Da smo u vremenu prije pandemije danas bismo slavili Dan državnosti. Naime, upravo u predpandemijskoj 2019. godini 25. lipnja posljednji put slavio se Dan državnosti na taj datum, da bi u listopadu te godine bila donesena odluka kako će se taj praznik ponovo ubuduće slaviti 30. svibnja.

Danas je tako spomendan – Dan neovisnosti, a Dan neovisnosti prije smo slavili 8. listopada. Sad 8. listopada više ne slavimo Dan neovisnosti i više nije praznik nego spomendan, a na taj dan obilježava se Dan Hrvatskog sabora, koji se, prije nego je 2019. promijenjena odluka o Danu državnosti, obilježavao 30. svibnja.

Ako se čovjek ne koncentrira možda je teško i „pohvatiti”, ali idemo vidjeti što, odnosno koji događaji su povod kojem datumu. Koncentrirajte se i „pohvatajte"...

30. svibnja datum je na koji je konstituiran prvi demokratski, višestranački Sabor 1990. godine.

25. lipnja datum je kada je Sabor 1991. godine donio odluku o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske. No, Hrvatska nije tada i formalno postala nezavisna. Potrebno je bilo donijeti i odluku o raskidu državnopravnih veza s ostalim republikama tadašnje federacije. Zbog pritiska međunarodne zajednice, koja tada nije zdušno stala uz Hrvatsku, 7. srpnja 1991. prihvaćen je tromjesečni moratorij u kojem Hrvatska neće donijeti tu odluku.

Hrvatska je zapravo tako postala samostalna 8. listopada iste godine kada je, po isteku moratorija, Sabor usvojio odluku o raskidu državnopravnih veza s ostalim republika SFRJ. Zato se taj datum i obilježavao kad Dan neovisnosti, a zašto je danas postao spomendan Dan Hrvatskog sabora teško je pronaći logično objašnjenje.

Dan antifašističke borbe državni je praznik u Republici Hrvatskoj koji se slavi 22. lipnja. Njime se obilježava spomen osnutka Prvog sisačkog partizanskog odreda na taj dan 1941. godine u šumi Brezovica kod Siska.

Od blagdana Božić i Uskrs pa i ne samo katolički, neke druge možda će i propustiti, ali ova dva ne, od državnih praznika svakako Dan državnosti i Dan domovinske zahvalnosti, dane svojih gradova i općina, Dan županije kako tko, načelnici i gradonačelnici redovno čestitaju na svojim službenim stranicima, u priopćenjima za medije, na profilima na društvenim mrežama... Iznimno je to popularno među njima, skupljaju se „lajkovi” i simpatije, a i red je nekako da se sjete i čestitaju.

No, što je s današnjim Danom antifašističke borbe?! Je li nije popularno čestitati, je li se boje negativne reakcije pojedinih slojeva društva ili im jednostavno – nije stalo.

Od 17 načelnika/načelnica, četiri gradonačelnika i jedne gradonačelnice plus, kad još pribrojimo i župana Nikolu Dobroslavića (koji se nije sjetio čestitati), samo je njih šestero uputilo čestitke uz Dan antifašističke borbe, državni praznik u Republici Hrvatskoj. Stranačka pripadnost s tim i nema baš veze, što se uostalom može vidjeti i iz popisa koji slijedi.

Načelnik Općine Blato Ante Šeparović (nezavisni) i predsjednik Općinskog vijeća Želimir Bosnić (HDZ) čestitali su na općinskoj web stranici. Isto su uradili HDZ -ova načelnica Lastova Anita Jančić Lešić i predsjednik Vijeća Dino Katić. I na službenoj stranici Općine Orebić čestitka je HDZ -ova načelnika Tomislava Ančića i predsjednika OV -a Marija Vekića. SDP -ova načelnica Vele Luke Katarina Gugić i predsjednik Općinskog vijeća Zoran Manestar također su objavili čestitku na službenoj stranici koja je objavljena i na službenom FB profilu načelnice.

Gradonačelnica Korčule Nika Silić Maroević (SDP) i predsjednica Gradskog vijeća Marija Šegedin čestitku su uputile putem službenog web-a, čestitka je i na službenim FB profilima. Stranica Grada Ploča ima problema s virusima te je nedostupna, a gradonačelnik Mišo Krstičević (SDP) u osobno i u ime Gradskog vijeća i uprave čestitao je na službenom FB profilu.

Ostali, pa ni oni koji su barem simbolično položili vijence ili netko drugi u njihovo ime, nisu se oglasili ni jednom jedinom riječju.

Grad Dubrovnik oglasio se danas o stolu i par stolica koje su nepoznate osobe u noći sa subote na nedjelju uzele ispred tada zatvorenog ugostiteljskog objekta i prenijeli ih na Stradun, na kantun od Zamanjine ulice kako bi sjeli i valjda popile piće.

Iz gradske uprave kažu kako su „službenici Odsjeka za komunalno redarstvo Grada Dubrovnika proveli prekršajne izvide zbog povrede odredaba Odluke o komunalnom redu na području Grada Dubrovnika” te da su utvrdili „da je dana 11. lipnja 2022. oko 23.40 sati više muških osoba uzelo stol i stolice iz zatvorenog ugostiteljskih objekta u Zamanjinoj ulici te ih premjestili u ulicu Placa bb, na udaljenost od oko dva metra od mjesta gdje su se stol i stolice nalazile”.

„Navedene osobe su sjedale na stolicama na navedenom mjestu do 12. lipnja oko 00.30 sati nakon čega su vratili stol i stolice na mjesto odakle su ih uzeli.” - precizno su zabilježili komunalci koji, kažu iz Grada, „rade na pronalasku navedenih osoba, a s ciljem sankcioniranja istih”.

Vjerojatno im mogu samo „staviti soli na rep”, a da je reda i da se inventar, odnosno stolovi i stolice nakon završetka radnog vremena miču s javne površine, kako bi bilo normalno, ova skupina ne bi ni došla u prigodu da prenese stol i stolice na Stradun. Također da postoji komunalni redar koji obilazi Grad u to vrijeme, a bilo bi normalno i poželjno da postoji, takvo što ne bi se ni dogodilo ili bi se odmah reagiralo pa hvatanje „smuduta za rep” ne bi bilo ni potrebno. Ovako je „hvatanje počinitelja” sprdačina, a nije sasvim jasno ni za koji bi ih to prekršaj teretili? Što su pomaknuli stol i stolice dva metra?! Na kojem bi to sudu prošlo?

Povrh svega, iz Grada kažu pak kako će „vlasniku ugostiteljskog objekta biti izrečeno Pisano upozorenje o kršenju ugovornih odredbi prema kojem će se, u slučaju ponavljanja, postupiti oduzimanjem javne površine”, ali nisu imenovali o kojem je objektu riječ.

Zastupnici u Europskom parlamentu ovaj tjedan jesu većinom glasova podržali zabranu prodaje novih vozila na benzin i dizel od 2035. kako bi se ubrzao prijelaz Europe na električna vozila, ali suprotno tome kako je ta vijest predstavljena u većini hrvatskih medija još je sve jako daleko od konačnog zakona koji bi se počeo provoditi spomenute godine. Naime, europski zastupnici su podržali prošlogodišnji prijedlog Europske komisije za stopostotno smanjenje emisija ugljičnog dioksida novih automobila do 2035. i od te godine, prema toj ideji, onemogućila bi se prodaja novih vozila na fosilna goriva u Europskoj uniji. No, to glasanje samo potvrđuje politiku koju će Europski parlament zauzeti u nadolazećim pregovorima s državama članicama oko konačnog zakona.

Europske parlamentarce očekuju naime teški pregovori jer u autoindustriji, unatoč deklarativnoj podršci prema vani, zapravo nisu niti blizu razmišljanjima europskih parlamentaraca znajući da je razvoj električnih automobila do razine kojom bi bili prihvaćeni od većine kupaca još na dugom štapu.

Većina kupaca automobila ipak ne želi puniti svoja vozila strujom 10 – 20 sati kod kuće, ako uopće imaju tu mogućnost, a ima je manjina, ili nekoliko sati na punionicama, čak ni sat vremena pa ni 15 minuta što je mogućnost najboljih punionica do 80 posto kapaciteta baterije (pri čemu je punjene na takvim punionicama znatno skuplje od spremnika goriva). Da vas ne udavimo tehničkim podacima – poantu shvaćate: sve dok autoindustrija ne pronađe rješenje da se električni automobili mogu napuniti za jednako vrijeme koliko je danas potrebno za punjenje prosječnog spremnika goriva, oni će teško biti masovno prihvaćeni. Razvoj takvih mogućnosti do 2035. u ovom trenutku ne izgleda previše izvjesan da bi prihvaćanje zakona kojim bi se zabranila prodaja vozila na fosilna goriva bilo sasvim izvjesno.
Veliki dio kupaca također od automobila zahtjeva veliku autonomiju prije sljedećeg punjena, bilo rezervoara, bilo baterije. Teško je zamisliti normalnog čovjeka koji bi želio voziti automobil s dometom od pišljivih stotinjak, dvjesto ili u boljim slučajevima tristotinjak kilometara „u cugu” nakon čega se mora „prištekat” na punjač nekoliko sati. Zamislite jedno takvo putovanje iz Dubrovnika do Zagreba ili nekog Nijemca ili Čeha do hrvatske obale.

OK, razvoj bržih punionica koje će napuniti bateriju do 80 posto kapaciteta ide dobro, već ih ima dosta u Europi, u Hrvatskoj zasad samo jedna, ali ni to ne rješava pitanje autonomije što je za kupce i veći problem od brzine punjenja. Uz to, kao što su lagali o emisiji CO2, proizvođači lažu i o autonomiji električnih automobila. Eh, da, ne treba zaboraviti da se ni ne preporuča punjenje baterija na više od 80 posto kapaciteta, jer se u suprotnom mogu pregrijati. Što to znači za autonomiju, opet, da ne davimo tehnikalijama – poantu shvaćate, nitko normalan neće kupiti takav automobil.

Onih kojima je to trenutno normalno, unatoč silnim marketinškim kampanjama i propagandi kojom se pokušava stvoriti dojam kako je taj broj znatno veći, inače je manje od dva posto. Da, na cestama od svih automobila koji se trenutno njima kotrljaju manje je od dva posto onih na isključivo električni pogon, a kad im se pribroje hibridi onda taj broj raste na već puno impozantnijih 18 posto. A eto prema prijedlogu zakona ni hibridi nisu prihvatljivi.

Podržavanje zabrane prodaje automobila s benzinskim i dizelskim motorima stoga zasad, čini se, ipak treba promatrati više kao namjeru Europskog parlamenta da ubrza prijelaz na električna vozila i natjera proizvođače automobila u brži razvoj auto elektrifikacije nego što je stvarna namjera da to bude baš do 2035. godine.

Koliko sami proizvođači vjeruju da je ciljeve koje nameće Europski parlament moguće postići do 2035. pokazuje i korespondencija njemačkog udruženja autoindustrije VDA s EU parlamentarcima kod kojih su lobirali da se prijedlog odbaci, a do koje su došli novinari Reutersa. Pri tome su proizvođači istaknuli i pitanje broja punionica, a Europski parlament inače namjerava donijeti i zakone kojim bi se od država članica zahtijevalo postavljanje doslovno milijuna punionica. Isto do 2035. godine. Par milijuna!

Iz Hrvatske promatrati perspektivu razvoja autoindustrije drukčije je nego iz zemalja s razvijenom autoindustrijom koje imaju ne tisuće, nego desetke pa i stotine tisuća radnih mjesta povezanih s njom i proizvodnjom te kasnijim održavanjem benzinskih i dizelskih motora. „Prištekavanje na utičnicu” tako glomazne grane industrije suludo je očekivati „preko noći”, a u industrijskom razvoju ovakvih razmjera razdoblje od 13 godina uistinu se može podvesti pod „preko noći”. Valjda će se i njih nešto pitati pa će pregovori o konačnom zakonu ipak ići malo teže od glasanja u Europskom parlamentu.

Ako koga stvarno zanima, danas su se opet vjenčali Adriana i Duje. Riječ je naravno od Dubrovkinji Adriani, djevojački Đurđević, i nogometašu Duji Ćaleti Caru. Ako ova „vijest” dosegne određeni broj klikova vjerojatno ćemo doći u iskušenje da ugasimo portal, ono, kako se kaže, „motaj kabele, gasi internet”, jer dalje nema smisla bilo što objavljivati, to je to – vrh.

Sad dalje bez zajebancije, Adriana i Duje ovaj put obavili su crkveno vjenčanje na Jezuitima, tj. u crkvi sv. Ignacija, a nakon što su se prošle godine vjenčali kod matičara. Zbog epidemioloških mjera nisu mogli napraviti svadbu, a Adriana je bila i u visokom stadiju trudnoće pa su odlučili naknadno napraviti crkveno vjenčanje i festu kako priliči.

E da, ako koga zanima - kumovi su bili Mara Zovko i Ante Roguljić.

Malo skrolajte pa možete vidjet i koju sliku.

Nakon jučerašnjeg objave turističkih rezultata županijske TZ, koji su se pokazali dobrim i optimističnim uoči glavne sezone, i iz dubrovačke Turističke zajednice danas su objavili brojke turističkog prometa za svibanj i prvih pet mjeseci ove godine, a prema tim podacima u turističkom sketoru može biti razloga za zadovoljstvo.

Iako je broj turista i dalje, očekivano, znatno manji nego rekordne 2019. godine, ove predsezone može se već govoriti o povratku turizma, ako se, realno, ne očekuju svake godine nekakvi rekordi, a i pitanje je koliko su oni svrishodni. Uostalom, ovogodišnje brojke turističkog prometa, pri tome govorimo o broju noćenja i dolazak, u razdoblju od 2010. do 2015. itekako su bile zadovoljavajuće i nazivale se rekordnima, a u Dubrovniku se i tada od turizma - dobro živjelo.

Uglavnom, prema podacima sustava za prijavu i odjavu turista eVisitor, u Dubrovniku je u svibnju ostvareno 98.175 dolazaka i 316.010 noćenja, odnosno 548 posto više u dolascima te 590 posto više u noćenjima u odnosu na svibanj prošle godine. Tijekom svibnja, strani turisti ostvarili su 92.117 dolazaka i 301.929 noćenja, dok su domaći turisti ostvarili 6.058 dolazaka i 14.081 noćenja. U odnosu na rekordnu 2019. godinu, u svibnju je ostvareno 66 posto turističkog prometa u noćenjima te 62 posto u dolascima.

Najviše gostiju koji su u Dubrovniku boravili tijekom svibnja bilo je iz Ujedinjenog Kraljevstva, SAD -a, Francuske, Njemačke, Irske, Hrvatske, Nizozemske, Poljske i Kanade. Prema vrsti smještaja u svibnju je u hotelima ostvareno 58.281 dolazaka i 178.409 noćenja te u privatnom smještaju 28.483 dolazaka i 103.121 noćenja.

Prema posljednjim podacima sustava za prijavu i odjavu turista eVisitor, trenutno u Dubrovniku boravi oko 12 tisuća turista, a najviše ih je iz Ujedinjenog Kraljevstva, SAD -a, Njemačke, Francuske, Irske, Hrvatske, Nizozemske, Kanade, Španjolske i Italije.

Od 1. siječnja do 31. svibnja, prema sustavu eVisitor, u Dubrovniku je ostvareno 209.081 dolazaka, 567 posto više nego u istom razdoblju prošle godine te 630.111 noćenja, odnosno 547 posto više prošle godine. U odnosu na rekordnu 2019. godinu od početka godine do kraja svibnja, riječ je o 63 posto ostvarenog turističkog prometa.

Od početka godine, najbrojniji turisti bili su iz Ujedinjenog Kraljevstva, Hrvatske, SAD -a, Njemačke, Francuske, Irske, BiH, Španjolske, Nizozemske i Poljske.

Dubrovački simfonijski orkestar u petak navečer (21 sat) nastupit će u Kneževom dvoru – bez dirigenta. Zbog skandalozne odluke splitskog HNK koji je zabranio dirigiranje maestru Juri Bučeviću na koncertu u Dubrovniku, DSO je morao i promijeniti program.

Tako će na sutrašnjem koncertu Dubrovački simfonijski orkestar uz solista Tonija Kursara te umjetničko vodstvo koncert majstorice Mirabai Weismehl Rosenfeld izvesti sljedeći program:
L. Sorkočević: Simfonija br. 5u D duru, izdanje S.Šulek;
W.A. Mozart: Koncert za hornu i orkestar br. 2 u Es duru, K. 417
W.A. Mozart: Mala noćna muzika, K. 525.

Iz Dubrovačkog simfonijskog orkestra izvijestili su večeras kako je su pokušali naći zamjenu za maestra Bučevića, no da nisu uspjeli jer je, napisali su, prekasno, a navedeni program ocijenili su najboljom opcijom da glazbenici održe koncert bez dirigenta.

Jure Bučević inače je ravnatelj Opere splitskog HNK u kojem vladaju loši međuljudski odnosi što se neslužbeno i tumači kao razlog zašto mu je Kazališno vijeće uskratilo dopuštenje da nastupi u Dubrovniku, dok je službeno pojašnjenje kako je njegova nazočnost nužna u HNK.

Odluka Kazališnog vijeća, osim što nije razumljiva s ljudskog aspekta, nije logična niti iz razloga jer ovakva gostovanja podižu rejting svake kuće kojoj bi trebalo služiti na čast da se njeni članovi zovu na gostovanja koja su i inače uobičajna praksa ako se ne kose s obavezama u matičnoj kući, a molbe za dopuštenje obično su tek formalnost.

Oni su među prvima na Stradunu, oni su ti koji svakoga dana omogućavaju da nas dočeka čist i uredan Stradun i Grad, djelatnici dubrovačke Čistoće sa Straduna i iz okolnih ulica ovih dana pokupe i odnosu čak oko deset tona otpada i smeća – svakog jutra, a sezona zapravo još nije niti počela.

Vraćaju se ponovo poslijepodne, smeće se kupi oko pet sati, manjim vozilom, jer poslijepodne ga je i manje, to manje znači ovih dana i do dvije tone, otpad i smeće je to koje se stvori između ove jutarnje i poslijepodnevne smjene, a kada dođe sezona činit će još jedan đir, oko ponoći. U samoj sezoni svakog dana iz Grada će tako odvoziti i do 15 tona otpada i smeća.

Zapravo su to šokantni podaci koji uistinu najbolje pokazuju koliko je truda djelatnika Čistoće uloženo da bi Grad ostao čist. Inače od tih deset tona, a 15 ukupno dnevno u sezoni koje pokupe dubrovački čistači, veliki dio stvara se u ugostiteljskim objektima.

Osim veliku količinu otpada i smeća koja ih svako jutro dočekuje u Gradu, djelatnici Čistoće moraju se „boriti” i s dostavnim vozilima koji ujutro preplave Stradun, a fotogaleriju kako to na Stradunu izgleda već smo objavili OVDJE, koja ih ometaju u obavljanju posla.

- Kad nekome rečem da se bojim kako ću se sudariti na Stradunu gledaju me kao da sam lud. A pogledajte promet... - govori nam jedan od vozača Čistoće.

Kako izgleda jutro djelatnika Čistoće na Stradunu pogledajte u fotogaleriji.

Još jedan prst u oko dobili su, uglavnom domaći, mrzitelji Dubrovnika, zapravo tek sitne ljubomorne duše. Naime, kako je objavio gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković Dubrovnik je u jednom istraživanju proglašen drugom najpoželjnijom obalnom destinacijom na svijetu.

U svemu uopće nije bitno o kakvom se istraživanju radi, relevantnom ili ne, bitno je da se Dubrovnik redovno nalazi na popisu svjetskih destinacija obuhvaćenih turističkim istraživanjima ma kakva ona bila i ma kakav rezultat Dubrovnik ostvario.

„Velika studija Compare the Market objavila je popis 35 svjetskih gradova na obali idealnih za odmor. Kriteriji kojima su se vodili jest broj stvari koje u pojedinim gradovima možete raditi, broj restorana, plaža, sigurnost grada kao takvog, prosječne temperature, ali i količina Instagram postova iz tih gradova. Na prvom mjestu našao se tako Dubai, no drugo mjesto pripalo je Dubrovniku koji ga dijeli sa španjolskom Valencijom.” - objavio je inače gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.

I u Dubrovniku je danas bio Dan državnosti, navodno, jer apsolutno ničim osim izvješenim zastavama obilježen nije.

Političari su svoje, amo ta nazvati dužnostima, obavili još prošli tjedan, uglavnom u petak, otad se cvijeće u vijencima položenim poginulim braniteljima gotovo već osušilo, a zapaljenje svijeće pogasile.

Danas, na Dan državnosti, niti je itko makar puhnuo u trubu ili udario u bubanj, a veliki je danas dan, dan na koji je konstituiran prvi saziv demokratski izabranog Sabora 1990. godine, dan koji je usmjerio sva povijesna događanja prema konačnoj državnoj samostalnosti pa i onu odluku istog tog Sabora godinu dana kasnije, 25. lipnja 1991. o uspostavi suverene i neovisne Republike Hrvatske. Taj 25. lipnja kasnije se slavio kad Dan državnosti, no promjena datuma nije bila baš najbolje prihvaćena, onaj 30. svibnja nekako je narodu bio više „legao”.

Mogu danas pojedinci objavljivati gluposti kako su 30. svibnja „izmislili Franjo Tuđman i HDZ” pa i da to nije praznik svih nas nego „praznik zločinačke organizacije”, ali činjenica je da je Dan državnosti 30. svibnja hrvatskim građanima itekako značio kao veliki državni praznik, a da 25. lipnja, unatoč tome što je tada donešena odluka o samostalnosti, možda i zbog toga što je ona „odgođena”, stavljena pod moratorij do 8. listopada, nikada u narodu nije bio prihvaćen kao onaj prvi - „pravi” Dan državnosti.

U konačnici za današnju temu zapravo je sasvim svejedno je li to 30. svibnja ili 25. lipnja, koji god da je datum isto bi bilo, kao uostalom i za svaki drugi praznik kada „pada” na ponedjeljak do kojeg se cvijeće osuši i svijeće ugase. Na to smo već nekako i navikli, ali ove godine još je žalosnije da Dan državnosti nije obilježen nikakvim programom u Dubrovniku, nikakvom prigodnom izložbom, nastupom...

Brojne su kulturne i druge inistitucije u Dubrovniku koje bez gradskog proračune ne bi postojale, od muzeja do Linđa i Dubrovačkog simfonijskog orkestra pa i Kazališta Marina Držića i nekako bi bilo logično da uz svaki veliki državni praznik apsolutno svatko od njih pripremi nešto prigodno ili uistinu previše tražimo, možda su ljudi jako umorni pa se dana trebaju odmoriti, umorniji i od političara koje su „svoje obavili” još eto prošli tjedan pa su danas eto malo „ohanuli”, njima je Dan državnosti bio u petak, a nekima nije ni došao.