Subota, 02 Ožujak 2019 20:47

Obucimo ružičasto i pravimo se da je sve ružičasto

Piše:

Majka desetogodišnjeg dječaka nedavno je na Facebooku objavila post kako je u školskom autobusu njezina sina, koji se vraćao iz škole, zlostavljalo jedan šestaš jer mu se desetogodišnjak nije htio dignuti sa sjedala. Inače, sjedalo do desetogodišnjaka bilo je prazno, ali je šestaš poželio sjesti baš na mjesto desetogodišnjeg trećaša pa mu je prvo odbrojavao da se digne, ali tu se nije zaustavio. Nakon što je odbrojao, počeo se derati na desetogodišnjaka, udarati ga i vući po autobusu. Dok je ovaj šestaš divljao, šofer, iako upozoren što se događa, nije reagirao. Nastavio je on i dalje voziti svoj autobus, kazavši kako ne smije reagirati jer će ostati bez posla.

Ovaj tjedan je obilježen i Nacionalni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja, a učenici diljem zemlje obilježili su ga noseći ružičaste majice. Naime, Dan borbe protiv vršnjačkog nasilja odlukom Hrvatskog sabora od 2017. obilježava se posljednje srijede u veljači zbog čega škole pozovu svoje učenike da na nastavu dođu u ružičastim majicama.

No djeca, ona koja su te majice obukla, baš kao i ona koja nisu, jer su možda zaboravila, a možda i nemaju baš ružičastu majicu, pojma nemaju zašto su pozvani da na nastavu dođu baš u ružičastoj majici.

ZAŠTO RUŽIČASTE MAJICE...

U ružičastoj majici 2007. na nastavu u Novoj Škotskoj u Kanadi došao je učenik 9. razreda tamošnje Central Kings Rural High School. Dok je doma, spremajući se za školu oblačio tu svoju ružičastu polo majicu, nije mogao ni slutiti što će mu se zbog te majice dogoditi, jer nedugo nakon što je stigao u školu grupa nasilne djece počela ga je vrijeđati, govoriti mu da je homoseksualac, da bi mu na kraju i fizički zaprijetili.
Dok su dječaku u ružičastoj majici nasilnici prijetili, stojeći sa strane slušali su ih dvojica starijih učenika. Kad je nastava završila zaputili su se u trgovinu u kojoj su kupili 50 ružičastih majica. Potom su svoje školske kolege pozvali da sutradan u školu dođu u ružičastim majicama. Ne samo da je onih 50 majica koje su dan prije kupili u lokalnoj trgovini ujutro planulo u trenu nego su brojni učenici u školu došli u ružičastim majicama, a neki od njih u ružičasto su se odjenuli od glave do pete.

David Shepard, učenik zbog kojeg je većina njegovih kolega sutradan na nastavu došla u ružičastim majicama tada je kazao: „Ako možeš pokrenuti što više ljudi da im se suprotstave, kako bismo nasilnicima pokazali da nasilje nećemo trpjeti i da ćemo podupirati jedni druge, tada će shvatiti da nisu toliko jaka grupa koliko smatraju da jesu.”
Nakon što je događaj u toj kanadskoj školu na televiziju plasirala popularna američka voditeljica Ellen DeGeneres, njihovu otporu priključile su se i druge škole, i tako se oblačenjem ružičastih majica diljem svijeta obilježava Dan borbe protiv vršnjačkog nasilja kojega od 2017. obilježavaju i hrvatske škole.

USPUTNO OBILJEŽAVANJE

Uoči Dana borbe protiv vršnjačkog nasilja, razrednica jednog osmog razreda jedne dubrovačke osmoljetke, onako je usput, sjetivši se valjda u zadnji tren, učenicima putem Vibera u 22 sata navečer poslala poruku da sutradan na nastavu dođu u ružičastim majicama.

Igrom slučaja, učenica iz njezina razreda ujutro je prespavala i u školi se pojavila tek na velikom odmoru. Čim se priključila svojim kolegama jedan od njih dočekao ju je riječima: „Kurvo, gdje si dosad?“ I tu se nije zaustavio već je nastavio obasipati salvama uvreda. Djevojčica koju se nitko od njezinih kolega nije niti usudio obraniti, oplakavši, u suzama se zaputila razrednici. Što je razrednica poduzela nije poznato.

Tu je istu školu prije nekoliko godina pohađao jedan učenik koji se ponašao nešto drukčije od ostale djece u razredu. Malo je iskakao iz onih ustaljenih okvira. Među roditeljima se šuškalo da je hiperaktivan. Varate se ako mislite da su roditelji učenika s kojim je išao u razred, baš kao i nastavnica koja ih je vodila, za takvo dijete imali razumijevanja. Štoviše, učini su sve da se to dijete odstrani iz njihova razreda. Ali nije on samo odstranjen iz razreda, odstranili su ga iz te osmoljetke i prebacili u drugu. Danas se može čuti kako je to dijete uzorna ponašanja. Vjerojatno zato što mu se netko, uočivši njegov problem, u toj drugoj školi posvetio.

VAŽNO JE OBILJEŽITI, ŠTO PRIJE I NAKON TOGA, NIJE VAŽNO

I tako su naša djeca osnovnoškolci i srednjoškolci nosili ružičaste majice. No, je li im netko objasnio zašto ih nose? Jesu li nešto naučili? Jesu li, nakon što su nosili te ružičaste majice, prihvatili svoje kolege s kojima uopće ne razgovaraju jer im eto iz nekog razloga ne odgovaraju, ne sviđa im se njihov fizički izgled, način odijevanja. Jesu li se možda ispričali onime koje su na neki način povrijedili? Ne, nisu!

Pa cijela je država nedavno gledala i slušala izjave ravnatelja jedne zadarske škole u kojoj je učenik učenicu, svoju školsku kolegicu koja je sjedala ispred njega na školskom satu žigosao upaljačem. Je li dijete koje svoju kolegicu žari i žigoše upaljačem normalno? Odgaja li ga itko, bavi li se s njime i ukazuje li mu na normalne oblike ponašanja? Zar nitko od roditelja do nastavnika nije bio u stanju svih tih godina primijetiti devijantne oblike ponašanja kod tog djeteta? Primijetili bi ih itekako da ih je briga, da im je stalo.

Jeste li ikada čuli nekog od ravnatelja dubrovačkih škola ili nastavnika da otvoreno progovaraju o vršnjačkom nasilju kojega ima napretek, svakodnevno se događa, ne prestaje i poprima sve teže oblike. Da, govore oni o nasilju onda kad se ono dogodi, ali nevoljko. No, važno je valjda nešto obilježiti, što prije i nakon toga, valjda nije važno, obucimo ružičasto i pravimo se da je sve ružičasto.

BIVŠA RAVNATELJICA LAPADSKE ŠKOLE PRAVILA SE GLUHA, SLIJEPA I MUTAVA, NOVA ANGAŽIRALA ZAŠTITARE

Prije nekoliko je godina portal Dubrovnikpress.hr, objavivši fotografije, pisao o učenicima lapadske osmoljetke u kojoj je u to vrijeme dio učenika bila zahvatila groznica pozdravljanja s uzdignutom desnicom. Znate li koje je salve uvreda toga dana na telefon odslušao novinar portala Dubrovnikpress.hr od pedagoginje koja se javila na telefon u uredu ravnateljice dok je ova stajala pored nje… Varate se ako mislite da se ravnateljica novinaru ispričala kad joj je konačno pedagoginja dozvola da uzme telefonsku slušalicu.

Lapadska inače slovi za najgoru dubrovačku osmoljetku, ali bivšoj ravnateljici te škole u posjet su redovno dolazili novinari i kamere. Iz te su se škole redovito radile reportaže o svemu i svačemu, danima kruha, priredbi ovoj priredbi onoj, a gledateljima se putem tv ekrana iz te škole plasiralo sve samo ne ono što je trebalo.

Inače, svojevremeno se bivšoj ravnateljici gruške osmoljetke Mari Papac od strane njezinih kolega iz ostali škola itekako zamjeralo što stalno zove novinare. Samo, Mara Papac je tu grušku školu za svoga ravnanja od škole s najgorom reputacijom pretvorila u najbolju. Uostalom, Mara Papac nije se pred novinarima nikada libila govoriti o stvarnim problemima, onima koji joj često i nisu išli u prilog, ali Mara Papac je promijenjena s promjenom vlasti kojoj nije odgovarala.

S posljednjom promjenom vlasti proventala se i lapadska škola pa je dobila novu ravnateljicu. Njoj pak nije dugo trebalo da u školi angažira zaštitarsku službu. Vjerojatno je za takvo što imala itekako dobrih razloga. Ona ih je barem angažirala zaštitare, znači da joj je stalo, spremna je mijenjati stvari, suočiti se s problemima i rješavati ih. Uostalom i da je u toj školi sve idealno, nije baš normalno da se u školu ulazi kako je koga volja dok na ulazu dežura osmaš, dijete nemoćno da se bilo kome suprotstavi.

ŠTO ČINIMO KAO ZAJEDNICA? JEDNO VELIKO NIŠTA

Što smo mi kao društvo, kao zajednica učinili po pitanju suzbijanja vršnjačkog nasilja? Gotovo ništa ili malo toga. Jesu li profesori i nastavnici, kad se problem dogodio, o tome progovorili pred cijelim razredom pa onda i pred roditeljima na roditeljskom sastanku, jesu li zlostavljača osudili ili su problem sakrili između školskih zidova, rješavajući ga da nitko ne vidi i ne čuje? Pa rješavali su ga isto kao i onaj ravnatelj u Zadru.

Da priča nije došla do medija ne bi se ni riješio. Ravnatelj bi ga zataškao i još bi uvijek ravnao tom školom. Uostalom, vidjeli ste i čitali kako su njegovi kolege profesori u priopćenju za javnost stali na stranu tog ravnatelja jer njima je izgleda normalno da jedan učenik drugoga žigoše upaljačem dok je nastavnik u razredu. Ne bi li svi ti profesori koji su ovog ravnatelja javno podržali, da smo mi uređena zemlja, danas bili bez posla?

Ma neka su naši školarci obukli ružičaste majice. Nema veze što sami nisu imali pojma zašto ih nose. Nema veze što se nasilju među djecom s djecom uopće ne razgovara. Nema veze što se nasilje, zlostavljanje i maltretiranje svakodnevno događa i što se sustavno prikriva. Neka su se naši profesori zajedno s djecom obukli u ružičaste majice. Neka su opalili selfije, da se vidi da su djecom u ružičastom. Neka su te selfije plasirali na društvenim mrežama, omiljenom im Facebooku. Neka su oni u trendu. Neka su „in“ jer „in“ je i vršnjačko nasilje. Koga briga što će i danas brojni među tim đacima izvrijeđati i izudarati svoje kolege. Samo neka je selfija na Facebooku dok se djeca i dalje međusobno degenjaju, mlate, zlostavljaju, izoliraju i vrijeđaju. Posebice na tom Facebooku i inim društvenim mrežama po kojima su njihovi profesori lijepili slike u ružičastom. Čemu „talasati“ kad je sve tako idealno ružičasto.

frendy250

fabrio banner 250 2019

italiana banner 250 2019

aerodrom250

konavle 250

zupa 250

zupanija 250

oglasavanje 250x349 2019