, uskoro bivšeg saziva, ne bi mogla sjediti u vijećničkim klupama, kada bi taj kodeks bio uistinu važan, a šteta što nije, i obvezujući, a šteta što nije i što je čast obnašanja dužnosti gradskog vijećnika/vijećnice okaljana deboto samim tim što su pojedinci uopće kročili nogom u Gradsku vijećnicu zbog čijeg je glasa za Etički kodeks u svojoj biti on neetički.

HSS, HSLS, HSU, Hrast, NS Reformisti, Glas... Zasad je to poznata lista stranaka koje će izaći na lokalne izbore u Dubrovniku, odnosno Dubrovačko – neretvanskoj županiji, a koje se ne mogu nazvati drukčije nego parazitskim strankama.

Naime, riječ je o strančicama koje bez koalicija s puno jačim partnerima ne bi imale nikakvih šansi prijeći izborni prag. Riječ je o strankama čiji je broj članova u pojedinim slučajevima, odnosno u nekim gradovima i općinama, manji od broja članova nešto šire dubrovačke obitelji.

Naime, riječ je uistinu o patuljastim strankama, iako su HSS i HSLS prije dva i pol desetljeća bile itekako ozbiljne parlamentarne stranke, a sukladno time su imale i snagu na lokalnoj razini. Uostalom, zar 90. - tih, nakon HDZ-a, Dubrovnikom nisu vladali HSS-ovci. One su danas daleko od ozbiljnih i uređenih stranaka, a najbolji primjer je HSLS koji u dubrovačkom političkom bordelu s jedne strane ulazi u antihadezeovsku koaliciju u Gradu Dubrovniku, a s HDZ-om koalira na razini Županije.

Te i takve parazitske strančice koje na životu održavaju isključivo oni jači postoje zbog samih sebe, ne zbog birača, jer broj njihovih birača je potpuno zanemariv, toliko da u rijetkim situacijama kad se takve stranke odluče samostalno izaći na izbore, broj glasova koje osvoje bude manji od broja članova obitelji kandidata s listi. Dakle, ni vlastita šira obitelj ne glasa za njih.

S druge strane potpuno je nejasno što npr. jednom HDZ-u treba u koaliciji nekakav Hrast ili stranka u potpunom raspadu poput HSS-a. Razlika u broju osvojenih glasova bila bi zanemariva.

Da , netko će reći tih par stotina glasova koje npr. HDZ-u mogu zajedno prikupiti HSS, HSLS, HSU i Hrast u Županiji dubrovačko – neretvanskoj, za što je danas potpisan koalicijski sporazum, može značiti mandat više, jer nekad odlučuje i desetak glasova. No, s druge strane, ovisno kakav su sporazum potpisali, HDZ-u to zapravo znači četiri mandata manje, a ne jedan više, ukoliko je u sporazumu navedeno da po barem jedan parazitski kandidat navedenih stranaka dobije tzv. prolazno mjesto.

Da, netko će reći, ali taj jedan mandat više, koalicijske liste, koji bi se možda, dakle, tek možda ostvario, makar je to zapravo četiri mandata manje HDZ-u, kojeg smo uzeli za primjer s obzirom na današnje potpisivanje sporazuma, može znači većinu. I tu je pogreška. Da sve četiri stranke koje su danas potpisale sporazum s HDZ-om izađu samostalno na izbore i osvoje tih pišljivih par stotina glasova, ne pređu prag, gotovo je jednaka šansa za jedan mandat više HDZ-a s tim glasovima koliko i s D'Hotnovom metodom raspodjele mandata koja se upotrebljava u našem izbornom sustavu i koja ide na ruku najjačim strankama.

Istina, nešto je veći rizik čekati hoće li D'Hont doniejti taj jedna mandat više nego kad se direktno dobije koji glas više, no opet se vratimo na osnovu misao, u slučaju HDZ-a koalicija može znači četiri mandata manje za sami HDZ, a kakva je to stranka ako ne može prihvatiti takav rizik. I opet treba napomenuti HDZ je uzet samo za primjer, jednaka je i situacija npr. sa SDP-om. Smatraju li u SDP-u da su još uvijek važna i respektabilna stranka, a teško je onda uopće i objasniti zbog čega u Dubrovniku idu u koaliciji s jednim Glasom, strankom koja bi samostalno osvojila maksimalno stotinjak glasova, ako i toliko.

Riječ je o potpuno krivim političkim procjenama, no zapravo se radi o PR sredstvu, te koalicije na papiru izgledaju jače iako zapravo to one nisu i iako zapravo jedan dio birača tjeraju da za takve koalicije ne glasaju, možda čak i podjednak broju glasova koje paraziti donesu na koalicijske liste.

Upitno je i kako se u tim patuljastim strankama uopće o nečem odlučuje. Uzmimo samo primjer NS Reformista. HNS, HSLS i Andro Vlahušić prvo su predstavili listu „Dubrovnik, naš Grad” u koju su uključeni i NS Reformisti, Darko Marinović iz Reformista održao je i konferenciju za novinare s Vlahušićem, odnosno listom „Dubrovnik, naš Grad”, a tek nakon svega toga održana je Skupština te stranke na kojoj je odlučeno kako će biti u toj koaliciji i na kojoj je Marinović izabran za predsjednika dubrovačkog ogranka. Turbo demokracija.

Stranica 2 od 55

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020