Boje mogu biti u pojedinim situacijama iznimno važan čimbenik uspješnosti ribolova udicom. Zato mnogi udičari veoma pažljivo biraju boje, najčešće struna i varalica. No, u mnogim situacijama konačni ishod ribolova ovisi i o boji svih ostalih dijelova udičarske opreme, ponajviše udice jer odabirom njene boje ona se može učiniti manje ili više vidljivom, ovisno o tome što se želi postići.
Naime, mnoge ribe vidljiva udica plaši ili barem upozorava na opasnost i čini opreznijim, dok nekima, naprotiv, privlači pozornost i izaziva radoznalost, zbog čega brže i opuštenije prilaze mamcu.
Suvremena industrija proizvodi udice svih boja, čak i višebojne. Tako ribolovci imaju mogućnost izbora, što iskusnim olakšava, a onim drugim otežava izbor iako su pravila odabira boje udice vrlo jednostavna i malobrojna.
Ukoliko se udice želi sakriti u mamac ili učiniti što manje vidljivim uz njega, koriste se udice bojom prilagođene mamcu ili okolini gdje se lovi. Tako se za lov opreznih vrsta koriste udice sivih, tamnih te mat boja. Platinasto crne („Platinum Black“) su posebno popularne jer su slabo vidljive čak i u plitkom moru jer ne reflektiraju svjetlost. Zato su omiljene među lovcima na smudute (brancine) te ovrate odmetom. Malo vidljivije, ali tvrđe i otpornije na habanje su udice oznake „BN“ („Black Nikl“) koje su presvučene crnim niklom. Crno obojene udice, bez obzira na vrstu njihove površinske zaštite i sjaj, najprimjerenije su i za lov živim ribicama - mamcima. Od svih njih najmanje otporne na hrđanje su brunirane.
Specijalisti za lov ovčice i ostalih riba kopačica na pjeskovitom dnu u kombinaciji sa strunom bez površinskog sjaja najradije koriste mat sive udice. Takvih je puno, od onih oznake „ Antirust“ i „Ultra Antirust“, presvučenim specijalnom metalnom mješavinom koja ne hrđa, zatim „MT“ („Mat Tin“) presvučenih kositrom bez sjaja, preko „Seaguard“, izrađenih od čelika visoke otpornosti na hrđanje te udica od još otpornije slitine poznate kao „inox“.
Za lov radoznalih vrsta riba, pak, najprimjerenije su sjajne, bljeskave i druge u svim uvjetima dobro vidljive udice, koje se uz to nadijevaju tako da što većim dijelom vire iz mamca. Najviše se rabe udice presvučene slojem nikla, boje srebra i jakog odsjaja, visoke tvrdoće pa zato i otpornosti na otupljivanje, no ne i visoke otpornosti na koroziju. Tek malo manje svjetlucaju „BT“ („Bright Tin“), udice obložene svijetlim slojem kositra, dok su najatraktivnije udice boje zlata, osobito one na koje je preko sloja nikla nanesen sloj zlata. Osim iznimne privlačnosti, pozlaćene udice su i veoma otporne na koroziju.
Pozlaćene, obložene niklom te udice ostalih uočljivih boja posebno su važne čimbenik uspješnosti u „sabiki“, ribolovu skosavanjem varalica - grmjelica. I na ostalim varalicama se najčešće koriste udice koje svojom bojom ili odbljescima pojačavaju privlačnu moć varalice.
Poslije sivih, crnih i boje srebra sigurno najviše se koriste crvene udice. Zato što mnogi udičari smatraju da one uz mamac izgledaju kao pojava krvi na ranjenom plijenu, što ga čini lakše dostupnim pa zato i privlačnijim ribama. Drugi, pak, koriste crvene udice zato što se crvena boja s povećanjem dubine prva počinje sve manje vidjeti jer postaje sve više siva, slabo vidljiva boja.
Osim na varalicama, crvene udice se najviše koriste za lov crvima.
Osim u svim bojama, u posljednje vrijeme se nude i fosforoscentne, udice obložene plastikom u kojoj su raznobojni pigmenti koji se mogu „puniti“ svjetlom. Proizvođači ih reklamiraju kao najbolje rješenje za lov u slabim uvjetima vidljivosti. No, prekratko su u upotrebi da bi se o njima mogao donijeti konačan sud. Međutim, čak i ako su učinkoviti, činjenica je da zbog tankog sloja premaza kratkotrajno svijetle.
