Grad Dubrovnik dobio je ponudu za otkup dodatnih dionica UTD Raguse, poduzeća koje je u većinskom gradskom vlasništvu pri čemu Grad Dubrovnik posjeduje 80,23 posto dionica. Cilj grada Dubrovnika je otkupiti sve dionice koje se ponude na tržištu te tako postazti stotpostotni vlasnik ovog poduzeća koje je nedavno otkupilo većinski dio dionica TUP-a u čijem je pak vlasništvu kompleks u Gružu, iznimno bitan prostor za daljnji razvoj tog dijela Dubrovnika.

Iako nije riječ o velikom broju i iznosu, sukladno tome je i očekivano da gradonačelnik Mato Franković već na idućoj sjednici Gradskog vijeća predloži odluku o otkupu dionica od ponuđača Contract Developmenta iz kojeg su spremni 216 dionica, koje u temeljnom kapitalu vrijede 64.800 kuna, prodati po cijeni od 23 tisuće kuna.

Grad Dubrovnik inače je trenutno vlasnik 248.002 dionice koje u temeljnom kapitali tvrtke vrijede 74,4 milijuna kuna.

Dubrovčane očekuje veliko poskupljenje cijena usluga odlaganja otpada, odnosno usluga komunalnog poduzeća Čistoća Dubrovnik. Kako doznaje Dubrovnikpress već na idućoj sjednici Gradskog vijeća, koja je zakazana za 5. rujna, gradski vijećnici će odlučivati o novom načinu prikupljanja otpada u Dubrovniku, a u sklopu te odluke i o novim cijenama usluga Čistoće.

Tako će ubuduće sva kućanstva, kako su već prije rekli gradonačelnik Mato Franković i direktor Čistoće Dubrovnik Marko Iveković, plaćati osnovnu, minimalnu cijenu usluga u iznosu od 61 kune mjesečno plus iznos prema odloženoj količini miješanog otpada. Prema informacijama koje je dobio Dubrovnikpress mijenjat će se i cijena usluga za poduzetnike. Neslužbeno: osnovna, tj. minimalna cijena za male poduzetnike, koja je dosad bila 107 kuna ubuduće će biti 135 kuna, naravno plus iznos za odloženu količinu otpada.

Usluge građanima Čistoća je dosad naplaćivala prema kvadraturi stambenog prostora pa se tako za stan od 60-tak kvadrata za usluge Čistoće trebalo mjesečno izdvojiti 40-tak kuna. Nova osnovna cijena usluge za građane, koja će biti 61 kunu mjesečno, za najveći broj kućanstva tako će u startu biti veća za 10 do 20 kuna od dosadašnje, za vlasnike manjih stanova i više. Na tu cijenu Čistoća će svaki mjesec dodati i iznos za odloženu količinu miješanog otpada koja će se računati prema obujmu, odnosno litrama predanog miješanog otpada. Točnije, račun će se formirati prema broju otvaranja spremnika za miješani otpad (obujam otpada koji je moguće odložiti jednim otvaranjem će biti ograničen), a svako kućanstvo će imati karticu za otvaranje. Recikliranje će stoga biti važno kako biste dobili što manji račun jer se odlaganje reciklažnog otpada u posebnim spremnicima neće naplaćivati.

Kolike račune za odlaganje miješanog otpada mogu očekivati građani teško je precizirati s obzirom da nije objavljena točna cijena po litri predanog mješanog otpada, odnosno po broju otvaranja spremnika. No, direktor Čistoće Dubrovnik Marko Iveković, predstavljajući prije nekoliko mjeseci izmjene u prikupljanu otpada ovako je rekao: „Ako dvaput mjesečno odvojite 20 litara, vaš ukupni račun je 74 kune i 56 lipa, ako odvajate djelomično - 142 kune, a za one ekstremne slučajeve, gdje neće biti odvajanja otpada, račun će iznositi 224 kune. Moramo potaknuti i motivirati ljude na odvajanje otpada.”

Tamo gdje bude moguće građani će dobiti vlastite spremnike za otpad dok će svi ostali i dalje otpad odlagati u spremnike na javnim površinama.

U Splitu je danas počelo Europsko prvenstvo u vaterpolu. Prvenstvo ima i svoju maskotu, zove se Roko. Ne, nije Roko nikakva životinja ili neki izmišljeni lik kako se obično biraju maskote, Roko je čeljade, ali ne bilo kakvo, Roko je Roko Prč. Zapravo, s kolikom se dozom predrasuda i seksizma u Hrvatskom vaterpolo savezu pristupilo odabiru maskote splitkog Europskog prvenstva ne bi uopće čudilo da uistinu Roku, maskoti, nisu pridodali i epitet prča. Hm, u biti – jesu, samo ne tako izravno.

Kako su predstavljajući maskotu prije nekoliko mjeseci svoj odabir objasnili iz HVS-a Roko simbolizira „dalmatinskog galeba”.

„Ne pticu koja uljepšava morski kraj, već lokalnog Dalmatinca koji u majici s mornarskim prugama, nezaobilaznim sunčanim naočalama, dakako zlatnim lančićem, a i brkom kao oznakom muškosti, zabavlja turiste… ili možda preciznije, turistice. U svakom slučaju, jedna simpatična, tipično lokalna, dalmatinska priča.” - napisali su tada iz Hrvatskog vaterpolo saveza.

I izgleda da je to svima normalno. Da se kojim slučajem prvenstvo igra u Amsterdamu po logici HVS-a isto bi tako sasvim normalno bilo da Nizozemci za maskotu odaberu – prostitutku.

Seksizam, baš kao što se i rasizam površno uglavnom promatra u odnosu bijelaca prema crncima, kao da on ne može i ne ide i u obratnom smjeru, može ići i tim smjerom u kojem ga se inače skromno spominje, odnosno prema stereotipnom prikazu muškarca kao životinje čiji je jedini nagon i pokretač seks. Dapače, gore od životinje kad se uzme u obzir da beštije to ne rade iz zabave već iz potrebe za razmnožavanjem.

Tako su upravo prikazani Dalmatinci kroz Roka, Prča, je li. Uostalom i u HVS-u napominju kada pišu o Roku da je riječ o, vele, tipičnoj dalmatinskoj priči.

Nastranu sad to što se „dalmatinske galebove” počesto promatra i kao redikule, osim uvredljivog prikaza dalmatinskog muškarca koji, po HVS-u, ništa ne radi po cijele dane nego „ganja” strankinje, maskota Roko uvredljiva je i za žene, jer Roko je tu, kažu u HVS-u, da njih, strankinje - „zabavi”. Tumačenje mudraca u Hrvatskom vaterpolo savezu kazuje kako eto sve strankinje u Hrvatsku dolaze kako bi se „nabile” na Roka. Nisu eto došle na odmor, nego na Roka. Tako je jedino dostignuće HVS-a pri odabiru maskote to što su uspjeli napraviti što nitko drugi prije njih nije – potaknuti dvostruki seksizam.

Dok su jučer sve oči bile uprte u veslačke ekipe na Neretvi se tijekom Maratona lađa odvijala prva drama koja je samo zahvaljujući prisebnosti pripadnika Hrvatske gorske službe spašavanja završila tek s materijalnom štetom.

Naime, kako je objavio HGSS za vrijeme Maratona lađa došlo je do sudara dvije brodice u kojem je jedna potonula. Nakon sudara u kabini tonoće brodice ostala je zarobljena jedna osoba.

„Spašavatelji HGSS-a koji su osiguravali maraton odmah su s dva broda pristupili izvlačenju ljudi iz vode”, navode iz HGSS-a.

„Jedna osoba je ostala zarobljena u kabini broda koji je tonuo. Spašavatelj HGSS-a skočio je u vodu i osobu izvukao iz kabine.” - objava je HGSS-a.

„Još jednim spašenim životom dokazano je koliko su dežurstva HGSS-a na ovakvim događajima ponekada zaista od životne važnosti. U akciji su sudjelovali i pripadnici pomorske policije i HRM-a.” - istaknuli su HGSS-ovci.

Foto: HGSS

Parkiranje kampera na dubrovačkim parkiralištima i nije neka novost, OK, moraju ljudi negdje parkirati na proputovanju, odmoriti, ne i uistinu kampirati, jer kampiranje je u Hrvatskoj, osim na za to predviđenim površinama, tj. kampovima, zakonom zabranjeno. Prema tome, ako ne noće, kamperi nam, ako prometnim znakom nije drukčije određeno, ne bi trebali smetati na parkinzima. No, kad vozač kampera zauzme dva parking mjesta, onda je to već druga stvar. Uostalom, u takvim slučajevima, kao u ovom s priloženih fotografija, je zapravo i nebitno je li riječ o kamperu ili sasvim običnom kombi vozilu.

Novo naselje Mokošica dobilo je nekoliko novih parkirališta. Otad Mokošani koji žive u blizini novoizgrađenih parkirališta, iako mjesta uvijek treba još više i još uvijek ih u cijelom naselju nema dovoljno, osim ako ne žele parkirati baš ispred kuće i nemaju baš pretjerano velikih problema s pronalaskom parking mjesta – zimi. Ljeti se priča malo mijenja. Naime, Novo naselje Mokošica raj je za parking komercijalnih vozila, ponajviše kombija i vozila raznih uberovaca i drugih taksista koji se ljeti sjate na jug u potrazi za zaradom. Razlog – u Mokošici se parking ne naplaćuje.

Zašto se parking u Mokošici ne naplaćuje teško je zdravorazumski objasniti, kao nekakav razlog može se čuti upravo to da nema dovoljno parking mjesta pa eto, gradska vlast kao na taj način „kompenzira” stanovnicima Mokošice taj nedostatak. Po toj logici parking se onda u Dubrovniku ne bi trebao naplaćivati nigdje jer fali ga i u Lapadu i u Gružu i npr. na „Kineskom zidu” i oko Grada, ali svejedno se – naplaćuje. Dapače, naplaćuje se upravo zato što ga fali i upravo zato oko Grada je zabranjeno parkiranje svima osim Dubrovčanima, barem „na papiru”.

Inače, onih 60 kuna mjesečno koliko Dubrovčani moraju izdvojiti za parking uistinu je minimalno, a tko ne može izdvojiti tih 60 kuna u Dubrovniku ne treba ni posjedovati automobil, jer to znači da ga niti ne vozi jer nema ni za gorivo. Nešto je skuplji parking za komercijalna vozila, PPK je 200 kuna po zoni, ali zapravo i to je, kad je riječ o komercijalnim vozilima, kojima se zarađuje, smiješna cijena. Dakle, ne postoji niti jedan ozbiljan i normalan razlog da se i u Novom naselju Mokošica parking, barem na uređenim parkiralištima, odnosno barem ona označena parking mjesta, ne naplaćuje. I stanovnicima bi bilo bolje, plaćali bi sitniš, a oslobodila bi se mjesta koja zauzima gomila komercijalnih vozila u sezoni.

No, vratimo se na kombi s fotografije. Dakle „car” je bez pardona zauzeo dva parking mjesta, slika je od danas poslijepodne, a tamo je parkiran najmanje od ponedjeljka navečer kada je uz njega bio i jedan komercijalni kombi koji je bio parkiran tako da se uz njega, na drugo parking mjesto, mogao parkirati još eventualno „fićo”, a „fića” na našim prometnicama odavno nema, „kotrlja” se cestama tek pokoji kolekcionarski primjerak. Hajde, konta čovjek do jutra će se „car” maknuti, nema potrebe ni slkat, dogodi se, ali šipak, eno ga još stoji. Tamo nije došao slučajno, netko mu je javio gdje će besplatno i nekažnjeno parkirati preko dva parking mjesta. Sigurno bi tako mogao i doma u Njemačkoj.

U nedjelju poslijepodne ponovo je izbio požar u Novom naselju Mokošica, treći dan zaredom, što već nameće i pitanje šeta li tim dubrovačkim naseljem piroman, psihički poremećena osoba koja požare i potpaljuje.

Podsjetimo jučer je gorjelo ispod naselja, odnosno uz magistralu, pedesetak metara od pozicije na kojoj je danas izbio požar, a prekjučer je gorjelo iznad naselja, odnosno iznad parkinga u Ulici između dolaca.

Današnji požar gorio je ispod autobusnog okretišta na liniji 1A. Vatrogasci su dobili dojavu u 17:04 sati, a na intervenciju je izašlo devet vatrogasaca s tri vozila. Požar je ugašen u 17:43 sati, a izgorjela je površina od oko 400 kvadrata.

dm

Iz Grada Dubrovnika prošlu setemanu pohvalili su se kako su komunalni redari s policajcima u obilasku Straduna kaznili ni manje ni više nego dvoje nepoćudno odjevenih. Ima bit da nisu stigli dalje od Vrata od Grada ili je to tek bila neuspjela demonstracija (ne)provođenja Odluke o komunalnom redu koju su usvojili mudri gradski vijećnici, sve odreda ćudoredna čeljad. Recimo nikad nikome od njih nije palo na pamet u kratkim gaćama i japankama doći na sjednicu Gradskog vijeća ili čerečit kokoš u vijećničkoj klupi, a kamoli negdje skinut majicu kad im je vruće.

I tako, dok su komunalni redari ispisivali kazne na Stradunu, zajedno s policajcima, kao „backupom”, u isto vrijeme u ostatku grada Dubrovnika vladao je prometni kaos, kao što vlada svaki dan. Ali eto, policija ima pametnijeg posla. Uostalom, policija navodno nije zadužena za takve tričarije kao što je rješavanje prometnih gužvi, nego komunalni odjel.

Nema veze to što su možda u Gružu u to vrijeme parkiranim automobilima bile zagušene već svima dobro poznate lokacije... Neka su komunalci i policajci mišiće pokazali na neko dvoje ubogih stranaca koji su se, zamislimo samo, usudili prošetati Stradunom bez majice ili, strašno je to, iskrcavši se sa „Skale” do apartmana prošetali u kupaćim gaćicama. Neka su oni spriječili „kaos” na Stradunu, za onaj prometni ćemo lako, glavno da smo svi odjeveni.

Prošli tjedan na cijelom hrvatskom dijelu Jadrana provedena je akcija „Sigurna plovidba 2022.” čiji je cilj bio, kako su istaknuli u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture edukacija sudionika u pomorskom prometu. Sankcioniranje je tako bilo u drugom planu, a kao glavni razlog te akcije naveden je pojačani pomorski promet.

Uglavnom, izvršeno je 438 inspekcijskih nadzora pri čemu je izrečeno kazni u vrijednosti 406 tisuća kuna, a oko šezdeset posto prekršaja odnosi se na nedozvoljenu brzinu plovidbe u područjima gdje je ona ograničena te naravno glisiranje suviše blizu obale.

I... Zašto to ne bi kapetanije i policija radili svaki dan? Jer, kud ćeš bolje edukacije od kažnjavanja. Nažalost, kod nas ništa drugo ne pali kao udarac po špagu. OK, ne treba pretjerivati pa kažnjavati one koji npr. u Rijeci dubrovačkoj gdje je ograničenje šest čvorova plove osam ili deset, ali kad prolete gliserom riječ je o klasičnim idiotima koje svakodnevno susrećemo i na cestama i kojima nikakva edukacija nije niti će pomoći.

Pa zašto onda pomorska policija i kapetanija ne kažnjavaju više i češće... Hrvatskim dijelom Jadrana plovi trenutno, procjena je, oko 160 tisuća raznih plovila, a cijelo to područje nadzorom pokriva tek 40-tak službenih plovila kapetanija i plovila pomorske policije. Žalosno malo u zemlji koja je navodno pomorska. Odgovorit će vam dakle na to pitanje da nedostaje posada i plovila.

No, za sankcioniranje ponekad nije niti potrebno imati plovilo. Pomorskoj policiji ili djelatnicima kapetanije u Dubrovniku npr. dovoljno je „nacrtati” se pješke ispod sv. Ivana pa zabilježiti svako plovilo koje iz Porta izlazi prevelikom brzinom, nije to ni Rijeka dubrovačka ni akvatorij oko Dakse, već i minimalna prekoračenja brzine tu su opasna. U jednom danu zasigurno bi mogli ispisati barem polovicu kazni od one koje su akciji „Sigurna plovidba 2022.” izrekli na cijelom Jadranu. Da ne govorimo o maltretiranju skuterima u akvatoriju između grada i Lokruma, glisiranjima, ulijetanju u Portoč itd. OK, za to im već treba plovilo, ali plovila pomorske policije i dubrovačke kapetanije uglavnom stoje vezana uz kraj. No, eto, neka su se iz Ministarstva mora pohvalili akcijom, nekako se odmah osjećamo sigurnijima u plovidbi od sjećanja na akciju.

Zacrtani cilj ovogodišnje turističke sezone, bolje reći turističke godine, jer ta brojka ne odnosi se isključivo na sezonu, jest 80 posto turističkog prometa iz rekordne 2019. godine. U Dubrovniku je u prvih šest mjeseci broj turista dosegao 69 posto rezultata iz istog razdoblja 2019. godine. Neki smatraju da je to već sasvim dovoljno i da više turista zapravo – i nije potrebno. Što o tome misli novi direktor Turističke zajednice grada Dubrovnika Miro Drašković.

- Ako govorimo o ljudima koji borave dulje vremena u nekom smještaju različitih vrsta onda mislim da moramo ići na 2019. jer nisu obavezno ljudi koji duže borave, i koji tako imaju i šansu više potrošiti, nužno ti koji stvaraju gužvu u gradu i ja sam za to da se ide na rezultate iz 2019. godine. - kazao je Drašković.

Što očekuje od ove godine, Drašković kaže:
- Dobra će biti godina, a ide se prema tih 80 posto što je bilo zacrtano kao moguće i bit će između 75 i 80 posto iz 2019. Imali smo raznorazne objektivne razloge koji su nam poremetili početak sezone, a to je rat u Ukrajini tre uz to ne smijemo zaboraviti da ni pandemija zapravo još nije gotova. - govori direktor TZ grada Dubrovnika.

O planu razvoja turizma u Dubrovniku kaže kako je najvažnije izvući turiste iz povijesne jezgre.

- Trebamo disperzirati turiste i van same povijesne jezgre, to je najbitnije i to se mora provoditi. Imamo prostora koji se moraju oplemeniti i gdje se mora nešto događati. Osim toga Turistička zajednica treba imati jaču inicijativu, od tima koji imamo očekujem da osmišljavaju nove proizvode koji će biti interesantni turistima kao i izazvati interakciju sa stanovništvom. Ta interakcija mora biti jača. - kazao je Drašković.

Drašković je dugo u turizmu, a direktor TZ-a je odnedavno. Kako je biti direktor turističke zajednice u gradu u kojem svi žive od turizma i u isto vrijeme masa njih njorga protiv turizma, on kaže:
- To je problem. I dok nisam bio u Turističkoj zajednici bilo mi je smiješno kad bi netko rekao u Dubrovniku da ne živi od turizam i da ga je baš briga za nešto vezano uz turizam. Bitno je komunicirati i da ljudi shvate da svi živimo od turizma jer drugo ništa, nažalost nemamo. - kazao je direktor TZ grada Dubrovnika Miro Drašković.

U Libertasu su uspjeli izmisliti što nitko na svijetu prije nije – pomoćnu autobusnu stanicu! U priopćenju Libertasa Dubrovnik to se danas naziva, pazi sad – projektom! Bog te mazo, pituravanje nekoliko linija na asfaltu je – projekt.

Uglavnom, izgleda da je cijeli trust mozgova osmišljavao taj velebni projekt pa se tako u priopćenju navodi: „I ovaj projekt rezultat je dobre suradnje Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu i Libertasa, koji su, već ranije realizirali niz krupnijih zahvata, poput povećanja operativnosti i pristupa autobusnoj stanici na Pločama (pretovarna zona), postavljanjem niza postolja na kojima su postavljeni vozni redovi.” Eto doslovno tako.

I tako tom, kako piše, „suradnjom Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu i Libertas Dubrovnik d.o.o.- a, a u cilju povećanja protočnosti prometa na platou Pila kao i rasterećenja južne strane prostora ovog dijela kontaktne zone, od danas je u Ulici branitelja Dubrovnika u funkciji pomoćna autobusna stanica”.

Piše još kako su „postavljene i informativne oznake autobusnih linija, napravljena je i sanacija rubnjaka kojima se poboljšao pristup samim autobusnim stanicama te je ocrtan niz autobusnih stanica”.

Sve piše, samo eto ne piše kako ta „pomoćna stanica” funkcionira, čeka li se tamo autobus, kad će se tamo putnici iskrcavati i tako to, sitnice neke koje bi projekt upotpunile.

I na koncu: ili je stanica ili nije stanica, između ne postoji.