Petak, 21 Siječanj 2022 10:24

Koje varalice zimi ponuditi smudutu...

Kasnije nego što je uobičajeno, počela je sezona najboljeg lova brancina, smuduta, u pravilu oko ušća, na plažama, u lukama i marinama i to kad je more valovito, zamućeno i tijekom plime. Udarni termini su svitanje, sumrak i noć, iako dobro radi i usred sunčanog dana, osobito kada je more mutno i za plime. Na ovo podsjećamo jer izbor varalice, o čemu će danas biti riječi, u dobroj mjeri ovisi o navedenim uvjetima. Naravno, odgovarajući izbor varalica i njihova pravilna primjena ipak su samo jedan od čimbenika uspješnosti lova brancina.

Iako se mogu loviti svim vrstama varalica, odavno se zimi skoro isključivo love mrdavcima i teturavcima, varalicama izrazito snažnih vibracija koje očito najviše provociraju brancine.

Kad su u pitanju mrdavci, varalice od mekane plastike, sada se najčešće rabe imitacije ribica, tipa „shad“, kod nas poznati kao mlataravci zbog intenzivnog mlataranja repa koje uzrokuje poprijeka ploha na njemu. Koriste se takve varalice izduženog oblika i dužine 5 do 10 cm.

Osim njih, učinkoviti su i klasični mrdavci namijenjeni morskom ribolovu. Ponajprije su to imitacije jeguljica duge 10 do 12 cm, iako se rabe i duže. Pri njihovoj nabavi treba voditi računa o tome da pravilno rade i pri sporijem povlačenju, a to mogu samo one kojim rep nije krut, te da vibriraju i tijelom i repom.

smuduti210122 1

Da bi se izbjeglo zapinjanje za dno u plićaku, silikonce treba otežati tek toliko koliko je potrebno za ravnotežu, odnosno dovoljan odbačaj i pravilan rad. Zato se koriste posve male olovne glave ili se one veće postupno stružu dok ne dosegnu željenu težinu, uz obvezne pokuse plovnosti. Najpraktičnije je na golu „jigg“ udicu kliještima stisnuti kuglicu rascijepane sačme potrebne težine.

Kako ne bi zapinjale za dno plićaka, originalne udice kod takvih varalica treba okrenuti prema gore. Inače, na mrdavcima se rabe udice oblika „Aberdeen“ ( tzv. parangalke) i „O'Shaughnessy“. Prve su tanje i elastičnije, pa se lakše oslobađaju kad zapnu, ali ih krupni brancini mogu ispraviti, osim ako ribolovac nije iznimno vješt. „O'Shaughnessy“ udice dužeg su tijela, deblje, jače i manje elastične. Teško se ispravljaju, a još teže prodiru, pa njima treba i snažnije kontrirati. Obično se upotrebljavaju za duže modele varalica, veće od 10 cm.

U lovu brancina spinanjem, potezanjem s mjesta, teturavci možda nisu učinkovitiji od mrdavaca, ali sigurno jesu puno trajniji. Apsolutnu primat u takvom lovu imaju oni izduženog oblika, u svijetu poznati pod engleskim imenom „pins“. Jasno, za ribolov s obale na manjim dubinama, pogotovo u plićaku, treba loviti teturavcima namijenjenim površinskom ribolovu, plivajućim i to plitkoronećima.

Čast iznimkama, ali originalne udice na mnogim teturavcima, uključujući i one najcjenjenijih tvrtki, nužno je zamijeniti većim i jačima kako bi se izbjegle kontre „u ništa“ te gubitci već prevarenih brancina. Pritom treba voditi računa o tome da se to ne odrazi na akciju varalice. U pogledu tipa trokrake, prednost treba dati onima sa širokim lukom i ekstremno kratkim vratom.

smuduti210122 3

Kad je veličina varalice u pitanju, izbor će ovisiti o tome daje li ribolovac prednost kvantitetu ili kvalitetu ulova. Pravi sportašima preporučujemo lov s većim varalicama. Tome su najmanje dva dobra razloga. Da bi imali pravilne akcije, kraće varalice, osobito teturavci, moraju imati relativno male udice. Samim time mogućnost da se izgubi ulov, osobito krupniji, dosta je velika. Obrnuto, veći modeli dopuštaju uporabu ne samo većih udica, nego i njihova većeg broja, čak i tri na dužim teturavcima. Osim toga, minijaturnim varalicama pretežito se love nedorasli brancini, oni kraći od 25 cm, zakonom dozvoljene minimalne lovne dužine.

Pri izboru veličine varalice za spinanje na plitkim terenima, kao što su morske plaže, treba voditi računa i o tome da duži teturavci određenog modela dublje rone. Suprotno tome, veće silikonske varalice s istom težinom olovne glave pliće rone od manjih istovjetnih modela. I na kraju, treba znati da je u uvjetima smanjene vidljivosti, primjerice po izrazito zamućenom moru i noću, poželjnije rabiti veće varalice.

Budući da su ribice kojima se brancini hrane uglavnom duge između 10 i 15 cm, preporučuje se upotreba varalica dugih između 7 i 13 cm. Jasno, optimalna dužina varalice ovisi o vrsti i modelu. Tako će se koristiti 11 do 15 centimetara duge silikonske jeguljice ili teturavci od 9 do 11 cm.

Što se tiče oblika varalice, obično se misli da brancin najradije napada modele izduženog oblika, što se tumači time da takve ribice čine njegovu glavnu hranu. Međutim, to mišljenje, iako je logično, treba prihvatiti s rezervom. Naime, brancin se dobro lovi i netipičnim, debeljuškastim varalicama, ali njih treba koristiti samo kad brancini ignoriraju one standardne.

Petak, 14 Siječanj 2022 02:09

Ribolov s jet skija

Tijekom pet desetljeća duge povijesti od nepouzdanog plovila za priobalnu zabavu u povoljnim uvjetima, vodeni se skuter pretvorio u snažno, svim uvjetima plovidbe prikladno višenamjensko plovilo. Jet ski kako ga najčešće nazivaju diljem svijeta, danas se koristi za praktično sve djelatnosti na vodi, pa tako i ribolov. „Jet ski fishing“, ribolov iz ovog plovila, najpopularniji je sportsko - rekreativni ribolov u Južnoafričkoj Republici, Australiji i Novom Zelandu, a sve je popularniji i u ostatku svijeta.

Trenutačno kod nas ne baš poznat,“jet ski fishing“ će sigurno i kod nas brzo steći pristalice, baš kao što se dogodilo s „kayak fishingom“. Razloga za to je više, lov s vodenog skutera atraktivniji je od lova s ostalih vrsta plovila, s njega se mogu loviti od najmanjih do najvećih riba svim tehnikama... Brzo i okretno plovilo skraćuje „prazni hod“ ribolova, povećava mogućnost pristupa teško dostupnim pozicijama... Relativno lagan i mali, skuter se lako transportira, sidri, vezuje i izvlači na obalu...

jetskiribolov 1

„Jet ski fishing“ zapravo nije nikakva posebna tehnika ribolova nego se tako naziva samo zato što se obavlja iz jet ski plovila. Prakticirati se može iz bilo koje vrste vodenog skutera, ali najlakše iz za ribolov posebno konstruiranog. To plovilo je duže i znatno šire pa zato i stabilnije od ostalih vrsta vodenih skutera te je kao i oni, kompaktniji, snažniji, štedljiviji u potrošnji goriva te, osobito, tiši od starijih modela.

„Fishing“ modele u ponudi imaju samo tri najveća proizvođača vodenih skutera. Osim što su veći, od ostalih modela se razlikuju i po tome što imaju ravnu plohe s koje se može loviti u stojećem položaju. Osim toga su opremljeni moćnom ribolovnom elektronikom, držačima štapova, spremištima za led i ulov. Skuplji modeli imaju i bazene za žive mamce, dodatne stabilne platforme za ribolov i nasukavanje te transport krupnih ulova, dodatne spremnike goriva...

No, i skuteri koji nisu za to posebno pravljeni mogu više ili manje dobro poslužiti za udičarenje. Najprimjereniji su najstabilniji - veći turistički modeli za dvije i tri osobe s četverotaktnim motorima koji štede gorivo. Njih je dobro, a manje i starije uske modele preporučeno, opremiti dodatnim plovcima, kako bi im se povećala stabilnost, a time i sigurnost ribolovaca. Industrija prateće opreme za sve stare i nove modele skutera izrađuje te plovke na napuhavanje u obliku tubusa koji obujmljuje skuter s bočnih i prednje strane ili dva tubusa koje se fiksiraju na bokove skutera.

jetskiribolov 3

No, plovke je vrlo lako i jeftino vlastoručno izraditi i od pjenoplastike obložene stakloplastikom, kao što ih izrađuju i neke tvrtke. Prednost tih tvrdih plovaka je što se na njima lakše stoji nego na tubusima, a njihov dio mogu biti i spremnici mamaca te ulova. Mogućnosti su neograničene, a koju odabrati ovisi o proračunu i ukusu. 

Ovi se skuteri mogu dodatno opremiti i s ribolovnom opremom. Prvo treba ugraditi držače štapova i prihvatnica kako bi se mogućnost lomljenja štapova izvan upotrebe svela na minimum. Postaviti ih je najprimjerenije iza sjedala. Iza sjedala je najbolje postaviti i hladnjak, fiksni ili prenosivi.

Od ostale ribolovne opreme dobro je imati i „GPS“ te „ehosonder“, čiju je sondu najbolje ugraditi u dno skutera, jer je tu najzaštićenija i nije izložena smetnjama.

I onima koji u jednom ribanju žele loviti s više tehnika, stručnjaci preporučuju na skuteru držati samo dva ili tri štapa kako pristup ribolovu ne bi bio kompliciran. Također preporučuju lov s manje jakim štapovima od onih za ribanje iz klasičnih plovila jer je sa skutera lako uroniti vrh štapa u more i tako mu olakšati borbu s plijenom. Osim toga, najjača oprema je nepotrebna jer zbog sigurnosti treba izbjegavati lov na dubinama većim od 50 metara, odnosno pretjerano daleko od obale. Najčešće to i nije potrebno jer je do tih dubina u našem dijelu Jadran većina dobrih pozicija za većinu tehnika udičarenja.

Osnovni kriteriji odabira štapa za lov bilo kojom od spomenutih tehnika isti su kao i za lov iz bilo kojeg drugog plovila. No, kako je mogućnost kretanja po skuteru ograničena štap treba biti dovoljno dugačak da ribolovcu bez mijenjanja položaja osigura mogućnost prebacivanje strune s jedne na drugu stranu plovila bez izvlačenja iz mora i zapinjanja za provu ili krmu.

Pri odabiru štapa valja voditi računa i o dužini njegovog dijela ispod oslonca role. S kraćim rukohvatom je lakše baratati u ograničenom prostoru skutera.

Struna je najosjetljiviji dio udičarskog pribora, zbog čega slabi brže od ostalog pribora pa je i češće treba mijenjati novom. Koliko često?

Kratak i precizan odgovor na to pitanje nemoguće je dati jer kao i karakteristike, trajnost strune, ovisi o njenoj vrsti, dužini i uvjetima upotrebe, održavanju, ali i skladištenju. Od najviše rabljenih, plastičnih struna najduži vijek trajanja ima „PE“ višenitka, kojoj 8 do 10 godina nakon izrade značajnije ne slabe karakteristike. Kod „FC“, fluorougljičnih taj period je oko 7, a kod najlonskih tek 3 do 5 godina.

Razlog zašto i nikad upotrebljena struna traje samo toliko je to što kemijski procesi u struni ne prestaju njenom izradom nego se nastavljaju i slabe karakteristike struna. Na brzinu slabljenja najveći utjecaj imaju temperatura, vlaga i ultravioletni (UV) dio spektra sunčeve svjetlosti. Zato strune ne treba izlagati visokim i niskim temperaturama, maloj vlažnosti i jakom svjetlu. Najčešće rabljene i najosjetljivije, najlonske strune će najduže trajati ako se čuvaju u mraku na temperaturi između 35 i 40 stupnjeva Celzijevih pri vlazi od 5 do 15 posto. Slično je i s „FC“ te „PE“ strunama.

Da bi je što duže koristili, treba kupovati što mlađu strunu. Na žalost, na pakiranjima struna nema datuma proizvodnje, a pri kupovini je teško znati koliko dugo i u kakvim je uvjetima ona skladištena. No, na to može ukazati stanje pakiranja. Ne treba kupovati strunu u izlizanom, mehanički oštećenom ili izblijedljelom pakiranju, a prednost treba dati struni spakiranoj u kartonsku kutiju, jer je ona bolje štiti od štetnog djelovanja „UV“ zraka i ekstremnih temperatura nego plastična providna. Najbolju zaštitu struna ima ako je u hermetički zatvorenoj kesici od aluminijske folije.

Vijek trajanja struna koje se koriste znatno je kraći od navedenih. Ponajprije zbog oštećenja nastalih habanjem u dodiru strune sa dnom, raslinjem i ostalim podvodnim preprekama. Najviše se ošteti prvih nekoliko desetaka centimetara strune, najbliže mamcu. To zahtjeva povremeno podrezivanje i uklanjanje oštećenih dijelova.

Habanje se može ograničiti i usporiti redovitim održavanjem strune. Nakon ribolova strunu je dobro oprati u običnoj ili vodi s malim postotkom deterdženta za suđe. Tako će se ona očistiti od prljavštine i masnoće, ali i osvježiti i navlažiti. Nakon toga će tonuti puno brže te dalje odbacivati.

Osim zbog habanja, povremeno dio strune uz mamac treba ukloniti i zbog intenzivnog korištenja ili učestalog velikog naprezanja do granice pucanja strune. Poslije svake takve situacije dobro je ukloniti dva do čak pet metara strune ispred mamca kako ona ne bi pukla u narednoj takvoj situaciji.

Iskusni ribolovci tvrde da optimalni vijek trajanja višenitne „PE“ strune iznosi 1 do 2 godine ako se ona učestalo koristi. Kada se umjereno koristi vijek joj je 2, a 3 godine kad se njom povremeno lovi. Najlonsku strunu treba mijenjati nakon 4 do 6 mjeseci ako se koristila intenzivno. Nakon godinu dana treba je mijenjati ako se umjereno ili povremeno koristila. No, to se može produžiti na dvije godine ako se struna kvalitetno održava i čuva.

Optimalni vijek trajanja fluorougljične strune je pola godine ako se ona koristi intenzivno. Tri puta duže traje kad se umjereno, a do 2 godine kada se povremeno korisit. Pravilnim održavanjem i skladištenjem to se može produžiti na tri godine.

Mnogi udičari umjesto namotavanja nove zbog uštede preokreću staru strunu što se ne preporučuje osim kad je u pitanju skupa „PE“ višenitka. Istina, kraj strune koji je bio na dnu kalema sigurno je u boljem stanju od onog uz mamac, ali je bez dvojbe i slabiji nego dok je bio nov. Osim toga, ne uštedi se puno, a preokretanje za posljedicu ima povećanje uvrtanja strune.

Petak, 31 Prosinac 2021 01:09

Kako odabrati plovak najprikladnije boje...

Našim udičarima na moru plovak je čest i važan dio opreme. U ovo doba godine najčešće ga postavljaju na pribore za lov s obale smuduta i cipola u lukama pa i lignji i sipa. U njihovom lovu, osim da bi mamac držao poviše dna, plovak ima i zadatak signaliziranja napada na mamac. Da bi to čim bolje obavio, osim što osjetljiviji mora biti i što uočljiviji.

U noćnom ribolovu dovoljno uočljiv je samo svjetleći, dok mu pri dnevnoj svjetlosti osim o veličini i obliku uočljivost ovisi i o boji. Naime, sve se boje ne vide podjednako dobro pod istim svjetlosnim uvjetima. Zato je nužno znati kako ovisno o tim uvjetima odabrati boju gornjeg, ribolovcu vidljivog dijela plovka da bi on bio najuočljiviji.

plovci311221 1

Osnovno pravilo pri odabiru boje plovka jest da ona mora biti kontrastna okolini. To znači da ukoliko je more tamno, odnosno ako pod djelovanjem svjetla površina tako izgleda, ribolovcu vidljivi dio plovka mora biti što svjetliji. Kad je skoro crna najuočljiviji je plovak s fluorescentno žutim vrhom, a dovoljno vidljiv bijeli, svijetlo žuti i svijetlo crveni.

Boja gornjeg dijela plovka ovisi i o položaju sunca ili kojeg drugog izvora svjetlosti u odnosu na ribolovca. Tako, kad se Sunce nalazi iza leđa ribolovca daleko najbolji izbor je plovak fluorescentno narančaste ili crvene boje nadvodnog dijela. Kada je Sunce ispred ribolovca, a posebno ako stvara odbljesak od površine, onda je najbolji plovak s crno obojenim gornjim dijelom.

Temeljem svega navedenog, svaki „plovkaroš“ bi trebao imati po nekoliko plovaka istog oblika, nosivosti i raznih boja, što je dosta skupo. Puno jeftinije je imati plovke s višebojnim gornjim dijelovima, jer će se barem jedna od boja na njima vidjeti u svakom slučaju. Najbolji su oni kod kojih je između svih boja bijeli prsten, što znatno poboljšava uočljivost plovka, bez obzira na njegove boje, osobito u slabijim svjetlosnim uvjetima.

plovci311221 2

Umjesto upotrebe višebojnih, osobito kod malih plovaka, bolje rješenje je bojenje gornjeg dijela plovka prema trenutačnim potrebama. U bolje snabdjevenim specijaliziranim prodavaonicama nude se posebne boje za tu namjenu. One se brzo suše, a mogu se ukloniti i noktom. U nedostatku tih specijalnih boja mogu poslužiti i vodootporni flomasteri. Njima se plovak može lako obojiti nakon što se prethodno premaže bijelim korektorom.

Sve više proizvođača nudi i plovke s izmjenjivom „antenom“, gornjim dijelom s kojima je problem vidljivosti plovka vrlo lako rješiv.

Na kraju, dobro je znati da je važna i boja dijela plovka koji je pod površinom. On, suprotno nadvodnom mora biti što neprimjetniji kako ne bi ribu upozoravao na opasnost. Kad je nebo tamno takva treba biti i boja podvodnog dijela plovka, i obrnuto.

Slabo držanje na udici mana je brojnih mamaca, a udičari koji love dalekim bacanjem imaju problema i sa spadanjem mamaca koji se inače dobro drže na udici. Od više načina rješavanja tog problema, najučinkovitiji je vezivanje mamaca. Njime se rješava još jedan problem - zaštita mamaca namijenjenih krupnim od napada sitnih riba. Za vezivanje mamaca se koriste brojna pomagala od kojih je najuniverzalnija nit, u cijelom svijetu poznata pod engleskim imenom „Bait elastic“ i još više pod talijanskim „Filo elastico“.

Ribolovci ovu nit nazivaju i silikonski konac iako se izrađuje od poliuretana (PU ). Tu plastiku krasi velika otpornost na trganje i abraziju, visoka zatezna čvrstoća i sposobnost vraćanja u prvobitni oblik - može se rastegnuti više od 500 posto i nakon toga vratiti na početnu dužinu! Zbog svega toga vrlo tanka strunu od „PU“ plastike je idealna za učvršćivanje mamaca. Nju je dovoljno rastegnuti i obmotati oko mamca, bez ikakvog vezivanja, da bi ga bez jakog stiskanja čvrsto držala.

filoelastico241221 2

Elastična nit se proizvodi u promjerima od 0,1 i 0,2 te 0,4 mm, rjeđe 0,15 i 0,25 ili 0,3. Pakiraju su na kaleme od 50, 100, 200 i najrjeđe 250 m. Najbolje je uzimati pakirane u kutijice, koje ne samo što štite filo od nekontroliranog odmotavanja, prljanja i oštećenja, nego se i mogu nositi obješeni oko vrata pa tako uvijek biti pri ruci. Nekad su se proizvodile samo transparentne, neobojene elastične niti. Danas ih ima i u bojama, najčešće crvenoj i bijeloj, da se ne razlikuju od mamca, ali to je zapravo trgovački trik jer se providne ionako slabo vide. Za razliku od njih, za noćni ribolov je dobro koristiti fluoroscentne niti koje se odnedavno proizvode. Nakon što ih se izlaganjem svjetlu „napuni“ one svijetle bioluminiscentnim, zelenim svjetlom koje emitiraju mnogi morski organizmi kojima se hrane ribe.

Elastične niti nude mnoge tvrtke. Testiranja su pokazala da im je kvaliteta ujednačena pa je najbolje kupovati najjeftinije. Izbjegavati treba one na čijem pakiranju nema oznake debljine. Da bi ribolovcima olakšale razlikovanje, neke tvrtke za svaku debljinu imaju kalem druge boje.


Danas je elastična nit obvezni dio opreme ribolovaca natjecatelja, a sve je više koriste i ostali udičari. Najtanju za vezivanje sitnih mamaca poput osjetljivih crva, srednje debelu za nadijevanje srednje mekanih i osjetljivih mamaca poput mesa prstavca, mušule i sličnih školjki, a najdeblje za filete i cijele ribice, poput sarđele, cipola…

filoelastico241221 3

S koliko će se navoja osigurati mamac ovisi o debljini strune, vrsti mamca i načinu, odnosno jačini trzaja pri odbačaju mamca. Ako je debljina usklađena sa žilavošću mamca, obično je dovoljno 8 do 10 navoja.

Osim natjecatelja, koji vezuju sve mamce kako bi ih mogli što dalje odbaciti i zaštititi od napada riba kraćih od minimalne lovne dužine, elastičnu nit osobito rado koriste ribolovci koji love živim mamcima. Vezivanje omogućava da se živi mamci postave na udicu bez probadanja, zbog čega mamci daleko duže ostaju živi i živahni pa time i zanimljiviji ribama. Pomoću elastične niti mogu se mamčiti žive ribice, rakovi i crvi. Kad su u pitanju ribice, vezivanje umjesto probadanja je osobito preporučljivo pri lovu iglicom, jer je ta riba veoma nježna. Kod montaže na dvije udice, moguće je i kombinacija vezivanja i probadanja. Prva, nosiva udica se probode kroz vrh usnica, a druga zaveže za tijelo.

Tvrd i izdržljiv, komad živog velikog morskog crva se ne mora mamčiti vezivanjem. No, ako se mamči njegov veliki komad navlačenjem i na strunu poviše udice, više nego dobro je obmotati ga elastičnom niti. Takav postupak je, pak, neophodan kad se mamči muljaš i drugi mekani crvi. Tako je za lov krupnijih riba čekanjem na dnu ili poviše njega plovkom najbolje rabiti snop od nekoliko crva, ali i kišnih glista, prislonjenih uz udicu i omotanih elastičnom niti. Ovakva se montaža pokazala ubitačnom u lovu krupne plemenite ribe poput orade, brancina, zubaca, itd.

Nadijevanje vezivanjem pomoću elastične niti odlično je rješenje i kad su u pitanju žilaviji mamci. Primjerice fileti ili oguljeni krakovi hobotnica i ostalih glavonožaca koji oponašaju crve postavljene ne samo na udicu nego i znatno poviše nje. I cijele sitne muzgavce, sipe te olignje, također vrlo žilave mamce, dobro je na pribor učvrstiti elastičnim koncem.

Čvorovi su najslabija točka svakog udičarskog alata, posebno čvorovi vezani „PE“ višenitkom, inače najjačom ribolovnom strunom. Naime, zbog „migoljenja“ iznimno tankih niti od kojih su upletene te strune, čak i najlonom obložene kao i stopljene „PE“ višenitke vrlo se teško pravilno vežu u čvor, ali vrlo lako razvezuju, čak same od sebe, a čvorovi vezani njima imaju znatno manju nosivost nego nevezana struna.

Rješenje ovog problema ribolovci i proizvođači struna uporno i intenzivno traže, kako poboljšavanjem same strune, tako i, još više, pronalaženjem novog čvora koji će bolje od dosad poznatih čvorova držati dio za koga je vezan. Unatoč silnim naporima, još nije izumljen dovoljno dobar čvor za vezivanje udice s pločicom pa je još uvijek najbolje rješenje za to „osmicu“ ili koji drugi za tu namjenu prikladan čvor nakon vezanja natopiti brzovezujućim ljepilom.

Posve drukčija situacija je s vezivanjem udica i ostalih pribora s vezištem u obliku prstena. Svako malo pojavi se neki novi, jači čvor. Što više, posljednjih godina su konstruktori uspjeli izumiti čvorove za „PE“ višenitke kojima je jačina i veća od jačine strune kojom su vezani.

Posljednji, za sada najjači, u nizu takvih čvorova je onaj nazvan „Fish N Fool“, kod nas „budalasti“. Njegova jačina je čak do 39 posto veća od jačine „PE“ višenitke kojom je vezan. Ovaj čvor je u biti samo poboljšani „uni“, najuniverzalniji udičarski čvor.

budalasti cvor

Ono što ga čini toliko jakim su umjesto jednog kao kod običnog „uni“ čvora, dva voja strune obmotana oko prstena pribora koji se vezuje (detalj 1 na slici). Nakon tog postupka živi kraj strune treba biti dugačak 15 -tak centimetara da bi se daljnje vezivanje lako obavilo. A obavlja se tako da se živi kraj savije u poluvoj i prebaci preko uduplane strune mrtvog i živog kraja (2) te tako načine 5 do 6 vojova (3). Zatim se njihovim i potezanjem dijela koji se veže čvor sabije (4). Ako su svi voji dobro posloženi, čvor treba navlažiti te potezanjem mrtvog kraja gurnuti do vezišta (5) i zategnuti potezanjem živog kraja. Na kraju, višak živog kraja treba odrezati barem 2 do 3 mm dalje, a kod čvora vezanog za veliku udicu i najjače pribore, čak i svih 5 mm.

Poput „uni“ čvora i njegovih brojnih izvedenica, ovaj čvor je veoma pogodan i za vezivanje ostalih vrsta ribolovnih struna. Vezan najlon strunom ima jačinu do 37 posto veću od same strune, a „FC“ strunom jednako ili malo veću od same strune.

Na YouTube-u smo pronašli i zgodnu snimku kako vezati ovaj čvor, a možete ga pogledati u prilogu.

Petak, 10 Prosinac 2021 02:24

S dvije varalice na krakate parove

Najveći broj kapitalnih ulova lignji ostvari se u tijekom zime, koja samo što nije počela. Ne samo zato što je tada najviše krupnih lignji nego i zbog toga što su one tada usredotočene na razmnožavanje te znatno agresivnije i neopreznije nego nedorasle lignje. Međutim, unatoč tome, ulov nije osobito čest jer je krupnih liganja relativno malo. Kako bi ulov i brojčano bio veći, lignjolovci moraju pretražiti veće lovno područje, što je najlakše učiniti pendulom.

Lignje se mogu loviti pendulama kompletiranim na brojne načine. Sada, u vrijeme mrijesta, kad se krupne lignje najčešće kreću u paru, najbolje ih je loviti potezanjem dvije varalice, na dva ili, bolje, na jednom priboru. I „na pariće“, pendula s dvije varalice može se izraditi na brojne načine. Najčešće sa sistemom, završnjakom tipa „brk“, koga čine dva nejednako duga priveza na čijim su krajevima varalice. Koriste se varalice svih tipova, najčešće u kombinacijama. Da bi se izbjegla upotreba dodatnog otežanja pendule, najbolje je ako je barem jedna od varalica tonuća - teturava, odnosno tipa „vobler“ ili s vanjskim olovnim otežanjem.

S barem jednom od tih varalica pendula će ploviti na lovnoj dubini jer se u ovo doba godine lignje masovno zadržavaju na manjim dubinama, najčešće između jednog i 10 metara. Sredinom dana su najdublje, da bi u sumrak bile najbliže površini i obali.

Mana takvih pendula je u tome što se privezi često međusobno zapletu pa varalice imaju lignjama nimalo primaljive pokrete, a što se teško osjeti tijekom lova. Jedno od rješenje tog problema jest razdvajanje priveza pomoću odstojnika. Odstojnik može biti od plastike ili žice, a za pendulu na olignje neusporedivo je bolji žičani.

lignje101221 1

Može se kupiti, ali i lako izraditi od žice debljine 1 do 2 mm. Čini ga centimetar, dva dugačka spirala s bočnim izdankom dugim oko 10 cm koji završava alkicom. Unutarnji promjer spirale mora biti toliki da u nju ulazi bužir dužine nekoliko centimetara, koji se može navući na osnovnu strunu. Odstojnik se postavlja na oko metar dalje od kraja predveza, osnove završnjaka. Učvršćuje se između dvije perlice čije linearne pokrete sprječavaju dva lažna čvora. Na kraj, alkicu odstojnika postavlja se 40 do 100 cm dugi privez, koji kao i predvez završava kopčom. Na kopče se postavljaa varalica.

Vrsta varalica za lov „na pariće“ ovisi o afinitetu ribolovca te željenoj dubini lova. Uglavnom se rabe teturavci, varalice sa „spojlerom“, uranjajućom pločicom. Zbog veličine plijena, bolje je rabiti najveće teturavce, duge 110 mm. Što se tiče dekora, narančasti s crvenim leđima najučinkovitiji su u sumrak, kad se inače najuspješnije lovi. U to doba dana vrlo je uspješan i teturavac crvenih leđa i srebrnog trbuha. Ako se pak, želi u svako doba dana i noći loviti istim teturavcem, tada je neusporedivo najbolje rabiti teturavac koji dekorom oponaša vrnuta ili sarđelu. Srebrna tijela tih varalica bljeskaju na svjetlosti pa su one iznimno učinkovite u lovu po mjesečini.

lignje101221 3

Zbog male dubine lova, pendulu „na pariće“ u pravilu nije potrebno dodatno opteretiti. Dubina urona varalica može se regulirati brzinom plovidbe. Međutim, bolje je to raditi dužinom ispuštene osnovne strune. Naime, u ovo doba godine lignje su otežale zbog razmnožavanja pa su dosta spore. Zato pribor treba uvijek potezati minimalnom brzinom, kako bi se lignjama dala prilika da sustignu varalice. Ispuštanjem osnovne strune od 15 do 40 metara regulira se dubina urona varalica.

Mala brzina plovidbe omogućava detaljno pretraživanje plićaka. Treba obići svaki veći kamen ili potopljeni predmet, plutače i usidrene barke, te sve drugo iz čije sjene lignje mogu vrebati plijen. Spora plovidba olakšava i lov dvjema pendulama. One mogu biti montirane na motovila, ali je bolje rabiti štapove, najbolje kratke, dužine između 1,0 i 2,1 m.

Ribolovci udičari, osobito stanovnici velikih gradova, koji zbog pandemije, loših vremenskih uvjeta ili ostalih razloga nisu u mogućnosti otići do udaljenih posta, u ovo doba godine mjesto na kojem mogu uspješno loviti najlakše će naći u mjesnoj luci ili lučici. U njima uvijek ima glavonožaca i riba, a loviti se najčešće može i po vrlo lošem vremenu. Uz to, u njima je, osim u najvećim lukama, gdje je trajno zabranjen, ribolov dozvoljen tijekom zime, čak do 1. svibnja.

O najatraktivnijem, lovu varaličarenjem, pisali smo 26. prosinca prošle godine, ali u lukama i lučicama, ponegdje i na samom kućnom pragu može se uživati i u svim ostalim tehnikama obalnog udičarenja. Naime, nigdje se na jednom mjestu ne može naći udičarima toliko zanimljivih riba, kako stalnih tako i povremenih stanovnika luka i marina. Od stalnih tu su pijerka i ostale usnače, šparmić, arbun, cipoli, smudut, ovrata, fratar, ovčica, kanjac, trlje, gruj, a od povremenih iglica, bukva, ukjata, polanda, vrnut, lica... Na muljevitom i muljevito - pjeskovitom lučkom dnu često obitavaju trlje, kokoti, listovi, a u luke često zalaze morski psi i mačke. Osim riba, u njima su uvijek ili sezonski prisutni i glavonošci, hobotnice, sipe i olignje.

Ovako raznovrsni riblji fond posljedica je obilja hrane, ponajprije crvića iz mulja, kozica, rakova sušca, mušula. Osim toga, u lukama ima i puno pozicija gdje se ribe i drugi organizmi mogu skriti, osobito među među kamenjem nabacanim radi zaštite lukobrana. Upravo među tim kamenjem, kao i na okomitim zidovima gatova, udičari mogu doći do kozica, mušula, pužića, lumpara, volaka i drugih mamaca.

Bogatstvo ribljih vrsta otvara mogućnost primjene velikog broja raznovrsnih udičarskih tehnika. No, većina lučkih riba hrani se na dnu, pa je klasični ometac najčešće korišteni alat. Tehnika čekanja na dnu ometcem pruža šanse i udičarima početnicima da s minimalnom opremom i najjednostavnijim mamcem kakav je kruh ostvari kakav takav ulov, ponajprije šparmića i glavoča. S druge strane, lov smuduta, ovrate i drugih krupnijih ta cjenjenijih riba zahtjeva daleko ozbiljniji pristup, počevši od adekvatnog pribora. Kralju i kraljici sportskog ribolova na moru mamac se mora ponuditi tako da ne osjećaju nikakav otpor kad zagrizu, što znači da loviti treba s klizećom olovnicom i otvorenim preklopnikom na roli sve do momenta kontriranja. Ponuditi im se može isti mamac - srdelu ili velikog crva, ali ovrata voli i volak, raka kosmeča, dok je smudutu draga i kozica te olignji.

Čekanjem na dnu se u lukama mogu loviti i krupni grujevi koji naseljavaju rupe u lukobranima i zidovima obale. Pribor za takav lov mora biti vrlo jak, ne samo zbog snage gruja i borbenosti, nego i zato što mu se ne smije dozvoliti da spas potraži u prvoj rupi, u kom slučaju je za ribolovca sigurno izgubljen. Od ostalih riba koji se love ometcem na dnu najbrojniji su cipoli koje je najbolje loviti crvićima. Još brojniji su šparmići, a brojni su i arbuni, ovčice, fratri...

Barem podjednako dobro kao i ometcem na dnu, cipoli se mogu loviti i plovkom. Teleskopom bez provodnika, uz obvezno primamljivanje, osim njih mogu se loviti i bukva, šparmić, iglica.... Pomoću plovka, standardnog ili vodene kugle loviti je moguće i smuduta, ali samo noću i na kozicu ili na kakvu živu ribicu.

U luke i lučice u potrazi za hranom zalaze i olignji te sipe. Poput smuduta, cipola i nekih drugih riba, osobito ih privlače mjesta na kojima pristaju ribarski brodovi, gdje skupljaju otpatke od čišćenja ulova i mreža. Osim toga, u luke i marine ih noću privlači umjetno svjetlo, obalno ili s plovila.

Petak, 26 Studeni 2021 21:02

Održavanje role je izuzetno važno

Što je suvremenija, to je ribolovna oprema osjetljivija. Zbog toga njeno održavanje sve više dobiva na važnosti. A kad je u pitanju osnovni udičarski pribor, posebno je važno održavanje role, kod stacionarne role osobito njenog najmanjeg vitalnog dijela - kotača vodilice strune.

Razlog tome je što taj dio trpi najveća naprezanja tijekom ribolova. On je taj koji prima sva naprezanja preko rotora koji se pak jednim okretajem ručice okrene i više od stotinu, čak do 800 puta! On je taj na koga djeluje sila i kad rotor miruje, ali i kad se okreće kalem tijekom izvlačenja strune pod teretom ili snagom plijena. Pritom na njemu tako opterećena struna još i pod pravim kutom mijenja smjer, što dodatno povećava njegovo naprezanje.

Tijekom namotavanja strune na kalem kotač vodilice i njegov ležaj izloženi su i konstantnom ispiranju vodom ili morem koju zajedno s pijeskom i ostalim nečistoćama donosi struna, a što je pogotovo izraženo kod korištenja višenitnih struna. Nečistoća struže kotač, a voda ispire mazivo iz njegovog ležaja. Zato je neophodno redovito čišćenje i podmazivanje ovog dijela, osobito kod rola kojima se lovi „jigging“ i „spinning“, tehnikama s puno namotavanja.

Zbog toga se preporučuje „roler“, a još boje cijelu rolu, dobro oprati slatkom vodom nakon svakog ribolova. Također, preporučuje se nakon svakih desetak ribolova ležaj kotača vodilice strune otvoriti, očisti i podmazati. To se odnosi na klasično dizajnirane nezabrtvljene kotače vodilice strune, kakvih je na tržištu oko 90 posto. Uobičajena konstrukcija takvog kotača vodilice strune sastoji se od vanjskog metalnog prstena koji je s vanjske strane otvrdnut površinskom presvlakom. Unutar vanjskog kotačića je ležaj koji se oslanja na srednju osovinu vodilice strune. Ležaj je klizni u obliku brončanog prstena ili, još češće, kotrljajni.

Kada nema maziva, jer ga je isprala voda ili more koje donosi struna, u ležaj, osobito lako u kotrljajni, ulazi nečistoća i voda, koja se zatim kristalizira. Tako se u ležaju kotača vodilice stvara sloj mokrih čestica, povećava se trenje pri njegovom okretanju i naposljetku se ležaj te kotač vodilica strune prestanu okretati.

Kotač vodilice strune koja se ne okreće približno istom brzinom kojom je pogoni struna brže ili sporije će biti oštećenja od strune koja po njoj prolazi. Oštećeni kotač vodilice, čak i ako se okreće, malo po malo će uništavati strunu koja prolazi preko nje. Osobito brzo i opasno PE višenitku, koju i mala ogrebotina na površini blokiranog kotača može i nakon svega nekoliko provlačenja u potpunosti učiniti neupotrebljivom.

lezaji role 261121

Pri podmazivanju ležaja kotača vodilice nije potrebno baš svaki put otvoriti i rastaviti kompletni mehanizam. Dovoljno je otpustiti vijak do polovice, i onda kada se kotač vodilice strune može odmaknuti 1-2 mm od ramena koji ga drži, sa svake strane kapne par kapi ulja. Zatim se kotač vodilice ponovo primakne i sačeka da ulje prodre u cijeli sklop te pritegne vijak do kraja.

Podmazivanje treba vršiti lakim ulje, primjerice urarskim ili onim za šivaće strojeve, ali je najbolje koristiti one posebno pravljenim za podmazivanje ribolovnih rola, kakva u ponudi imaju svi ozbiljniji proizvođači rola. Najbolje rješenje je takvo magnetno ulje, koje se zahvaljujući mikroskopski sitnim česticama magneta dobro drži na ležaju i kotaču valjka, koji su od čelika. S tim uljem ležaj je dovoljno podmazivati nakon svakih 30 do 50 odlazaka u ribolov. Još puno rjeđe treba podmazivati ležajeve kotača vodilica struna koji su zaštićeni gumenim brtvama, a koje se ugrađuju samo u najskuplje role.

Kada se ležaj otežano okreće, pogotovo kad blokira, odmah treba prestati s upotrebom role i pokušati pokrenuti kotač vodilice. Najjednostavnije je izravno na kotač i vijak oko koga se okreće pošpricati kakvo sredstvo protiv hrđe poput „WD-40“. Nakon što se sačeka da sredstvo djeluje neko vrijeme, valja pokušati pokrenuti kotač vodilice, ali nikako kliještama ili kojim drugim tvrdim predmetom koji bi mogao oštetiti površinu kotača. Ukoliko se vodilica ni tad ne okreće, treba odviti vijak oko kojeg se kotač vodilice vrti i pažljivo demontirati kotač i sve ostale dijelove s kojima je u dodiru. Zatim ih treba sve dobro oprati, očistiti i osušiti. Prije podmazivanja i vraćanja u vodilicu, treba pažljivo provjeriti okreće li se ležaj lako. Ako ne, što je često slučaj, valja ga zamijeniti.
Pranje vodilice strune, ali i svih dijelova role koji se čiste najbolje je obaviti acetonom ili lakim benzinom. Također, dobro je na isti način postupiti sa sklopom na drugoj strani žičanog hvatača strune, preklopnika.
Za radove oko „rolera“ dobro je koristiti štapić za čišćenje ušiju. Natopljen sredstvom za pranje njime se najlakše uklanjaju nečistoće s kotača i ležaja vodilice. Natopljen, pak uljem ili razrijeđenom mašću, dobro je rješenje za podmazivanje. Suhim je štapićem dovoljno preći preko vanjskog plašta kotača vodilice da bi se utvrdilo dali je oštećen, u kom slučaju niti vate zapinju za oštećenja.

Manje od desetljeća bilo je dovoljno da strijelka od rijetkog postane među najčešćim krupnim plijenom jadranskih varaličara. Iznimno agesivna i sve brojnija, jer nema prirodnih neprijatelja, strijelka se dobro lovi tijekom cijele godine, ali najuspješnije zimi jer se tada najviše najbliža obali. Poput ostalih grabljivica, loviti se može svim tehnikama, čak i na moru rijetko prakticiranim plovkarenjem, ali vrlo učinkovitom tehnikom za lov ove ribe.

Za ribolov strijelka ovom tehnikom neophodan je štap dužine do tri metra. Idealan je onaj namijenjen „surfcasting“ te „heavy casting“ ribolovu budući da se na sistem mamče ribe teške do 300 grama. Poslužiti može i „jigging“ štap dužine dva do tri metra. Na njima trebaju biti odgovarajuće role, s tim da su najprimjerenije „freespool“, one sa slobodnim hodom kalema. Na kalem se može namotati najlon debljine oko pola milimetra ili „PE“ višenitna struna odgovarajuće, jačine 10 do 15 kg.

strijelka191121 3

Na osnovnu strunu se postavlja plovak nosivosti 20 do 40 grama, najbolje s mogućnošću za montažu „starlite“, svjetleće ampule. Preko vrtilice s kopčom, na kraj osnovne strune se postavlja završnjak od sajle dožine 20 do 30 centimetara. Zbog snažnih čeljusti i oštrih zubi strijelki, sajlica može biti i nosivosti preko 20 kg. Na njoj mogu biti do dvije klizne i jedna, na kraju, fiksna udica, koja može biti i trokraka. Udice, najbolje „Circle“ i sličnog oblika trebaju biti veličine 3/0 ili 4/0. Završnjak je najbolje kompletirati „krimpanjem“, pomoću metalnih cjevčica za spajanje.

Iako se mogu koristiti sve ribe, za mamčenje je najbolje koristiti cijele vrnute, širune ili lokarde, ali i bukve te cipole dužine 15 do 20 cm. I fileti tih riba okrenuti kožom unutra te omotani elastičnom niti odlični su mamci, osobito kad se lovi „surfcasting“ tehnikom dalekog bacanja. Odlični mamci su i sarđele te inćuni povezani pomoću elastične niti. Cijele ribe mamčiti treba tako da u moru stoje repom prema dnu jer strijelka žrtvu u pravilu grize za rep pa kad je tako onesposobi za bijeg onda je polako kida i jede. Zato se nepokretna udica zabode u rep, druga klizna za sredinu, a prva za glavu mamca. Pri nadijevanju sajlicu je dobro omotati oko tijela mamca.

Mamac treba odbaciti na teren dubok nekoliko metara, na plažama i ostalim pličinama barem tridesetak metara daleko. Daleke odbačaje je lakše ostvariti „surfcasting“ priborom, na kome pribor treba biti s fiksnim plovkom postavljenim metar do metar i pol poviše spoja osnovne strune i sajlice. Ako se koristi kraći, štap dužine dva do tri metra, onda je potrebno koristiti klizni plovak sa stoperom radi mogućnosti daljeg zabacivanja. Kad se lovi kraćim štapom da bi se postigao dovoljno daleki odbačaj plovak mora biti klizni, a na struni poviše njega mora biti stoper, ograničavač njegovog hoda.

strijelka191121 2

Duži štap, osobito s „freespool“ rolom uz lakši i dalji odbačaj omogućava bolju kontru, ali i lakšu detekciju ugriza. Naime, iako najčešće žestoko napada, strijelka ponekad mamcu samo odgrize rep bez da se zakači i osjetno potegne pribor. Nakon toga se najčešće vrati i osjetno zakači. Takav napad se manifestira kratkim potonućem plovka bez izvlačenja strune s kalema. U takvoj situaciji treba desetak, petnaestak sekundi pričekati drugi, odlučni napad. Izostane li drugi napad plovak treba privući metar, dva i pričekati još tridesetak sekundi i sve tako dok se strijeljka ne isprovocira na napad. Naime, strijelka je ponekad veoma oprezna, čak i noću pa reagira samo na provokaciju, u ovakvom lovu na opisano povlačenje plovka sa stankama, najčešće tijekom samog privlačenja te kad plovak dotakne površinu. No, strijelka je ponekad toliko agresivna da napada i plovak.

Kao i ostalim tehnika, strijelke je najbolje tražiti u lukama, marinama i ušćima te u njihovoj okolini, gdje najlakše dolazi do hrane, koju pretežito čine cipoli, gavuni, iglice, sarđele i ostale sitne ribe. Preferiraju što uže uvale, odnosno sve tijesne pozicije jer u njih najlakše stjeraju jato ribica. Najaktivnije su u vrijeme promjene kurenta te u noćima punog mjeseca, osobito kad je najveći te pred njegov zalazak. I po najjačoj mjesečini treba koristiti plovak sa „starlight“ ampulom. Samo pomoću nje vidi se svako pomicanje plovka, posebno dobro uzimanje mamca, odnosno nestajanje plovka pod površinom.

Da bi ulov imao najbolji okus, nakon ostvarenog ulova strijelku je potrebno otkrviti zarezivanjem škrga ili ubodom noža ispod prsnih peraja.

Stranica 1 od 27

 

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019