Na glasačkom mjestu u Staroj Mokošici uskraćena je mogućnost glasanja Franici Đevoić jer u biračkom odboru tvrde kako je ona već glasala, a ovu 47 – godišnjakinju na biračkom mjestu deboto su proglasili dementnom. Naime, nakon što joj je glasanje uskraćeno jer se njeno ime našlo prekriženo na listama glasača, iako na izbore nije izašla, jedna od članica biračkog odbora „uspjela” ju čak pitati je li ona sigurna da se zove Franica.

- Došla sam na biračko mjesto u dječjem vrtiću, imaju dvije prostorije za glasanje, čekala sam ispred one u kojoj obično i glasam, ali kad sam došla na red uputili su me u drugu, a onda sam doživjela šok. Naime, oni tvrde kako sam ujutro ja već glasala. - rekla je Franica Đevoić za Dubrovnikpress.hr

Ona je dalje ispričala kako su iz biračkog odbora rekli da „trebaju zazvati sud”, a da su im na, govori ona, „na sudu odgovorili kako ona više nema pravo glasa” s obzirom da je njeno ime prekriženo na popisu, odnosno nalazi se među onima koji su već glasali.

- I kad su zvali na telefon krivo je osoba koja je zvala rekla moje ime, nazvala me Marta. Na to sam im odgovorila kako nije ni čudo da su moje ime prekržili kad nisu u stanju zapamtiti ni ono što smo pričali prije pola minute. Ne znam što su oni radili, ali diskutirali su i oko toga zašto je moje ime prekriženo crnom, a ne plavom penkalom „kako su se dogovorili”. Na kraju mi se nitko nije ni ispričao, a glasanje mi je uskraćeno. - ispričala je Franica Đevoić.

Petak, 14 Svi 2021 23:25

Franković, Vlahušić i statisti

Osam kandidata sučelit će se u nedjelju u prvom krugu izbora za gradonačelnika Dubrovnika. Valjda nema uopće sumnje kako je aktualni gradonačelnik Mato Franković siguran sudionik drugog kruga, a mada neki predviđaju drukčije bivši gradonačelnik Andro Vlahušić trebao bi biti taj koji će mu se pridružiti. Uostalom, Vlahušić i jest najozbiljniji protukandidat Frankoviću, ostali se čine ipak kao statisti.

Vlahušić je ujedno i jedini uistinu vodio kampanju u prvom krugu, doduše možda malo i prenapadnu u ritmu jedan dan konferencija za novinare drugi dan priopćenje, ponekad i dva, dok je Franković uglavnom šutio do pred sami kraj kampanje i bavio se svojim redovnim gradonačelničkim poslom uz koji ide i medijska pažnja. No, političkim protivnicima Franković je zapravo malo odgovarao, osim u samom finišu. Franković se očito povodio time da su realizirani projekti, a bilo ih je, sasvim dovoljna kampanja.

Bivši gradonačelnik Andro Vlahušić, ovaj put kandidat tzv. platforme „Dubrovnik, naš grad”, odnosno koalicije HNS-HSLS-NS Reformisti, čini se da je sasvim drukčijim pristupom od Frankovića, što je uostalom i očekivano, ali ipak preintenzivnom kampanjom sam sebi više naštetio nego što je imao koristi. Ipak, ostalo mu je dovoljno kredita i uostalom političke prepoznatljivosti da njegov ulazak u drugi krug ne bi trebao biti upitan.

Naime, ostali kandidati od bljedunjavog SDP-ova Ivana Tropana, koji za jednog socijaldemokratu pokazuje premalo empatije i uostalom samih emocija te podsjeća tek na usputnog salonskog ljevičara, preko „vječitih kandidata” Pera Vićana (DDS), Mara Kristića (Most) i Željka Raguža (Dustra), do Ivane Končevske (DP) za koju malo Dubrovčana uopće zna tko je i Đura Capora, čija se kandidatura čini kao najveća greška SJG, svoju ulogu statista zapravo su potvrdili time što su se u kampanjicama, koje su koliko toliko imali, više bazirali na Andra Vlahušića nego na Mata Frankovića. Doduše tu treba izuzeti Željka Raguža koji se kao nekadašnji Vlahušićev zamjenik suzdržavao, jer uostalom tako bi pljuvao i sam po sebi i svom radu, ali i Končevsku koju je zapravo rijetko tko imao priliku uopće čuti pa javnost ni ne zna što ona misli. 

Četverolist Vićan, Capor, Kristić, Tropan iz petnih žila više se trudio u što lošijem svjetlu prikazati Andra Vlahušića, kao da je on aktualni gradonačelnik, nego kritizirati rad aktualnog gradonačelnika Mata Frankovića. S jedne strane to je razumljivo s obzirom da im je Vlahušić pravi protivnik u prvom krugu dok je Franković siguran putnik u drugi, no, s druge strane to pokazuje i koliko ne vjeruju sami u sebe da su jači od Vlahušića, jer da vjeruju ne bi se na njega obazirali već bi otpočetka radili na svojim bitkama protiv Frankovića. 

Pri svemu tome najčudniji je mladi SDP-ov kandidat Ivan Tropan koji je početak svoje karijere izabrao graditi na nizu projekata i ideja preuzetih upravo od Andra Vlahušića. Zapravo, gledajući i slušajući Tropana kao da gledamo i slušamo reprizu izbora iz 2017. godine kada je SDP-ova kandidatkinja bila Tatjana Šimac Bonačić i takvim pristupom ostala zadnja, osramotivši time vlastitu stranku. Njena kći Anita Bonačić Obradović kandidatkinja je za zamjenicu Tropanu, pa se i tu može pronaći poveznica s repriznom izvedbom SDP-ove kampanje.

Vlahušić i platforma „Dubrovnik, naš grad” osim po intenzitetu kampanje od ostalih su drukčiji po još jednoj činjenici. Naime, to je jedini gradonačelnički kandidat i jedina lista koja je u kampanji dala nešto više prostora i drugim kandidatima s liste, predstavila ih javnosti, dok su svi ostali, pa i sam Franković, iako su on i gradski HDZ za nositeljicu liste odabrali Zrinku Raguž (Frankovića, podsjetimo, uopće nema na listi), forsirali isključivo gradonačelničke kandidate. Kampanja je dakle u potpunosti protekla uz atmosferu kao da se izbori za Gradsko vijeće Grada Dubrovnika uopće ne događaju, osim što su gradonačelnički kandidati govorili koliko mandata očekuju, uz stav kao da će se oni klonirati i sami te mandate i konzumirati.

Svašta su kandidati na predstojećim izborima obećali, a pri tome najavljivali i uštede. Nije sasvim jasno kako neki od njih misle realizirati brojne projekte, osim onih koji mogu ići preko EU fondova, a da pri tome uštede, nije jasno ni kako sa smanjenim prihodima namjeravaju izvršiti obećanja prema kojima će građani deboto imati mukte sve usluge, ali korak dalje od tih obećanja pošla je Župska stranka.

Naime, usred koronakrize iz te stranke, koja je, treba spomenuti, od samog osnivanja zagovaratelj ukidanja mjesta zamjenika načelnika, i imaju u tome pravo, a i došli su na svoje izmjenama zakona, nakon svega najavljuju, pobjede li na izborima, kako će zapravo povećati trošak općinske administracije, odnosno zaposlenih u Općini Župa dubrovačka.

Predsjednik te stranke i kandidat za načelnika Antun Bašić tako najavljuje da će se u Župi dubrovačkoj osnovati čak šest novih upravnih odjela. Bašić bi naime ukinuo Jedinstveni Upravni odjel i osnovao šest novih UO, naravno uz šest pročelnika.

Župa bi tako umjesto Jedinstvenog UO imala UO za proračun i financije, UO za opće i pravne poslove, UO za komunalno gospodarstvo, UO za EU fondove, UO za društvene djelatnosti i UO za zaštitu okoliša. Ono što je još apsurdnije od toga, Bašić, kao financijski stručnjak, izjavljuje kako to ne bi dovelo do povećanja troškova, jer je, kaže on, ukinuto mjesto zamjenika načelnika pa bi od te jedne plaće dosadašnjeg zamjenika načelnika on financirao plaće šest pročelnika. Izbalansirao bi, veli on, razliku plaće dosadašnjih, odnosno aktualnih voditelja odsjeka s pročelničkim plaćama, šest njih, sredstvima od plaće jednog zamjenika.

Bašić ne govori da će zaposliti nove ljude u Općini, po tome ispada da bi voditelji dosadašnjih odsjeka samo postali pročelnici pa su dvije stvari kontradiktorne.

Prva je kada iz Župke, odnosno kada Bašić ističe da Jedinstveni odjel ne funkcionira kako treba jer su zaposlenici prezauzeti, a šest novih odjela bi po njemu riješilo tu njihovu prezauzetost, ako ne bi zapošljavao nove ljude, kako bi istim opsegom posla s istim brojem zaposlenih oni odjednom postali manje opterećeni samom promjenom imena i povećanjem plaća.

Druga kontradiktornost je u tome, ako Bašić i Župka nisu zadovoljni dosadašnjim radom općinskih zaposlenika kako to da bi im povjerili vođenje budućih Upravnih odjela umjesto da zaposle kadar kojem vjeruju da će biti bolji?

Stoga nekako ipak sve miriše na to da Bašić u kampanji izbjegava spominjanje novih zapošljavanja, kako se to već popularno reče – uhljebljavanja. Sve kad bi se to i dogodilo, kad i ako bi Župka osvojila vlast, ne bi takav potez bio ništa novo, redovna je to pojava u Hrvatskoj i po tome Župka ne bi bila nikakva iznimka.

Inače, Općina Župa dubrovačka, kao i npr. Općina Konavle, ma što god netko mislio o aktualnoj i bivšim vlastima, primjer su kakvu bi politiku zapošljavanja trebale voditi i mnoge druge jedinice lokalne samouprave. Tako je u Općini Župa dubrovačka zaposleno samo 19, a u Općini Konavle 24 djelatnika, pa je s obzirom na broj stanovnika u te dvije općine i potrebe sukladno tome, Bašić zapravo u jednom u pravu, ti ljudi uistinu zarade svoje plaće.

Iz Župke su u pravu u još jednom, a to je kada upozoravaju na troškove raznih nadzornih odbora, što je uostalom problem u cijeloj državi. No, da se radi o populističkim izjavama, daj narodu da čuje što želi, pokazuje i Blaženko Svaguša, inače četvrti kandidat na listi i donedavni vijećnik. Naime, on kaže kako se „javni novci zapravo rasipaju na stvari kao što su nadzorni odbori” i da je „to zapravo jedan od glavnih problema zašto u Župi fale osnovne stvari kao što je kanalizacija ili lučica u Srebrenom”. Sa Svagušom bi se mnogi složili u jednom dijelu, da naknade za rad raznih nadzornih odbora znaju biti preuveličane, ali zaboga, usporediti trošak nadzornih odbora, odnosno navesti ga kao jedan od glavnih problema za realizaciju projekata koji zahtijevaju višemilijunska sredstva uistinu je neozbiljno i služi tek u predizborne svrhe.

Grad Dubrovnik je putem nadležnog Upravnog odjela za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo  krenuo s isplatama mjesečnog dodatka na mirovine za 761 korisnika, u ukupnom iznosu od 163.300 kuna.
 
Riječ je o dodatku za mjesec travanj za umirovljenike čija mirovina ne prelazi 1.800,00 kuna te im se dodatak u iznosu 200 kuna isplaćuje svakog mjeseca, kao i za umirovljenike čija mirovina ne prelazi ovaj iznos, a čije su socijalne prilike dodatno posebno otegotne te im se mjesečno isplaćuje dodatak od 500 kuna, sve sukladno Mjerama socijalnog programa Grada Dubrovnika za 2021. godinu.
 
Ovo je još jedna od mjera socijalnog programa Grada koje imaju za cilj očuvanje životnog standarda građana te primjereno zadovoljavanje potreba socijalno osjetljivih skupina, među kojima su i umirovljenici s niskim mirovinama. Za ovu je svrhu, kao i za isplate osobama starijima od 65 godina koje nemaju vlastitu mirovinu ili drugu vrstu primanja, tijekom prošle godine Grad Dubrovnik izdvojio iznos od 3,8 milijuna kuna.

dpp

Srijeda, 12 Svi 2021 08:59

Ukazale se i župske Mesije

Nakon Dubrovačkog demokratskog sabora, Dubrovačke stranke – DUSTRA-e i Srđ je Grad koji je, iako je tek odnedavno registriran kao stranka, i prije zapravo djelovao po stranačkim načelima što je sad samo i formalizirano, na predstojeće lokalne izbore po prvi put izlazi još jedna lokalna stranka – Župska stranka, Župka.

I dok su djelovanja DDS-a, koji vodi Pero Vićan, DUSTRA-e na čijem je čelu Željko Raguž i srđevaca, koji nemaju klasičnog predsjednika stranke, višekratno već kritički secirana, o Župskoj stranci zna se puno manje.

Prvo što upada u oči jest ono što je već postalo PR-ovski klasik u kojem se sve novo nužno predstavlja kao nešto namijenjeno mladima i naravno silno napredno, puno novih ideja i povrh svega - neiskvareno, a po ničem drukčija nije ni Župka oko koje se pokušava stvoriti dojam kako je riječ o stranci mladih ljudi.

Župska stranka jest mlada, osnovana prije nepune dvije godine, ali kad se govori o sudjelovanju mladih na listi s kojom Župka izlazi na izbore za Općinsko vijeće, tek je tu dvoje njih ispod 30 godina. Kad je Krešo Beljak postao najpoznatiji hrvatski sitni provalnik samo su oni slabije pameti povjerovali u „mladost - ludost” propagandu HSS-a kojom se pravdalo (kao da se to uopće može opravdati) obijanje automobila njihovog predsjednika, a slično je i s pokušajima formiranja impresije oko Župke kao stranke mladih ljudi i naravno njene i njihove potpune političke nevinosti.

Pogleda li se samo vodstvo stranke jasno je kako je riječ o uglavnom o ljudima već odavno dobro premazanim svim političkim, ali i stranačkim mastima.

U samom vrhu stranke tako je i dvoje „neostvarenih” HDZ-ovaca. Sam predsjednik Župke Antun Bašić kao HDZ-ov stranački kadar bio je postavljen za direktora Groblja Dubac još prije 13 godina. Projekt se za njegova mandata, koji nije dugo trajao, nije pomakao gotovo ni milimetra. Bašić, koji u HDZ-u poslije neuspjela vođenja Groblja Dubac nije više uspio ostvariti zapaženiju ulogu, nakon napuštanja HDZ-a 2017. godine na izborima u Župi vodio je listu „Mladi za Župu” - zagazivši u 41. godinu života. Bio je i kandidat za načelnika.

Upravo na toj listi prije četiri godine društvo mu je pravio i Mario Previšić, još jedan „neostvareni” HDZ-ovac, koji je, nakon napuštanja HDZ-a, bio i Bašićev kandidat za zamjenika načelnika liste „Mladi za Župu”. Danas je glavni tajnik Župke.

Previšić je, baš kao i svojedobno Bašić, kada mu je povjeren projekt groblja, bio ljubimac HDZ-ovih struktura u kojima je njegov otac Mato jako dobro kotirao. Naime, Mato Previšić, koji je široj hrvatskoj javnosti postao poznat kao akter muljaže pri izboru predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, kada je njegov glas donio mandat Vlatku Markoviću u borbi s Igorom Štimcem, bio je i dugogodišnji HDZ-ov predsjednik Općinskog vijeća u Župi dubrovačkoj, a naravno i član raznih upravnih vijeća i nadzornih odbora. S takvim obiteljskim HDZ pedigreom Previšiću junioru smiješila se uspješna stranačka karijera, imenovan je predsjednikom Savjeta mladih Općine Župa dubrovačka, zaposlio se u Županijskoj turističkoj zajednici, sve je fino išlo po njega, ali u stranci je htio veći utjecaj nego što je u određenom trenutku mogao imati te je zbog toga napustio HDZ.

Kad u Župki pokušavaju graditi imidž stranke koja nije opterećena ideologijom, uz to što su Bašić i Previšić bili dugogodišnji članovi HDZ-a, svakako ne pomaže ni činjenica da je jedan od dvojice potpredsjednika stranke Petar Vuletić bio član raznih pravaških opcija, a zatim i Modesa. „Baca” pomalo na župskog Mara Kristića, ne samo po mijenjanju stranačkog dresa već i po zaposlenju. Naime, i Vuletić je poput Kristića posao pronašao u tvrtki u javnom vlasništvu, a koju vodi HDZ, Kristić u Čistoći, Vuletić u Dubrovnik cestama u vlasništvu Dubrovačko – neretvanske županije.

Iz užeg vodstva Župke, koliko je poznato, jedino Marko Miloslavić, također potpredsjednik, nije dosad bio umočen u stranački život. Na prošlim izborima natjecao se s vlastitom listom koja je osvojila dva mandata, no u široj javnosti je, više nego po vijećničkom mandatu u Općinskom vijeću, postao poznat po tome što je s iskustvom rada u poslovnici rent a cara želio postati direktor općinske turističke zajednice.

Kad se sve zbroji i oduzme, ako je suditi po samom vrhu stranke, nije Župka ništa što već nije viđeno, zasad nudi ponajviše jeftinog populizma uz puno obećanja koja uostalom svi davaju, a po nadobudnosti bi se mogli usporediti sa srđevcima kao i po retorici dociranja.

Takva politika nailazi na odaziv određenog dijela birača, u Gradu srđevcima daleko ispod potrebnog da bi preuzeli vlast, iako ponekad takva retorika i uspije, kao u slučaju Mosta s kojim bi se vrh Župske stranke svjetonazorski mogao i bolje usporediti nego sa srđevcima. Dapače, usporedba sa srđevcima, isključivši retoriku pametovanja, čak je i „nesretna” i zbog druge okolnosti, stranka Srđ je Grad nastala je iz građanskog aktivizma, koji se jest brzo prometnuo u politički aktivizam, ali ostaje činjenica da je riječ o skupini ljudi koja se politikom prije toga nije aktivno bavila, dok se kod Župske stranke o tome ne može govoriti. U slučaju Župke riječ je o skupini ljudi u vrhu stranke, a percepcija o stranci ponajviše se stvara upravo prema njenom vodstvu, nezadovoljnih svojim dosadašnjim političkim karijerama u bivšim strankama, koji se sad pokušavaju „prodati” kao neka nova snaga.

Ono što je pak zajedničko i za SJG, Most i Župku, jest mesijanski kompleks.

Političke stranke u Dubrovniku u kojima, bez iznimke, o političkoj kampanji njihovi članovi znaju jako malo ili ništa, jer u suprotnom kampanje bi se drukčije radile, „izbombardirale” su cijeli grad s plakatima, no po već ustaljenom običaju Dubrovački demokratski sabor Pera Vićana otišao je i ovaj put „korak dalje”.

Jednostavno gadi tolika količina bahatosti, divljaštva i primitivizma DDS-a kad je u pitanju postavljanje predizbornih plakata na neprimjerenim mjestima. Ovaj put Vićanovi sljedbenici nisu doduše plakate stavljali po stablima u gruškom parku, kao što su to činili u jednoj od prethodnih kampanja, ali to ne umanjuje dojam primitivizma koji lijepljenjem plakata i postavljanjem panoa na neprimjerenim mjestima, „na divlje” ostavljaju DDS-ovci na čelu s idejnim vođom ovakve propagande.

Vićan, odnosno DDS, za ovu kampanju čak je i angažirao jednu agenciju, ali uzalud mu/im sve agencije ovoga svijeta kada ovakvim načinom „reklamiranja” u kampanji u kojoj se DDS-ovci i Vićan kao gradonačelnički kandidat predstavljaju sloganom „obični ljudi za obične ljude” kada ovim šalju poruku kao da su obični primitivci za obične primitivce. U DDS-u kao da sami sebi rade antikampanju.

Koja je uopće poanta iritiranja građana s lijepljenjem plakata po autobusnim stanicama, trafostanicama, zidovima, raznim objektima pri čemu DDS-ovci izabiru one koji trenutno nisu otvoreni i sl. Teško bi uopće mogli i objasniti u DDS-u, osim ako ti ljudi uistinu ne misle da je to baš onako – super, šporkavati gradsku i tuđu imovinu ili možda time šalju poruku kako bi oni vodili Grad?!

Panoi s plakatima DDS-a bili su postavljeni, njih skoro 30 i na ogradi bivše remize, danas u vlasništvu Pema, a onda ih je vlasnik uklonio, zalijepljeni su i na bivšu poslovnicu Privredne banke u Gružu, „figuraju” na novom parkingu u Mokošici, na vratima lapadskog stadiona itd. „Ukrašena” je i „baraka”.

Inače, prema odluci o komunalnom redu svi ti plakati stavljeni su ilegalno, pa i na privatnim površinama, s obzirom da je za njihovo postavljenje potrebno dobiti suglasnost Grada Dubrovnika, a naplaćuje se i oglašavanje kada su plakati, panoi i sl. postavljeni i na privatnim objektima.

Ako je dubrovački gradonačelnik Mato Franković platio kaznu zbog voženje bicikle po trotoaru, za očekivati je i da DDS plati novčanu kaznu Gradu.

Povrh svega u DDS su su „na divlje” zalijepili i plakate na Sanitatovim publicitetima, a kako je kazao direktor Sanitata Tomislav Tabak, tek nakon što je Sanitat uputio poziv u DDS, ti plakati bit će ili su plaćeni.

Kampanja je vrijeme laži, prevara i obećanja, nema toga što političari neće kazati da bi dobili vaš glas na izborima, nema toga i što neće obećati, sve je to manje više poznato. Osim ako netko nije uistinu baš gluh, ćorav i mutav, lako građani prepoznaju laži i prevare, lako i odvoje obećanja koja je moguće i ona koja će se teško ostvariti.

Shodno tome u kampanji prosječnom građaninu najčešće „na jedno uho uđe, na drugo izađe”, a ako nešto između ostane političari trljaju ruke. Takav pristup informacijama nije iznenađujuć, jer kad se sve skupi što je izgovoreno u kampanjama, da su političari samo, pa eto, amo kazati, četvrtinu toga i odradili, imali bismo švicarski BDP.

Gomilu gluposti koja ovih dana, između pokojeg suvislog i realnog, dolazi u obliku stranačkih priopćenja dubrovačkim medijima, teško je i pobrojiti. Ni novinari nisu gluhi, ćoravi i mutavi, iako nas zajedno s vama pokušavaju takvima napraviti pa ponekad uistinu ne možemo vjerovati očima što pročitamo u tim kupus objavama političkih stranaka. A upravo ta priopćenja, izgovoreno na „pressicama” i ispisano po društvenim mrežama, osim o programima govore i o karakterima kandidata, ima tu fini broj, rekao bi naš narod „malih Napoleona”, od onih koji bi oduzimali privatnu imovinu do onih koji demokraciju zamišljaju kao sustav u kojem se nikoga ništa ne pita nego njih ili onih čije su zasluge za dobrobit zajednice „neupitne” osim što je eto, upitno što su to dosad uopće uradili.

Političari na vlasti vole se dičiti što su „oni napravili”, škole, vrtiće, ceste, kanalizaciju, što sve ne, sve su „oni napravili”, deboto su izvukli solde iz vlastitoga špaga, sami platili materijal, radove, a ako što zapne zasukaju rukave i sami grabe go...a iz kanalizacije, sve na dobrobit građana.

Ako bi u dosadašnjoj kampanji koga birali za cara svih careva među „malim Napoleonima” onda bi tu titulu svakako trebao ponijeti predsjednik Župke ili ti ga Župske stranke, Antun Bašić, ujedno i kandidat za načelnika Župe dubrovačke.

On je naime otišao korak dalje od uobičajenog hvaljenja „što smo mi sve napravili”. Znate kako uobičajeno hvaljenje već ide, napravi se npr. novi trotoar pa načelnik, gradonačelnik, župan, tko god je „zaslužan”, pođe malo obići radove, pa zazove premijera koji ponosno „gazajući” novim trotoarom usput svečano presječe i vrpcu novog javnog zahoda, naravno montažnog pa se drže govori o vrhunskim dostignućima i civilizacijskim, umalo i tekovinama revolucije. Kad to napravi netko iz aktualne vlasti, nije se za čuditi, to je modus operandi vlasti, ali ode nekidan čovjek, taj Antun Bašić, inače oporbeni vijećnik u donedavnom sazivu župskog Općinskog vijeća, na igralište na Brašini obići radove.

I sad, što je tu upitno, pa ništa u tome što se čovjek išao informirati o radovima iz prve ruke pa se slikao ispred žice kao Kolinda ispred ograde Bijele kuće, ali ničim izazvan Bašić obavijesti medije kako će on „poduzeti sve što je u njegovoj ovlasti kako bi se radovi izveli na kvalitetan način bez manjkavosti i dodatnih korekcija”. ?! Čekaj... „Googlamo” da vidimo je li se vlast u Župi promijenila, a mi prespavali vijest da je Bašić odavno postao načelnik pa ima i odgovornost za radove i „zaslugu” za radove. Ma ke, Google kaže da Bašić nije načelnik. Pa što je onda? A ili je „mali Napoleon” ili je kompletno izgubio busolu.

Takvih poput Bašića na svakim izborima ima „na lopate”, predsjednik Župke je zapravo ovdje samo kao jedan od posljednjih primjera pokušaja političkih manipulacija medijima i javnošću koje u priopćenjima zaprimamo svih ovih dana, doduše, uistinu kao primjer koji je otišao taj korak dalje i sam sebe skoro pa proglasio načelnikom u prethodnom (tuđem) mandatu preuzimajući očito zasluge samo za ono dobro pa čak i kad projekt nije podržao, kao što i nije samim glasanjem protiv proračuna u kojem je bilo uređenje navedenog igrališta.

Na stranu navedeni primjer, sustav djelovanja oporbe u kojem se proračuni ne podržavaju ili ne izglasavaju, odnosno ruše, sjetimo se samo primjera dok je Andro Vlahušić bio gradonačelnik, a HDZ imao većinu u Gradskom vijeću, samo zato jer je proračun predložio netko drugi, toj oporbi ne donosi ništa, kao ni građanima. Ne donose ništa ni nemušto sročena priopćenja i obilaženje gradskih kotareva i sl. u zadnji čas pred izbore, ali suradnja koju bi imala oporba i vlast, donijela bi građanima mnogo toga ili između svih tih kompleksa „malih Napolena” uistinu tražimo previše?!

Birači još nisu ni izašli na birališta, učinit će to 16. svibnja, a HDZ je u Dubrovačko – neretvanskoj županiji već zapravo pobijedio na izborima u dvije općine gdje će imati jednog načelnika i jednu načelnicu. Riječ je o općinama Janjina i Zažablje gdje su HDZ-ovi kandidati ujedno i jedini kandidati na izborima pa će tako Vlatko Mratović u Janjini dobiti novi mandat načelnika, a Maja Vrnoga u Zažablju novi mandat načelnice.

Osim toga HDZ će u obje navedene općine osvojiti apsolutnu vlast jer će ostvariti i stopostotnu pobjedu na izborima za općinska vijeća. Pogađate, HDZ je jedini prijavio liste kandidata za izbore.

Tako se već de facto zna sastav općinskog vijeća u Janjini i Zažablju. U Janjini će tako općinski vijećnici biti Milivoj Herceg, Stipo Šegović, Željko Nožica, Iva Ljubotina, Anto Šegović, Đurđica Dujić i Matko Jasprica.

U Zažablju situacija nije toliko jednostavna iako je jasno da će HDZ pobijediti sa sto posto glasova. Dakle svih sedam kandidata HDZ-a osvojit će vijećničke mandate, a buduća načelnica Maja Vrnoga ujedno se kandidirala i za vijećnicu. Ona zakonski ne može u isto vrijeme obnašati dužnost načelnice i vijećnice. Dok zakon dopušta istovremenu kandidaturu i za načelnicu i vijećnicu, obnašanje tih dužnosti je nespojivo. U praksi to obično nije problem, jer u tim slučajevima izabranog načelnika/načelnicu/gradonačelnika/župana zamjenjuje druga osoba s kandidacijske liste. U ovom slučaju druga osoba ne postoji jer će svi kandidati HDZ već imati svoj mandat.

Kako razriješiti ovaj nastali problem odgovor u telefonskom razgovoru za Dubrovnikpress.hr nisu mogli dati niti u Državnom izbornom povjerenstvu već su napomenuli da će to morati rješavati Ministarstvo pravosuđa i uprave kojem smo odaslali upit te čekamo odgovor.

Liste za izbor načelnika/načelnice i Općinskog vijeća, odnosno HDZ-ove kandidature u Zažablju su naravno pravovaljane, jer kao što je već spomenuto, zakon omogućuje i kandidaturu za načelnicu i vijećnicu i to sve je to logično jer ne mogu ni u HDZ-u ni u Izbornom povjerenstvu u trenutku predaje listi znati da se nitko više neće kandidirati. Inače, uz Vrnogu u Vijeće će biti izabrani Ivan Vidović, Andrijana Ivanković, Mate Žuvelak, Josip Obrvan, Nikola Galov i Ivana Pratežina.

Ova situacija, da u dvije općine postoji samo po jedan kandidat/kandidatkinja te samo po jedna lista pri čemu u Zažablju čak nema ni dovoljnog broja kandidata za popuniti sedam mjesta u Općinskom vijeću, također dobro ilustrira apsurdnost postojanja ovakvih jedinica lokalne samouprave o čemu je Dubrovnikpress.hr pisao OVDJE. Podsjetimo, u Janjini je na prošlim izborima na biračkom popisu bilo 580 birača, a u Zažablju 651.

Na pojedinim portalima senzacionalistički su preneseni podaci s web stranice numbeo.com prema kojima je Dubrovnik 52. najskuplji grad na svijetu prema troškovima života. Život u Dubrovniku jest skup, ali podaci s navedene web stranice u mnogočemu ne odgovaraju stvarnosti, pa se tako navodi kako je mjesečni trošak četveročlane obitelji u Dubrovniku skoro 25 tisuća kuna, preciznije, 24964,73 kune i to bez stanarine.

Mnogi od nas bili bi sretni da imaju za potrošiti 25 tisuća kuna mjesečno, imali bi na što, lijepo bi bilo kada bi uistinu četveročlana obitelj u Dubrovniku mogla svako malo izaći na objed od tri slijeda, u restoran koji bi ih, prema toj stranici, u srednje rangiranom objektu, koštao 1346 kuna, odnosno 673 kune za dvoje, kako su oni naveli.

Kad se pregledaju podaci stranice numbeo.com ispada da građani Dubrovnika deboto umiru od gladi, jer ako su troškovi života 25 tisuća kuna, a prosječna plaća, navedena na toj stranici, je u Dubrovniku 7621 kunu neto pa kad se uzme u obzir da se pri spominjanju troškova četveročlane obitelji misli na dvoje odraslih i dvoje djece, znači da prosječnoj obitelji svaki mjesec nedostaje skoro deset tisuća kuna za osnovne potrebe života.

K tome, osim što su pojedine cijene prenapuhane, pogrešne su i neke lako provjerljive, pa tako piše kako je cijena mjesečnog prijevoza, u nas znanog kao abonamenat, 300 kuna. Također ista stranica u cijenu predškolskog odgoja navodi privatne vrtiće s cijenom od 1125 kuna po djetetu, iako većina dubrovačke djece ide u gradske vrtiće i plaća znatno manju cijenu. Prema toj stranici Dubrovčani također ne kupuju jeans gaće ispod 700 kuna po paru niti teniske ispod 800 kuna, a cipele ispod 766 kuna valjda po toj stranici Dubrovčanima nisu opcija.

Bilo bi zapravo uistinu lijepo kad bi Dubrovčani imali takav standard, no taj standard nemaju ni građani puno bogatijih zemalja od Hrvatske, osim ako netko uistinu vjeruje da neki Nijemac npr. baš mora kupiti teniske od 800 kuna ili jeans od 700 kuna, jer Nijemci ili Francuzi, pa eto ni Dubrovčani ne nose ništa jeftinije.

Podaci sa stranice numbeo.com zapravo jer tek nekakva idealizacija koja odskače od stvarnosti, ne samo dubrovačke.

Stoga nije sasvim jasno čemu zapravo služi to kad se takve gluposti bez ikakvog komentara prenose s takvih stranica, dokazivanju čega?!

Ponedjeljak, 03 Svi 2021 09:09

Nemaju ni za WC papir, ali imaju izbore

Vlatko Mratović, Leo Katić, Igor Kršinić, Đivo Market, Borislav Dominiković, Kuzma Tomašić, Jakša Franković i Maja Vrnoga. Imena su to i prezimena ljudi za koje mnogi žitelji Županije dubrovačko – neretvanske, ne zanima li ih podrobnije lokalna politika, nisu nikad čuli. Redom, riječ je o načelnicima i jednoj načelnici općina koje zapravo nemaju gotovo nikakav razlog niti smisao postojanja.

Ne samo što dio vas nije nikad čuo npr. za nekog Borislava Dominikovića, načelnika Općine Pojezerje ili Maju Vrnogu, načelnicu Općine Zažablje ili možda Vlatka Mratovića, načelnika Općine Janjina, već vjerojatno ima i onih koji nisu nikad čuli niti da te općine postoje, a i kad čuju možda imaju i problem poneke od njih zemljopisno uopće locirati.

Ipak, iako se nešto kao najavljivalo da bi se takve općine trebale ukinuti, pa se nešto kao demantiralo da se baš to najavljivalo, sve te općine dočekaše i nove izbore, a od navedenih osam općina šest njih na popisu birača ima ispod tisuću ljudi.

Sve te općinice ne mogu opstati bez pomoći države, jer sasvim je jasno kako npr. 580 punoljetnih stanovnika koliko ih je bilo pred izbore 2017. godine, dakle onih s pravom glasa, onih koji privređuju, plaćaju poreze, prirez i sl. u Općini Janjina ne mogu sami financirati postojanje vlastite općine. Kad se sve zbroji i oduzme prihod takvih općina nije dovoljan niti da pošteno presvuku postojeće ceste asfaltom, a kamoli izgrade nove, samostalno, jer kad bi takvo što uradile – bankrotirale bi, kao što je 2018. bankrotirala i Općina Lastovo kojoj su čak tada i telefon isključili, jer ga nije imala čime platiti.

U svih osam općina zajedno prije četiri godine, dakle prije posljednjih izbora, bilo je 6765 punoljetnih građana, odnosno birača. Ponovit ćemo: osam općina brojilo je 6765 birača. Abecednim redom, Općina Janjina tako je imala spomenutih 580, Lastovo 869, Lumbarda 1097, a Mljet 1105 stanovnika na biračkom popisu. Općina Pojezerje imala je 861, Smokvica 811, Trpanj 791 i Općina Zažablje 651 -og birača.

Osim načelnika, spomenutih na početku, a eto da vam ukažemo na apsurdnost postojanja takvih jedinica lokalne samouprave, pokušajte ih sami, bez „guglanja”, pridružiti svakog ponaosob svojoj općini, općinske uprave i svega što je uz postojanje općine potrebno financirati, šest njih imaju npr. i vlastite turističke zajednice, sve osim Pojezerja i Zažablja.

Sve te općinice i prije globalne krize uzrokovane pandemijom koronavirusa imale su problema s financiranjem iz vlastitih izvora, no, evo dočekaše one još jedne izbore, nakon kojih ne samo da neće imati za preći ceste asfaltom, nego bez pomoći države neće imati ni za WC papir da uhljebi u njima pređu stražnjice.

Stranica 4 od 58

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020