Srijeda, 10 Siječanj 2018 20:43

Gdje su sad oni kojima smeta pun Stradun?

Piše:

Nakon što prođu feste, prvo Božić onda Nova godina, što ljude dovoljno opije kupovinama, pošto-poto izlascima i stalnim pokretom, logično, dođe do zasićenja. Kao i, uostalom, nedostatka sadržaja u Dubrovniku, što opet Grad čini pustim, nekako turobnijim za svakodnevno funkcioniranje.

Šteta. Barem kad je riječ o Dubrovniku, koji ima potencijala da zimi bude životan barem kao ljeti, jer njegove posebnosti ne čini samo topla klima i čisto more, nego nešto puno značajnije, protkano kroz činjenicu da se dubrovački kamen prenosi u trajanje jer jednako sjaji i jednako ga se može osjetiti i zimi i ljeti... Tema je tu za turističke kružoke, s mogućnošću pokojih pametnih misli osim gomile postotaka.

No, ovdje se nameće jedno drugo pitanje, koje se svejedno tiče turizma i posjećenosti Grada.

Jer, zar nije ovo ono što su mnogi sanjali? A, gdje su sad? Dakle, svi oni kojima smeta pun Stradun? Koji dangube promišljajući o papigama, gumenim gusarskim bombonima ili koncertima zbog kojih navodno otpada žbuka u povijesnoj jezgri i oštećuje se Orlandov stup?

Nije baš da ih je zima vezala za kuće jer ne računajući kalendarske zakonitosti zime nema, a nije niti da su se pretrgli obići Grad, poći na kafu ili na čaj, u ovo nešto kafića što i početkom siječnja radi. Osim što je to dokaz kako su to žalopojke radi žalopojki, baš kao u Marquezovoj "Sto godina samoće", gdje jedna od žena daje otkaz na poslu da bi imala vremena plakati. To je tamo u redu, jer oni u močvari mitskog Maconda nemaju prošlosti, nemaju ni budućnosti, a za sadašnjost jedan će svećenik reći mladiću: "Ja nisam siguran da nas dvojica u ovom momentu postojimo".

Pak, Dubrovnik bi trebao biti taj famozni "živi" Grad u kojemu se, je li, živi. Grad koji, nadajmo se, ima i budućnost. I u kojem se postoji.

Stoga, osim što se treba pregrmiti ovo gnjilo razdoblje, a bit će bolje već Festom svetoga Vlaha, vrijeme je i da se prestane zazivati pustoš. Sve da uistinu ova slika pustog Dubrovnika ne bi došla kao isječak iz nekog romana uz kojega smo usnuli i shvatili da je stvarnost gdje kad maštovitija od mašte pa nas odvode u neka nesretnija vremena za koja se tako gorljivo nadamo da će proći.

frendy250

fabrio banner 250 2019

italiana banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019