Petak, 03 Ožujak 2017 11:08

Varalice za smuduta (lubina, brancina)

U ovo doba godine većina sportsko- rekreativnih ribolovaca koji preferiraju lov najcjenjenijih riba svoju pozornost usmjerava k ovrati ili oradi, podlanici, „kraljici jadranskog priobalja“. Međutim, najiskusniji među njima će je početi loviti tek u travnju, kada se posve oporavi od napora mrijesta i „ugodno popuni“. Do tada će oni radije loviti drugog vladara tih voda – smuduta ili brancina, lubina, koji se već oporavio od mrijesta i vratio u najbolju formu.

Kao i u bilo koje doba godine, osim prirodnim, brancini se tijekom proljeća mogu loviti i umjetnim mamcima. Iako manje nego u najhladnijem dijelu godine, i sada je  potrebno voditi računa o tome što varalica svojim izgledom i radom oponaša, kakav joj je tip vibracije, koja je optimalna veličina itd.

Iskustva uspješnih jadranskih „brancinaša“ govore da u ovo doba godine najbolje rezultate postižu brojni „mrdavci“ ili "silikonci", varalice od mekane plastike, te malobrojni „teturavci“ („wobleri“) koji imaju sitniju, finiju vibraciju i to pri sporom povlačenju. Uvjet je, također, da „teturavci“ budu dugački od 70 do 110, a „mrdavci“ od 90 do 200 mm.

Kolika je optimalna dužina „mrdavca“ ovisi o njegovoj vrsti. Tako je u predstojećem periodu najbolje koristiti srpoliki „twister“ i „shad“ dužine oko 90, „shad“ od 90 do 130, imitaciju jeguljice od 110 do 150, a crva od 130 do 200 mm.
DSC04034lubKojoj od tih vrsta varalica dati prednost? Brancin vjerojatno i ne pravi razliku između mekane plastične „jeguljice“ „crva“, „gliste“ i „twistera“ koji nema prirodnog uzora. Što je još važnije, sve te vrste varalica mogu podjednako asocirati na crva, ali i na malu jeguljicu, iglicu ili bilo koju drugu ribicu izdužene forme, kao što su gavun, papalina, inćun, srdela, mali cipol itd. Zato je izgled varalice od mekane plastike nebitan kada je u pitanju lov lubina. Uostalom, „kralj“ se uglavnom lovi u mutnoj vodi, u sumrak i noću, tako da je vibracija varalice neusporedivo važnija od izgleda.

Pri odlučivanju hoće li se koristiti „teturavac“ ili „mrdavac“ treba uzeti u obzir i dubinu terena na kojemu se lovi. Naime, niska cijena, jedna od osobina „mrdavaca“, osobito dolazi do izražaja na plitkim, kamenitim terenima, gdje varalice česti zapinju za kamenito dno ili podvodnu vegetaciju. Izgubljeni jeftini „mrdavac“ mnogo je lakše prežaliti nego višestruko skuplji „teturavac“, zbog ćega ga ribolovci bacaju i vode na mjestima s mnoštvom prepreka, na kojima se i sitna riba i grabljivice rado zadržavaju.


Osim toga, „jigg“ udica koja izviruje s gornje strane „mrdavca“ znatno će teže zapeti za prepreku nego udice s donje strane „teturavca“. Uz to, brancin odlično radi kada je voda uzburkana, a tada se komadići algi i morske trave često kvače za udice, zbog čega „teturavac“ gubi vibraciju, dok repić „mrdavca“ nastavlja vibrirati.


Također, jiggovima je i prilagođavanje konkretnoj situaciji znatno lakše, jer brzim i lakim mijenjanjem težine olovne glave može se u najrazličitijim situacijama postići potrebna daljina odbačaja i dubinu kretanja varalice.

Petak, 24 Veljača 2017 12:50

Kako je najbolje nadjenuti živu ribu...

Lov udicom srednjih i krupnih riba grabljivica najučinkovitiji je cijelim ribicama, posebice živim. Zato je veoma važno ribice - mamce čim duže održati što vitalnijim ili barem živim.

Na primjereno čuvanje mamca do upotrebe, na vijek života i vitalnost, ribolovac može utjecati na nekoliko načina. Tako ih tijekom pendule treba potezati što sporije, a za sve načine ribolova mamčiti tako da ih se što manje ozlijedi. Postavljanje na pribor vezivanjem, koje najmanje ozljeđuje mamce, nije uvijek moguće, ali jest udice u ribice zabadati na mjesta daleko od njihovih vitalnih organa.

NAJBOLJE ZA "NOS"

Takvih mjesta ima nekoliko. Najčešće je to „nos“ ribice. U njega se ubadanje vrši kroz čeljusti ili samo usnice. Tu je dobro nadjenuti sve ribe- mamce jer im se tako nanose najmanje ozljede i omogućava nesmetano kretanje. Osim toga, takvo mamčenje se pokazalo kao dobro za lov svim načinima.
kanjacmamPri nadijevanju kroz „nos“ treba paziti kako se udica provlači jer od toga znatno ovisi uspješnost ribolova. Naime, kad se lovi ometcem i  bulentinom, najbolje je udicu zabosti tako da ona prvo prođe kroz gornji pa donji dio „nosa“. Prednost takvog mamčenja je u tome što se mamac bolje drži na udici, a grabljivica se bolje zakvači na vrh udice koji više viri iz mamca.

Manje žive ribice za klasičnu pendulu i „drifting“, lov puštanjem u struju mora, mamče se jednom udicom što tanjeg presjeka  probadanjem samo iznad gornje usne ili kroz usta pa iznad gornje usne.


ZA POVLAČANJE – ZA LEĐA


Tek malo manje često udice se zabadaju u leđa ribica, ispred  ili iza leđnih  peraja. Tu se najčešće mamče vrnuti i njegovi srodnici, ali i sve ribe koje treba grabljivicama nuditi blizu površine.

Kad se lovi „drifting“ tehnikom udicu treba zabosti u leđa na mjesto koje jamči prirodno držanje mamca u kurentu.
cipoldrifZa istu namjenu, lov puštanjem u struju mora, živa riba se može mamčiti tako da udica provuče kroz usta i izvede kroz škrge, pa zabode za koščati „ovratnik“ iza njih. Na to mjesto iza škrga dobro je zabadati i udice kad se mamče male ribice poput inćuna.

Veće žive ribice treba mamčiti s dvije udice. Prvu je najbolje zabosti u „nos“, a gdje drugu ovisi o vrsti mamca i dubini lova. Za lov pri površini i u gornjim slojevima mora drugu je udicu najbolje zadjenuti u leđa, dok je za lov pri dnu i na većim dubinama drugu udicu bolje zabosti ispod analne peraje mamca. Tako se kači srdela, vrnut, širun, ali nikako ne inćun, bukva te ostale nježne ribe, jer bi brzo uginule. Tim osjetljivim ribama osim toga udice treba zabadati neposredno ispod kože.

U piramidi hranidbenog lanca u moru jedno od temeljnih mjesta zauzimaju ježinci. Jedu ih zvjezdače, rakovi i ribe, među njima i mnoge koje se love udicom. Unatoč tome, rijetki ih naši udičari koriste kao mamce, a tek malo brojniji kao najjednostavniju, i jednu od najjeftinijih te najboljih primama.

U Jadranu obitava dvadesetak vrsta morskih ježinaca. Svi su pogodni za upotrebu u ribolovu, ali se najviše koriste crni i hridinasti ježinci. Oni su ne samo najbrojniji nego i najdostupniji jer naseljavaju i plićake, kako pjeskovite tako i hridinaste. Hrane se organskim otpacima i biljem pa masovno naseljavaju livade cvjetnica. Obitavaju u moru toplijem od 5 stupnjeva Celzijevih. Zadržavaju se na dubinama od plićaka do 30-tak, ali najčešće na 1 do 6 metara.

Ježinci su bodljikavi beskralježnjaci. Tijelo im je smješteno u loptasti ili polukuglasti tvrdi oklop, prekriven pokretnim bodljama. Češka (oklop) s gornje strane ima vrlo sitni analni, a s donje veliki otvor u kome je mišićni sustav s ustima te ljepljivim hvataljkama kojima se drži za dno. Unutar oklopa krije se mekano tijelo koje izgleda poput oguljene naranče jer je sastavljeno od pet režnjeva, kriški. Njegovom ukusu i mirisu ne mogu odoljeti brojne ribe, ponajprije one iz obitelji ljuskavki.

Međutim, malo koja riba, bez obzira na veličinu, je u stanju sama sebi priuštiti taj slasni zalogaj. Najlakše to radi orada koja je u stanje jednim stiskom čeljusti, ali i poslije kratkog zaleta čelom smrskati ježinca i potom ga pojesti skupa s oklopom i bodljama. Većina drugih riba se ježincem mogu osladiti samo ako im ga netko drugi ponudi.

Da bi se od njih pravila primama i mamac, ježeve valja najprije pribaviti. U plićacima mogu se rukama skupljati, što je najlakše u vrijeme velikih oseka, koje će trajati do sredine ožujka. Za skupljanje na većim dubinama mogu se koristiti specijalna kliješta namijenjena skupljanju školjki, mali harpuni te specijalni alati.

Udičari li se na plićim terenima, za primamljivanje ne treba skupljati nego prije ribolova hodanjem ili ronjenjem potucati ježeve u krugu od nekoliko četvornih metara. Usput je dobro istucati i površinu većih kamenja, odnosno na njih prilijepljenih školjki, puževa i račića. Ribe će se na takva mjesta okupiti najdalje za nekoliko sati i tu dugo ostati. Ako se, pak, lovi na dubljem terenu, ježeve treba izvan vode stući ili samljeti, najbolje skupa s oklopom i bodljama. Stučeni ježinci su pogodniji za primamljivanje na većim, dubinama od 20 do 70 ili 80 metara. Najbolje ih je miješati s ostalim mamcima. Tako se, primjerice, odlična primama za zubaca i pagra, kad se oni love uginulom ribom, pravi od istučenih ježinaca, komada srdele i glavonožaca.

Stučenim ježincima treba dati prednost u izradi površinske te primame za „pola dna“. Mogu se miješati i sa zemljom ili pijeskom pa od toga praviti kuglice koje treba malo prosušiti prije bacanja u more.

Postoji jedan skoro nepoznat način primamljivanja, osobito pogodan jer za njega nije nužna velika količina ježinaca. Umjesto da se drobe, ježincima treba samo proširiti analne otvore na vrhu oklopa te se kroz njega iglom ili žicom dobro promiješa sadržaj oklopa. Tako pripremljeni ježinci dugo ispuštaju „mlijeko“ koje se pretvara u mirisne oblačiće tragom kojih će doći brojne ribe, od fratra i sarka, do ovčice i orade.

Ježinci su osobito slasni, ne samo ribama nego i ljudima, u vrijeme kada su puni gonoda, zrelih jajnica. Kako se razmnožavaju cijele godine, uvijek je moguće naći ježeve s gonodama. No, taj slasni narančasto-crveni sadržaj imaju samo ženke.
jez1
Na sreću, lako ih je razlikovati od mužjaka jer su sklone kamufliranju. Naime, ženke se vole „ukrašavati“, odnosno na svoje bodlje stavljaju kamenčiće, listove trave, i sve druge sitnice koje nađu na dnu.

Velika mekoća mesa ježinaca, zbog čega se slabo drže na udici, razlog je zašto se oni kod nas ne koriste za mamčenje. No, i to je moguće. Potrebno je ježinca namamčiti i zatim zamrznuti zajedno s udicom i privezom. Tako se mamče stučeni ježinci ili posve očišćeni režnji njihovog mesa. A da bi se jedna ili više kriški mesa ježinca postavila na udicu, treba je pažljivo osloboditi oklopa. Najlakše je to uraditi tako se s donje strane kružno zareže oko usta i zuba pazeći da se ne oštete režnjevi. Nakon toga se oklop treba pažljivo lomiti sve dok se ne načini dovoljno veliki otvor za lako izvlačenje režnjeva. Za pripremu ovakvih mamaca treba birati što veće ježince, čiji oklop inače može narasti do promjera od oko 7 cm.

Ježincem pripremljenim i namamčenim na opisani način mogu se loviti praktično sve ribe. No, on je odličan i za selektivni, ciljani ribolov. Za lov najcjenjenijih riba, ponajprije oradi, i to onih težih od kilograma, treba ga mamčiti na kod nas posve nepoznat način - u „tvrdom pakiranju“, odnosno s cijelim oklopom.

Za takvo mamčenje su najprimjereniji srednje veliki, ježinci promjera 3 do 4 cm. Mamče se pomoću dvije udice na „brku“, privezima (pjocima, primulama) koji su s predvezom spojeni u istoj točci. Brk treba biti mali, raspona od 7 do 8 cm.
jez2Prije mamčenja škarama potkresavanjem treba ukloniti sve bodlje s češke ježinca.
jez3
Zatim se udice nataknu na češku jedna nasuprot druge, a s vrhovima uz usta ježinca.
jez4
Nakon toga se s 20-30 navoja elastične niti „brk“ i udice osiguraju od spadanja i mamac je spreman za odbacivanje.
jez5Na tako ponuđeni ježinac, osim orade uloviti se može i veliki sarak, ali i fratar te pagar. Ako su fratar i pagar glavna meta lova, prije mamčenja treba razbiti oklop na dva, tri dijela.

Petak, 10 Veljača 2017 07:34

Kakvom udicom loviti ovrate...

Sezona dobrog lova ovrata sve je bliži pa je vrijeme priprema za susret s „prvom damom Jadrana“. Ishod tog susreta, kad je u pitanju pribor za njen lov, uvelike će ovisiti o udici. Evo kako odabrati taj komad žice koji će pridonijeti ishodu susreta u korist ribolovca.

Zbog iznimne snage i tvrdoće čeljusti podlanice, za njen lov se mora koristiti što jača udica koja mora biti i elastična kako ne bi pukla pod pritiskom nego ga izdržala savijanjem i nakon toga više ili manje vratila u prvobitni oblik. Te dvije suprotstavljene osobine imaju samo najkvalitetnije udice. Većina takvih su „kovane“ - udice pravokutnog presjeka čije su dvije kraće strane zaobljene.
ovrateporOvrata je riba koja može narasti do desetak kilograma i 60-tak centimetara. No, prosječna lovna težina joj je 300 do 400 grama, one od kilograma nisu rijetke, ali jesu one preko tri kilograma težine.

S obzirom na veličinu ovrate i njenih usta, za lov do prosječno velike dovoljna je udica širine luka barem 7 mm. Za one do kilograma težine najprimjerenije su široke 10-15 mm. Očekuju li se veće, koristiti treba udice širine do 18 mm, dok za lov kapitalnih treba koristiti one širine 21 mm- najveće koje se kod nas smiju koristiti u sportskom i rekreativnom ribolovu.

Veoma je važna i dužina udice. Naime, ovrata ne guta odmah zalogaj pa joj se udica ne kvači za ždrijelo ili stomak. Ona uzme zalogaj u usta, sačeka, jednim stiskom zdrobi, a zatim ga žvakanjem smrvi. Kad se radi o „tvrdo pakiranom“ zalogaju, najčešće ga potom ispljune, a zatim usisa njegove mekane dijelove. Među njima, osim ljuske školjke ili raka, neće biti ni udice, što znači da se ona mora zakačiti dok je mamac još u ustima, najkasnije u fazi njegovog usitnjavanja. No i tad, osjeti li je, ovrata će izbaciti udicu i mamac. Zato udica za lov „kraljice“ ne smije biti dugačka. Najbolja je ona koja je tek nešto duža nego šira. Tako se može pomicati unutar usta bez zapinjanja vezištem, sve dok vrhom ne zapne u koji uski procjep između pločica, zuba ili za usne.

Zbog istog razloga, osim širine i dužine, veoma je važan i oblik udice. Što joj više savijen prema tijelu, vrh udica će manje dodirivati podlanicu i tako je manje upozoravati na opasnost prije nego je ubode i zakači. Uz to, takve udice bolje drže plijen.

Slijedom svega toga, moglo bi se zaključiti da su kratke udice vrha manje ili više povijenog k tijelu najbolje za lov ovrata. Međutim, to nije u potpunosti točno. I one imaju mane. Prva je već spomenuta osobina da vrhom manje dodiruje ribu, zbog čega se kače kasnije od onih kojima vrh nije povijen ka tijelu. To znači da u lovu njima kontrirati treba kasnije, kad se osjeti da se udica sama zabola, ali iznimno jako.

Drugi nedostatak udica s unutra zakrivljenim vrhom je to što joj je širina luka veća od otvora - razmaka vrha od tijela. Naime, da bi mogla obuhvatiti zub, pločicu ili, najbolje, usnu, udica mora imati određeni otvor. Što je luk i vrh više savijen prema tijelu udice, to je otvor manji u odnosu na širinu luka. To znači da za istu veličinu plijena treba koristiti udice to šireg luka što im je vrh više savijen k tijelu.

Najmanji otvor u odnosu na širinu luka ima udica kod nas poznata kao kružna, a u svijetu kao „Circle“. Vrh joj u odnosu na tijelo stoji pod pravim kutom. Prednost joj je što se neprimjetno pomjera u ustima ribe i tako „traži“ gdje će se zabosti.
circleudicaTakođer, za zabadanje i kačenje joj najčešće ne treba pomoć, a uglavnom se kači za kut usta tako da ga probije, zbog čega veoma dobro drži plijen. Zato je idealno rješenje za lov parangalom, ali i vrlo dalekim bacanjem, kod koga je teško dati brzu i jaku kontru. Nedostatak joj je to što joj je širina u odnosu na otvor velika pa nije prikladna za lov malih ovrata.

Nešto manje šire u odnosu na otvor su udice kod nas poznate kao papagajke, a u svijetu kao „Beak“. Malo su slabije pokretne od kružnih, treba im pomoć da bi se zabole, rjeđe se kvače za usne, a češće zapinju između tvrdih dijelova usta.
beakudicaZato u lovu s njima treba davati i to vrlo jaku kontru te strunu stalno držati zategnutom tijekom borbe kako ne zabodena udica ne bi skliznula sa zuba ili pločice. No, unatoč svemu tome, udica takvog oblika se smatra univerzalnom za lov podlanice u svim uvjetima.
udicaovNo, kad se lovi mekanim mamcima poput velikog pjeskulja i ostalih mekanih crva te školjke prstavac, bolje je koristiti udice kod nas poznate kao „parangalke“, a u svijetu kao „Aberdeen“ (A na priloženom crtežu). One imaju polu okruglu krivinu i vrh paralelan s tijelom, pa podlanici omogućavaju lakše gutanje tih mamaca. Osobito su dobre za lov manjih i srednjih primjeraka te na velikim daljinama. U odnosu na udicu „Beak“ oblika, prednost „parangalke“ je što u lovu s njom treba dati slabiju kontru da bi se zakačila. Međutim, ona se rjeđe zabodu u usne nego zakači između rožnatih dijelova pa pribor na kojemu je ona tijekom izvlačenja stalno treba držati dobro zategnutim.


Češće zabadanje u usne ostvaruje i još manje snažnu kontru zahtijeva udica oblika „Limerick“ (B). Karakterizira je veća krivina uz tijelo, nego uz vrh te vrh paralelan s tijelom. Zbog takvog oblika vrh joj se teže otvara zbog čega je jača od „parangalke“, s kojom dijeli sve ostale osobine i mane te način primjene. Posebno je pogodna za lov malih  primjeraka plovkom u lukama.

Udice ta dva, a posebno „Beak“ oblika, imaju bolje ubadanje ako im je vrh zakrivljen u jednu bočnu stranu. Takve se nazivaju „Kirby“ (D). Skoro isti oblik kao i „Aberdeen“ te „Limerick“ ima udica poznata kao „O'shaughnessy“. No, vrh joj je nagnutim prema tijelu. Zato se češće, ali uz upotrebu veće sile zabada u usne. Kako se pravi od deblje žice vrlo je jaka pa je pogodna za lov srednjih i krupnijih podlanica.
ovratarakPri odabiru oblika i ostalih osobina udice za lov podlanice ovisno o vrsti mamca, za lov rakom samcem ili pjeskuljom najbolje je koristiti udicu oblika „Beak“ i „Aberdeen“. Za lov crvima treba rabiti što tanje udice, bez obzira na oblik, ali nikako one koje na tijelu imaju dodatnu kukice za držanje mamca jer te kukice smanjuju jačinu udice. Kad se, pak, lovi žilavim mamcem poput volka ili kraka hobotnice može se bez problema koristiti udica od debele žice.

Dobro je voditi računa i o obliku i veličini vrha udice. Što je on duži lakše će prodirati, ali i pucati. Zato treba dati prednost kraćima. Prodornost mu ovisi i o obliku. Konusni, vrh okruglog presjeka puno će teže od onog oblika sječiva prodirati u hrskavicu između zuba i ploča u ustima komarče. Na prodornost vrha utjecaj ima i veličina te oblik kontra kuke. Što je ona duža i povijenija prema tijelu udice, to će više otežavati prodiranje vrha, ali će bolje držati mamac.

Također, dobro je voditi računa i o obliku vezišta udice. Prednost treba dati onom u obliku alke. Naime, iako se strunom debljine koja se koristi za lov podlanice dobro može vezati i udica s pločastim vezištem, to je puno lakše uraditi, a čvor će bolje držati kad je vezan za alku.

Petak, 03 Veljača 2017 11:47

U veljači na lignje s obale

U drugoj polovini zime, od početka veljače lignje se najviše približe obali pa se mogu loviti i s nje. Bolje nego na dijelovima obale okrenutim otvorenom moru, lovi se u zatvorenim kanalima i u blizini naseljenih mjesta. Iako ne treba očekivati nikakve rekordne ulove, u ovom dijelu sezone, koji može potrajati do kraja svibnja, s obale se mogu uloviti samice teže i od jednog kilograma.

Važan čimbenik uspjeha je odabir mjesta lova. A najbolja su u pravilu rtovi i uvalice, osobito one obasjane uličnom rasvjetom, ili pak uređene rive u manjim mjestima. Pritom je uvijek dobro birati zavjetrinu.
ligob3Drugi važan čimbenik uspjeha je odabir dijelova opreme kojom će se loviti, ponajprije varalice. Iako je moguće loviti i olovnim, za lov s obale su najbolji lignjarići oznake „float“ i „slowsinking“, odnosno plivajući i sporo tonući. Koji koristiti ovisi o dubini pozicije na kojoj se lovi. Plivajući lignjarići su bolji za plitke pozicije. Dodavanjem lake vrtilice ili sićušne rascijepane olovnice njima se može malo povećati težina, a time i daljina odbačaja te brzina tonjenja.

Prednost plivajućih lignjarića je i to što imaju relativno uzak „rep“, pa njihove krunice nešto učinkovitije kvače plijen i rjeđe ga gube nego krunice na „slowsinking“ lignjarićima čiji repovi moraju biti nešto deblji zbog tehnoloških razloga. Jedini, uvjetno rečeno, nedostatak plivajućih lignjarića jest taj što zahtijevaju pažljivije rukovanje, jer su skloniji pucanju. A puknuti „ne rade“ i tonu repom prema dolje kao olovni lignjarići.
Bez obzira na vrstu lignjarića, u lovu s obale najučinkovitijim su se pokazali oni s tekstilnim omotačem. Također, o ovom dijelu sezone, najbolje je koristiti veće, varalice broj 3.0 i 3.5.

Također, bez obzira na vrstu lignjarića kojim se lovi, kad ga je potrebno dalje odbaciti  neophodno je dodatno opteretiti pribor. Olovni uteg nije najbolje rješenje, jer varalicu brzo povlači k dnu. Neusporedivo je bolje rabiti vodenu kuglu. To je šuplji plastični jajoliki ili loptasti plovak koji se djelomičnim punjenjem vodom može opteretiti do željene težine. Zbog toga daleko leti, ali kad padne u vodu, zbog zraka koji je ostao u njemu, prividno gubi na težini pa sporo tone ili čak lebdi. Tako varalici omogućava daleki let i sporo pretraživanje vodenog stupa u zoni lova. Praksa je pokazala da je najbolje koristiti potpuno prozirne vodene kugle postavljene na metar i pol ispred lignjarića.
ligob4Što se, pak, ostale opreme tiče, lov liganja s obale je sigurno jedina ribolovna metoda gdje primjena štapa i role ne donosi značajnije poboljšanje ulova, osobito ne u ovom dijelu sezone. Naime, u trenutku podizanja lignje iz vode aktivni se dio štapa ponaša kao opruga, pa njegov trzaj može uzrokovati pucanje lovki kojima lignja drži varalicu. Ta je pojava osobito izražena ako je osnovna struna od PE višenitke i sada kad su lignje otežale zbog butarge.

Međutim, dobro uvježban i pažljiv ribolovac i taj problem može riješiti čak i sa štapom koji nije posebno pravljen za lov lignji s obale. Osim specijalnih, za lov lignji s obale najboljim su se pokazali štapovi dužine 2,1 do 2,5 m, srednje (B ili C) akcije i težine bacanja 40 do 80 grama. Na njih je najbolje postaviti bacačku rolu, dovoljno onu veličine 2500, odnosno kapaciteta kalema 100 m najlona debljine 0,25 mm.

Najbolji termin za lov s obale jest pola sata od prvog sumraka do noći, pogotovo ako je mjesec u mijeni prve četvrti. Međutim, isplati se osvjetljenu lovnu zonu ponovo „pročešljati“ i kad noć odmakne. Tada se u pravilu love samo veći primjerci. Osim u prvoj četvrtini, takav noćni lov dat će odlične rezultate i u fazi kada mjesec „pada“. No, bez obzira na fazu mjeseca, najbolji trenutak za noćni lov jest sami mjesečev izlazak, pa makar to bilo kasno u noć ili u ranim jutarnjim satima.

Veći primjerci liganja u pravilu će napasti lignjarić odmah čim ga uoče, a vrlo često i netom što spadnu s njega pri privlačenju. Ne napadnu li ga odmah, varalicu treba što prije plasirati u zonu gdje je lignja spala. 

Tijekom veljače, koja samo što nije počela, temperature Jadrana dosežu najniže vrijednosti. Na jugu su najviše prosječne oko 13,5 stupnjeva Celzijevih, ali i to su vrijednosti pri kojima većina riba ne uzima hranu, a neke ni ne podnose niske temperature pa napuštaju toliko rashlađene predjele. Osim toga, tijekom veljače su najveće i oseke, u vrijeme kojih je većina riba najmanje raspoložena za ishranu.

Uz sve ostale, to su razlozi zbog kojih većina sportsko-rekreativnih udičara tijekom veljače ne lovi. Međutim, ima riba koje dobro podnose niske temperature pa se uspješno mogu loviti i u veljači. Najcjenjenija među njima je svakako brancin, smudut, koji prestaje jesti tek kad se temperatura spusti na 7 stupnjeva. A jedan od najboljih mamaca za lov brancina čekanjem na dnu, kod nas najčešće prakticiranim načinom, jest rak pjeskulj, do koga se najlakše dolazi upravo u vrijeme oseke.
pjeskulj2Taj račić latinskog imena Upogebia pugettensis, na našoj je obali poznat pod imenom kanjoč, medo, gambor, karlić, škardobula, a u znanosti kao pješčani račić, rak pjeskulj i pjeskovka. Osim za brancina, odličan je mamac za lov i ostale plemenite bijele ribe poput komarče ili ovrate, ovčice, trlje, kantora, šarga ili sarka, fratra, arbuna, pica, krupnih špara itd. Za njim će vrlo rado posegnuti i krupne dubinske ribe poput zubaca, krunaša, pagra i kijerne, ali i mol te druge ribe s dubokih mekanih dna. Zbog svega toga, mnogi iskusni udičari u vrijeme velikih oseka, koje se protegne do sredine ožujka, koriste za pribavljanje tog mamca kojim će kasnije loviti sve te cijenjene ribe nakon što ga zamrznu iako je puno bolji svjež i živ.pjeskulj5Rak pjeskulj naraste do osam, ali su vrlo rijetki oni duži od pet centimetara. Oblikom nalikuje škampu, ali od njega ima puno manja i slabija kliješta, a veću glavu. No, ono što ga najviše razlikuje od škampa jest vrlo nježna građa. Oklop mu je mekan, ali ne toliko kao kod kozice. Skoro je proziran, a boja mu varira od žućkasto bijele do smeđe ili zelenkaste, ovisno o staništu i starosti. Sličan je i jednoj vrsta kozice, s kojom dijeli stanište, ponegdje čak i ime, koja je također odličan mamac.

Staništa raka pjeskulja su položiti prirodni pjeskoviti i muljeviti priobalni tereni, osobito su bogati oni na ušćima. Nastamba mu je najviše pedalj duboka rupa promjera pola do jednog centimetra. Oko otvora rupe pjeskulj načini vjenčić od vlati trave i algi zbog čega je njegovo stanište lako razlikovati od rupa koje čine drugi stanovnici mekanog dna.

Pjeskulj ne izlazi iz staništa nego se hrani sitnim organizmima stojeći na njenom otvoru. Kad osjeti opasnost, posebno pomicanje tla oko staništa, spušta se na njegovo dno. Zato ga je teško uloviti na otvoru, ali još teže u rupi, a najlakše u njemu neprirodnom okruženju - izvan rupe. No, bez obzira kako se lovio, to je najlakše raditi u vrijeme oseke, jer tad mnoga njegova staništa ostaju na suhom.pjeskulj1Izvan staništa ga je najlakše istisnuti zajedno s morem. Dovoljno je blizu njegove rupe gaziti tako da iz nje štrca more. Osim toga, istjerati ga se može i protresanjem tla u blizini rupe. Za to se koriste vile, motika i lopata, najbolje uska posebno pravljena za to. Nije brz, pa ga je lako uhvatiti rukom, kada iziđe na površinu. Međutim, ako mu je stanište pod površinom mora, gaženjem i protresanjem tla more se zamuti pa nije moguće vidjeti raka. Zato se u takvim uvjetima lovi mrežnom prihvatnicom sitnog oka. Nakon što se zagazi ili protrese, dno se zagreba prihvatnicom i tako pokupe račići.
pjeskulj6Izvan mora rak pjeskulj brzo ugiba i još brže se kvari, a takav je najmanje primamljiv ribama. Zato ga je do mamčenja nužno pažljivo čuvati. Dva do tri dana se na životu može održati tako da se u kakvoj plitkoj posudi prekrije navlaženim grančicama tamarisa. Nešto više dana će živjeti ako se drži u posudi čije je dno prekriveno morem i algama. Nakon što se stavi na tu podlogu, pjeskulja treba prekriti nakvašenom morskom travom, algama ili lišćem tamarisa. Još duže će biti u dobroj kondiciji ako je umjesto u more smješten na tanki sloj pijeska, mulja i algi. No, bez obzira na koji se od tih načina čuvao, to treba biti na tamnom i hladnom mjestu.

Ima ribolovaca koji ga zamrzavaju i tako čuvaju po nekoliko mjeseci. Međutim, nakon odmrzavanja on se slabije nego svježi drži na udici. Inače, iako dosta nježan, pjeskulj se dobro drži na udici. Najbolje ga je nadjenuti tako da mu se udica provuče kroz usta i tijelo kako bi provirila iz repa. Za lov krupnijih riba mamčiti se mogu po dva račića skupa. Prvi se glavom i dijelom tijela navuče na vrat udice, a drugi se probadanjem kroz glavu odozdo navlači na krivinu i vrh udice.

Ako je živ, najbolje ga je mamčiti tako da u tom stanju ostane što duže i pokretima provocira ribe. To se najlakše postiže bez probadanja, na način da se elastičnom niti priveže uz udicu.

Glavonošci su omiljena hrana i lovina mnogih. Unatoč tome, malo je onih koji znaju nešto više o tim stanovnicima mora. A mnoge činjenice o njima su  neobične. Jedna od njih je da od svih životinja jedino glavonošci mogu proizvoditi gustu sluzavu neprozirnu tekućinu koji svi narodi nazivaju crnilom ili tintom, iako je kod nekih lignji u tropskim morima ona bijela i to fluorescentna!

Crnilo glavonošci mogu izbaciti kroz izmetni, a zatim kroz otvor lijevka. Posve ispražnjeni spremnik crnila ponovo obnovi u kratkom razdoblju, obično u roku pola sata. Neki glavonošci njegovim ispuštanjem komuniciraju, odnosno upozoravaju srodnike na opasnost, a svi ga izbacuju radi stvaranja neprozirnog oblaka koji zbunjuje i ograničava vidljivost protivniku, a njima omogućava bijeg.
crnilo3Osim u obrani, glavonošci crnilo koriste i u napadu jer u njemu ima i kemijskih elemenata koji mogu omamiti neke organizme. Zbog svega toga, naizgled krhki i osjetljivi, glavonošci su u moru strah i trepet za sva manja bića pri čemu se, ukoliko osjeti poriv za napad, ne libi nasrnuti ni na plijen koji znatno premašuje njihovu veličinu.

Nevjerojatno je kako i na suhom sipe te, posebno, lignje točno ciljaju prema onom što žele zamrčiti. Zato se lovci na njih moraju dobro pazite da ih ne poprska po licu, jer crnilo u sebi sadrži neke iritirajuće supstance. Zna peckati u dodiru s kakvom ranom.
crnilo2No, od tih stvari, u crnilu je puno više onih hranjivih. Kao i njihovo meso, tinta glavonožaca, osobiti sipa i lignji, sadrži niz makro i mikro nutrijenata, vitamina… Tako 100 grama crnila sipe sadrži 16,78 grama proteina, 0,79 masti, 0,93 grama ugljikohidrata i ima energetsku vrijednost od 79 kcal. U crnilu su i proteini, lipidi, minerali, posebno željezo. Zato je najveća primjena crnila u gastronomiji, osobito u Japanu i na Mediteranu.  Ponajprije kao prirodne boje hrane i začina koji jelu daje nevjerojatnu crnu boju i jedinstven okus mora. Koristi se za pripremu rizota, paella, špageta, umaka, crnog kruha, čak i sladoleda!

Crnilo se dodaje u različitim fazama pripreme jela, ali za održavanje kvalitete, jedinstvenog „morskog“ okusa, kuhari preporučuju dodavanje crnila kada je glavni sastojak već gotovo spremljen. Nikad se ne kombinira s mesom, osim s piletinom u kompleksu španjolskog pallea. Također, uz jelo s crnilom se ne poslužuje pivo, a idealna kombinacija su bijela suha ili polusuha vina.

I iz smrznutih glavonožaca se može koristiti crnilo. Tada je stisnuto pa ga treba pomiješati s malo tople vode. Može se, najčešće sipino, i kupiti kao poseban proizvod, spreman za upotrebu. Pri kupovini treba obratiti pozornost na sastav koji je naveden. Proizvod ne smije sadržavati nikakve aditive, osim soli. U suprotnom se radi o crnoj boji s dodatkom arome koja nema nikakve veze s prirodnim proizvodom!

U crnilu glavonožaca je najviše melanina, pigmenta koji utječe i na tamnjenje kože. Dosta je i aminokiselina koji poboljšavaju rad ljudskog metabolizma, smanjuju kolesterol i imaju protuupalno djelovanje dok dopimin poboljšava mentalno stanje.

Znanstvenici su otkrili da sipino crnilo ima sastojaka koji jačaju bijele krvne stanice koje su bile izložene kemoterapiji, a nužne su za jak imunitet. Osim toga, niz studija je ukazalo da crnilo djeluje protiv tumora i bakterija.
bijegZbog svega toga crnilo je, najviše od sipe, važan dio mnogih lijekova, uključujući i one koji se uglavnom koriste za liječenje neuroloških stanja, povećane nervoze i razdražljivosti. Crnilo ima izvrsni sedativni učinak u kombinaciji s drugim lijekovima može se koristiti za liječenje nesanice. Dokazano pomaže pri liječenju hemoroide, menstrualnih nepravilnosti, glavobolje s karakterističnim pulsiranjem, bronhitisa, brojnih  ginekoloških bolesti te psihopatskih poremećaja poput tjeskobe, razdražljivosti, histerije, umora…

Osim u ishrani, još od antike crnilo glavonožaca se koristi za pisanje, neki umjetnici s njim i slikaju, a koristi se i za tetovažu. Razne kemikalije u crnilu uzrokuju različite vrste boje. Tako je tinta hobotnice najtamnija, braonkasto-crna, ona od lignje plavo-crna, tinta sipe je više smeđa. Tinta napravljena od crnila hobotnice je najtrajnija, vjerojatno vječna. S vremenom ne da ne blijedi nego je sve postojanija.

Postojanost boje crnila glavonošca je veliki problem kad treba ukloniti mrlju s odjeće jer u tome uglavnom ne pomažu suvremena sredstva za pranje. No, pomaže odstranjivač
koji se može napraviti od sastojaka kojih ima u svakom domaćinstvu ili se mogu lako kupiti. To su čaša kipuće vode, pola čaše sode bikarbone te pola čaše hidrogena (3%) koji se može kupiti u ljekarni. Postupak miješanja sastojaka je slijedeći. Soda bikarbona se prelije kipućom vodom. Kad se mješavina ohladi i soda potpuno rastvori  dodaje se hidrogen, sve promiješajte i ulije u raspršivač.

Mješavina se obilato poprska po mrlji i ostavi da djeluje oko 5 minuta. Još bolje je mrlju izribati starom četkom za zube namočenom u odstranjivač. Starije i tvrdokornije mrlje nakon trljanja treba odstojati pa isperite 2-3 puta. Zatim odjeću treba oprati onako kako se to inače činite.

Petak, 13 Siječanj 2017 11:36

Kako postupati s ribolovnom strunom

Struna je najvažniji, ali i najosjetljiviji dio udičarskog pribora. Od njenih karakteristika u velikoj mjeri ovisi uspjeh u ribolovu. Zato većina udičara pažljivo bira strune određenih karakteristika. Međutim, također, većina njih zanemaruje ili ne pridaje dovoljno pozornosti detaljima te vlastitim postupcima koji imaju utjecaja na kvalitetu struna. Njih podsjećamo, a neupućene upozoravamo kako je najbolje odabrati i postupati s najviše rabljenom, najlonskom strunom.

Kemijski procesi u najlonu ne prestaju njegovom izradom nego se nastavljaju, zbog čega s vremenom slabe njegovih karakteristika. Na brzinu slabljenja najveći utjecaj imaju temperatura, vlaga i ultravioletni dio spektra sunčeve svjetlosti. Najbolja svojstva i najveću trajnost najlon ima na temperaturama između 35 i 40 stupnjeva Celzijevih te kad sadrži 5 do 15 posto vlage, ovisno o vrsti najlona. Dugotrajno izlaganju prirodnoj svjetlosti, stajanje u suhom te na znatno nižim ili višim temperaturama uzrokuje brzo slabljenje najlona.

Pri kupovini najlona teško je znati koliko dugo i u kakvim je uvjetima on skladišten. Moguće je to indirektno saznati od prodavača, a na to može ukazati i stanje etikete. Ne treba kupovati najlon s mehanički oštećenom ili blijedom etiketom, a prednost treba dati najlonu spakiranom u kartonsku kutiju, jer ga ona bolje štiti od štetnog djelovanja ultravioletnih zraka i ekstremnih temperatura nego plastična providna. Najbolju zaštitu najlon ima ako je hermetički spakiran u kesicu od aluminijske folije.

Još je važnije najlon pravilno čuvati i kućnim uvjetima, kako dok je na originalnom tako i kalemu role. Treba biti u tamnom, topolom i vlažnom mjestu.

No, nisu svi potencijalni problemi riješeni s nabavkom dobrog najlona i njegovog pravilnog čuvanja. Kvalitetu i vijek trajanja možemo mu se znatno umanjiti nepravilnim namotavanjem na kalem role i drugim pogrešnim postupcima tijekom upotrebe.

Iznenađujuće veliki broj udičara ne zna da pogrešno premotavanje najlona s originalnog na kalem role uzrokuje brojne, često i nerješive probleme poput uvrtanja, uplitanja i mršenja, čije su posljedice ne samo gubljenje vremena i živaca tijekom ribolova nego i nepovratno smanjenje kvalitete strune.
DSC08382 Motanje strune na roluNajbolje je namotavanje najlona na kalem role prepustiti iskusnom prodavaču koji ima za to posebno napravljena pomagala. Dobro rješenje je i premotavanje s kalema koji stoji u vodi.
F12620No, ma kako se premotavao, postupak je isti. Nakon vezivanja za kalem, pristupa se premotavanju, koje treba vršiti ujednačenim i laganim pokretima ručice role. Pritom treba voditi računa o tome da najlon s originalnog kalema treba spadati u istom smjeru u kojem se namotava na kalem role. To se provjerava tako  što se nakon desetak okretaja ručicom role prestane s namotavanjem i otvori hvatač motalice role. Ukoliko najlon počne slijetati sam od sebe, treba ga vratiti na tvornički kalem, koji zatim treba okrenuti za 180 stupnjeva i potom nastaviti s premotavanjem.

Najlon na roli dobro je mijenjati jednom godišnjem pa i češće ako se intenzivno koristi ili izlaže većim naporima - lovu na teškim terenima te teških, jakih i borbenih ribe. Poslije svakog intenzivnog ribolova dobro je odrezati vršnih dva do pet metara, jer je taj dio izložen najvećem habanju, pa se njegovim otklanjanjem značajno smanjuje rizik od kidanja. Kada na kalemu ostane premalo strune za lako i daleko odbacivanje treba je obvezno promijeniti, neovisno od toga koliko je stara.

Mnogi umjesto namotavanja novog zbog uštede preokreću stari najlon, što se ne preporučuje. Istina, kraj strune koji je bio na dnu kalema sigurno je u boljem stanju od vanjskog, ali je bez dvojbe i slabiji nego dok je bio nov. Osim toga, ne uštedi se puno, a preokretanje za posljedicu ima dodatno uvrtanje strune.  

Kalem role treba puniti dovoljno, ali ne previše. Otprilike do milimetar ispod ruba. Kada je na njemu  premalo najlona, ne omogućava lako i daleko odbacivanje. Ako ga ima previše „curi“ s kalema i mrsi se. Kada se nema dovoljno novog najlona na kalem prvo treba namotati stari, vunicu ili traku za izoliranje i na takvu „podlošku“ namotati 100-150 m novog najlona. Da bi se pri tom izbjeglo zapinjanje gornjih navoja, čvor je dovoljno prekriti komadićem ljepljive trake.

Još jedan važan čimbenik trajnosti najlona je njegovo održavanje, koje uz to ribolov čini učinkovitijim i lakšim. U ribolovu na dnu, kad struna treba što prije i bolje poleći po njemu, strunu treba povremeno oprati u običnoj ili vodi s malim postotkom deterdženta za suđe. Tako će se struna očistiti od prljavštine i masnoće, ali i osvježiti i navlažiti. Nakon toga najlon će se potapati puno brže, ali i lakše te dalje odbacivati.


Očuvanju kvalitete najlona, ali o učinkovitosti ribolova doprinosi i kvalitetna, odnosno rola koja dobro slaže strunu. Loše složen najlon se stalno uvrće i „lomi“, pa se veoma brzo počine mrsiti i propadati. 

Izgledi za uspješan zimski ribolov udičarenjem puno su veći nego što se obično misli, posebice u dubljim, predjelima stalne temperature mora. Osnovni uvjet za uspjeh jest poznavanje dobrih pozicija, posta. Šanse za uspjeh se još više povećavaju uspješnim kombiniranjem znanja i iskustva s mogućnostima koje daje suvremena elektronska oprema, ehosonder i GPS. Zimi elektronika dobiva na značaju ne samo zbog ishoda ribolova nego i zbog sigurnosti ribolovca.

Najbolje pozicije za zimski ribolov su podmorski grebeni, seke, bez obzira na njihovu veličinu. Na njima su uspostavljeni složeni lanci ishrane, počevši od biljaka pa sve do krupnih riba grabljivica. U području seka česti su arbun, kanjac, kantor, kijerna, pagar, škrpina, gruj (ugor), zubatac...
skrpina213Za uspješni zimski ribolov na sekama bitno je znati koje se riblje vrste mogu očekivati na određenoj seki, obzirom na njenu veličinu, položaj i dubinu, kako bi se svemu tome prilagodila tehnika, pribor te sve ostalo potrebno za ribolov. Tako se, primjerice, zubatac i pagar iznimno rijetko zadržavaju na dubinama manjim od 20, a najčešće oko 50 metara. S druge strane, kanjce, arbune, fratre, škrpine te druge sitnije ribe, ali i gruja može se loviti i na plitkim sekama, odnosno na onima bližim obali.

KAKO SE SIDRITI

Svi dijelovi seka nisu podjednako bogati ribom. Najbolje je udičariti na padinama, i to onim koje su manje izložene kurentu. Najuspješnije se lovi iz plovila koje miruje pa je sidrenje veoma važna operacija, koju nije lako obaviti. Najbolje je to uraditi u fazama. Posao će znatno olakšati primjena ehosondera.

Sidrenje počinje zaustavljanjem plovila  nad najvišom točkom seke. Tu se s prove spusti sidro pa krmom vozi na unaprijed odabranu poziciju lova, vodeći računa o tome da se previše ne zateže konop sidra, kako ono ne bi popustilo i pomaklo se.

Na mjestu lova se ne treba zaustaviti, nego valja produžiti još malo i s krme spustiti drugo sidro. Zatim se laganom vožnjom treba vratiti na odabrano mjesto udičarenja i zategnuti oba konopca. Iako se opisana operacija čini jednostavnom, vjerojatno će je trebati i nekoliko puta ponoviti dok se točno ne nađe željeno mjesto ribolova.

OSNOVNI ALAT JE BULENTIN

Osnovni udičarski alat za ribolov na sekama, ne samo zimi, jest bulentin iz usidrenog plovila. Klasični „očenaš“ završnjak s olovnicom na kraju najbolje je rješenje. Broj priveza, pjoka, primula, odnosno udica na sistemu ovisi o veličini ribe koja se želi loviti. Krupnije se ribe obično love s jednim, a sitnije s dvije do tri primule na završnjaku. Težina olovnice se kreće od 100 do čak 500 grama, ovisno o dubini na kojoj lovi, ali i snazi kurenta. Debljina osnovne strune, ako je najlonska, kreće se između 0,40 i 0,60 mm, a završnjaka 0,30 do 0,50 mm.

Nedostatak sistema s fiksnom olovnicom jest u tome što ribe odmah osjete otpor, a prednost mu je samokontriranje, jer se zbog težine olovnice udica sama zabada kada riba proguta ili ponese mamac. No, taj se nedostatak donekle može ublažiti dužim završnjakom.

Ako su cilj ribolova arbun ili druge sitnije ribe, najbolje je loviti štapom težine bacanja 40 do 80 ili 50 do 100 grama, dužine 2,7 do 3,5 m,  brze akcije i iznimno osjetljivog vrha. Na štapu treba biti srednja, rola veličine 4 ili 5, odnosno kapacitet 100 m najlona promjera 0,40 ili 0,50 mm. Međutim, na njen kalem je najbolje namotati najlon promjera 0,25 do 0,30 mm, dok se za lov „preko prsta“ mora koristiti skoro dvostruko deblja osnovna struna. No, bez obzira kakvim se priborom lovilo, osnovna struna mu mora biti od slabo rastezljivog najlona, a na njemu je najbolje imati udice oblika „Crystal“, odnosno, za krupnije ribe, udice oblika „Cirlce“, „Octopus“, „Live bait“ i „Beak“.

Iako se poput sitniji i krupnije ribe mogu loviti „preko prsta“, krupnije riba na većim dubinama neusporedivo je  bolje i lakše loviti suvremenim priborom, odnosno štapom dužine 2,1 do 2,7 m  i težine bacanja 100 do 200 ili čak i više grama. Na njega se treba montirati rola veličine 6 ili 7. Loviti se može i manjim ili srednjim multiplikatorom (do 12 libri) na odgovarajućem štapu.
IMG 1529 X Zoga Takadum SI 6313Mamce za zimsko kančarenje treba birati prema vrsti i veličini ribe koja se želi loviti. Primjerice, kad su ciljana lovina arbuni i kantori najbolje je nadijevati meso dagnje, kozicu, raka samca, kakvog crvića ili komad glavonošca. Za pagra, zubaca i druge krupnije ribe najbolje je koristiti žive ribice i glavonošce. Nužno ih je ponuditi malo poviše dna, kako se ne bi, eventualno, zavukle u kakvu rupu i tako bile slabo vidljive grabljivicama. Za ugora i murinu mamac se može spustiti i na dno, ako se radi o usoljenoj srdeli ili kojem drugom mamcu intenzivnog mirisa.

KOMBINACIJA „VERTICAL JIGGINGA“ I BULENTINA

Osim bulentinom, na sekama se odlični ulovi postižu i „vertical jiggingom“, a još bolji, osobito krupnijih riba, kombinacijom te dvije tehnike. U tom ribolovu nema sidrenja - lovi se iz plovila kojeg vjetar ili kurenat nosi preko seke.

Loviti se može teškim štapom za bulentin ili štapom za „vertical jigging“ snage do 50 libri, koliko treba biti i snaga osnovne „PE“ strune. Na njenom kraju treba biti trostruka vrtilica. Na jednu njenu alkicu treba vezati oko 1,5 m dugu „FC“, fluorougljičnu strunu na čijem je kraju neka od varalica za „vertical jigging“. Na drugu alkicu vrtilice treba staviti pola metra „FC“ strune na kojoj je živa ili barem svježa lignja namamčena kao za pendulu. Ovim sistemom, vrlo sporim i kratkim skosavanjem najčešće se love pagar, zubatac, krunaš i škrpine.

Zimi se na sekama može udičariti i u srednjim slojevima mora, posebice nad dubokim pozicijama. Na „pola dna“ ponuđene mamce napadat će širun, skuša (plavica) , vrnut i polanda (palamida).

Stranica 32 od 32