Policija je doslovno raspisala potragu za mladencima koji su nedavno u Metkoviću imali svadbu nakon koje se pojavilo više slučajeva koronavirusa. Mladence se tereti za širenje zarazne bolesti jer je, naveli su nedavno u priopćenju PU dubrovačko – neretvanske, „utvrđeno da prilikom organiziranja svoje svadbene svečanosti, koja je upriličena sredinom lipnja u jednom ugostiteljskom objektu u Metkoviću, nisu poštivali mjere za sprječavanje i suzbijanje zarazne bolesti COVID-19 koje su propisane odlukom o nužnim epidemiološkim mjerama vezanim za okupljanja, a koju odluku je Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donio 11. lipnja 2021.”

Sva licemjernost države stala je zapravo u tih nekoliko redaka iz dubrovačke policijske uprave. Ista je to Policijska uprava koja je nedavno dopustila da se oko dvije tisuće ljudi natiska na tribinama stadiona na Grudi gdje je kod Slavena gostovao Hajduk u prijateljskoj utakmici. Ista je to policijska uprava, ma ustvari isti je to Stožer civilne zaštite, jer policija se u biti povodi Stožerom, koji je već dopustio i dopustiti će masovna okupljanja i večeras tijekom utakmice osmine finala EP Hrvatska – Španjolska, isti je to Stožer kojem je bilo sasvim normalno da se političari na nedavnim izborima deboto pa žvale u tzv. izbornim stožerima... Primjera bi moglo biti još, ali i ovo je sasvim dovoljno.

Gdje je bilo poštivanje propisanih mjera u navedenim prigodama. Nije bilo poštivanja mjera, ako ćemo se mjera striktno držati, a ako su propisani onda bi valjda trebali,svi, a ne selektivno pa da se političari mogu žvaliti, a mladenci ne mogu. Ah, da nakon što su se političari izžvalili navodno nije bilo slučajeva koronavirusa pa je to možda ta kao razlika. Nije, to zapravo nema nikakve veze, mjera se nisu držali niti jedni niti drugi, a razlika je jedino ta što su jedni imali nesreću da dođe netko tko možda nije ni znao da ima COVID, a drugi sreću da im se to nije dogodilo ili možda ipak jest, ali ne znamo.

Mjere se provode dakle selektivno i nitko ne može poreći da je to tako, država dakle reagira kad su u pitanju oni koje jebe i inače, a kad su u pitanju političari ili kad policija i Stožer nemaju muda reći ne, kao u slučaju nogometa, onda im je pišo manji od makova zrna.

Policijski službenici prometne policije će tijekom predstojećeg vikenda, počevši od danas, na prometnicama Policijske uprave dubrovačko - neretvanske pojačano nadzirati sve prometne prekršaja s posebnim naglaskom na prekršaje mopedista i motociklista.
Na prometnicama ove Policijske uprave tijekom 2020. smrtno su stradala četiri vozača motocikla, 32 vozača/putnika zadobila su teške, a njih 46 lakše tjelesne ozljede. U proteklih pet godina, odnosno od 2016. do 2020. na području Policijske uprave dubrovačko - neretvanske smrtno je stradalo 15 vozača mopeda i motocikla, jedan putnik na motociklu, 242 vozača/putnika su teže, a njih 482 lakše ozlijeđena.

„Vozači i putnici tih vozila često su žrtve nesavjesnih vozača ostalih motornih vozila koji kršenjem prometnih propisa ugrožavaju sigurnost svih sudionika u prometu.

No i zbog svog neodgovornog ponašanja i grubog kršenja prometnih propisa i sami motociklisti sudjeluju u teškim prometnim nesrećama u kojima, u sudarima s drugim vozilima, izlijetanjima s ceste ili naletima na objekte uz cestu, smrtno stradavaju ili zadobivaju teške tjelesne ozljede.

Najčešće greške vozača motocikala i mopeda zbog kojih stradavaju:

kreću se neprilagođenom i brzinom većom od dozvoljene,
ne nose zaštitne kacige,
kreću se površinama koje nisu namijenjene za tu vrstu vozila,
precjenjuju svoje vozačke sposobnosti te istovremeno podcjenjuju opasnosti u prometu,
obavljaju pretjecanje ili obilaženje kolone vozila po dijelu kolnika za vozila iz suprotnog smjera kada to prema prometnim znakovima nije dopušteno ili je rizično uzevši u obzir promet iz suprotnog smjera,
provlače se između zaustavljenih kolona vozila,
voze s neupaljenim svjetlima tijekom dana čime su, uzimajući u obzir ionako manju siluetu samog vozila i vozača u odnosu na druga vozila, još manje uočljivi u prometu za druge sudionike,
upravljaju neregistriranim i tehnički neispravnim vozilima,
upravljaju vozilima prije stjecanja prava (bez položenog vozačkog ispita),
uklanjaju blokade na mopedima čime povećavaju krajnju brzinu vozila, koje je prema tvorničkim konstrukcijskim svojstvima namijenjeno za brzine do 45 km/h.” - navode iz PU dubrovačko – neretvanske.

dpp

Uzalud presuda, uzalud mjere zabrane pristupa, već godinama na Kantafigu traje maltretiranje njegove obitelji od strane njihova susjeda Frana Matijevića, govori za Dubrovnikpress.hr Abdulah Halilović, kojeg prijatelji i poznanici znaju po nadimku Dule. Kao razlog koji je koliko bizaran, toliko i žalostan on navodi kako ga je Matijević i prije vrijeđao, a što je trajalo dugi niz godina, misleći, priča Dule, na osnovu baš tog nadimka, da je on pravoslavac dok je sve eskaliralo kada je, kazuje Abdulah Halilović, Matijević doznao kako je on, Dule, muslimanske vjeroispovijesti pa je krenuo i korak dalje, u prijetnje smrću.

- Ja sam tu došao kao zet, ali taj čovjek godinama je maltretirao i moju današnju suprugu koja je tu i rođena. Zovu me Dule i on je mislio da sam pravoslavac. Prvo me počeo vrijeđati po toj osnovi, a onda kad je saznao da sam musliman, kao da ga je sto gromova pogodilo, još gori je postao i evo već četiri godine konstantno prijeti. Sve je priznao na sudu, pa i da je prijetio djeci da će ih pobiti. - govori Abdulah Halilović, inače otac petero djece, humanitarac, jer ne zna se Božić, a da Dule nije kupio poklone djeci u Domu Maslina, ne zna se broj djece koji dolaze na rehabilitaciju u dubrovačku Poliklinku Glavić, a da im Dule nije pomogao, često i direktno financijski.

Takav čovjek mora danas, što ga, govori on, najviše boli i zbog čega je odlučio javno istupiti, i susjedima dokazivati da mu Matijević neprestano prijeti obitelji i vrijeđa ih.

- Matijević je, nakon što nam je prijetio, završio u istražnom zatvoru, a pojedini susjedi pokrenuli su peticiju da ga se pusti. Njih nije bilo puno, ali bilo ih je koji su mi tvrdili kako Matijević to nije uradio. Nakon što je pravomoćno osuđen pokazao sam im presudu u kojoj stoji kako je on sve priznao, i vrijeđanje i prijetnje. Boli me takvo razmišljanje susjeda, ali moram kazati da je uglavnom riječ o ekipi koja s njim i pije. - govori dalje Dule Halilović.

dule halilovic 140621

Frano Matijević inače je osuđen u listopadu prošle godine na kaznu zatvora od jedne godine, uvjetno na četiri zbog prijetnji obitelji Halilović uz dvogodišnju zabranu pristupa.

- On dio godine provodi u Zagrebu, a ljeti dolazi radi apartmana, afitava. Nedavno nam je tako, unatoč presudi došao pred kuću, pobacao nam stolice i stolove vikajući: „Nećete se ovdje širit, ajdete u Bosnu”. Zvala sam policiju, odveli su ga, ali nakon toga on je pušten. - priča pak Anela Sofić Halilović, supruga Abdulaha Dule Halilovića.

- Vidio je da Duletu nema auta, ohrabrio se valjda onda i učinio to što sam već rekla. - kaže Anela.

- Mi smo doživjeli čak i to da su mu, prije ove pravomoćne presude koja je bila prošle godine, 2019. ukinuli zabranu pristupa uz obrazloženje da on dio godine živi u Zagrebu pa nema opasnosti. A što kad dođe? To nitko nije objasnio. A evo što se dogodi kad dođe unatoč zabrani prilaska, iako je ta zabrana prilaska smiješna, ne smije nam prići, vjerovali ili ne, na samo pet metara. - nastavlja Dule Halilović.

U pravomoćnoj presudi dubrovačkog suda inače se navodi kako je Matijević osuđen zbog cijelog niza kaznenih dijela, u srpnju 2019. prijetio je kako će uzeti pištolj „i svima po jedan metak ispaliti da vas se u miru riješim”. Prijetnje vatrenim oružjem ponovio je i sljedećeg ljeta. U rujnu prošle godine prijetio je Haliloviću kako će „muslimane iskorijeniti odavde”. Sve to Frano Matijević je priznao tijekom suđenja, pokajao se, obećao da se nešto slično neće ponoviti, ali obitelj Halilović i dalje živi pod pritiskom i u strahu kad će se, govore supružnici Halilović, „Frano napiti”.

Je li među njima bilo nekakvih sukoba koje bi potencirale Matijevićeve prijetnje i vrijeđanje, Dule Halilović govori da nikakve sukobe, osim izljeva mržnje koje je ispoljavao Matijević, nisu imali, ali i da Matijeviću nisu samo oni bili meta.

- On je prije nekoliko godina napao dvije žene na Kantafigu, pravoslavke, napao, jednoj je vilicu polomio, odštetu su dobile od njega, bio je u zatvoru. - govori Dule.

Da Matijević ima problema s temperamentom pokazuje i snimka na YouTube-u u kojoj tjera strance s gradskog parkinga tvrdeći kako je to njegovo, a koju možete vidjeti u prilogu.

Halilovići su se zbog ovog problema, za koji govore kako očito „neće nikad prestati” obratili i raznim udrugama i islamskoj zajednici, no, kaže Dule, iako su pojedinci obećali kako će sa cijelim slučajem upoznati i gradonačelnika Dubrovnika Mata Frankovića, ništa se nije dogodilo, Halilovići su ostavljeni sami.

- Ništa mi ne želimo nego da nas ostavi na miru. Ne mora on biti zatvoren, neka živi, samo neka je što dalje od nas, a ne da moje dijete ne smije mirno izaći na ulicu zbog njega i njegovih prijetnji. - zaključio je Dule Halilović.

Frano Matijević demantira sve što su naveli Abdulah Halilović Dule i njegova supruga Anela.

- Ja njima nisam prijetio, ja sam na sudu to priznao kako bih izašao iz zatvora jer mi je supruga imala srčani udar. Možda sam ja i rekao nešto od toga, ne sjećam se točno. - govori Matijević za Dubrovnikpress.hr.

On također demantira da je ikome slomio vilicu.
- Nisam nikome slomio vilicu, nisam osuđen, bio sam na liječenju šest mjeseci jer imam PTSP. - kazao je.

Je li imao kakvih konflikata s obitelji Halilović prije nego je optužen za prijetnji Matijević govori kako o tome nema ni riječi, a da su svi problemi počeli kada je Duli Haliloviću rekao da mora vratiti novce jednom dubrovačkom poduzetniku.

- Tek mu je nedavno vratio novac, a kad sam ja to bio rekao onda su i počele njihove prijave za prijetnje i što sve ne, a nitko ne pita kako je provalio u kuću i drži li nelegalno građevinski materijal u prostoru Crvenoga križa. - govori Frano Matijević.

Za ove navode Frana Matijevića Abdulah Halilović govori pak da nemaju nikakve veze s istinom.

Što se tiče optužbe od 6. svibnja kako je bacao stolove i stolice, Matijević govori kako se u siječnju operirao, da je vadio geler iz noge te da u takvom stanju sigurno nije bio u stanju bilo što bacati.

- Oni meni svaki drugi dan zovu policiju, a ja imam svjedoke da u to vrijeme taj dan uopće nisam bio tu. - rekao je Frano Matijević.

Konstituirajuća sjednica Gradskog vijeća Grada Dubrovnika održat će se u utorak, a pitanje koje se provlači svih ovih dana je ima li HDZ, kao relativni pobjednik izbora, većinu, odnosno podršku za odabir predsjednika Gradskog vijeća čime je Vijeće ujedno i konstituirano.

No, to zapravo uopće ne bi trebalo biti pitanje. Pojedini političari to razumiju i kada govore o konstituiranju i odabiru predsjednika Gradskog vijeća onda o tome govore kao o činu političke korektnosti i uostalom, jednom sasvim običnom formalnom, ćato činu u kojem se bira prvi ćato među njima. Jer, predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika nije ni ništa drugo nego prvi ćato u Vijećnici. Da, to je određena čast, da, ima određenu političku težinu utoliko što ta osoba dobiva nešto veću pozornost, pa i nezasluženo, ali formalno, status predsjednika Gradskog vijeća zapravo ne donosi ništa veću političku moć, jer i predsjednik Gradskog vijeća mora se držati Statuta i Poslovnika i ne može svoju funkciju iskoristiti za probitak vlastite stranke.

Zapravo, odabir predsjednika Gradskog vijeća puno je interesantniji kada se on bira iz redova klasično sklopljenih koalicija. Tada je zanimljivo kako je ta koalicija posložena, tko je tko u tim odnosima, a puno toga može se zaključiti upravo iz izbora predsjednika GV -a. No, kada klasične koalicije nema, ostaje jedino ta politička korektnost, ćato čin odabira predsjednika iz stranke koja je osvojila najveći broj mandata ili glasova. Osim ako netko uistinu ne misli da bi predsjednik Gradskog vijeća trebao doći iz redova stranke koja osvojila tri ili dva mandata, a ne iz redova stranke koja je osvojila sedam mandata.

Doduše i to je moguće, a moguće je onda kada netko sklopi, dogovori većinu. HDZ, s jedne strane, ima sedam vijećnika plus DUSTRA -ina dva, jer iako koalicija nije sklopljena, HDZ i DUSTRA i u iduće četiri godine bit će jedno tijelo, a s druge strane preostalo je čak 12 mandata, 12 vijećnika. Tko brani toj 12 –orici da se dogovore i predlože nekog za predsjednika?! Pa nitko. No, kad bi se dogovorili onda bi bilo i jasno da je riječ o koaliciji, a mnogi među tom 12 –oricom ne mogu ni smisliti da budu u koaliciji; pa zamislite Pera Vićana i Đura Capora u koaliciji.

Stoga u utorak 12 vijećnika, ukoliko se nisu dogovorili da prijedlogu HDZ -a da predsjednik Gradskog vijeća bude ponovo Marko Potrebica suprotstave svog kandidata ili neka glasaju za Potrebicu ili neka jasno kažu da žele nove izbore. Novi izbori doduše i ne bi bili ništa loše, jer sastav Gradskog vijeća koji će se konstituirati tiha je jeza, ali jasno je da nove izbore među izabranima nitko ne želi, samim tim jer su izabrani.

Pa kad je tako, nemojte nas svih zajedno maltretirati nego fino konstituirajte to Vijeće, počnite donositi odluke koje građani čekaju, jer zato ste tu, a ne da se natežete pa se kasnije „tucite” i vodite brigu postoji li većina za neke odluke ili ne postoji. Sve ostalo je trla baba lan. Politička borba uostalom počinje nakon konstituiranja Gradskog vijeća, a ne samim konstituiranjem.

P.S.
Nitko ne bi smio zamjeriti srđevcima ili Vlahušiću, Kristiću, Roku, bilo kome, ako dignu ruku za HDZ -ova predsjednika Vijeća u ovakvoj situaciji, iako srđevci to vjerojatno neće uraditi, a ako zamjera, politička i općenito inteligencija nije mu na nivou, ali bio svatko trebao zamjeriti ako se zbog nekonstituiranja gradskog vijeća neke važne odluke za Grad budu odlagale, jer se eto nekome tako nadiglo.

Dubrovčani su, kao i svi ostali, nedavno birali, između onih koji su se ponudili, a izabrali su, sukladno onom što je bilo ponuđeno za gradske vijećnike, ljude među kojima većina birača većini njih ne bi na povjerenje dalo ni pet kokoši da ih pričuvaju pet dana jer bi im pokrepale.

Ali jbga, demokracija je takva kakva jest, boljeg sustava trenutno nemamo pa kad je bal nek' je maskenbal.

I baš taj maskenbal, to skrivanje iza raznoraznih maski, ponajviše finoće i pameti, navodnog gosparstva i s druge strane doslovno zgražanje tih lokalnih političkih elita, koje su uistinu umislile da su cijenjene i poštovane, nad tim što je u ovom sastavu Gradskog vijeća dva mjesta ugrabila nezavisna lista karićara Ivice Roka, najiritantnija je. Lokalni političari za medije će vam kazati kako je Roko ono, baš super, u privatnim razgovorima zgražat će se nad tim što je izabran.

No, licemjerje i politika uvijek idu zajedno, jer svi ti licemjeri, kao ni licemjerni novinari, koji jedan dan pišu sa simpatijama o Roku, a drugi dan o njegovim problemima s alkoholom, iako, u stvari, da se našalim starom šalom, čovjek nema problema s alkoholom, on voli alkohol, neće istim metrom mjeriti sve one alkoholičare koji su prošli Gradskim vijećem, sve one kriminalce, svejebe i raznorazne moralne nakaze. Neće jer oni to (ne)uspješno kriju dok je Roko, takav kakav jest, čovjek koji se ne srami popiti pivu ispred lokalne butige.

I onda je u tom šarenilu lopova, kolpanih gutača Viagre, isfrustriranih nejeba i ponosnih svejeba, opančara, lizača oltara i salonskih ljevičara, najveći problem tamo neki Roko koji je u Vijeće ušao jednom i neće više nikad, a problem je jer ga se može vidjeti u balunu ispred Pema. Dok pojedinici manje više vješto skrivaju svoju moralnu nakaznost Roko se barem predstavlja onakvim kakav jest, a moralna nakaza sigurno nije.

Ma dok su neki na sastanak s gradonačelnikom pred konstituirajuću sjednicu došli kao da idu u Pema u Spenzu, Roko je nekidan stigao u vestitu. Netko ga je malo i savjetovao, možda isti onaj koji u Rokovo ime piše u priopćenjima kako je riječ o nepolitičkoj i neaktivističkoj listi. Roko je postao političar, a aktivista uistinu nikad nije ni bio. Kad se baviš politikom, onda si političar, te bljuvotine o nepolitičkim listama jednostavno ne prolaze, nisu prolazile ni srđevcima i konačno su osnovali političku stranku i gle – isplatilo im se.

Roko će stoga imati tretman isti kao i ostali političari, snimat će ga se ako ga neki fotoreporter zatekne pijanog, ostale neće samo iz razloga jer to vješto skrivaju, pisat će se o njegovim dobrim i lošim potezima, a sam Roko će, u biti, tek osjetiti u što se uvalio jer je nekome bilo do zajebancije.

E pa vrijeme zajebancije je prošlo, kao što će i proći vrijeme da se Roko medijski predstavlja kao izrazito simpatičan lik. Upravo mediji su i najzaslužniji što je jedna zajebancija prerasla u dva mandata. Gluposti o tome kako je Roko došao do dva mandata preko Facebooka ne uloživši niti jednu kunu u svoju promociju, istinite su uistinu u samo tom jednom dijelu, da nije uložio niti jednu kunu u kampanju. Roko je naime dobio kraljevski medijski tretman kod pojedinih novinara za koji bi mnogi „ozbiljni” političari bili dali guzice. Zaboga, Roko je u kampanji i prije kampanje iskakao iz medija gotovo na svakodnevnoj bazi, iskakanje iz paštete je mrtav k... za količinu priloga o Ivici Roku.

Te medijske simpatije potrajat će do prve prilike dok se netko ne zapita zna li taj čovjek išta o nečem, za što je digao ruku, a za što nije i zašto, jer to je puno veći problem od njegova ispijanja pive ispred Pema, a zapitat će se. Olakotna okolnost mu je to što zapravo ni većina ostalih nije puno bolja pa će se i Rokovo neznanje o bilo kakvoj osjetljivijoj temi utopiti u toj učmalosti, jer od ovakvog sastava Gradskog vijeća kakvo se sprema, osim učmalosti i učmarivanja ništa drugo ne može se ni očekivati, čast pojedincima u manjini i Roku ako nije na prodaju. A eto mislio sam da gore od onog prošlog sastava ne može biti. E pa može.

Pred ovogodišnje lokalne izbore jedna od, dotad, najvjernijih Vićanovih političkih partnerica Vilma Kosović napustila je DDS i uzela iskaznicu konavoskog HDZ -a. Bilo je to veliko iznenađenje, a Vilma Kosović, inače šefica radiološkog odjela OB Dubrovnik, nije javno istupila s razlozima napuštanja DDS -a, tek je konavoski HDZ dao priopćenje u kojem se pohvalio prelaskom Kosović.

I Vilma Kosović već je pomalo ostala i zaboravljena sve dok nedavno političkim krugovima nije prostrujala informacija kako ona želi biti ravnateljica dubrovačke bolnice koju inače trenutno vodi HDZ -ov kadar Marijo Bekić.

Je li to pravi razlog prelaska u HDZ Kosović sigurno neće otkriti, kao ni je li razlaz s Vićanom zapravo bio samo farsa kako bi se ostvarili planovi da DDS -ov kadar preuzme ravnateljsko mjesto, makar i posredno preko članske iskaznice HDZ -a Vilme Kosović koja bi joj pomogla osigurati to mjesto.

Tako je i predsjednik županijskog HNS -a Valentin Dujmović govoreći nedavno za Dubrovnikpress.hr o stvaranju koalicije u Županijskoj skupštini kazao kako je „jasno da je HDZ s DDS -om postigao dogovor oko većine”, a nakon toga Dujmović je također potvrdio kako kruži informacija da DDS želi „preuzeti bolnicu”.

- Jasno je da se se oni dogovorili kao i da drugi imaju želju dogovorit se. Sad je samo stvar tko će što dobiti. Ono što sam ja dobio kao poluinformaciju od nekih aktera u cijeloj toj priči jest da Pero Vićan insistira da se njemu da bolnica, odnosno mjesto ravnatelja bolnice, između ostalog. - kazao je Dujmović za Dubrovnikpress.hr.

No, ipak je teško povjerovati da bi se HDZ upuštao u takvo što nakon što je Bekić ponovo izabran za ravnatelja. Ne treba u potpunosti odbaciti tezu kako je bilo ambicija da Kosović preuzme ravnateljsko mjesto, dapače, sve se uredno posložilo da potpaljuje takvu priču koja nije bez temelja, jer Kosović je poznata i kao sposobna i kao ambiciozna liječnica.

Vićanovi planovi da preko Kosović DDS kontrolira događanja u bolnici, makar ona imala i iskaznicu HDZ -a, ako postoje, odnosno ako ih je uopće bilo, uz želju anonimnosti naveo je izvor iz HDZ -a za Dubrovnikpress.hr, neće se ostvariti jer „u HDZ -u za to ne žele ni čuti nakon reizbora Bekića”.

Inače, nije čudno što su se pojavile takve informacije jer poznato je kako Pero Vićan ima brojne prijateljske veze s liječnicima OB Dubrovnik i da se Vićana zove kada je nekome potrebna neka liječnička usluga u OB Dubrovnik. Uostalom i na nedavno završenim izborima njegova kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika bila je dr. med. Sanja Mlinarić Vrbica. Na taj način Vićan osigurava i buduće glasače, a preko svog kadra, DDS, odnosno Vićan, mogao bi i ojačati status „spasitelja”.

Kolosalna pobjeda, buđenje građanskog Dubrovnika, natezanje tko je druga najjača politička opcija, protestni glasovi, koje li sve opise nedavno završenih lokalnih izbora nismo dosad čuli, a sve stane u nekoliko riječi: građani su sve političke opcije zajedno - otkantali.

Kad na izbore izađe jedva nešto više od 51 posto birača nešto nije u redu, ali hajde, ipak je više od 50 posto pa neki moralni legitimitet ipak postoji, zakonski svakako, no, uistinu bi trebalo razmisliti i o tome treba li i mogu li se izbori na koje izađe ispod 50 posto biračkog tijela uopće priznavati ili ponavljati, jer volju većine građana svakako ne odražavaju. Pa ako birači ne žele izaći jer nemaju dostojne kandidate, neka ne izlaze dok na izbore na izađu dostojni njihova glasa, neka Dubrovnikom ili bilo kojim drugim gradom, općinom, županijom, vladaju vladini povjerenici, ni prvi ni zadnji put, nitko još nije propao zbog vladina povjerenika, neka se ponavljaju izbori u nedogled, manji su trošak nego šteta kad se izaberu nekompetentni.

Pa hajdemo vidjeti koliku podršku su uistinu dobili oni koji su se odlučili izaći na prošle lokalne izbore u Dubrovniku. Koji su to postoci od ukupnog broja birača, odnosno koliko građana Dubrovnika u postotcima je uistinu glasalo za pojedine političke opcije.

Pobjednička HDZ-ova koalicija u Dubrovniku tako zapravo ima podršku samo 14,49 posto građana, to je ta, jedna od „kolosalnih pobjeda”. Dakle, drugim riječima 85,51 posto Dubrovčana ne glasa za HDZ, ali HDZ vlada. To je ta demokracija, ali demokracija i jest pravo izbora i da ne izađeš na izbore pa ovo nije onda problem HDZ-a već je ovo problem ostalih političkih opcija i samih građana, što zbog nepovjerenja što zbog nezainteresiranosti da sami kroje vlastitu sudbinu,.

Ustanak građanskog Dubrovnika sveo se na 7,12 posto Dubrovčana, toliko su naime dobili uistinu srđevci koji tvrde kako su njihovi glasači buđenje građanskog Dubrovnika. Do vraga, nije valjda da samo toliko Dubrovčana razmišlja na taj „građanski način”, ma što god to bilo, jer valjda i ostali zastupaju građane, a ne neke tamo Marsovce. Nije, prije će biti da je problem u srđevcima koji se jesu politički uozbiljili i time i ostvarili ogroman napredak, ali još će se dosta morati truditi kako bi pridobili povjerenje koje možemo nazvati impozantnim.

Da birači koji čak razmišljaju i dijele isti svjetonazor, odgoj, stavove, kako god hoćete, srđevce ne prepoznaju kao one koji bi ih mogli zastupati, najbolje govore glasovi nezavisnoj listi Ivice Roka. Što iz zajebancije, što iz protesta, glasovi za tu listu žešća su prdeljuščina na obrazu srđevaca nego ostalih stranki, jer riječ je o biračkom tijelu koje po „defaultu” pripada opciji kakvom se žele predstaviti srđevci, ali jasno je da to još nisu dobro iskomunicirali ili je jednostavno problem u ljudima koji nastupaju ispred SJG.

Stoga je i natezanje koje se povremno čuje, tko je druga najjača opcija, SJG ili DDS, bespotrebno, nebitno, jer obje opcije zapravo uživaju malu potporu svih građana, sasvim je svejedno je li to 7,12 posto SJG ili 6,97 posto DDS-a, zaboga 93 posto građana uopće ih ne doživljava.

A što reći tek za ostale, pa njih građani doslovno ne šljive ni pet posto,a riječ je DUSTRA-i, SDP-u, Mostu i HNS-u. E da, zaboravili smo Domovinski pokret. Nije ni čudo, njih se nisu sjetili ni birači.

Građani Dubrovačko – neretvanske županije sljedeću nedjelju u drugom krugu izbora odlučit će o imenu novog župana, Nikola Dobroslavić kao aktualni ili Božo Petrov kao izazivač koji je prošao u drugi krug, pa pomalo i iznenađujuće, reklo bi se Petrov je obavio bolji posao u Dubrovniku nego Roko Tolić u Neretvi pa je stoga i drugi krug takav kakav jest.

A drugi krug je takav da je pred biračima ljevice uistinu teška odluka, podržati HDZ-ova Dobroslavića ili klerikalca Petrova iz Mosta. Nekako miriše na to da će se, barem u Dubrovniku, ljevičari u popriličnom broju suzdržati glasanja u drugom krugu, posebno kada se uzme u obzir da ni na izborima za gradonačelnika Dubrovnika u drugom krugu nemaju svog predstavnika.

Petrov pak, želi li pobijediti Dobroslavića, mora prikupiti upravo glasove te ljevice ili glasove onih koji su birališta u prvom krugu zaobišli u širokom luku, no, ovi potonji, kad su u prvom krugu apstinirali, zašto bi i u drugom izlazili.

Petrovu inače nedostaje nešto više od 11 i pol tisuća glasova da bi uopće dostigao Dobroslavićev rezultat iz prvog kruga, a pri tome mu je manevarski prostor sužen. Na prošlim izborima kandidat Mosta bio je Nikola Grmoja, također je zaslužio prolaz u drugi krug, a Grmoja je u prvom skupio 16.564 glasa, a u drugom krugu jedva da je prikupio još nekih 2.600 glasova.

Petrov je naizgled u nepovoljnijoj situaciji nego Grmoja, jer u prvom krugu skupio je oko 3.600 glasova manje nego Grmoja prije četiri godine, no to u ovom slučaju ništa ne znači.

Naime, Grmoja posljednji put zapravo ni nije imao pravog protukandidata za drugi krug, pri tome mislimo naravno na sve osim na Dobroslavića, a Petrov je ovaj put vodio boj s Rokom Tolićem pa je stzoga i skupio manje glasova. Naime, nekoliko tisuća glasova Roka Tolića Petrov može prikupiti, jer i nije riječ o istinskoj ljevici, ne treba zaboraviti da je Tolić, iako s predznakom SDP-a i HNS-a, ipak bio nezavisni kandidat pa Petrov u taj pot može uistinu nešto i zagrabiti.

Ipak, čini se da to nije dovoljno, osim ako birači HDZ-a ne budu apstinirali pa Diobroslavić ostane na brojci iz prvog kruga ili čak i manjoj, jer u preostalim potovima mostov kandidat može računati na jako mali broj glasova. Glasači Srđ je Grad ipak se ne čine ovce koje će poslušati svog kandidata za župana Marka Giljaču koji im je poručio glasajte za sve samo da je kontra HDZ-a i pretpostavljamo da će većina njih neće glasati nikako, ostat će doma, a bilo ih je u prvom krugu gotovo pet tisuća. I to je to što se tiče ljevice.

Nešto više od tri tisuće glasova prikupila je DDS-ova Terezina Orlić, DDS očekuju pregovori o koaliciji s HDZ-om, s kojim su uostalom u koaliciji bili i u prošlom mandatu, ali ne treba otpisati sve birače DDS-a da neće stati na stranu Boža Petrova. No, zato većinu birača Karla Gjurašića, DUSTRA-inog kandidata gotovo pa u startu mostovci mogu zaboraviti.

Petrovljevih skoro 13 tisuća plus Tolićevih par tisuća, neka se zalomi i pokojem srđevcu da glasa za klerikalca i jasno je da bez podrške DDS-ovih i DUSTRA-inih birača Petrovu treba čudo. To čudo može ostvariti glasovima u Neretvi, jer ovi izbori za župana sve više se i pretvaraju u sukob Neretve i dubrovačkog područja.

Došao je tjedan odluke o novom gradonačelniku Dubrovnika, građani će sljedeću nedjelju odlučiti hoće li to biti ponovo HDZ-ov Mato Franković ili DDS-ov Pero Vićan koji je nakon nekoliko pokušaja uspio doći do drugog kruga izbora. Franković je favorit, Vićanu će za pobjedu trebati puno više od izjava kojima pokušava ispasti simpatičan, a kada kaže kako je čim se rodio želio postati gradonačelnik Dubrovnika. No, nije tu izjavu Vićan dao tek tako, naime on očito pokušava uvjeriti svoje potencijalne birače kako on uistinu želi postati gradonačelnik Dubrovnika, a čini to zapravo na vlastitu štetu.

Protekli tjedan tako je Dubrovački demokratski sabor svim medijima uputio priopćenje u kojem se naglašava kako Pero Vićan fakat želi biti gradonačelnik Dubrovnika. Mnogi mediji to priopćenje su i prenijeli. Ali to nije bilo priopćenje, to je bio – demantij, tako je bio naslovljen dopis DDS-a. Demantij konkretno čije i koje izjave, nikome nije poznato. Naime, u tom demantiju ne piše koga to DDS i Vićan demantiraju, pa je to ostalo nepoznato svima osim možda onima koji su ga pisali.

„Dragi sugrađani, već u izbornoj noći pojavile su se zločeste, neistinite, duboko nedobronamjerne špekulacije kako naš kandidat za Gradonačelnika, gosp. Pero Vićan, to ne želi biti. Neki protivnički politički tabori, a posebno njihovi čelnici koji su ostvarili loš rezultat i nisu ušli u drugi krug, ne mogu podnijeti činjenicu da će gospodin Vićan pobjediti i postati Gradonačelnik. Ovim putem snažno demantiramo sve takve i slične neistine. Nedopustivo je i sramotno koristiti se ovakvim smicalicama i građane pokušati obmanuti.” - doslovno piše, bez ikakvih izmjena, pa ni pravopisnih, u demantiju DDS-a u kojem nekog demantiraju, ali ne zna se koga, u kojem nešto demantiraju, ali ne zna se točno što, nekakve eto „špekulacije”, a tko je te špekulacije iznio, što je točno rečeno, ne zna se. Nečeg konkretnog – nema.

O svemu i ničem, o svakome i nikome, modus je to operandi političkog djelovanja Pera Vićana, čovjeka za kojeg se teško sjetiti kada je u javnom prostoru u ovom kontekstu uopće nešto konkretno i rekao. Da, Vićan može puno govoriti, po tome je sličan svom bivšem prijatelju i partneru Andru Vlahušiću, ali Vićan zapravo, kada govori o svojim političkim protivnicima, malo toga kaže, uvijek je riječ o nekima ili onima, o papirima kojima maše, ali ih nikada ne pokaže, o knjigama koje piše, ali nikako da ih napiše, o nekim njegovim istinama koje nikako da doznamo.

A istina je, iako se uvijek pokušava pokazati moćnim, snažnim i važnim, da je riječ o političkom kukavičluku Pera Vićana koji u cjelokupnoj svojoj političkoj karijeri u slobodnoj Hrvatskoj, neka unaprijed oprosti ako nije tako, no, ako se toga i teško sjetiti znači da su i prilike bile iznimno rijetke, još nikoga i nikad nije konkretno, imenom i prezimenom od političkih protivnika za konkretnu stvar konkretno prozvao. Vrhunac političkog verbalnog dvoboja mu je bio kada je svog bivšeg partnera Andra Vlahušića nazvao „hodajućom laži”. A ni tada nije konkretno rekao što je to njemu Vlahušić slagao, je li mu možda nešto kao gradonačelnik i koalicijski partner obećao pa nije napravio ili je posrijedi nešto drugo.

„Neki i oni” valjda bi se u njegovim riječima trebali sami prepoznavati, Vićan je jednostavno čovjek koji se bilo čija imena ne usuđuje izgovarati. Kukavičluk ili tek „mudrost”, jer nikad ne znaš tko će ti u životu trebati, sasvim svejedno, iako dugogodišnji sudionik političke scene, pa ponekad i važan faktor, političar od kojeg se jedno vrijeme i moglo nešto očekivati, Vićan je ipak svih tih godina samom sebi bio i ostao dosljedan jedino u – blefu.

Kada se teško se sjetiti je li ikada išta konkretno učinio za javni interes, za javno dobro, osim podizanja ruku na Gradskom vijeću, kada u drugi krug upadne deboto slučajno, kao netko kome je svojom antikampanjom Andro Vlahušić poklonio prolaz, onda nije ni čudo da ususret drugom krugu Vićan uistinu mora javnosti objašnjavati kako eto on stvarno želi biti gradonačelnik.

Tužno je zapravo to, jako tužno kada jedan političar nakon višedesetljetne karijere biračima mora pojašnjavati da on uistinu želi biti gradonačelnik, kada pored toliko iskustva ne shvaća kako time sam sebi čini štetu i u očima birača ispada smiješan lik. Tako je to kad si cijelu političku karijeru blefer pa onda odjednom moraš dokazivati da ne blefiraš.

Nedjelja, 23 Svi 2021 19:14

Gorila staja u Martinovićima

Župski vatrogasci intervenirali su danas u Martinovićima gdje je oko 15:30 sati izbio požar u staji.

Na teren je izašlo devet vatrogasaca s tri vozila, a požar je lokaliziran u 16:15 sati.

dpp

Stranica 1 od 57

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020