Ponedjeljak, 30 Svibanj 2022 20:25

Dan je državnosti, ali u Dubrovniku kao da nije, nekima je bio u petak, nekima nije ni došao

Piše:
Na Stradunu je bio sasvim običan dan, turisti su fotografirali, građani šetali, zastave vijorile, ali nitko nije obilježio zašto one vijore Na Stradunu je bio sasvim običan dan, turisti su fotografirali, građani šetali, zastave vijorile, ali nitko nije obilježio zašto one vijore Foto: Božo Radić / CROPIX

I u Dubrovniku je danas bio Dan državnosti, navodno, jer apsolutno ničim osim izvješenim zastavama obilježen nije.

Političari su svoje, amo ta nazvati dužnostima, obavili još prošli tjedan, uglavnom u petak, otad se cvijeće u vijencima položenim poginulim braniteljima gotovo već osušilo, a zapaljenje svijeće pogasile.

Danas, na Dan državnosti, niti je itko makar puhnuo u trubu ili udario u bubanj, a veliki je danas dan, dan na koji je konstituiran prvi saziv demokratski izabranog Sabora 1990. godine, dan koji je usmjerio sva povijesna događanja prema konačnoj državnoj samostalnosti pa i onu odluku istog tog Sabora godinu dana kasnije, 25. lipnja 1991. o uspostavi suverene i neovisne Republike Hrvatske. Taj 25. lipnja kasnije se slavio kad Dan državnosti, no promjena datuma nije bila baš najbolje prihvaćena, onaj 30. svibnja nekako je narodu bio više „legao”.

Mogu danas pojedinci objavljivati gluposti kako su 30. svibnja „izmislili Franjo Tuđman i HDZ” pa i da to nije praznik svih nas nego „praznik zločinačke organizacije”, ali činjenica je da je Dan državnosti 30. svibnja hrvatskim građanima itekako značio kao veliki državni praznik, a da 25. lipnja, unatoč tome što je tada donešena odluka o samostalnosti, možda i zbog toga što je ona „odgođena”, stavljena pod moratorij do 8. listopada, nikada u narodu nije bio prihvaćen kao onaj prvi - „pravi” Dan državnosti.

U konačnici za današnju temu zapravo je sasvim svejedno je li to 30. svibnja ili 25. lipnja, koji god da je datum isto bi bilo, kao uostalom i za svaki drugi praznik kada „pada” na ponedjeljak do kojeg se cvijeće osuši i svijeće ugase. Na to smo već nekako i navikli, ali ove godine još je žalosnije da Dan državnosti nije obilježen nikakvim programom u Dubrovniku, nikakvom prigodnom izložbom, nastupom...

Brojne su kulturne i druge inistitucije u Dubrovniku koje bez gradskog proračune ne bi postojale, od muzeja do Linđa i Dubrovačkog simfonijskog orkestra pa i Kazališta Marina Držića i nekako bi bilo logično da uz svaki veliki državni praznik apsolutno svatko od njih pripremi nešto prigodno ili uistinu previše tražimo, možda su ljudi jako umorni pa se dana trebaju odmoriti, umorniji i od političara koje su „svoje obavili” još eto prošli tjedan pa su danas eto malo „ohanuli”, njima je Dan državnosti bio u petak, a nekima nije ni došao.