Nakon intervjua koji je župan dubrovačko – neretvanski Nikola Dobroslavić dao za portal Južni jučer je reagirao Ilija Tamindžija, zastupnik, odnosno narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srspke. Naime, župan dubrovačko – neretvanski Nikola Dobroslavić za Južni je između ostalog govorio o projektu Gornji horizonti i aerodromu koji se kani graditi u okolici Trebinja, a koji se tiču i Hrvatske s obzirom da oba projekta mogu imati negativne posljedice na okoliš i vode na području Dubrovačko – neretvanske županije.

Tamindžija, inače zastupnik Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), za medije u BiH i Republici Srpskoj je tako kazao kako „svaki uspjeh Republike Srpske nekoga nažulja, pa tako i izgradnja Hidroelektrane Dabar i aerodroma u Trebinju”.

Nadalje on kaže da su dosad „na provokacije i neosnovane optužbe do sada šutjeli iz dobrog odgoja i pristojnosti”, a da ga Dobroslavićeve izjave „podsjećaju na manire SDA i njihove politike, čiji čelnici, također, u svim velikim projektima u Srpskoj vide nešto loše, ali ne i osobne neuspjehe”.

„Godinu 2021. ispratili smo uz odlične vijesti - potpisan je ugovor o izgradnji i financiranju Hidroelektrane Dabar. I umjesto čestitke, župan dubrovačko - neretvanski odlučio je da od uspjeha susjeda napravi svoju promociju - kritizurajući i tobože ispitujući projekt koji je dobio sve potrebne suglasnoti i dozvole i prošao relevantne institucije. I ne samo to. Zna odlično Dobroslavić i da je upravo zbog ekologije na koju se poziva projekt tapkao u mjestu tri godine, ali na kraju ni Sud BiH nije mogao da nađe nijednu zamjerku i neregularnost kada je ekološka dozvola u pitanju. No, gle čuda, župan bi ponovo ovu temu da stavi na stol. I da nam ukrade još jedno dvije - tri godine. Poručujemo mu da mi gradimo i radimo." - naveo je Tamindžija.

On se dotakao i hidroelektrane u Platu:
„Bilo bi nam zadovoljstvo da župan preispita zašto se neki strateški objekti iz nekadašnje države, a na njegovoj teritoriji, ne održavaju, pa je HE Dubrovnik svako malo van mreže zbog čega financijski trpe i Hrvatska i Srpska. Bilo je još prigodnih tema za kraj godine, pa možda i da se sumiraju svi benefiti Neuma, Čapljine i Ravnog i utjecaj rada HE Čapljina na budžete ovih općina. Sigurno bi bilo prikladnije od kritika projekta aerodroma Trebinje kojim se bave kompetentni i stručni ljudi iz Srbije i Srpske." - naveo je Tamindžija koji je kazao da se u Republici Srpskoj raduju svakom infrastrukturom projektu koji realiziraju sudjedi, bilo da se radi o Srbiji ili Hrvatskoj, a županu dubrovačko - neretvanskom nakon intervjua za Južni je kazao:
„Ipak, ne očekujemo od Vas da dijelite radost s nama zbog naših poduhvata, ali očekujemo da ih makar objektivno sagledate i ne komentirate zlonamjerno.”

Što je u „Tjednom razgovoru” za Južni inače kazao župan Dobroslavić možete pročitati OVDJE.

Petak, 07 Siječanj 2022 01:54

General poslije bitke među desetnicima

Andro Vlahušić laprdao je jučer po N1 televiziji kako se nije smjelo dopustiti održavanje javnog dočeka Nove godine. U stvari, Vlahušić nije ništa krivo rekao, dapače, ali kad netko želi biti general poslije bitke onda je to laprdanje. Naime, niti taj Vlahušić niti bilo tko od političara niti bilo tko od medija koji su prenijeli jučer te Vlahušićeve riječi, nije ususret dočeku prozborio niti napisao ni jednu jedinu riječ o tome kako je organizirani doček Nove godine nešto što u aktualnoj situaciji s pandemijom – nije poželjno.

Svi su tako mudro šutjeli, gdje ćeš se, je li, svijetu i gradonačelniku Matu Frankoviću zamjeriti pred Novu godinu?! Dubrovnikpress je upozorio kako je doček na Stradunu nešto kontra zdrave pameti, ali eto par dana nakon dočeka pojavljuju se i oni s naknadnom pameti, poput Vlahušića.

No, nije Vlahušić tu problem, niti je problem što ga mediji prenose (u slučaju pojedinih medija fascinantno je jedino to što moraju čekati da Vlahušić nešto reče na nekoj televiziji da ga smiju objaviti, kao da ga inače ne mogu dobiti za izjavu ako žele). Problem je u tome što je 27. prosinca, kada se već moglo znati da će rast novooboljelih eskponencijalno rasti, mada to nije prava riječ, ali eto uvriježila se, održana sjednica Gradskog vijeća (na koju je inače zbog pandemije zabranjen ulaz novinarskim ekipama), a na kojoj također nitko ni jedne jedine riječ nije prozborio o ideji dočeka Nove godine. Dakle, uz Vlahušića smo imali tu još 20 „Vlahušića”. Neki su šutjeli zbog stranačke stege, neki jer su jednostavno potkapacitirani za razmišljanje u javnom interesu, neki jer smatraju da pandemija ne postoji, ali tu je već riječ o psihijatarskim slučajevima, a neki jer gdje će se, je li, narodu zamjeriti.

Pa eto i sam taj Vlahušić, kad je već on povod ovim recima, istaknut ćemo, na sjednici Gradskog vijeća umjesto da postavi pitanje zašto se uopće planira doček Nove, govornicu je iskoristio za pitanje od osobnog interesa, zašto Grad nije sudu u Splitu ustupio dokumentaciju za „aferu Revelin”. Govorili su vijećnici o svemu i svačemu, i što jest i što nije tema točaka dnevnog reda, uspjeli su donijeti čak i nekakav idiotski memorandum o „Areni Lapad” (kakvo je to tek gubljenje vremena bilo...), ali o dočeku koji se pripremao uz stotine oboljelih njanci jednu riječ nisu rekli. Ali eto, takvi kakvi jesu barem i dalje šute, ne prave se generalima poslije bitke, a i znaju da mnogi od njih dalje od čina desetnika ionako ne bi mogli.

Utorak, 04 Siječanj 2022 19:06

Nakon ura od kulture, ure od derneka

Na redakcijski e-mail danas je stiglo pismo upućeno gradonačelniku Dubrovnika Matu Frankoviću, ali i medijima, od strane neimenovanih „stanara okolice Tupa”. Na Dubrovnikpressu nemamo običaj objavljivati pisma za koja redakciji nisu poznati autori, nekako je to osnova pristojnosti predstaviti se, makar se prema javnosti može ostati u anonimnosti pa ni ovaj put nećemo učiniti iznimku.

No, pismo koje je objavljeno na nekoliko medija, a u kojem se od gradonačelnika Frankovića traži da nakon preuzimanja TUP -a, za čiju je kupovinu Grad Dubrovnik zainteresiran, uvede red, odnosi se i na probleme naše redakcije i drugih zakupaca u TUP -u.

Naime u pismu se „stanari okolice Tupa” žale na buku koja dolazi iz tzv. urbane četvrti. U naravi riječ je o prostoru gdje djeluje nekoliko udruga koje organiziraju razne događaje. Niti okolni stanari niti ostali zakupci u TUP -u s takvim događajima nisu imali problema do – otvaranja kafića, jer što je na Balkanu kulturni sadržaj bez krčme...

Nećemo se osvrtati na druge navode u pismu, neka se autori potpišu, ali onaj o neprimjereno glasnoj glazbi, odnosno kako tamo piše, „zaglušujućoj” uistinu stoji. Nakon ura od kulture krenu obično ure od derneka, a u upravnoj zgradi TUP -a ostali zakupci prostora tada se moraju pokupiti doma jer glazba koja dolazi iz „dvorišta”, kako je taj prostor nazvan, toliko je jaka da se u uredima bez vikanja ne može ni komunicirati.

Lijepo je imati prostor u kojem će se organizirati kulturni događaji, ali neprimjereno je u pismo dobro opisano divljanje koje se događa nakon njih.

Grad Dubrovnik ponudio je 10 milijuna i 200 tisuća eura za kupovinu TUP -a, posljednje dubrovačke tvornice koja je pogon zatvorila 22. prosinca, doznaje neslužbeno portal Dubrovnikpress.hr. U Gradu Dubrovniku ovu kupovinu misle realizirati preko gradskog poduzeća UTD Ragusa.

Ponuda Grada Dubrovnika za 200 tisuća eura trenutno je veća od dosadašnjih koje je dobila uprava TUP -a.

Na adresu TUP -a inače su ove godine bila stigla tri pisma namjere za kupnju. Među pristiglim ponudama svakako je najzanimljivija bila ona Jaroslava Trešnaka, jednog od najbogatijih Čeha. Trešnak inače nije nepoznat hrvatskoj javnosti i već je ulagao u Hrvatsku. Tako je u Rijeci nedavno hotelski kompleks Hilton Rijeka Costabella Beach Resort & Spa.

Druga ponuda pristigla TUP -u je ona tvrtke See Capital Partner čiji su osnivači i članovi društva Bruno Georgiev, Ivan Valentić i odvjetnik Oleg Uskoković. Valentići i Uskoković već su gradili po Dubrovniku. Valentići na glavici Babina kuka i kod Robne kuće Minčeta gdje imaju Hotel Porto. Odvjetnik Uskoković pojavljuje se i u Slezakovim tvrtkama koje su gradile i još će graditi na užem području grada.

Treća ponuda pristigla TUP -u je od tvrtke Elektroprojekt iza koje stoji izvjesni Mario Sabolić, vlasnik nekoliko tvrtki od koji su neke aktivne, a neke brisane iz sudskog registra. Sabolić ima tvrtku u Dubrovniku registriranu za ugostiteljstvo i usluge te putničku agenciju s adresom u povijesnoj jezgri.

Niti jedna od njihovih ponuda nije prelazila iznos od deset milijuna eura, neslužbeno doznaje Dubrovnikpress.hr tako da je Grad ostao kao najbolji ponuditelj.

Inače u cijeloj trakavici koja je nastala oko kupovine ovog vrijednog prostora gradonačelnik Franković prvo je u rujnu, odgovorivši na priopćenje stranke Srđ je Grad, iz koje su napisali kako bi bio promašaj da Grad to ne učini, tvrdio da Grad Dubrovnik ne namjerava kupiti TUP, a zatim je u listopadu kazao kako je Grad zainteresiran za kupovinu preko spomenutog poduzeća UTD Ragusa.

U međuvremenu je učinjena dubinska analiza poslovanja TUP -a, jer kupac ne uzima samo nekretnine, već kupuje cijelu tvrtku, dakle preuzima i obaveze, te je očito zaključeno kao je ta kupovina isplativa.

- Financijska analiza je povoljna i daje za pravo da idemo u smjeru kupnje. Pravna analiza je također povoljna i posljednja je sad analiza procjene vrijednosti nekretnina koja će pokazati je li opravdan iznos nešto veći od 10 milijuna eura. To ćemo znati nakon procjene vrijednosti nekretnine. - rekao je Franković nedavnmop an sjednici Gradskog vijeća i najavio skori sastanak s Upravom TUP -a.

Sama ideja ovogodišnjeg dočeka na Stradunu bila je donedavno sasvim prihvatljiva, život se polako počeo vraćati u normalu, punili su se stadioni, dvorane, imali smo i finu turističku sezonu, sve je teklo prema nekoj normalizaciji života. No, četiri dana pred Novu godinu Dubrovnik je bilježio rekordne brojeve novooboljelih od koronavirusa, a porast broja novozaraženih u odnosu na broj stanovnika bio je najveći u Hrvatskoj. Govorio je o tome i ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak, ali ništa od toga nije došlo do ušiju članova lokalnog Stožera civilne zaštite ili je došlo, ali su se pravili da to ne čuju i ne vide podatke koje sami daju u javnost.

Znaju naravno vrlo dobro u Stožeru što se događa, ali iz sebičnih, politički interesnih razloga šute, grezo bi se reklo, k'o kurve. Nije to prvi put, vidjeli smo to dosad masu puta, od nacionalne do lokalne razine stožera. Odluke ne ovise o zdravstvenoj, već o političkoj situaciji i procjeni koliko (ne)prihvatljivog licemjerja narod može progutati.

U Dubrovniku je pak sigurnost građana, zdravlje svih nas, jer neodgovorni ne ugrožavaju samo sebe već i sve ostale oko sebe, ostala podređena ideji javnog dočeka Nove godine i željama i poslovnim potrebama dubrovačkih ugostitelja pa se na Stradunu na dočeku okupilo preko pet tisuća ljudi.

Nije to bio neki veličanstveni doček, još s onom sprdnjom od ograde koja dijeli cijepljene i necijepljene, atmosfera je bila onako, koliko se moglo vidjeti u prijenosu, prava dubrovačka - mlaka i dosadna, deboto kao na sprovodu, a ne na slavlju, kakva uostalom vlada u Gradu na sličnim događajima već duži niz godina, nema to čak veze ni s dočekom ni s izvođačima. Nije se rodio tko bi ove moderne Dubrovčane „podigao”, ali to je već druga tema, kao što je posebna tema i silna potreba za naslovima o ludim i vatrenim zabava koje se često može pročitati, kao da su na tim događajima, uključujući i ovogodišnji doček, svi ostali, osim onih koji takve naslove pišu, ćoravi, ludi i gluhi.

Uglavnom, „party” na Stradunu nije bio nešto uspješan, čini se da je većina građana ipak prepoznala ozbiljnost trenutka i odgovorno odlučila ostati doma. U ponoć je u Gradu bilo nešto manje od 6.400 ljudi prema brojaču posjetitelja, ali tu treba ubrojati i stanovnike i zaposlene u brojnim ugostiteljskim objektima koji su radili. Ipak i ta brojka od preko pet tisuća samih posjetitelja na dočeku već je dovoljna da nakon „partya” na Stradunu možemo računati i na „after party” - u Općoj bolnici Dubrovnik.

Kamo sreće da ne bude tako, ali sve i da ne bude, ležernost kojom se u aktualnoj situaciji pristupilo organizaciji dočeka Nove godine je šokantna jer jednostavno - rizik nije bio prihvatljiv. U svemu postoje prihvatljivi i neprihvatljivi rizici. Oni koji uključuju ljudske živote i sudbine nisu prihvatljivi.

U situaciji u kojoj se koronavirus širi nikad brže i više, u situaciji u kojoj se na dan dočeka u Županiji zabilježilo 385 novooboljelih, a kao i tri dana prije toga više od polovice njih sa šireg dubrovačkog područja, u situaciji u kakvoj se dakle još nismo našli, rizik i uz najbolje namjere nije bio prihvatljiv, ni iz kakvog razloga. A najmanji razlog je možda to što bi kakva budala zamjerila otkazivanje dočeka ili što bi se par stotina tisuća iz gradskog proračuna potrošilo na događaj koji nije održan. Ako je do budala i njihova mišljenja, koliko ih je bilo na Stradunu taman toliko je npr. otprilike bilo i birača Pera Vićana u drugom krugu za gradonačelnika pa se treba pomiriti s tim da uvijek ima određeni broj ljudi koje je teško shvatiti. Ako je do para, one nisu vrijedne ni jednog ljudskog života.

Broj novozaraženih u Županiji dubrovačko – neretvanskoj i Gradu Dubrovniku gdje je samo danas bilo više od dvije stotine novih slučajeva nikoga ne zabrinjava previše. Dubrovačko - neretvanska županija, poglavito Dubrovnik bilježi inače najveći porast broja oboljelih u Hrvatskoj što, gledajući nedavno slike s prepunog Straduna na Badnji dan, jer Božić vjerojatno u Dubrovnik ne bi ove godine došao da se u Grad nije sjatilo nekoliko tisuća ljudi, nije nimalo začuđujuće.

Začuđujuća je tek ležernost Dubrovčana i vlasti na svim razinama, jer što bi u Dubrovniku bilo drukčije kad je i u državi pravo blagoblagdansko raspoloženje. Na blagdane se, znamo, je li, niti umire, niti razboljeva, čuvaju nas mali Isus i Gospa, samo kažu da je rekao Bog jednom, „čuvaj se i čuvat ću te”, ali to je izgleda manje važno.

Iz Stožera civilne zaštite nisu našli za shodno nikome se danas obratiti zbog nekoliko stotina oboljelih u jednom danu. Glas razuma stigao je iz Opće bolnice Dubrovnik u kojoj su tražili da se odgodi humanitarni koncert za COVID odjel, koji se trebao održati danas, a ostalima je puno bitnije da se ne zamjere kome, mogao bi se, ne daj Bože, izgubiti pokoji glas.

Zato umjesto glasa razuma kojeg nije bilo da se glasno reče kako se kolenda neće zaboraviti ako je ove godine ne bude ispred gradske vijećnice, i kojeg nema da reče kako bi i Nova godina došla bez javno organiziranog dočeka, na redakcijski mail danas stiže raspored koncerata i događaja.

Pa evo rasporeda događanja bez kojih Nova godina ne bi došla, a Dubrovnik bi valjda bio manja zapizdina nego što jest. Pođite, slinite i plazite jedni po drugima, jebo pandemiju, to ne postoji. E da, ne zaboravite COVID potvrde - one će vas zaštititi.

Dakle, kako bi se reklo, priopćenje iz Dubrovačkih ljetnih igara prenosimo u cijelosti:

Sutra, 29. prosinca u 20 sati na Stradunu će koncert održati Marko Škugor, dok će se na Silvestrovo za poseban program i slavljeničku atmosferu pobrinuti dubrovački Silente i virovitička Vatra.

Koncertni program, koji će se u danima pred nama održavati na Stradunu, otvorit će se sutra u 20 sati nastupom sjajnog glazbenika Marka Škugora kojeg, zbog njegovih impresivnih glasovnih sposobnosti, publika naziva i šibenskim Joséom Carrerasom. Dječji doček i zabava za najmlađe na Silvestrovo počinje u 11 sati koncertom popularne Domenice, dok će se za vrhunsku atmosferu na najljepšoj pozornici na svijetu te doček Nove godine pobrinuti svima znani i uvijek rado viđeni Silente i Vatra uz spektakularni vatromet točno u ponoć. Prvi dan 2022. godine na Stradunu tradicionalno je rezerviran za dalmatinsku pismu pa će tako u subotu, 1. siječnja u 20 sati na Stradunu zapjevati jedna od naših najpoznatijih klapa, klapa Rišpet.

U četvrtak, 30. prosinca u 11 sati na Stradun, tradicionalno s regalima za najmlađe, stići će Moto mrazovi čija je manifestacija i ove godine humanitarnog karaktera. U sklopu programa Šarena zima u Uvali istog dana, kreativne i poučne radionice priprema i Informatički klub Futura te Zajednica tehničke kulture Grada Dubrovnika. Tako će se u 10 sati u Kantenariju Sunset beacha održati radionica Šareni strujni krug na kojoj će polaznici naučiti što je struja i kako spajati osnovne strujne krugove sa specijaliziranim setovima. Na istom mjestu u 12 sati održat će se i Brushbot radionica na kojoj će se praviti robot od četkice za zube, vibracijskog motora i baterije, a uz to će se prezentirati i bojati edukativna bojanka e-odrastanje.

Na Staru godinu, 31. prosinca ispred Gradske kavane točno u podne dubrovački barmeni pripremit će Novogodišnji cocktail party, dok će Dubrovački simfonijski orkestar pod ravnanjem dirigenta Marca Tarduea uz soliste Maju Grgić, Luciju Pećar Končić i Tanju Ruždjak, u subotu 1. siječnja u 19 sati nastupiti u hotelu Rixos Premium Dubrovnik. Ulaz na koncert je besplatan uz obveznu prethodnu rezervaciju, a prisustvovanje ovom, kao i svim ostalim koncertima koji će se održati na Stradunu, moguće je jedino uz valjanu EU digitalnu COVID potvrdu.

P.S.

Malo smo falili slovo u naslovu, ali iz nekih čudnih tehničkih razloga ne možemo ga izmjeniti, pa neka netko reče da ovo sve nije bjelosvjetska zavjera.

Dubrovčani, blago rečeno, nisu baš oduševljeno dočekali pravilo da na koncerte na otvorenom ispred crkve svetoga Vlaha mogu doći jedino s COVID potvrdama pa je prostor ispred crkve, oko Orlanda i ispred Luže večeras na koncertu Daleke obale zjapio prazan.

Inače, riječ je o koncertu koji je dio programa obilježavanja Dana dubrovačkih branitelja, a koji se trebao održati u ponedjeljak, ali je otkazan zbog lošeg vremena te održan večeras.

Na koncert, odnosno na prostor odijeljen ogradom moglo se doći jedino s ulaznicama koje su se dijelile besplatno i uz COVID potvrdu, a da takva organizacija koncerata na otvorenom nema baš smisla pokazuje večerašnja situacija. Naime, uz fotoreportere i snimatelje svega je nekoliko ljudi odlučilo doći na koncert ispred same ograde, a na Stradunu, iza ograde koja je odijelila koncertni prostor, bilo je njih stotinjak.

Inače, poprilično optimistično, očekujući vjerojatno veći broj zainteresiranih, ograda je postavljena arazo Cele i Sneka te se nije preko Straduna moglo proći dalje prema Portu.

Večerašnji koncert prošao je kako je prošao, ali je pokazatelj da se dobro mora promisliti o tome kako će se organizirati buduća događanja za vrijeme Zimskog festivala uz koji je na sličan način najavljeno nekoliko koncerata pa i sami doček Nove godine. Zasad se čini da to i nije baš ideja koja će naići na odobravanje.

Daleka obala spasila je donekle stvar kada su članovi benda sišli sa skalina svetoga Vlaha i došli koliko su bliže mogli onima koji su se okupili iza ograde na Stradunu.

Župan Nikola Dobroslavić sudjeluje u radu plenarnog zasjedanja Europskog odbora regija putem videokonferencije. Delegatima se povodom budućeg francuskog predsjedništva Vijećem EU-a obratio predsjednik Eanuel Macron. 

Naime, nakon Slovenije, Francuska od 1. siječnja 2022. preuzima predsjedanje Vijećem EU. Župan Dobroslavić sudjelovao je u raspravi s prvom potpredsjednicom Europskog parlamenta iz grupe Europske pučke stranke, Robertom Metsolom, te izrazio podršku njezinoj kandidaturi za predsjednicu Europskog parlamenta.

Naglasio je pritom argumente opravdanosti njezine kandidature za ovu visoku dužnost poput uspješne dosadašnje kandidature, činjenice da je kandidatkinja pripadnica mlađe generacije političara koja pritom dolazi iz Malte, po stanovništvu, iz reda jedne od manjih zemalja EU-a. „Postoji mnogo izazova s ​​kojima se EU susreće i očekujemo potrebnu suradnju između ova dva tijela EU-a za njihovo rješavanje. Jedan od tih izazova je proširenje. Ovo proširenje trebalo bi, kako smo naglasili u našem mišljenju, obuhvatiti sve zemlje zapadnog Balkana, ali prvo moraju ispuniti sve kriterije za članstvo.” – istaknuo je župan Dobroslavić.

Temeljem svog iskustva na izradi mišljenja župan Nikola Dobroslavić pohvalio je suradnju Odbora regija i  Europskog parlamenta te izrazio uvjerenje da će gospođa Metsola nakon postupka izbora uspješno voditi ovo ključno tijelo koje predstavlja građane EU-a.

Na dnevnom redu zasjedanja raspravljat će se o jačanju europske demokracije u kontekstu konferencije o budućnosti Europe, iskorjenjivanju beskućništva u EU, o europskoj godini mladih 2022., te o borbi protiv dezinformiranja radi osiguravanja funkcionalne i otporne demokracije na svim razinama. Uz delegate Europskog odbora regija na ovom, posljednjem ovogodišnjem, zasjedanju raspravljaju članovi Europskog parlamenta, stručnjaci iz Europske komisije kao i predstavnici  drugih institucija EU.

Sadržaj Dubrovačko – neretvanske županije

Na sjednici dubrovačkog Gradskog vijeća u srijedu će se naći i Prijedlog zaključka o postavljanju spomen obilježja uz 30. godišnjicu pogibije Pava Urbana. Naizgled je to jedan sasvim običan prijedlog o odavanju počasti mladom poginulom fotografu, fotoreporteru koji je nesretno okončao svoj život 6. prosinca 1991. snimajući razaranje Grada. Samo naizgled, jer nije riječ o takvom, sasvim uobičajenom prijedlogu uz ovakve obljetnice.

Naime, Pavo Urban trebao bi biti prvi Dubrovčanin kojem će se u 1.300 godina povijesti Grada ime uklesati u njegove zidove. Da, doslovno – uklesati. Simbolika je ogromna, toliko silna da uistinu nije pretjerano kazati kako je upitno je li pojedinci u Gradskom vijeću, koji će odlučivati o tome, uopće mogu pojmiti njeno značenje. Stoga treba ponoviti: Pavo Urban bit će prva osoba u 1.300 godina povijesti Dubrovnika kojemu će se odati priznanje uklesavanjem njegova imena u gradske zidove. Spomen obilježje trebalo bi naime, po prijedlogu Slavena Tolja, biti uklesano na kantunu ispod Luže, gdje je Urban i poginuo, u biti na samom Stradunu.

NEMOJ O TOME, OSJETLJIVA JE TEMA

Pripremajući ovaj komentar, raspitujući se kod poznanika i prijatelja otvorenih da pričaju o svakoj temi, iako su različitih i svjetonazora i životnih putova i političkih preferencija, što oni misle o ovoj temi, dvije trećine njih smatralo je ideju o uklesavanju imena Pava Urbana u kameni blok na kantunu ispod Luže potpuno neprihvatljivom, općenito bilo čijeg imena, bilo komu u spomen, nije to zapravo pitanje Pava Urbana. Tek jedna osoba u tim je dijalozima kazala kako nema ništa protiv. Zajedničko im je pak bilo jedno – svi su naime savjetovali: pusti, nemoj pisati o tome, osjetljiva je tema.

Savjete da se o ovoj temi ne piše jer je osjetljiva, jer bi se netko mogao uvrijediti, jer onaj tko je otvori, kažu, ispast će neprijatelj, otpadak i nitko i ništa i, kako to u Dubrovniku biva, na njegovu stranu neće javno stati ni istomišljenici, nije bilo smisla poslušati. Čemu bi zaboga onda uopće služili mediji ako o osjetljivim temama ne bi progovarali, čemu bi služili komentatori ako bi pisali samo o onom o čemu postoji jedinstven stav ili čekali nečiju podršku u Gradu u kojem se na prste jedne ruke mogu pobrojati oni spremni javno reći svoje pravo mišljenje o „osjetljivim temama”?!

A ovo uistinu jest osjetljiva tema, ali ne iz razloga jer progovora o mrtvom čovjeku. Dapače, Pavo Urban ovdje je samo još jednom žrtva neke ideje, 1991. direktna žrtva ideje o Velikoj Srbiji, 2021. kolateralna žrtva ideje koja je u 1.300 godina povijesti Grada prvi put nekom pala na pamet. Postavljale su se spomen ploče u Dubrovniku, postavljali su se spomenici, ali ništa od toga nema takvu simboliku kao što je urezivanje, klesanje nečijeg imena u blok gradskog zida, makar svako od slova bilo i samo dva centimetra veliko.

Zato to jest osjetljiva tema i Pavo Urban jest ponovo žrtva s obzirom da se, zašto se ne usuditi i to ustvrditi, dobar dio Dubrovčana ne slaže s urezivanjem njegova imena u kameni blok ispod Zvonika i nije bilo potrebno, uistinu nije, da se o njegovu imenu, što se već može čuti, na kontroverzan način govori u kontekstu je li njegov život bio vrjedniji od života nekog drugog poginulog u Domovinskom ratu, nekog branitelja, nečije majke, nečijeg djeteta, nečijeg oca pa da se Urbanova smrt obilježava uklesavanjem njegova imena, prvi put u povijesti Grada, a nečija druga nije toga vrijedna. Sasvim je realno i očekivano da se to govori u Gradu koji ni spomenik braniteljima nema.

SIMBOLIKA UREZIVANJA IMENA U KAMENO TKIVO GRADA NADMAŠUJE SVE

Urbanova posljednja fotografija, njegov zadnji stisak okidača fotoaparata na kantunu ispod Zvonika, ima jaku simboliku, ali simbolika uklesavanja njegova imena u kameno tkivo Grada, na Stradunu, tu simboliku daleko nadmašuje. Surova je to stvarnost koju je potrebno izreći, netko mora biti onaj „nitko i ništa”. Surova je to stvarnost koja se najbolje može predočiti odgovorom (koji bi trebao biti jasan) na pitanje koje glasi: Je li Pavo Urban najzaslužniji Dubrovčanin u 1.300 godina dugoj povijesti Grada da bude prvi i jedini kojem će se ime UKLESATI u njegov kamen, urezati na ulazu na Stradun?

Baš to moraju se naime zapitati i gradski vijećnici koji će o prijedlogu Slavena Tolja, koji je prošao Odbor za određivanje imena i trgova, odlučivati u srijedu na sjednici Gradskog vijeća. Ako oni smatraju da je odgovor pozitivan, neka dignu ruku „za”. Ako je njihov odgovor na ovo pitanje negativan, ruku mogu jedino dignuti iz nezamjeranja, jer „osjetljiva je to tema”, a oni „osjetljive teme” i ne vole baš, takve teme odnose glasove.

No, gradski vijećnici ionako su odavno već izgubili kredibilitet iako imaju legitimitet da takvu odluku donesu. Kredibilitet su odavno izgubili i dubrovački konzervatori, ali imaju legitimitet da kažu kako je uklesavanje spomen obilježja u kameni blok na Stradunu prihvatljivo. Hajde da se ne lažemo, u kantune ispod Luže tko zna koliko puta godišnje udari neko dostavno vozilo pa se konzervatorima nema što zamjeriti po pitanju fizičkog očuvanja baštine. Ipak, njihov posao nije samo fizičko očuvanje baštine, njihov posao je na jedan način i čuvanje simbolike Grada. Zato ono što se konzervatorima treba zamjeriti, jest što se prilikom odluke nisu zapitali je li uopće postoji osoba takvih zasluga kojoj bi ime trebalo uklesati u kameni blok Grada?

A takva osoba još se nije ni rodila ni umrla jer silna je to, premoćna simbolika - urezati nečije ime u kameno tkivo Grada – ispod Luže, na Stradunu, simbolika koja u Dubrovniku nadmašuje sve ostalo. Simbolika, čast je to koja nije pripala ni Marojici Kabogi bez kojeg bi Dubrovnik danas možda bio tek arheološko nalazište kao ono na Pustijerni.

Ivica Didić, koji je bio ujedno i jedini kandidat, izabran je danas za predsjednika SDP –a Dubrovnik na unutarstranačkim izborima na kojima je glasalo 34 posto članstva. Za potpredsjednicu je izabrana Anita Bonačić Obradović.

U Gradski odbor SDP -a Dubrovnik izabrani su: Tatjana Šimac Bonačić, Jele Vukotić, Andro Burđelez, Ivan Tropan, Vinko Barešić, Josip Mikulić, Maja Teodorović, Maro Budrović, Dominik Cvjetković, Milica Vukosav i Ivan Obuljen.

nm

Stranica 1 od 60

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019