Za „feeder floating”, udičarenje pomoću hranilice u gornjim slojevima mora, o čemu smo pisali prije tjedan dana, osim obvezne hranilice, ne treba još puno opreme. Štoviše, takav ribolov se može obavljati i bez suvremene opreme - štapa i role. Međutim, s njima je neusporedivo lakši, dinamičniji i učinkovitiji.
Dobro rješenje je „bolognese“, a najbolje specijalni, „feeder“ štap, teleskopske ili trodijelne konstrukcije. Standardni takav štap je dugačak 12 ili 13 stopa (365 ili 396 cm), ali može biti i pedalj duži ili kraći. Izbor ovisi o mjestu lova. Akcija mu treba biti lagana do srednja, ovisno o težini hranilice, odnosno težini bacanja, koja ne bi trebala biti manja od 100 g, dok ponekad ni 200 nije previše.
„Feeder“ štapovi osjetljiviji su, lakši i tanji i od „bolognesa“, s vrhovima često promjera niti jedan milimetar. Međutim, ipak su sposobni odbaciti tešku hranilicu bez problema na veliku daljinu. Tajna leži u njihovoj savitljivosti cijelom dužinom - pri odbačaju mamca i zamaranju riba savijaju se u obliku parabole. Takvoj savitljivosti, osim konstrukcije te elastičnosti i žilavosti materijala izrade tijela štapa, pridonosi i veliki broj sitnih provodnika strune na štapu.
S „feeder“ štapovima se ne lovi tehnikom čekanja već je ribolovac, ne ispuštajući štap iz ruku svo vrijeme ribolova aktivan. Ovakav je način ribolova najbliži klasičnom obalnom načinu lova „preko prsta“. Pritom se štap ne drži paralelno s morskom površinom već vrhom podignutim kako bi se lakše detektirao riblji potez.
Rola u „feeder floating“ ribolovu ne trpe osobite napore. Aktivna je uglavnom pri odbačaju sistema i zamaranju plijena, a ni tada, zbog vrlo savitljivog štapa, ne trpi iznenadne udarce. Zato ne mora biti osobito jaka, ali mora biti što lakša da bi bila u balansu s vitkim štapom. Zbog mogućnosti ulova težih riba, treba biti srednje veličine, obvezno s vrlo osjetljivom kočnicom jer se lovi tankim strunama. Osim „feeder“, mogu se koristiti i „match“, jer među njima praktično nema razlike.
Budući da su „feeder“ finiji od ostalih odmetaških štapova i ostatak pribora mora biti takav, osobito strune. Zapravo, fine, tanke strune su jedan od preduvjeta učinkovitost ribolova „feeder“ tehnikom. Iako se mogu koristiti i višenitke, prednost je bolje dati jednonitkama, najlonu za izradu osnovne strune, a „FC“, fluorougljičnoj struni za završnjak. U ribolov je dobro nositi kaleme s nekoliko debljina strune, od 0,205 do 0,235 mm. Počinjem loviti treba s najtanjom i onda, ako se počnu pojavljivati krupnije riba ili ako se mora dalje odbacivati zabacivanje, povećavati debljinu.
Na isti način treba postupiti i s privezom (pjokom, primulom), početi s onim debljine tek 0,17 ili 0,15 mm pa ga po potrebi mijenjati debljim. Nakon svakog ulova privez u blizini udice treba pomno pregledati i po potrebi ukloniti oštećeni dio, najsigurnije 5 cm uz udicu.
Ovaj način ribolova je jednostavan i ne zahtijeva napornu pripremu niti dosta dodatne opreme. Za lov s visokih položaja dobro je imati mrežnu prihvatnicu.
Za razliku od klasičnog „feeder“ ribolova, koji je najbolje obavljati na pješčanim ili kamenitim dnima s velikim ravnim plohama, lov u gornjim slojevima mora može se obavljati nad svim vrstama dna. Često neće biti potrebno odbacivati na velike daljine, osobito ako se lovi s lukobrana i drugih u more isturenih pozicija.
Ribolov je najbolje počinje višestrukim odbacivanjem pribora kako bi se primama raširila lovnom zonom te utvrdilo na kojoj su dubini ribe, odnosno koliko treba biti dužina priveza ispod hranilice. Zato je ribolov najbolje početi s velikom hranilicom, a zatim koristiti sve manje, kako počinju napadi riba.
Nakon prvih ulova može se dogoditi da se ribe slijedeći trag primame za njom spuste u niže slojeve mora. Kad se to dogodi bit će dovoljno malo povećati rastojanje hranilice od udice ili u hranilicu umetnuti nekoliko, 4 do 5 grama olova kako bi i ona te udica lagano potonula.
