lausnekretninebanner

Subota, 07 Studeni 2020 14:05

Čeka li Frankovića mjesto ministra financija?

Čeka li Frankovića mjesto ministra financija? Foto: dm/Dubrovnikpress.hr

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković uputio je gradskim vijećnicima prijedlog proračuna Grada Dubrovnika za 2021. godinu težak 579,34 milijuna kuna. O proračunu će se raspravljati na sjednici Gradskog vijeća 16. studenoga. Proračun za sljedeću godinu za 190 milijuna kuna je manji no što je bio predviđen proračun za ovu godinu (gotovo 770 milijuna kuna) koji je rebalansom, zbog korona krize, umanjen na aktualnih 624 milijuna kuna.

Piše: Davor Mladošić

Bajka o bogatom, dapače najbogatijem gradu u Hrvatskoj počela se pričati u mandatu bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića. Ta bajka koštala je Dubrovnik i direktno novaca, jer tko će, hajde da ne kažemo baš pametan, a ono barem – normalan u nekoj Vladi, dok pojedini dijelovi Hrvatske jedva preživljavaju, slati državne novce za projekte u „najbogatijem gradu” kako ga je prikazivao njegov gradonačelnik.

KORONAVIRUS OGOLIO BAJKU O NAJBOGATIJEM GRADU

Koliko se zbog tog lošeg PR – a, za koji je bivši gradonačelnik bio uvjeren kako je fantastičan, izgubilo novca koji su se mogli dobiti državnim ulaganjima u pojedine projekte, nikad se neće doznati niti će Vlahušić to spomenuti. Dapače, on je i danas uvjeren kako je taj dokazano loši PR bio ono – baš „super duper”. Neće govoriti nikad o izgubljenom novcu, govorit će kako je on donosio novac, od zidina, od žičare, no neće kazati kako je potpisivanjem dodatka ugovora s DPDS – om, toj udruzi zapravo omogućio daljnje ubiranje novca od zidina umjesto da se s njima uputi u sudski proces (uputio se sad, privatno), dok mu se s druge strane treba priznati da je guranjem zakona o žičarama uspio, iako je posao do kraja sa žičarom ipak doveo aktualni gradonačelnik Mato Franković.

Prva dva direktno od naroda izabrana gradonačelnika Dubrovnika još će se dugo uspoređivati, imao je Vlahušić svojih dobrih trenutaka pa i briljantnih ideja, mora mu se priznati da je bio gradonačelnik od akcije, ali i da mu završnica nije išla najbolje, nogometnim rječnikom, stvarao je puno šansi, uz slabu realizaciju, no o tom potom, falio mu je dobar vezni igrač, realno, nije ga ni imao tko pratiti, kao što je i realno da on sam nije dopuštao da ga se prati, najviše je volio solirati.

Grad su od 2013. do danas tako vodile dvije potpuno suprotne osobnosti, ne nije riječ o ideologiji, već o taktici dvoje izrazito liderski nastrojenih političara, jednog solo igrača i drugog koji igra ekipno, ali je njegova riječ ipak odlučujuća pa i kad ima iza sebe jaku organizaciju kao što HDZ jest i kao što Vlahušić iza sebe nije imao nikog, jer Vlahušić je zapravo bio HNS, a HNS bez Vlahušića ništa. Da nije tako Vlahušić bi možda i manje solirao, možda bi ga netko bio i uvjerio da je bajka o najbogatijem gradu u Hrvatskoj uistinu samo – bajka, koju je do kraja ogolio koronavirus.

Nije to ni trebao biti COVID, moglo je biti i nešto drugo, dosta bi vjerojatno bilo da glasnije pukne neka puška na Kosovu, pa da nestanu turisti, nestanu prihodi, da se od žičare uprihoduje skoro pa ništa, od zidina skoro pa ništa, dapače, u odnosu na potrebe gradskog proračuna – sića.

I 190 MILIJUNA MANJE ČINI SE AMBICIOZNIM PRORAČUNOM

No, ako je po Vlahušićevom Dubrovnik je i dalje najbogatiji Grad u Hrvatskoj, jer kada gradonačelnik Dubrovnika usred korona krize planira proračun na 579 milijuna kuna za 2021. godinu, a u vrijeme bajke o najbogatijem Gradu taj je proračun 2016. godine iznosio 451,17 milijuna kuna (ostvarenje 413,28 milijuna) onda ispada da u Dubrovniku, za razliku od ostatka boće zemaljske - cvjetaju ruže. Zašto baš za usporedbu 2016. godina... To je naime zadnji „pravi” Vlahušićev proračun, jer 2015. išlo se na prijevremene izbore s obzirom da proračun nije usvojen, te je prihvaćen tek nakon izbora, kao što na koncu 2016. nije usvojen ni za 2017. u kojoj su održani redovni izbori, a Vlahušić ga je predlagao na 603 milijuna kuna, dakle, usred bajke o „najbogatijem gradu” tek 24 milijuna kuna više nego Franković usred korona krize.

Tih 579 milijuna kuna, 190 milijuna manje nego u prvotno usvojenom proračunu za ovu godinu, a koje je predložio Franković čini se u ovom trenutku poprilično ambicioznim planom aktualnog gradonačelnika koji računa na brz oporavak, odnosno završetak korona krize i neka bude tako, no da je neizvjesno – jest. Ipak, sve i da se proračun kasnijim rebalansima bude umanjivao to nipošto neće značiti Frankovićev neuspjeh, a prijašnji proračuni pokazuju da se i sa 400 milijuna kuna Gradom može upravljati prilično dobro uz određene restrikcije, prvenstveno umanjenje pojedinih troškova koji su ili bespotrebno prebačeni na Grad ili se mogu privremeno obustaviti (Grad npr. deboto financira mukte prijevoz subvencijama Libertasu, tek 1400 građana trenutno plaća punu cijenu abonamenta).

DALEKO OD PRORAČUNSKE KATASTROFE, JOŠ DALJE OD BAJKE

Koliko zapravo znači 400 milijuna kuna u proračunu može se iskazati i primjerima usporedbe s drugim gradovima, pa je tako Grad Varaždin, koji je prošle godine bio na listama gradova s najrazvijenijim gospodarstvom, a brojem stanovnika otprilike je kao i Dubrovnik, 2019. imao proračun od 308 milijuna kuna. Skoknemo li na more, proračun veličinom Dubrovniku sličnog Grada Šibenika također se „vrti” na oko 300 milijuna kuna.

Dubrovnik je tako zasad daleko od proračunske katastrofe, no još je dalje od bajkovitog stanja. Upravljajući gradskim financijama u ovoj kriznoj godini, posebice uspije li uistinu ostati u okviru od oko 600 milijuna kuna izvršenja proračuna, makar i uz podignuti kredit, Franković pokazuje da zna pomiriti potrebe proračunskih korisnika i Grada iako mu se mogu zamjeriti i nepotrebna zapošljavanja u gradskoj upravi koja je narasla na više od 280 zaposlenika i gdje bi se također ne samo moglo, nego i trebalo „uštipnuti”, jer nije pretjerano kazati da u gradskim uredima nemaju gdje više ni sjediti.

S „poluproračuna” od 432 milijuna kuna iz 2017. donesenog tek poslije izbora i ostvarenje od 404,89 milijuna, Franković je uspio podignuti razinu gradskih financija prvo na ostvarenje proračuna u 2018. od 537,4 milijuna, a zatim i 689,78 milijuna kuna 2018. godine. Nije naravno Franković zarađivao te novce, ali je znao njima upravljati i planirati, a ako je dobro isplanirao 2021. godinu i ostvari li te planove, nakon karijere gradonačelnika, a najavio je kako se neće više kandidirati osvoji li drugi mandat, amo u šali kazati da mu ne bi bilo ludo ponuditi mjesto ministra financija u nekoj budućoj Vladi.

fabrio250 2019

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019

dubrovackaplacabanner250px28042020