Jedna od najcjenjenijih i najčešće rabljenih skupina mamaca u ribolovu na moru su same ribe. No, rijetki su udičari, osobito naši kao samostalne mamce koriste njihova crijeva te ostale iznutrice, iako ih jede veliki broj riba, a nekima su i poslastica. Iznimka su crijeva srđele koje rijetki, ali istinski meštri od udice tradicionalno koriste za lov svih cipola, girovki, glavoča te pauka, ali i kantora, ukjate, čak i sitnijih primjeraka vegetarijanke sope.

Razloga tome je više - neke ribe imaju kratka crijeva, a neke vrlo nježna, koju je teško postaviti na udicu, a još teže kvalitetno plasirati. Međutim, najčešće se i takva crijeva mogu nadijevati, i to barem na dva načina. Prvi je pažljivim višestrukim probadanjem udice, najbolje „octopus“ i sličnog oblika, odnosni onih s vrhom povijenim prema vezištu te udica posebno pravljenim za takve mamce- s kontra kukama na tijelu. Drugi je obmotavanjem nadjenutog mamca elastičnom „lykra“ niti iz ženske najlon čarape ili specijalnom niti za vezivanje mamaca poznatom kao „filo elastico“. Prije nadijevanja dobro je iznutricu prosušiti kako bi dobila na čvrstoći.

iznutrica mamac 230224 2 min

Mana crijeva je što je s njima dosta neugodno raditi, a prednost što su vrlo vidljiva. Osim toga intenzivno mirišu, osobito njihov sadržaj kad ih počnu žvakati sitne ribe koje prve napadaju sve mamce. Uz to, komešanje ribica dodatno privlači pažnju krupnijih riba i navode ih da brže te manje oprezno priđu mamcu.

Prednost crijeva kao mamca je što se ne moraju nositi u ribolov nego se mogu pribaviti tijekom njega.

Zbog njihovog drugim ribama iznimno privlačnog mirisa i okusa, ali i žilavosti te dužine, zbog čega se mogu mamčiti i na vrlo velike udice, čak i dvije, diljem svijeta se najviše kao mamac koriste crijeva cipola, a u ponudi ih imaju svi iole ozbiljniji trgovci prirodnim mamcima. No, praktično se kao mamac mogu koristiti crijeva i ostatak iznutrice svih riba.

Osim spomenutih riba, crijevima i ostatkom iznutrice riba mogu se loviti i sve usnače, bodeljke, šparidi, čak i najkrupnije ribe poput ovrate i zubaca, mola, jegulja, listova i ostalih pljosnatice… Većina riba će podjednako rado posegnuti i za konzerviranim, ali je bolje koristiti svježe kad se očekuje ulov ovrata, zubatca, smuduta, mola…

Petak, 16 Veljača 2024 19:48

VJESNIK PROLJEĆA - KANTOR

Zbog tople zime, ranije nego što je uobičajeno kantori su se već počeli pripremati za mrijest- okupljati se u jata, intenzivnije jesti i vraćati iz dubokih predjela. A kako su oni najbrojnija bijela riba, prilika je to za relativno obilat ribolov blizu obale, čak i ne posebno spretnim udičarima jer kantori ne samo što nisu lukave nego nisu ni oprezne ribe.

Kantori se hrane danju i noću, ali su najaktivniji u poslijepodnevnim satima, osobito dobro ako je more mirno. Kao i većini riba, najaktivniji su u vrijeme plima te kad pušu vjetrovi iz trećeg kvadranta. Dobro rade i po jugu, a mogu se loviti i po buri. Apetit im je posebno dobar prvog dana iza punog mjeseca.

Do travnja se zadržavaju na relativno velikim dubinama pa se loviti mogu samo iz plovila, najbolje na srednje dubokim brakovima. Najlošije rezultate daje pendula, znatno bolje lov bulentinom, dok je najatraktivniji, ali dosta naporan lov skosavanjem, „vertical jigging“ tehnikom.

Takav način lova je i skup jer zahtjeva specijalnu opremu, ako ne kompletnu onda barem varalice i štap. Zajedničko im je da težina varalice, odnosno težina bacanja štapa („CW“) odgovara dubini na kojoj se lovi. Pravilo je da za svaki metar dubine lova one trebaju biti 1 do 2 grama, a na većim dubinama i u jačem kurentu i duplo više. To znači da za lov na dubinama 20 do 50 metara varalice trebaju biti teške 20 do 100 grama, koliko treba biti „CW“ i štapa.

kantor160224 2 min

Bez obzira na težinu varalice, na njoj ne smije biti udica šira od 10 mm, jer kantor ima relativno mala usta. Najprimjerenije su one tipa „Tenya“, varalice na koje se obvezno postavljaju kozice, ribice ili koji drugi prirodni mamac. Prvo zato što su prvenstveno namijenjena lovu manjih i srednjih riba kakva je kantor, ali i zato što se s tom vrstom varalice može loviti i bez specijalnog „vertical jigging“ štapa i ostale opreme.

Druga specijalna varalica kojoj treba dati prednost je tipa „Kabura“, koje više ili manje izgledom oponašaju glavonošce. I ona je najučinkovitija u lovu na dubinama do 50-tak metara. Prednost joj je i to što je osim po dnu namijenjena i lovu do nekoliko metara poviše njega, a sve zato što se kantor zna podići poviše dna.

Zbog te navike kantara dobro ih je loviti dugim ili barem kombiniranim, dugim i kratkim podizanjem varalice od dna. Bez obzira kratko ili dugo, ovim se varalicama treba skosavati manje intenzivno i sporije („slow jigging“) nego ostalim „vertical jigging“ varalicama.

Ovakvom načinu lova najprimjereniji su štapovi sporije akcije, dužine 5 do 6 stopa (1,52 - 1,83 m), najviše 7 ili 8 stopa ( 2,13 i 2,44 m) te snage 10-16 libri. Na štapu može biti stacionarna ili multiplikator rola. Odabir ovisi o osobnom izboru, ali se preporučuje stacionarna pogotovo za početnike jer je mnogo jednostavnija za rukovanje i vođenje varalice. Da bi se plijen s velike dubine dovoljno brzo izvukao, prijenosni odnos role treba biti veliki. Međutim, s takvom rolom teško je izvlačiti teške ulove. Zato je nabolje kompromisno rješenje, rola prijenosnog odnosa između 4,0:1 i 5,0:1. Najveća snaga kočenja joj treba biti do 3, a optimalna 1-2 kg.

Bez obzira na vrstu i sve ostalo, na rolu je najbolje namotati „PE“ višenitnu strunu prikladne snage, do 1.0 po japanskom načinu obilježavanja.

Naši ribolovci koji imaju iskustva u lovu kantora „vertical jigging“ tehnikom najradije to čine na način koji nazivaju ples na dnu. Tvrde da pozornost kantora, ali i ostalih riba privlači kuckanje metalne varalice po tvrdom dnu. Zato varalicu puste na dno pa je podignu s četiri do pet trzaja štapa i namotaja role. Potom varalicu spusti s dva do tri trzaja štapa uz jedan do dva namotaja role. Sve se to izvodi veoma polako, a kad se varalicu podigne na deset do petnaestak metara od dna ponovo je spuštamo do njega i postupak ponavlja.

Držati, a pogotovo izvući kapitalnu ribu štapom bez oslanjanja njegovog kraja na kakvo uporište, vrlo je teško, a ponekad i nemoguće. U najtežem big game fishingu koriste se specijalni oslonci u vidu pojasa ili, rjeđe, stupa. Potonji je neprikladan, jer je učvršćen na plovilo pa znatno sputava ribolovca tijekom borbe i s plijenom. Pojas, pak, smeta kod stalnog nošenja, a ako ulovi ribu bez njega, tada ribolovcu treba tuđa pomoć da bi ga na sebe stavio. U svim drugim načinima udičarenja ribolovci štap oslanjaju direktno na trbuh, prepone ili gornji dio noge. To uzrokuje neugodnosti, a može biti i veoma bolno, pa i opasno, posebice ako štap ima tanki ili, što je još gore, križni završetak.

Dobro rješenje svih tih problema odavno postoji, ali popularnost stječe tek pojavom novih načina ribolova, osobito vertical jigginga. Radi se o pomagalu poznatom kao gljivasti oslonac. Dimenzijama i oblikom napravljen je tako da silu kojom štap pritiska raspoređuje na znatno veću površinu nego originalni kraj štapa, što borbu s kapitalcem čini lakšom i ugodnijom.

gljive ribolov 090224 1 min

Veoma je jednostavne konstrukcije. Izgleda kao zadebljanje na kraju štapa, zbog čega ga i nazivaju „fighting but“. Izrađen je od tvrde gume, a u sebi ima otvor za postavljanje kraja štapa. Kvalitetniji na sebi imaju i ušicu za vezivanje konopa kojim se spajaju s pojasom hlača ili kojim drugim dijelom odječe ribolovca. Tako su uvijek pri ruci, a kad ribolovcu ne trebaju lako se skidaju i ne smetaju kao borbeni pojas.

Osim ove odavno poznate, ali donedavno malo rabljene gljive, prošle se godine pojavila i nova vrsta koja se zove „Cush-it“. Izrađena je od posebne pjenaste polutvrde plastike. Puno je duža od stare gljive, pa bolje drži štap. S njega je ne treba skidati, jer nimalo ne smeta, čak ni kod bacanja varalica. Štoviše, pomaže da se štap udobno drži pod pazuhom tijekom traženja, ali i osloni na trbuh ili bedro tijekom borbe s ribom. Dobra osobina ovog pomagala je i ta što pluta, čak i kad je montirana na štap s rolom! Proizvodi se u tri dimenzije i to za postavljanje na štapove za „spinning“, „vertical jigging“ i „big game fishing“.

Oba pomagala nude se u našim bolje opremljenim prodavaonicama ribolovne opreme, s tom da je „fighting but“ znatno jeftiniji. No, „Cush-in“ gliva ima znatno veću plovnost pa će spriječiti potonuće štapa na kojemu, ako on slučajno završi u moru.

Nedjelja, 04 Veljača 2024 19:04

ŠLJOKICE, SITNI I UČINKOVITI PROVOKATORI

Kako bi čim prije i sa što veće udaljenosti privukli pozornost riba te ih naveli da brže i neopreznije napadnu mamac, ribolovci koriste provokatore. Nekada su to činili samo u lovu pendulom najkrupnijih grabljivica, a danas provokatore koriste u lovu svim tehnikama I riba svih veličina, kako grabljivih tako I mirnih.

Kao provokator koristi se štošta, od svih vrsta i veličina varalica, preko stopera i drugih dijelova udičarskih kompleta do pribora posebno pravljenog za tu namjenu. Koriste i predmeti čija prvotna namjena nema nikakve veze s ribama i ribolovom. Tako su poput grmjelica, s nakita i odječe na udičarske ribolovne pribore dospjele i šljokice.

Šljokica, je pljosnati disk, tanka okrugla ploha s rupom u sredini. Nekada se izrađivala samo od metala, a danas najčešće od plastike. Ploha joj je sjajna, reflektirajuća u više smjerova, poput krljušti ribe. Ima ih višeslojnih providnih, s povećanom sposobnošću reflektiranja, kakvu imaju I reljefne, šljokice s utisnutim plohama nalik cvjetnim laticama. Proizvode se u malim dimenzijama, promjerima od 5 do 15 mm.

U početku su se šljokice u udičarenju koristile za blokiranje perlica ispred čvora udice, čime se sprječava oštećenje mamca, ali i njegov neželjeni prelazak s udice na strunu poviše nje. Kao i za tu namjenu, kao provokatore su ih prvi počeli koristiti udičari- natjecatelji, najprije za lov u slabim uvjetima vidljivosti, zatim noću, a sada ih rabe i u dnevnom ribolovu. Obično se montiraju na privez blizu udice da usmjeravaju pozornost riba prema mamcu.

Osim vizualne privlačnosti imaj svojstvo pokretanja mamca zahvaljujući velikom otporu koju pružaju i vrlo slabom kurentu. Zbog tog razloga preporuča se uporaba modele velikog promjera za bolju mobilnost mamca, a time i veću atraktivnost. U ovom slučaju uporabe, šljokica mora biti navučena na strunu točno iznad udice, blokirana graničnikom hoda.

Šljokica se može zavezati za struni ili samo navući na nju tako da se vise i lakše pomiče, a time i hvata te reflektira više svjetla. Nakon što se navuče, šljokica se može blokirati čvorom, graničnikom ili ostaviti slobodnom. Moguće je koristiti nekoliko šljokica nanizanih samostalno, pomiješanih s grmjelicama, silikonskim cjevčicama, sitnim leptir varalicama itd.

Postoje šljokice različitih boja, u pravilu krečavih, čak i fluoroscentnih, koje se biraju prema uvjetima ribolova i ciljnoj vrsti. Na primjer, srebrne šljokice prikladnije su za bistre vode i ribe poput brancina ili vrnuta, dok su zlatne šljokice prikladnije za mutne vode i ribe kao što su podlanica i sarak.

Ovi mali provokatori mogu napraviti veliku razliku u skoro svim načinima ribolova udicom. Njihovi višestruka djelovanja osim u lovu potezanjem učinkovitim su se pokazala i ribolovu čekanjem - ometcem, bulentinom, “surfcastingom”… Iznimno su korisni u udičarenju riba koje se love u pjeni, kao što su sarak, smudut (brancin) i iglica, učinkoviti su na plažama, uz stjenovite obale… U stanju su osjetno poboljšati ulov i manje agresivnih riba koji se bore ha hranu I teritorij s kantorom, sarkom, pagrom… Upotrebljivi su u kombinaciji sa širokim spektrom mamaca kao što su trake glavonožaca, crvi, meso rakova…

Šljokica na žalost nema u našim prodavaonicama ribolovne opreme, ali ih je lako i jeftino pribaviti u prodavaonicama bižuterije.

Iako ne postoji jasno definirani kriterij za podjele, multiplikator role najčešće se dijele u tri težinske skupine, premda se mogu podijeliti i na bacačke (za ometce, panulavanje s mjesta) te role namijenjene spuštanju mamca bulentinom i pendulom.

Lagani multiplikatori, kao što im englesko ime „baitcaster“ kazuje, namijenjeni su u prvom redu ribolovu odbacivanjem mamca, ponajprije varaličarenju („Light vertical jigging“, „spinning“, lagano pendulavanje) ali su veoma prikladni i za srednje teške oblike ribolova čekanjem ometcem i bulentinom. Kapacitet im je između 150 m/0,25 mm i 200 m/0,40 mm strune. Osnovna, lako uočljiva obilježja su im dvostruka ručica kalema i zvjezdasta ručica kočnice. Većina ih je napravljena, zbog relativno malih dimenzija, od manje kvalitetnih, ali jeftinih materijala poput aluminijske slitine i kompozitnih, uglavnom grafitnih plastika. Ti materijali omogućavaju veliku slobodu dizajnerima, pa gotovo sve takve role imaju suvremena, spljoštena kućišta zaobljenih linija koje, osim što im daju futuristički oblik, omogućavaju i lako pridržavanje rola palcem s gornje strane, što znatno olakšava držanje cijelog pribora. Drugi su im dijelovi pravljeni tako da što više olakšavaju rukovanje, ponajviše bacanje, pa mnogi modeli imaju polugu za oslobađanje kalema, smještenu ispod palca kojim se pridržava rola. Većina modela ove skupine ima inercijske i magnetne kočnice za reguliranje brzine odmotavanja strune pri bacanju.

Svi lagani multiplikatori imaju i vodilice za pravilno raspoređivanje strune na kalem, ali i mehanizam za automatsko uključivanje prijenosnog mehanizma okretanja ručice kalema poslije zabacivanja mamca. Neki modeli imaju i slobodan hod kalema, pa su izuzetno prikladni za lov brancina i ovrate čekanje slobodnom strunom.

Najšire područje primjene imaju srednje teški multiplikatori, pa ih nazivaju i univerzalnim. Ipak, na moru se najčešće rabe za srednje teški ribolov s obale dalekim bacanjem („surfcasting“) te s plovila bulentinom, posebice dubinskim. Kapacitet kalema im se kreće u rasponu od 200 m/0,40 mm do 300 m/0,60 mm strune. Neke od rola iz ove skupine pravljene su posebno za vrlo daleko bacanje težim teretima, a druge su znatno jednostavnije i namijenjene samo za otpuštanje strune u lovu bulentinom i svim oblicima povlačenja, panulavanja, plovilom („trolling“, „drifting“ i „slow trolling“). Na većini rola ove skupine komandna kočnica je zvjezdasta, a na skupljima je preciznija, jednokrako polužna.

Ručica kalema gotovo svih ovih rola jednostruka je s protu utegom, rijetko dvostruka, još rjeđe jednostruka. Za dojavu ugriza riba, odnosno izvlačenja strune, ovi multiplikatori najčešće imaju ugrađenu čegrtaljku. Mnoge od ovih rola imaju i vodilicu za slaganje strune, a modeli namijenjeni bacanju mamaca imaju ugrađene inercijske ili magnetne kočnice, regulatore obrtanja kalema pri izbačaju. Dijelove od plastičnih kompozita imaju samo jeftiniji srednji multiplikatori.

Za „Big Game Fishing“ , kako potezanjem tako i puštanjem mamca u struju mora, namijenjeni su najteži multiplikatori. Radi se o pravim dizalicama kapaciteta od 300 m/0,60 mm do 800 m/1,50 mm. Ni jedna takva rola nije osposobljena za bacanje, već se njima isključivo lovi okomitim spuštanjem strune za lov bulentinom ili pendulavanjem. Konstrukcija im je vrlo jednostavna., robusna i čvrsta, jer su napravljeni za umaranje i izvlačenje morskih pasa, luna, iglana i tuna, riba teških i do 600 kilograma i jakih „kao zemlja“. Ručice kalema ovih rola su obvezno jednopolužne, velike i čvrste, s isto takvim rukohvatom, jer rukovanje pri opterećenju zahtijeva i veliku fizičku snagu ribolovca. Da bi se ona crpila iz svih dijelova tijela, ali i zbog velikog opterećenja role te štapa, ove role redovito imaju i posebne dodatke za učvršćivanje role na štap zatezačima, ali i zakačke za kvačenje role na posebni ribički prsluk.

Kvalitetniji modeli rola ove skupine imaju i polužnu ručicu i jednodijelna, najbolja kućišta. Također, bolji modeli imaju i dvije brzine prijenosnog odnosa. Bržim se izvlače lakše i manje borbene ribe. Svi modeli ovih rola u pravilu su izrađeni od metala, čelika, bronce i mesinga, a poput kvalitetnijih iz drugih skupina imaju kotrljajne ležajeve kalema i zupčanika.

Prva ribolovna rola, poznata kao „centrepin“, bio je kalem s ručicom za okretanje nosačem poprijeko pričvršćen za štap. Potreba za većom brzinom namotavanja strune dovela je do ugradnje para zupčanika za umnožavanje broja okretaja kalema u odnosu na ručicu. Zbog tog uvećanja, odnosno multipliciranja, tako nastala rola nazvana je „multirola“ ili „multiplikator“. Takvu rolu više od jednog stoljeća širom svijeta koriste sportsko - rekreativni, ali i profesionalni ribolovci, ali je ona unatoč tome još i danas nepoznata većini naših ribolovaca, iako je za mnoge načine udičarenja bolje ili barem ravnopravno rješenje dobro poznatoj stacionarnoj roli. Možda ovaj tekst pomogne našim ribolovcima da upoznaju i prihvate multiplikator role.

Prednosti multiplikatora nad stacionarnom rolom jest što multiplikator ne uvrće i bolje slaže strunu pri namotavanju, bolje koči, omogućava dalji izbačaj, dužeg je vijeka i lakši od stacionarne role istog kapaciteta. No, multiplikator više mrsi strunu ispred kalema, a i mora se montirati odozgo na štap zbog čega je pribor nestabilan.

Osnovna odlika multirole, što je čini drukčijom od stacionarne, jest pokretni kalem. On svojim obrtanjem namotava strunu na sebe, bez posrednika, za razliku od stacionarne role gdje to radi motalica. Također, za razliku od stacionarne, kalem multiplikatora je postavljen između dva oslonca, zbog čega ima veću snagu i mirniju rotaciju, a ni preveliko opterećenje ne može iskriviti osovinu koja nosi kalem.

Pogonski mehanizam za pokretanje kalema kod multirole može se sastojati samo od dva zupčanika koji zauzimaju vrlo malo prostora s jedne strane kalema. S druge je smještena kočnica. Kod jačih i boljih modela, kočnica može biti smještena s obje strane kalema. Zbog takvih konstrukcijskih rješenja omogućen je smještaj većeg broja kočionih ploča tako da je kočenje jako, pouzdano i bez trzanja.

Ploče se nalazi na osovini kalema s čije je druge strane regulator snage kočenja, odnosno proklizavanja pod opterećenjem. Postoje dvije vrste regulatora. Prvi je zvjezdasti poznat kao „Star Drag“. Sastoji se od nekoliko zvjezdasto povezanih ručica i nalazi se tik uz ručicu kalema, što je izuzetna pogodnost tijekom borbe s plijenom. To je slučaj i s drugom vrstom regulatora kočenja, takozvanim „Lever Drag“. On izvanredno dobro podnosi velika opterećenja pa se uglavnom nalazi na većim modelima multiplikatora. Pri otpuštanju strune ili bacanju mamca kalem se odvaja od prijenosnog mehanizma pomicanjem regulatora kočenja ili pritiskivanjem na posebno puce, dugme koje ima ulogu spojke. Ponovno uključivanje prijenosa izvodi se automatski okretanjem ručice kalema naprijed ili vračanjem poluge kočnice u prednji položaj.

Multiplikatori namijenjeni bacanju mamaca stvaraju teškoće jer za razliku od stacionarnih, struna s njihovih kalema sve brže silazi i prestiže mamac, što stvara „ptičje gnijezdo“, mršenje strune. Taj nedostatak nije uklonjen ni ugradnjom inercione ili magnetne kočnice pa je potrebno kalem usporavati kočenjem palcem ruke kojom se pribor drži. No, s dobro podešenim kočnicama multiplikatorom se postižu dalji izbačaji nego sa stacionarnim rolama istih karakteristika.

Zbog posebne tehnike rukovanja, poželjno je da se ručicom rukuje jačom rukom. Zato se kod boljih model ručica može postaviti na obje strane role. Ručice su u pravilu na manjim modelima dvostruke, na srednjim jednostruke s protu utegom, dok su na velikim modelima jednostruke. Odnos broja okretaja ručice i kalema nekad je bio 1:2, a sada se kreće i do 1:8, kao na najbržim stacionarnim rolama. Postoje i modeli s dvije brzine. Primjenjuju se u varaličarenju. Neki imaju automatske spojke koje u odnosu na opterećenje biraju brzinu tako da se s brzog prijenosa, kojim se povlače varalice u trenutku ugriza, prebacuju na spori ali jači prijenos za zamaranje. Kod drugih modela- što je preciznije i više sportski- ribolovac mora sam mijenjati brzinu. I u ribolovu s multiplikatorom brzine se biraju prema načinu ribolova i težini plijena. Najsporiji je prijenos najprikladniji za „Big Game Fishing“ i druge načine lova krupnih riba, a najbrži za varaličarenje.

Neki modeli multiplikatora imaju mehanizam za raspoređivanje strune. To su role prije svega namijenjene ribolov srednje i teškim bulentinom te za srednje i teškom varaličarenju.

Tijela suvremenih multiplikatora su jednodijelna, zbog čega su manja i lakša od tijela multiplikatora iste snage, ali višedijelne konstrukcije. Zbog te konstrukcijske snage, neki proizvođači kućišta, posebice manjih modela, izrađuju od kompozitnih materijala, što dodatno smanjuje njihovu težinu i uklanja mogućnost hrđanja. Međutim, metal, ponajprije čelik, aluminiji i nadasve bronca, te mjed (mesing) nezamjenjivi su u izradi najboljih i najjačih multiplikatora. Na takvim rolama samo prstohvati ručica i poklopci prijenosnog te kočionog mehanizma mogu biti od suvremenih plastičnih materijala.

Broju različitih oblika udica u znatnoj su mjeri pridonijeli i oblici njihovog završetka, glave, dijela koji se nalazi na suprotnom kraju od vrha, a koji služi za spajanje udice s ostatkom pribora. Izgled toga dijela nije osobito važan za lovnost, ali jest za pouzdanost i nosivost udice te cijelog pribora na koji je ona montirana. Zato je važno znati pravilno odabrati udicu s oblikom glave koji je najprimjerenija spajanju s određenim dijelom opreme, tehnici ribolova koja se želi prakticirati te veličini ribe koja se želi loviti!

Problem odabira vrste glave javlja se samo kad su u pitanju najjednostavnije, jednokrake udice. Naime, samo kod njih glava može imati razne, ali danas skoro isključivo oblika pločice i prstena. Za razliku od njih, višekrake imaju glave isključivo oblika prstena.

Udice s pločicom mogu se spojiti samo sa strunom. Pločica, koji mnogi nazivaju uhom, pritom služi kao graničnik na koji se naslanja čvor vezan na vrat udice neposredno uz glavu. Znači, zadatak pločice je samo da spriječi čvor da pod teretom prokliže i spadne s udice. Dovoljno kvalitetno to radi pločica samo ako je barem duplo šira od promjera, tj. debljine vrata udice, pod uvjetom da je čvor kvalitetno vezan.

Pločica se prešanjem formira u razne oblike, nekad samo u ravne ovalne ili pravokutne, među kojima nema primjetne razlike u kvaliteti držanja čvora.

Za razliku od oblika, na jačinu držanja čvora, ali i prodornost udice utjecaj ima savijenost pločice u odnosu na vrat udice. Naime, pločica vrhom savijena na suprotnu stranu od vrha udice bolje drži čvor. Kad je u pitanju prodornost, optimalni kut pod kojim je pločica savijena kreće se od 5 do 45 stupnjeva, ovisno o obliku udice. Za udice pogodan za udice oblika „Aberdeen“, „Crystal“ i slične od 5 do 15, a za „Circle“ i slične preko 30 stupnjeva.

Bolje držanje čvora od ravnih imaju pločice savijene u obliku slova V. Osim toga, one imaju najmanju mogućnost da tijekom borbe s ribom oštete strunu poviše čvora jer je ona u većim dijelom zaštićena unutar savijene pločice.

Udice posljednje generacije, kako ravne tako i V, po sredini pločice imaju uzdužni utor za smještaj strune, koji se kod nekih produžava i na vrat udice. Kod nekih je i utor poprijeko izbrazdan, što sve skupa znatno poboljšava trenje sa strunom a time i jačinu spoja.

Pri odabiru udice s pločicom, osim na oblik dobro je obratiti pozornost i na kvalitetu izrade pločice. Veoma je važno da njeni rubovi ne budu oštri nego zaobljeni kako ne bi strugali i tako slabili čvor.

Izrazita prednost pločaste nad glavom prstenastog oblika je kod nadijevanja živih crva i drugih prirodnih mamaca. Naime, pločaste glave i čvorovi na njima su manji nego na prstenastim glavama pa manje oštećuju mamac.

Udice s pločicom se mogu vezati malobrojnim i u pravilu čvorovima manje nosivosti od onih kojima se mogu vezati udice s prstenastim glavama. Zato se uglavnom koriste za lov klasičnim ometcem, plovkom, bulentinom i parangalom riba teških do pet kilograma, odnosno vezivanje najlonske, fluorougljične te hibridne strune promjera do 0,35, najviše 0,40 mm. Za lov težih riba i vezivanje debljih najlonskih i fluorougljičnih, ali i svih višenitnih struna, prikladnije su udice s prstenom za vezivanje.

Za razliku od onih s pločicom, udice s glavom oblika prstena osim sa strunama mogu se direktno spajati s kopčama, prstenima te vrtilicama, što ih čini prikladnim za lov svim udičarskim tehnikama. Big game je bez tih udica nezamisliv, baš kao i montaže s metalnom strunom. Na penduli udica s prstenom može se postaviti i kao klizna. Za prsten ili ispred njega ( najbolje tako da struna prolazi kroz njega) moguće je vezati bilo koji čvor. Čvor vezan za prsten bolje drži od istovjetnog vezanog za pločicu, čak i ako je nedovoljno dobro vezan. Osim toga, čvor je lakše vezati na prsten nego uz pločicu udice. Zato se manje iskusnim vezačima čvorova preporučuje upotreba udica s prstenom i za vezivanje tanjih jednonitnih struna.

Mrdavci, varalice od mekane plastike danas su najviše rabljena skupina varalica. Nude se u bezbroj oblika, mekoća, veličina i dekora, što znatno otežava optimalan izbor, ne samo manje iskusnim varaličarima. No, osim o tim, za njihovu lovnost presudnim čimbenicima, pri nabavci mrdavaca dobro je misliti i o još nekim stvarima, manje važnima ili naizgled nebitnim. Primjerice, kupovati odvojeno varalice i udice ili varalice već montirane na udice?

Obje mogućnosti imaju svojih prednosti i mana pa je prije konačnog odgovora dobro spoznati koje su.

Većina proizvođača, čak i najpoznatijih, varalice montira na manje kvalitetne pa zato i jeftinije udice, a sve kako bi konačna cijena bila manja. No, i unatoč tome, zbog utrošenog rada za montažu, takve su varalice u pravilu skuplji od istih nemontiranih varalica i udica.
Varalice koje nisu unaprijed opremljene udicama omogućuju raznovrsne načine montaže na raznovrsno oblikovane te udice raznih veličina, a samim tim i optimalnu prilagodbu načinu prezentacije varalice. Za razliku od njih, kupljene montirane varalice se mogu prezentirati samo na način i teren koji je montažom unaprijed određen. Primjerice, ako nije „weedless“, montirana na način da joj udica ne zapinje za dno i ostale prepreke, o čemu smo pisali 27. listopada 2023. godine, varalica će biti neupotrebljiva u lovu na obraslom i nečistom dnu.
Pokušaji zamjene udice, ovisno o spretnosti ribolovca te obliku i načinu njene montaže veoma često završi kidanjem varalice, nerijetko i nepopravljivim. Zato se u pravilu ne isplati mijenjati udicu koja je kupljena s varalicom.

Varalice koje nisu tvornički opremljene udicom nude mogućnost prezentiranja iste varalice u raznim situacijama, na raznim dubinama, s udicama različitih veličina, oblika i načina montaže.

Iz svega navedenog, može se zaključiti da će i tvornički montirane varalice loviti ribe, ali da ne nude iste mogućnosti prilagodbe kao varalice koje montiraju sami ribolovci, jasno, ako znaju što im treba i kako to napraviti. To znači da su montirane varalice najbolje rješenje samo za početnike- koji ih ne znaju pravilno i dobro nadjenuti. Tvornički „naoružane“ varalice iskusni varaličari koriste samo u specifičnim situacijama, ali u pravilu imaju i kolekciju, kako neopremljenih varalica, tako i udica različitih veličina, oblika i opterećenja kako bi se optimalno prilagodili svim uvjetima ribolova.

Za većinu jadranskih rekreativnih ribolovaca, ako ne love lignje, nova udičarska sezona počet će najranije sredinom proljeća. Što zbog hladnoće, što zbog toga jer, tvrde oni, tijekom zime se na moru nema što loviti, posebice neposredno uz obalu. Međutim, istinski poznavatelji mora i riba znaju da se i u najhladnijem dijelu godine i u priobalju udicom mogu loviti brojne ribe. Osobito u siječnju, dok temperature mora u plićaku još nisu dosegnule naniže godišnje vrijednosti.

Smudut (brancin) je najcjenjenija riba koja se tijekom zime dobro lovi uz obalu, a gruj (ugor) i murina najkrupnije. No, njih treba dugo čekati, za razliku od ostalih euritmnih stanarica, riba koje dobro podnose niske temperature i ne napuštaju svoja priobalna staništa. Među njima su neusporedivo najbrojnije bodeljke, usnače i glavoči, relativno sitne i ne osobito cijenjene ribe, kako sa sportskog trako i gurmanskog stajališta. Međutim, te se ribe lako, u svim vremenskim uvjetima i u svako doba dana mogu loviti, a od njih se sprema najbolja „bouillabaisse“ („bujabez“) riblja juha, danas „zvijezda“ i najpoznatijih svjetskih restorana.

Ribolov za juhu najbolje je obavljati tamo gdje je najviše škrpuna, pauka, kneza, lumbraka, glamaca i ostalih bodeljki, usnača te glavoča - na svim kamenitim obalama, školjerama, kako prirodnim tako i umjetnim. Ipak, treba pažljivo birati, osobito mjesto s kojeg se lovi jer boravak u nepovoljnim uvjetima na neravnom terenu može biti težak, čak i opasan. Poželjno je izbjegavati područja sa strmim padinama te ona koja se nalaze previsoko iznad mora, s kojih se ulov teško može prihvatiti i mrežnom prihvatnicom. Najbolje je odabrati što veći stjenoviti plato koji je prilično ravan i ne previsok u odnosu na površinu mora. Na takvom mjestu je najugodnije, ali i najlakše na najbolji način rasporediti opremu. Naša obala Jadrana je najvećim dijelom kameniti pa je dobro mjesto za ribolov lako naći blizu, čak i unutar naselja.

Na školjerama se može loviti svim tehnikama, ali je najučinkovitiji, neselektivni lov riba za juhe najbolje obavljati ometcem. Takav ribolov ne zahtjeva puno opreme i znanja, a vrlo je dinamičan i produktivan pa zahtijeva stalnu pažnju jer napadi na mamac brzo slijede jedan za drugim.

S obzirom da su ulovi česti, dovoljno je jedna oprema koju se mora stalno držati u rukama kako bi se bolje uočili napadi na mamce i pravovremeno reagiralo. No, dobro je i nimalo teško loviti s dva pribora. Kada se lovi sa štapovima, dobrodošao je i oslonac za njih.

Završnjak za lov na školjerama može se kompletirati na brojne načine, no neselektivni lov najbolje je obavljati sistemom tipa „paternoster“, očenaš, s tri udice. Vrlo lako ga je izraditi jer je priveze, pjoke, dovoljno direktno vezati na predvez, osnovu završnjaka. Vezivanje je najbolje obaviti kirurškim čvorom jer on osigurava da privez stoji „uz dlaku“, odnosno drži udicu dalje od predveza i tako smanjuje mogućnost petljanja pribora.

Odabir mamca za lov po školjerama nije težak jer ribe koje na njima obitavaju nisu probirljive. Zbog nazočnosti brojnih sitnih i nasrtljivih riba koje brzo oštećuju mamce prednost treba dati žilavijim mamcima ili mekane „armirati“ elastičnom niti. Odlično rješenje je pileće meso, a kad se koriste crvi treba ih nadijevati pomoću igle, jer rukom se ne mogu dovoljno podignuti na strunu, zbog čega ribe lakše ogole udicu pa mamce treba češće mijenjati.

Svaštarski ribolov po školjeri od udičara ne zahtjeva osobiti vještinu i lukavstvo. Pribor treba odbaciti pa lagano zategnuti osnovnu strunu. Ako su u blizini, ribe će bez oklijevanja priči i posegnuti za mamcem. Njega treba svako malo provjeravati jer ga brojne sitne ribe veoma i brzo oštećuju, a takav kao i slabo prezentiran mamac neće zanimati krupnije ribe. Kada se osjete lagani udarci, preporučljivo je pričekati izraženije povlačenje prije nego što se lagano kontrira. Prenasilna kontra mogla bi uzrokovati gubitak ulova jer većina riba koje se love na školjeri imaju tanke usne.

Nakon uspješne kontre ne treba žuriti s izvlačenjem. Preporučljivo je malo pričekati da i druge ribe dođu i zagrizu jer boreći se ulov privlači pozornost ostalih nazočnih riba i povećava njihovu agresivnost. Tako je moguće jednostavno realizirati duple, čak i trostruke ulove.

Mamce treba odbacivati na što više različitih područja – i po širini i na različite udaljenosti. Mijenjanje mjesta ribolova – makar i za samo nekoliko metara – jedna je od tajni ove tehnike. Ribe za juhu mogu se naći na kamenu, u procijepima, uz samu obale, na njenom prijelazu u položito dno, u polju posidonije... Stalni ribolov na istom mjestu sigurno vodi neuspjehu.

Veći dio ulova činit će nedorasle i sitne ribe. Takve, čak i one koje krvare, treba što brže vračati u more. Većina će ih se oporaviti i narasti te uskoro mrijestiti što će dovesti do obogaćenja ribolovne zone, ne samo njima nego i krupnijim grabljivicama kojima su one hrana.

Petak, 22 Prosinac 2023 15:13

KLIZNI PLOVAK ZA LOV NA VELIKIM DUBINAMA

Udičarenje „u pola mora“ te neposredno iznad terena gdje su česta zapinjanja pribora najučinkovitije, ponekad i jedino moguće je priborom na kome je i plovak. No, samo ako je on prilagođen uvjetima u kojima se lovi. Odabir takvog, najprikladnijeg, nije lagan jer je puno konstrukcijom, oblikom i nosivošću različitih plovaka. Vjerojatno je najlakše odrediti kada je klizni plovak najbolje rješenje.

Naime, klizni plovak omogućava ribolov bilo gdje između površine i dna i na onim mjestima gdje je dubina veća od dužine štapa kojim se lovi, a sve zahvaljujući tome što kroz klizne plovke struna može neometano prolaziti i tako mamac spustiti na bilo koju dubinu. Pokazalo se da je bez obzira na dužinu štapa bolje nego fiksni koristiti klizni plovak već na dubinama većim od 3, najviše 4 metra, Osim za lov na velikim dubinama, klizni plovak je bolje rješenje od fiksnog i za lov dalekim odbacivanjem, ali samo do daljine od 40- tak metara, preko koje ga je skoro nemoguće odbaciti. Uz sve to, s kliznim se plovcima ostvaruje znatno veća preciznost u odbačaju.

Kao klizni može se koristiti plovak bilo koje konstrukcije, svih oblika, ali ne i nosivosti manje od 1,5 grama. Naime, opterećenje ispod plovka lakše od 1,5 grama neće uspjeti povući strunu kroz plovak pa sistem neće zauzeti pravilan položaj.

Posebno dobri klizni plovci su potopljeni, „waggler“ plovci, koji omogućuje dalji odbačaj od standardnih plovaka te korištenje lakšeg opterećenja na struni jer su sami u donjem dijelu opterećeni. Takav raspored otežanja je u ribolovu vrsta osjetljivih na raspored elemenata na struni ponekad od presudne važnosti.

No, ni svi „waggler“ plovci nisu podjednako dobri. Tako lagani „straight waggler“, oni bez kruškolikog dodatka na dnu, nisu dobar izbor za ovom tehnikom, jer su uglavnom suviše lagani. Za ribolov na većim daljinama i dubinama bolje je koristiti veće i teže „bodied waggler“ plovke. Oni posle pada na površinu brže zauzmu pravilan položaj i omogućiti brzi te neometani prolaz velika količina strune i opterećenja kroz spojni element.

Ovisno od dubine i daljine na kojoj se lovi, ne bi trebalo koristiti „wegglere“ lakše od 3 grama. Najčešće su dovoljni one težine 3 do 8 grama, ali ponekad treba koristiti i teže, ovisno o dubini, daljini, vjetru... Optimalna težina plovka se može utvrditi samo eksperimentiranjem.

plovkarenje 221223 1 min

Ovisno o konstrukciji plovka, struna prolazi duž cijele, dijela njegove dužine tijela ili samo kroz njegov donji kraj. Oni kod kojih prolazi duž cijel dužine, unutar otvora u tijelu („in- line“ plovci) ili kroz dva do tri prstena na njegovom boku, najmanje su osjetljivi i njih je najbolje koristiti po vjetru, na uzburkanom moru i u jakom kurentu. Za ribolov u mirnim uvjetima, pak, najprimjereniji su plovci kojima struna prolazi samo kroz najnižu točku.

plovkarenje 221223 min

Kao i fiksni, klizni plovak se montira na osnovnu strunu. Klasični način montaže kliznog prikazan je crtežom. Na osnovnu se strunu navuče klizni čvor, plastična perlica pa plovak, još jedna perlica pa se za kraj strune veže vrtilica za spajanje završnjaka sa udicom i dodatnim opterećenjem. Uloga perlica je sprječavanje uglavljivanje kliznog čvora i vrtilice u otvor ili prstene plovka, što bi onemogućilo klizanje plovka, čija se dužina hoda određuje pomicanjem kliznog plovka. Plovke koji se spajaju samo u jednoj točki puno je bolje montirati pomoću nekog od adaptera za brzu promjenu.

Stranica 1 od 38